PRIJEDLOG REZOLUCIJE o položaju novinara u Turskoj
24.10.2016 - (2016/2935(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Rebecca Harms, Bodil Valero, Ernest Maragall, Ska Keller, Barbara Lochbihler, Benedek Jávor, Ulrike Lunacek, Ernest Urtasun u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-1162/2016
Europski parlament,
– uzimajući u obzir izjavu predsjednika Europskog parlamenta nakon njegova posjeta Turskoj 1. rujna 2016.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. travnja 2016. o izvješću o Turskoj[1],
– uzimajući u obzir izjavu od 16. srpnja 2016. predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Europske komisije i Visoke predstavnice EU-a u ime država članica EU-a prisutnih na sastanku na vrhu ASEM-a o stanju u Turskoj,
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 18. srpnja 2016.,
– uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a Federice Mogherini i povjerenika Johannesa Hahna od 21. srpnja i 21. kolovoza 2016. o Turskoj,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a Federice Mogherini od 15. rujna 2016. povodom Međunarodnog dana demokracije,
– uzimajući u obzir sastanak predstavnika delegacija EU-a u Turskoj i država članica EU-a s borcima za ljudska prava od 23. rujna 2016. u okviru lokalne strategije EU-a za borce za ljudska prava,
– uzimajući u obzir preporuke iz mišljenja o člancima 216., 299., 301. i 314. turskog Kaznenog zakonika, koje je Venecijanska komisija usvojila na svojoj 106. plenarnoj sjednici (Venecija 11. i 12. ožujka 2016.),
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je nakon pokušaja državnog udara od 15. srpnja 2016. turska Vlada proglasila izvanredno stanje, koje je produženo do kraja godine;
B. budući da su ograničenja nametnuta medijima i pritisak na novinare bili zamjetni i prije pokušaja državnog udara, posebno od 2009. kada su novinari počeli izvještavati o navodima o korupciji koji su teretili Erdoganovu vladu i njegov uži krug suradnika, a odnosili su se na, između ostalog, strukturu medijskog vlasništva, financijske pritiske, blokiranje internetskih stranica, zabrane prijenosa terorističkih napada, kažnjivo klevetanje, zatvaranje kritičkih medija i široku primjernu protuterorističkog zakonodavstva na novinare;
C. budući da su međutim od 15. srpnja 2016. drastično pojačani napadi na medijske radnike i kuće, i to uglavnom na temelju navoda o povezanosti s pokretom Hizmet nadahnutim vjerskim filozofom Fethullahom Gülenom, koji je vlada proglasila terorističkom organizacijom i koji optužuje za državni udar;
D. budući da je u međuvremenu praktično svaka medijska kuća koja nije zauzela provladin stav postala metom, uključujući neovisne, oporbene i manjinske (posebno kurdske) medije; budući da je nakon optužbi za poticanje na terorizam zatvoren i dječji kanal na kurdskom jeziku, a pritiska turskih vlasti nisu pošteđeni ni turski i kurdski inozemni mediji; budući da se u velikoj većini slučajeva optužbe temelje na navodima koji su u najboljem slučaju indicije, a u najgorem izlika za gušenje legitimne oporbe i prava na neslaganje;
E. budući da je prema Reporterima bez granica tijekom prvih šest tjedana izvanrednog stanja zatvoreno više od 100 medijskih kuća, zbog čega je bez posla ostalo više od 2300 novinara i medijskih radnika; budući da je uhićeno najmanje 89 novinara, čime je dosegnuta brojka od ukupno 121 medijskog radnika pritvorenog na temelju službenih optužbi za koje se smatra da su povezane s njihovim pravom na slobodu izražavanja;
F. budući da se tom broju trebaju dodati brojni drugi novinari koji su trenutačno pritvoreni u pritvorskim jedinicama ili su bili pritvoreni pa pušteni na slobodu tijekom izvanrednog stanja, a da protiv njih nije bila podignuta optužnica, i oni protiv kojih su izdani nalozi za pritvaranje, ali još uvijek nisu uhićeni; budući da su u nekim slučajevima novinari uhićeni i nakon toga protiv njih dugo vremena nije podignuta optužnica niti im je omogućeno pravno zastupanje i budući da su navodi o mučenju i zlostavljanju sveprisutni;
G. budući da su na tisuće osoba u Turskoj sada suočene s ograničenjem putovanja, a mnogima su pritom oduzete putovnice, pa i brojnim članovima obitelji osoba koje su na meti „protuterorističkih mjera”;
H. budući da svakodnevno dopiru vijesti o novim slučajevima zlostavljanja i uhićenjima, a represija je dosegla takve razmjere da neovisne tiskovine i radiodifuzijski mediji nestaju;
