Postupak : 2016/2935(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-1170/2016

Podneseni tekstovi :

B8-1170/2016

Rasprave :

PV 26/10/2016 - 15

Glasovanja :

Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0423

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 269kWORD 81k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1162/2016
24.10.2016
PE593.596v01-00
 
B8-1170/2016

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o položaju novinara u Turskoj (2016/2935(RSP))


Alexander Graf Lambsdorff, Marietje Schaake, Pavel Telička, Izaskun Bilbao Barandica, María Teresa Giménez Barbat, Petras Auštrevičius, Beatriz Becerra Basterrechea, Dita Charanzová, Marielle de Sarnez, Gérard Deprez, José Inácio Faria, Marian Harkin, Ivan Jakovčić, Valentinas Mazuronis, Louis Michel, Javier Nart, Urmas Paet, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Carolina Punset, Jasenko Selimovic, Ivo Vajgl, Johannes Cornelis van Baalen, Paavo Väyrynen, Cecilia Wikström, Hannu Takkula u ime Kluba zastupnika ALDE-a

Rezolucija Europskog parlamenta o položaju novinara u Turskoj (2016/2935(RSP))  
B8-1170/2016

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, posebno Rezoluciju od 14. travnja 2016. o izvješću o Turskoj za 2015.(1), one o prethodnim izvješćima o napretku Turske i Rezoluciju od 15. siječnja 2015. o slobodi izražavanja u Turskoj(2),

–  uzimajući u obzir pokušaj vojnog udara u Turskoj 15. srpnja 2016. i mjere koje je turska vlada poduzela po tom događaju, među kojima uhićenja novinara, čelnika medijskih kuća i drugih osoba diljem Turske te zatvaranje brojnih novina, televizijskih i radijskih postaja te internetskih medija,

–  uzimajući u obzir činjenicu da pristupanje Turske EU-u ovisi o njezinom punom ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena i kapacitetu EU-a za integraciju, u skladu sa zaključcima sjednice Europskog vijeća održane u prosincu 2006.,

–  uzimajući u obzir da se Komisija obvezala na to da će se proširenje na neko vrijeme zaustaviti,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je poštovanje vladavine prava, s posebnim naglaskom na poštovanje diobe vlasti, demokracije, slobode izražavanja, ljudskih prava, prava manjina i vjerskih sloboda u samom središtu postupka pregovora,

–  uzimajući u obzir pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava (ECHR) i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (ICCPR) iz 1966., kojih je Turska država stranka,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. turske vlasti poduzele niz dodatnih mjera kojima se ograničava sloboda izražavanja, koja predstavlja univerzalno pravo i ne bi se smjela dovoditi u vezu s neuspjelim državnim udarom, a među kojima su privođenja novinara, urednika, izdavača i medijskih djelatnika te zatvaranje medijskih kuća optuženih za povezanost s pokretom Fethullaha Gülena, koji vlada smatra odgovornim za neuspjeli državni udar; budući da se osobama sudi za poslane tvitove i da se ograničavaju digitalne slobode;

B.  budući da se Europski parlament sustavno bori protiv ograničenja u pogledu slobode tiska, medijskog pluralizma i digitalnih sloboda te, šire gledano, nedostatnog poštovanja vladavine prava i ljudskih prava; budući da se kampanja protiv medijskih organizacija i novinara koja je pokrenuta nakon pokušaja državnog udara pojačala nakon proglašenja izvanrednog stanja i donošenja izvanrednih uredbi po toj osnovi; budući da su izvanredno stanje i primjena s njime povezanih odredbi 19. listopada 2016. produljeni za dodatnih 90 dana;

C.  budući da je nakon pokušaja državnog udara uporaba društvenih mreža i alternativnih internetskih medija posebno na udaru; budući da se mnogi građani Turske sada boje koristiti svoja prava imena na tim društvenim mrežama; budući da se stanovništvo potiče da prijavi komentare objavljene na internetu kojima se kritizira vlada, čime se jača nepovjerenje među građanima i ograničavaju temeljne slobode misli, savjesti i govora;

D.  budući da su vlasti, prema podacima velikog broja nevladinih organizacija, među kojima i organizacija Amnesty International i Human Rights Watch te Reportera bez granica, u prva dva i pol mjeseca od proglašenja izvanrednog stanja zatvorile otprilike 150 medijskih i izdavačkih kuća, zbog čega je 2 300 novinara i drugih medijskih djelatnika ostalo bez posla, te da su uhitile najmanje 99 novinara i pisaca, u nekim slučajevima bez optužnice, čime se na dan 19. listopada 2016. ukupan broj medijskih djelatnika pritvorenih zbog njihova korištenja pravom na slobodu izražavanja popeo na 130; budući da tim brojem nisu obuhvaćeni novinari koji se trenutačno nalaze u pritvorskim jedinicama niti oni koji su tijekom izvanrednog stanja pritvoreni pa pušteni a da protiv njih nije podignuta optužnica;

E.  budući da je, prema organizaciji Human Rights Watch, velik broj tih pravnih radnji pokrenut bez ikakvih dokaza o sudjelovanju optuženih u pokušaju državnog udara; budući da se mora zajamčiti pravo na pošteno suđenje, kao i nepristranost i neovisnost pravosuđa; budući da je velik broj nevladinih organizacija, među kojima i Amnesty International, izvijestio da su prikupljeni vjerodostojni dokazi o premlaćivanjima i mučenju pritvorenika u Turskoj;

