PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Demokratskoj Republici Kongu
28.11.2016 - (2016/3001(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Maria Lidia Senra Rodríguez, Marie-Christine Vergiat, Dimitrios Papadimoulis, Kostadinka Kuneva, Kostas Chrysogonos, Patrick Le Hyaric, Stelios Kouloglou, Lola Sánchez Caldentey, Tania González Peñas, Estefanía Torres Martínez, Xabier Benito Ziluaga, Miguel Urbán Crespo, Barbara Spinelli u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 7. listopada 2010., 9. srpnja 2015. i 10. ožujka 2016., i rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a, naročito onu od 15. lipnja 2016.,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,
– uzimajući u obzir Ustav Demokratske Republike Konga, a posebno njegov članak 56. u kojem se utvrđuje da se „svaki akt, sporazum, pogodba, dogovor ili bilo koji drugi čin kojim se narodu, fizičkim ili pravnim osobama u cijelosti ili djelomično oduzimaju sredstva za život iz njihovih resursa ili prirodnih bogatstava, ne dovodeći u pitanje međunarodne odredbe o gospodarskom kriminalitetu, smatra pljačkom, koja je zakonom kažnjiva”,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,
– uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,
– uzimajući u obzir članak 3. i Protokol II. Ženevskih konvencija iz 1949., kojima se zabranjuju masovna pogubljenja, silovanje, prisilno novačenje i druge okrutnosti,
– uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2211(2015) Vijeća sigurnosti iz ožujka 2015. kojom je mandat misije Ujedinjenih naroda za stabilizaciju u Demokratskoj Republici Kongu (Monusco) produljen do 31. ožujka 2016.,
– uzimajući u obzir da je Nagrada Saharov za 2014. dodijeljena dr. Denisu Mukwegeu, kongoanskom ginekologu, za njegovu borbu za zaštitu prava žena u Kongu,
– uzimajući u obzir svoje stajalište, doneseno 20. svibnja 2015., o certificiranju uvoznika određenih minerala i metala iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja,
– uzimajući u obzir izvješće Programa UN-a za okoliš od 15. travnja 2015. o eksploataciji i nezakonitoj trgovini prirodnim resursima kojom se okorištavaju organizirane kriminalne skupine,
– uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su sve veći broj naoružanih skupina, neuređenost i nestabilnost države, nesposobnost Ujedinjenih naroda da ponude koherentno rješenje za genocid i njegove posljedice, kao i umiješanost zemalja koje imaju interese u regiji, kao što su SAD i Francuska, doveli do strašne situacije u kojoj je od 1996. stradalo više stotina tisuća, ako ne i milijuna osoba, velikom većinom civila, među ostalim zbog pothranjenosti, bolesti i siromaštva u razdoblju koje je nastupilo od ratova 1996. i 1998.; budući da se posljedice te situacije u zemlji i danas osjećaju;
B. budući da se prema Fondu Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) stopa perinatalne smrtnosti između 2007. i 2014. smanjila za 30 % – sa 148 umrlih na 1 000 rođene djece u 2007. na njih 104 u 2014., i da je smrtnost mladih majki pala za 35 %, s 1 289 smrtnih slučajeva na 100 000 poroda u 2007. na njih 846 u 2014. godini;
C. budući da je od 2012. u Demokratskoj Republici Kongu stanje ponovo nestabilno, a kao posljedica toga uslijed sukoba i izgreda stradalo je na tisuće ljudi, posebno u pokrajinama Sjeverni Kivu i Južni Kivu te na istoku zemlje; budući da je prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) 31. srpnja 2015. gotovo 1,5 milijuna osoba bilo raseljeno unutar zemlje, odnosno 7 % njezina ukupnog stanovništva; budući da više od 400 000 kongoanskih izbjeglica još uvijek živi u izgnanstvu; budući da u DR Kongo pristižu izbjeglice iz susjedne zemlje, Srednjoafričke Republike, bježeći od teške humanitarne krize;
D. budući da su neke od sukobljenih strana Demokratske snage za oslobođenje Ruande (paravojne postrojbe Hutua), Kongoanski skup za demokraciju – Goma (RCD-Goma), koji u sukobu s vladom DR Konga uživa potporu Ruande, Gospodnja vojska otpora nastala na temeljima pobunjeničkog pokreta u Ugandi, militantna skupina Mai-Mai u Katangi i Narodni pokret za samoobranu; budući da unatoč tomu što su određene skupine od 2010. razvojačene, a u nekim slučajevima djelomično integrirane u kongoansku vojsku (FARDC), i dalje prevladava nesigurnost; budući da je instrumentalizacija tzv. etničkog pitanja u regiji uvelike utjecala na razbuktavanje sukoba i daljnje rascjepkavanje teritorija;
E. budući da su zabilježeni brojni ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, kršenja ljudskih prava golemih razmjera, sve jača represija nad oporbom, masovna silovanja žena i djevojaka te masovno raseljavanje stanovništva; budući da je u Demokratskoj Republici Kongu od 1996. službeno zabilježeno najmanje 200 000 žrtava silovanja, a da ih je sigurno i puno više jer mnoga silovanja ne budu prijavljena; budući da je silovanje ratno oružje kojim se koriste sve sukobljene strane, uključujući i službenu vojsku; budući da je prisilno novačenje, posebno djece, svakodnevna pojava u Demokratskoj Republici Kongu;
F. budući da se službenu vojsku (FARDC) redovito optužuje za zlostavljanja; budući da je vlada u listopadu 2012. donijela akcijski plan kako bi stala na kraj novačenju djece, seksualnom nasilju i drugim teškim povredama prava djeteta od strane oružanih i sigurnosnih snaga; budući da otada ti problemi nisu riješeni, a nekažnjavanje je i dalje pravilo;
G. budući da je misija Monusco (misija UN-a za stabilizaciju u DR Kongu) pokrenuta 1999. u cijelosti podbacila, s obzirom na to da nije doprinijela poboljšanju situacije za civilno stanovništvo teško pogođeno ratom, i da je podrška te misije nacionalnoj kongoanskoj vojsci samo doprinijela povećanju broja zločina iza kojih stoji ta vojska; budući da su nakon prekida vojne suradnje između misije Monusco i nacionalne kongoanske vojske u veljači 2015. Ujedinjeni narodi 2. ožujka 2016. donijeli odluku da ponovno pruže vojnu potporu vladinim snagama;
H. budući da se prema Ustavu sljedeći predsjednički izbori trebaju održati u prosincu 2016.; da predsjednik DR Konga u skladu s kongoanskim ustavom može služiti najviše dva mandata; da je predsjednik Joseph Kabila htio izmijeniti izborni zakon kako bi odgodio izbore nakon 2016., što je dovelo do političkih napetosti, prosvjeda i naglog porasta nasilja, u kojima su smrtno stradali deseci osoba; da je Joseph Kabila odlučio održati nacionalni politički dijalog, koji bojkotira dio oporbe koji je kao preduvjet za sudjelovanje u njemu postavio ponovno uspostavljanje međunarodnog posredovanja i strogo poštovanje Ustava;
I. budući da je odlukom od 17. listopada 2016. kojom je zaključen hinjeni politički dijalog (s obzirom na odsustvo oporbe) datum izbora odgođen za travanj 2018.;
J. budući da oporba predsjednika Kabilu i njegovu vladu optužuje da se koriste administrativnim i tehničkim mjerama kako bi odgodili izbore i ostali na vlasti i nakon isteka mandata predviđenog Ustavom;
K. budući da više nevladinih organizacija osuđuje činjenicu da se kongoanski pravosudni sustav koristi za to da se ušutkaju oni koji se protive trećem mandatu predsjednika Kabile;
L. budući da su posljednjih mjeseci organizacije za zaštitu ljudskih prava u više navrata izvijestile o pogoršanju stanja ljudskih prava i slobode izražavanja misli i okupljanja u toj zemlji, a naročito o prekomjernoj uporabi sile protiv mirnih prosvjednika, političkih boraca i aktivista za ljudska prava koji se protive pokušajima da se predsjedniku Kabili omogući ostanak na vlasti nakon ustavnog roka od dva mandata;
M. budući da je izviješteno da je tijekom prosvjeda u Kinshasi 19. i 20. rujna 2016. poginulo više od 30 osoba, a mnogo ih je nestalo; budući da se članove pokreta LUCHA i dalje nezakonito drži u pritvoru u Gomi i da su ugašeni neki mediji, poput RFI-ja;
N. budući da je DR Kongo bogat prirodnim resursima (zlato, kasiterit, koltan, metan itd.) i da kontinuirano nezakonito iskorištavanje tih resursa, koji su još uvijek u mnogim slučajevima, posebno na istoku zemlje, pod kontrolom naoružanih paravojnih skupina, doprinosi financiranju i održavanju sukoba te je izvor nesigurnosti za cijelu regiju;
O. budući da transnacionalne kompanije financiraju oružani sukob kako bi mogle i dalje iskorištavati kongoanska ležišta ruda; budući da su Ujedinjeni narodi u svojim izvješćima više puta osudili taj fenomen; budući da je Ibrahim Thiaw, zamjenik izvršnog direktora Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, u travnju 2015. izjavio da se svake godine eksploatiraju prirodni resursi u vrijednosti od više od milijardu dolara i da većina zarade od toga, do 98 % dobiti, ide u ruke međunarodnih grupacija, dok se preostalih 2 % koristi za financiranje unutarnjih naoružanih skupina;
P. budući da su međunarodne financijske institucije svojim programima strukturne prilagodbe dodatno oslabile zemlju učinivši od nje pravnu i poreznu oazu za multinacionalne kompanije, posebno u rudarskom sektoru; budući da je urušavanje stupova kongoanskoga gospodarstva i otpuštanje tisuća radnika, povezano s međunarodnim institucijama, u prvom redu Svjetskom bankom, prouzročilo oskudicu sredstava potrebnih za preživljavanje i pogoršanje životnih uvjeta stanovništva u korist velikih industrijskih grupacija, uglavnom zapadnih, koje su monopolizirale resurse i stekle kontrolu nad gospodarstvom;
Q. budući da je cijena prehrambenih namirnica znatno porasla od početka sukoba, što dodatno produbljuje siromaštvo i nesigurnost opskrbe hranom lokalnog stanovništva te nestabilnost u regiji; budući da stanje dodatno pogoršava utrka multinacionalnih kompanija za zemljištem, a u tome im pomaže vlada;
R. budući da su rast nezaposlenosti, pogoršanje socijalnih uvjeta i osiromašenje stanovništva ključni čimbenici nestabilnosti koja pogađa cijelu regiju;
1. osuđuje svako nasilje, kršenje ljudskih prava i seksualno nasilje; izražava solidarnost sa svim narodima napaćenima godinama sukoba; ponovno osuđuje instrumentalizaciju etničkog pitanja koja je rezultirala milijunima žrtava u regiji, a služi samo podjelama stanovništva;
2. posebno je zabrinut zbog porasta nasilja s približavanjem izbora; osuđuje svaki oblik zastrašivanja i uznemirivanja, pa i onog sudskog, boraca za ljudska prava, novinara, političkih protivnika i svih ostalih neovisnih ili kritičkih glasova; ističe nužnost toga da se poštuju i štite prava na slobodu izražavanja misli, udruživanja i mirnog okupljanja;
3. poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih osoba koje su proizvoljno zatvorene;
4. osuđuje represiju koju vrše obrambene i sigurnosne snage; ističe da je prema temeljnim načelima Ujedinjenih naroda o uporabi sile strogo zabranjeno koristiti se smrtonosnim oružjem protiv mirnih prosvjednika i da se pritom mjerodavni službenici za provedbu zakona ne smiju služiti vatrenim oružjem;
5. smatra da je borba protiv nekažnjavanja, i kada je riječ o kršenju humanitarnog prava i kada je riječ o gospodarskim i financijskim kaznenim djelima, jedan od nužnih preduvjeta za ponovnu uspostavu mira u DR Kongu;
6. slaže se sa stajalištem Ujedinjenih naroda i Afričke unije da se trenutačne političke napetosti u toj zemlji mogu primiriti samo dijalogom koji bi obuhvatio sve strane te predstavnike kongoanskog društva, uz strogo poštovanje Ustava i interesa stanovništva, a čiji bi cilj bio održavanje slobodnih, pravednih, transparentnih i vjerodostojnih izbora;
7. posebno je zabrinut zbog situacije žena u Kongu i zločina i diskriminacije čije su žrtve; smatra da je nužno da vlasti i međunarodna zajednica ulože više truda kako bi se zaustavila masovna silovanja, koja se koriste kao ratna strategija, zajamčio pristup javnoj i besplatnoj zdravstvenoj skrbi, posebno reproduktivnoj njezi, kontracepciji i pobačaju, i promicala istinska ravnopravnost spolova;
8. također smatra da vlastima i međunarodnoj zajednici prioritet mora biti zaustavljanje novačenja djece;
9. osuđuje činjenicu da se osnovne potrebe kongoanskog stanovništva kontinuirano zanemaruju zbog ekonomskih i geopolitičkih interesa multinacionalnih kompanija i inozemnih sila;
10. zbog toga smatra da se strašna situacija na istoku DR Konga ne može trajno riješiti dok se ne poduzmu mjere koje bi stanovništvu omogućile da napokon ima koristi od prirodnih resursa; naglašava da radi toga Kongo mora ponovo uspostaviti suverenitet nad svojim prirodnim bogatstvima tako što bi uveo kontrolu nad aktivnostima stranih multinacionalnih kompanija i izgradio državnu infrastrukturu za iskorištavanje, preradu i stavljanje na tržište svojih sirovina, što podrazumijeva reviziju i raskidanje svih ugovora o eksploataciji rudnika i šuma, u skladu s člankom 56. kongoanskog ustava, kako bi se pobrinuo da što veći broj ljudi ima koristi od tih bogatstava, a ne samo manjina;
11. ponavlja da je nužno da se Demokratskoj Republici Kongu zajamči pravo na neovisnost u opskrbi hranom, što podrazumijeva pravo poljoprivrednika da proizvode hranu za svoj narod, tako što bi se stalo na kraj utrci za zemljištem i poljoprivrednicima zajamčio pristup zemlji, sjemenu i vodi;
12. od međunarodne zajednice, a posebno od zemalja „vjerovnika” Demokratske Republike Konga (naročito Belgije) traži da otklone prepreke razvoju te zemlje, a samim time i miru, poništavanjem duga i kamata na dug koje zemlja i dalje plaća te da umjesto sporazuma o slobodnoj trgovini i programa strukturne prilagodbe uspostave istinsku međunarodnu suradnju kojom se poštuju temeljna ljudska prava i suverenitet kongoanske države; poziva vlasti DR Konga da zahtijevaju da se njihovi dugovi podvrgnu reviziji i da se ponište svi nezakoniti dugovi stranim vjerovnicima u cilju toga da se dug potpuno izbriše i zadovolje osnovne životne potrebe stanovništva te zemlje;
13. traži od EU-a i njegovih država članica da povećaju financijsku potporu i humanitarnu pomoć za hitne potrebe kongoanskog stanovništva; traži od EU-a i država članica da pomoć pruže u obliku donacija, a ne zajmova, kako se ne bi povećao teret duga; žali zbog toga što mnoge države članice Unije nisu ostvarile cilj da izdvoje 0,7 % svojeg BDP-a za razvojnu pomoć i što su neke države smanjile postotak tog izdvajanja; izražava žaljenje zbog smanjenja sudjelovanja država članica u programima pomoći u hrani; ustrajno poziva na to da se razvojna pomoć ne upotrebljava u svrhu zatvaranja i kontrole granica ili repatrijacije migranata; traži da se pomoć Unije i država članica za DR Kongo u prvom redu namijeni rješavanju problema povezanih s duboko ukorijenjenim nejednakostima, siromaštva, kronične pothranjenosti i pristupa zdravstvenim i javnim uslugama, između ostalog reproduktivnoj njezi, te ostvarenju ciljeva održivog razvoja; jednako tako traži da se poveća pomoć u hrani i da se prvenstveno koristi za kupnju hrane od lokalnih poljoprivrednika;
14. ponovno potvrđuje da bi aktivnosti poduzeća iz EU-a koja posluju u trećim zemljama trebale biti potpuno usklađene s međunarodnim standardima u pogledu ljudskih prava; zato poziva države članice da zajamče da poduzeća koja su obuhvaćena njihovim nacionalnim pravom ne zanemaruju ljudska prava i socijalne, zdravstvene i ekološke norme kojima podliježu kada su poslovno nastanjena u trećoj zemlji ili u njoj posluju; poziva Europsku komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere protiv europskih poduzeća koja se ne pridržavaju tih standarda ili ne pružaju odgovarajuću odštetu žrtvama kršenja ljudskih prava za koja su izravno ili neizravno odgovorna;
15. traži da se u pogledu Demokratske Republike Konga povede neovisna istraga o tome pridržavaju li se europska poduzeća socijalnih i ekoloških normi, posebno u sektoru prirodnih resursa, te o vezama koje ta poduzeća mogu imati s financiranjem oružanih skupina; isto tako zahtijeva da se pokrene međunarodna istraga kako bi se rasvijetlili navodi o povezanosti programa strukturne prilagodbe, subvencija međunarodnih financijskih institucija i kaznenih djela počinjenih u toj zemlji;
16. protivi se svim pokušajima eksternalizacije politika EU-a u području migracija u treće zemlje; osuđuje činjenicu da se u okviru procesa iz Rabata, u kojem sudjeluje i DR Kongo, promiču samo politike vraćanja i ponovnog prihvata, a ne rješavaju temeljni uzroci migracija; smatra da su te politike protivne pravu na slobodno kretanje i pravu na azil; u tom pogledu traži da se u okviru procesa iz Rabata hitno obustave pregovori s Demokratskom Republikom Kongom;
17. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, vladama zemalja regije Velikih jezera, predsjedniku, premijeru i Parlamentu Demokratske Republike Konga, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.