I. budući da do današnjega dana nisu razjašnjena brojna pitanja u vezi s točnim odvijanjem događaja 15. srpnja i da u tisućama slučajeva turskih građana protiv kojih se vode istrage nisu podneseni nikakvi dokazi na temelju kojih bi se uspostavila ikakva povezanost s pokušajem državnog udara;
J. budući da proglašenje izvanrednog stanja na ograničeno razdoblje nakon pokušaja državnog udara može biti opravdano radi očuvanja demokratskih institucija, stabilnosti i sigurnosti te zemlje i privođenja odgovornih pravdi;
K. budući da međutim ograničenja koja je nametnula Turska uvelike nadilaze ona koja su dopuštena u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima i predstavljaju očitu zlouporabu instituta izvanrednog stanja, posebno kada je riječ o produženju na 30 dana razdoblja tijekom kojeg osoba može biti pritvorena a da protiv nje nije podignuta optužnica i na pet dana razdoblja nakon kojeg pritvorenik mora dobiti pravnog zastupnika te o pravu javnih vlasti da zatvore bilo koju medijsku organizaciju, da bez sudskog ovlaštenja zaustavljaju i pregledavaju osobe i da oduzimaju putovnice svakoj osobi protiv koje se vodi istraga;
L. budući da je Turska sada na 151. mjestu od 180 zemalja Svjetskog indeksa slobode medija za 2016. i u silaznom trendu;
M. budući da je položaj medija u Turskoj odraz velikih čistki u svim slojevima društva, pri čemu je oko 100 000 policijskih službenika, vojnika, sudaca i javnih službenika izgubilo posao ili suspendirano, zatvoreno je na desetke sveučilišta i škola, poduzeća su izvlaštena, a njihovi vlasnici uhićeni, parlamentarnim zastupnicima ukinuti su imuniteti;
1. još jednom osuđuje pokušaj državnog udara, izražava sućut obiteljima žrtava i daje punu podršku demokratskim institucijama u Turskoj;
2. poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih novinara, medijskih djelatnika i drugih osoba protiv kojih nije moguće iznijeti ikakve dokaze o umiješanosti u terorističke aktivnosti ili djela;
3. podsjeća Tursku da iste osnovne norme koje vrijede za države članice EU-a vrijede i za zemlje kandidatkinje, posebno kada je riječ o poštovanju vladavine prava i ljudskih prava, uključujući pravo na pravično suđenje, te snažno potiče Turske vlasti da ponovno uspostave načelo pretpostavke nevinosti;
4. naglašava da je derogiranje od određenih međunarodnih obveza u području ljudskih prava dopušteno samo u izvanrednim situacijama kada je ugrožen opstanak nacije i da, u skladu s člankom 19. stavkom 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, ograničenja slobode izražavanja u danim okolnostima moraju biti razmjerna i prijeko potrebna;
5. osuđuje iznenadno zatvaranje gotovo svih neovisnih radijskih stanica, televizijskih kanala i novina te izražava bojazan u pogledu sustavnosti kojom vlasti dokidaju pluralizam medija u Turskoj; poziva na ponovno otvaranje medijskih kuća koje su zatvorene na temelju izmišljenih optužbi;
6. izražava duboko žaljenje zbog arbitrarnih odluka sudskih i izvršnih vlasti protiv novinara i mnogih drugih profesionalaca, koje su dovele do opsežnih protjerivanja iz javnih institucija i pritvaranja, kao i do kršenja ljudskih prava, pa i navoda o mučenju i zlostavljanju, otežanom pravnom zastupanju i nepostojanju pravnih lijekova;
7. traži da se istrage u vezi s navodnom umiješanošću u pokušaj državnog udara provedu u skladu s načelima pravičnog postupka, nepristrano i na temelju uvjerljivih dokaza, a ne samo toga da se osobu može dovesti u vezu s pokretom Hizmet/Gülen;
8. naglašava da je neovisno i nepristrano sudstvo preduvjet za funkcioniranje pravne države; hitno poziva na usvajanje preporuka Venecijanske komisije iz ožujka 2016. i reformu protuterorističkog zakonodavstva;
9. poziva parlament i sve snage sadržane u demokratskim institucijama te zemlje da se pridržavaju svojih ustavnih uloga;
10. poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da i dalje pomno prate praktične implikacije izvanrednog stanja i da šalju što veći broj promatrača na suđenja novinarima i za druga navodna kršenja prava na slobodu izražavanja na temelju članaka 324. i 220. Kaznenog zakonika;
11. poziva Vijeće Europe da pokrene istragu o izvanrednom stanju u Turskoj kako bi utvrdilo do koje su mjere ograničenja prava nužna s obzirom na okolnosti koje se u konkretnom slučaju nameću;
12. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama država članica te parlamentu i vladi Turske.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0133.