F.  budući da te pravne radnje i takvo postupanje s pritvorenicima, bez obzira na proglašeno izvanredno stanje, predstavljaju razlog za veliku zabrinutost i budući da pokušaj državnog udara ne može biti opravdanje da se novinari, čiji je cilj informirati javnost, sustavno sprječavaju u obavljanju svojega posla te da im se prijeti pravnim radnjama i pritvaranjem;

G.  budući da su napadi kojima su trenutačno izloženi kritični pojedinci i novinari doveli do autocenzure i otpuštanja novinara iz predostrožnosti; budući da navedeno ima krajnje negativan utjecaj na slobodu izražavanja i tiska te pristup informacijama;

H.  budući da je i prije neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. Turska slovila kao jedna od najgorih zemalja u pogledu slobode tiska i medija, posebno u pogledu broj zatvorenih novinara i zabranjenih knjiga, stope autocenzure i visokih kazni za porezne prekršaje izrečenih kritičkim medijima; budući da se Turska na Svjetskom indeksu slobode medija koji objavljuju Reporteri bez granica nalazi na 151. mjestu među 180 zemalja; budući da prema podacima samih turskih vlasti ta zemlja drži rekord u najvećem broju novinara iza rešetaka;

I.  budući da je Europska unije opetovano pozivala Tursku da se pobrine da njezino zakonodavstvo bude u skladu s europskim standardima te da se provodi na način kojim se jamči razmjernost i jednakost pred zakonom, u skladu s člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

J.  budući da Turska mora poštovati temeljna načela poput vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, koja uključuju, ali nisu ograničena na slobodu izražavanja i pravo na pošteno suđenje; budući da se o tim načelima ne može pregovarati;

K.  budući da Turska mora poštovati i svoje obveze na temelju Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji je ratificirala 2003. godine; budući da odredba o derogiranju iz članka 4. toga pakta ne opravdava nerazmjerno ograničavanje slobode tiska, a posebno ne slobode novinara, urednika i medijskih djelatnika;

1.  snažno osuđuje pokušaj vojnog preuzimanja vlasti od 15. srpnja 2016., kao i pokušaje da se nezakonito i protuustavno promijene i potkopaju legitimna vlada Turske i slobodno izabrana Velika narodna skupština Turske; ističe da su sve političke stranke u Turskoj, kao i čelnici EU-a, istoga trenutka osudili pokušaj vojnog preuzimanja vlasti i izrazili potporu demokratskim institucijama i ustavnom poretku zemlje;

2.  naglašava, međutim, da turske vlasti i Stranka pravde i razvoja (AKP) neuspjeli pokušaj vojnog preuzimanja vlasti ne smiju koristiti kao izgovor da nerazmjernim i nezakonitim radnjama i mjerama zaoštre stanje u zemlji, uguše legitimnu i mirnu oporbu te sprječavaju novinare i medije da se miroljubivo koriste pravom na slobodu izražavanja;

3.  podsjeća turske vlasti da ih proglašavanje izvanrednog stanja ne oslobađa obveze poštovanja ljudskih prava, što se odnosi i na pravo slobode izražavanja;

4.  podsjeća turske vlasti da posebnu pozornost obrate ophođenju s medijima i novinarima jer su sloboda izražavanja i sloboda medija okosnica funkcioniranja demokratskog i otvorenog društva; ponavlja da su sloboda mišljenja, izražavanja i govora te neovisnost medija, na internetu ili izvan njega, temeljne europske vrijednosti;

5.  žali zbog masovnih uhićenja novinara i vladine kampanje protiv medija i novinara te poziva vlasti da hitno izlože vjerodostojne dokaze kojima se mogu poduprijeti optužbe da su uhićene osobe počinile kaznena djela za koja se optužuju te da se sudski postupci pokrenu bez odgađanja, na transparentan način i uz odgovarajuća pravna jamstva u pogledu pravičnosti postupka i poštenog suđenja; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da pojača svoje prisustvo na suđenjima novinarima i borcima za ljudska prava;

6.   poziva turske vlasti da odbace pravno neutemeljene optužnice protiv novinara i medijskih djelatnika i prestanu pokretati neutemeljene postupke protiv pisaca i novinara koji legitimno izražavaju svoja politička stajališta; poziva turske vlasti da hitno puste na slobodu novinare i medijske djelatnike čije pritvaranje nije potkrijepljeno dokazima;

7.  izražava duboku zabrinutost zbog navoda o zlostavljanju i mučenju dijela uhićenika; osuđuje neutemeljena otpuštanja medijskih djelatnika i sve primjetnije nasilje, uznemiravanje i zastrašivanje koje i državni i nedržavni akteri provode nad novinarima; izražava zabrinutost zbog broja novinara koji de facto nisu u stanju obavljati svoj posao zbog mjera koje se poduzimaju protiv njih, zastrašivanja i pribjegavanja nezakonitom prisluškivanju, što sve vodi prema autocenzuri;

8.  poziva turske vlasti da u potpunosti poštuju turske zakone koji su na snazi, Ustav Turske te europske i međunarodne konvencije i pravne obveze, s posebnim naglaskom na poštovanju prava na slobodu izražavanja, u skladu s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima iz 1966., kojih je Turska država stranka;

9.  poziva Komisiju, Vijeće i države članice da Turskoj pruže svu moguću pravnu i sudsku pomoć kako bi se tijekom predstojećih suđenja osobama optuženim za planiranje državnog udara zajamčila primjena najviših standarda i ojačala vladavina prava u toj zemlji;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, glavnom tajniku Vijeća Europe, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Turske.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0133.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0014.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti