Postupak : 2017/2699(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0455/2017

Podneseni tekstovi :

B8-0455/2017

Rasprave :

PV 04/07/2017 - 11
CRE 04/07/2017 - 11

Glasovanja :

PV 05/07/2017 - 8.9
CRE 05/07/2017 - 8.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 333kWORD 67k
30.6.2017
PE605.579v01-00
 
B8-0455/2017

podnesen nakon izjave Komisije

u skladu s člankom 37. stavkom 3. Poslovnika i Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije

podnesen nakon izjave Komisije u skladu s člankom 37. stavkom 3. Poslovnika i Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije


o prioritetima Europskog parlamenta za program rada Komisije za 2018. (2017/2699(RSP))


João Pimenta Lopes, Dimitrios Papadimoulis, Marina Albiol Guzmán, Paloma López Bermejo, Neoklis Sylikiotis, Takis Hadjigeorgiou, Javier Couso Permuy, Marisa Matias u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o prioritetima Europskog parlamenta za program rada Komisije za 2018. (2017/2699(RSP))  
B8-0455/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(1), posebno njegov Prilog IV.,

–  uzimajući u obzir članak 37. stavak 3. Poslovnika,

Drugačija Europa je moguća

A.  budući da su nakon godina gospodarske, socijalne i političke krize vrijednosti koje se smatraju temeljem integracije EU-a – demokracija i sudjelovanje, jednakost i socijalna pravda, solidarnost i održivost, te poštovanje vladavine prava i ljudskih prava – i dalje ugrožene;

B.  budući da su provedbom neoliberalnih politika i politika usmjerenih na štednju koje je Europska unija nametnula u okviru ekonomskog upravljanja proširene socijalne i ekonomske nejednakosti unutar i između država članica, uz povećanje broja osoba kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost; budući da su deregulacija tržišta rada i regresivni porezni sustavi doprinijeli prijenosu bogatstva s radnika na velike kapitaliste te povećanju jaza između dohotka i bogatstva;

C.  budući da je golem dužnički teret posljedica asimetričnih politika i naravi procesa integracije, od čega neke zemlje imaju koristi dok su druge gurnute u tešku ekonomsku depresiju; budući da se dužnički teret upotrebljava kao izgovor za nametanje mjera štednje, što je pak produbilo recesiju i potkopalo društvenu ulogu država i prava ljudi i radnika, a time dovelo i do sve veće nezaposlenosti, siromaštva, velikog smanjenja plaća, visoke dobi za odlazak u mirovinu i manje javne potrošnje u područjima kao što su obrazovanje, kultura i zdravstvo;

D.  budući da je ova situacija dovela do toga da građani dovode u pitanje neoliberalne politike vlada koje sačinjavaju političke stranke „velike koalicije” i koje nisu bile sposobne odgovoriti na najveće izazove naših društava; budući da građani ustraju na temeljitoj promjeni sveukupnih politika i političkih struktura;

E.  budući da vrlo neujednačen gospodarski razvoj i dužnički teret, visoka stopa nezaposlenosti, sve manja socijalna i radnička prava i sve veća socioekonomska nejednakost iziskuje prekid politika koje EU trenutačno provodi i promjenu prema politikama – i na nacionalnoj razini i na razini EU-a – kojima se jačaju nastojanja država članica da ostvare blagostanje za sve, pravednu raspodjelu bogatstva, održiv gospodarski rast, punu zaposlenost, sigurnost zaposlenja i socijalne zaštite, pružanje kvalitetnih, univerzalnih i besplatnih javnih usluga, ekološku dobrobit u zdravom prirodnom okruženju, ulaganja u obrazovanje i infrastrukturu, dostojan život za starije osobe i pristupačno stanovanje, energiju i komunikacije; budući da su cjelovite politike za borbu protiv siromaštva, socijalne isključenosti i nejednakosti dohotka, osobito putem mjera preraspodjele i javnih ulaganja kojima se stvaraju radna mjesta, potrebne i na razini Unije i na razini država članica;

F.  budući da je okvirom gospodarskog upravljanja političko odlučivanje oduzeto demokratski izabranim vladama i nacionalnim parlamentima čime su narodi Europe spriječeni u obavljanju demokratskog nadzora i čime su uvedene institucionalizirane mjere štednje; budući da sve veće protivljenje toj vrsti europske integracije odražava hitnu potrebu za drugačijim procesom integracije koji bi služio društvenom i demokratskom napretku u EU-u, pravednijim i mirnim rješenjima za međunarodne izazove i kulturnim dijalogom na svjetskoj razini, a koji bi bio čvrsto ukorijenjen u suradnji između zemalja s jednakim pravima;

G.  budući da su porezni sustavi osmišljeni tako da veću korist ima veliki kapital, a ne radnička klasa i narod; budući da se mjerama stroge fiskalne discipline i velikim gubicima vladinih prihoda zbog utaje i izbjegavanja plaćanja poreza stvara dodatni pritisak na proračune država članica i potkopava interes narodâ i radnika; budući da porezna politika ostaje u nadležnosti država članica; budući da su tajni porezni sporazumi, globalno izbjegavanje plaćanja poreza i utaja poreza te prijenos dobiti u porezne oaze i dalje dopušteni ili se unutar pravnog okvira ne rješavaju na odgovarajući način;

H.  budući da proračunske odluke EU-a ne odražavaju prioritete potrebne za poticanje održivog, kvalitetnog i socijalno uravnoteženog rasta i da se njima ne uzima u obzir potreba za solidarnošću te ekonomskom i socijalnom kohezijom među državama članicama;

I.  budući da sadašnju međunarodnu situaciju karakteriziraju ratovi, geopolitička suparništva i nasilni sukobi, sve veća politika upletanja u poslove suverenih zemalja i njihova destabilizacija te opasna utrka u naoružanju pod vodstvom glavnih sila NATO-a; budući da građani odbacuju sudjelovanje Europe u ratovima i geopolitičkim suparništvima; budući da su predanost multilateralnosti i suradnji u okviru međunarodnog prava, načelima Povelje UN-a i pravima naroda na samoodređenje i poštovanje suvereniteta od ključne važnosti;

J.  budući da je EU i dalje suočena s najvećom izbjegličkom humanitarnom krizom od Drugog svjetskog rata; budući da su EU i neke države članice izravno odgovorne za temeljne uzroke migracija odnosno prisilnih preseljenja, zbog čega ljudi bježe iz svojih domova uslijed ratova, klimatskih promjena, nejednakosti te politike neopravdanog upletanja na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi putem vojnih intervencija kojima se potiču regionalni sukobi i koje služe geopolitičkim strateškim interesima EU-a, SAD-a i NATO-a; budući da je jasno da EU ne uspijeva ispuniti svoje obveze, između ostalog i one preuzete međunarodnim pravom;

K.  budući da je većim brojem politika EU-a i država članica pripremljen temelj za ksenofobiju, rasizam i radikalne desničarske politike i ideologije te razvoj radikalnih ksenofobnih i rasističkih stranaka i pokreta jer njima diskriminacija u postupanju s radnicima, izbjeglicama i migrantima na nacionalnoj osnovi postaje uvriježena; budući da se kršenja ljudskih prava događaju i unutar EU-a, čime se pridonosi osnaživanju tih snaga;

L.  budući da je demokratski deficit povećan kao posljedica političkih odluka EU-a, a mnogi građani imaju osjećaj da ih institucije ne zastupaju; budući da je to velik problem, koji se može riješiti samo većom transparentnošću, otvorenošću i obranom vrijednosti ljudskih prava i demokracije, između ostalog i snažnijim sudjelovanjem građana, mirom, tolerancijom, napretkom, solidarnošću i suradnjom među narodima;

M.  budući da klimatska kriza i dalje predstavlja prijetnju stabilnosti, zdravlju i egzistenciji društava diljem svijeta kao i dobrobiti životinja i bioraznolikosti; budući da, iako djeluju ambiciozno, valja oprezno jačati obveze preuzete na konferenciji COP21 u pravom smjeru;

N.  budući da valja braniti suverenu volju narodâ da odlučuju o putu vlastitog napretka u svakoj državi članici kao apsolutno pravo;

Zaštita i promicanje radničkih i socijalnih prava

1.  oštro kritizira prijedlog o europskom socijalnom stupu koji je predstavila Komisija jer je riječ samo o priručniku o društvenim pravilima ponašanja koji neće dovesti do promjene paradigme koja je Europskoj uniji hitno potrebna za zaustavljanje ljudske, društvene i gospodarske kriza uzrokovane neoliberalizmom i dodatno pogoršane politikama štednje i deregulacije; naglašava da zakonom propisana univerzalna socijalna zaštita i sigurni ugovori o radu na neodređeno vrijeme moraju biti nesporni pravni model koji treba nastaviti i u budućoj Europi kakvu želimo, za razliku od scenarija fleksibilnosti utvrđenih u dokumentu za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe; tvrdi da bi trebalo odobriti suštinske socijalne politike za sve ljude koji žive u EU-u, i to težnjom prema progresivnoj konvergenciji osnovnih socijalnih prava, uključujući izvršiva minimalna socijalna prava na razini Unije uz jasnu prednost pred drugim ciljevima politike, i ne dovodeći u pitanje pravo država članica da primjenjuju više standarde; buduća Europa koju zazivamo prekinut će s okvirom politike štednje i konkurentnosti odnosno liberalizacije i deregulacije tržišta rada, a prednost će dati najvišim mogućim socijalnim i radnim pravima na razini EU-a i država članica, uključujući i pravo na minimalni dohodak za sve kao zaštitu od siromaštva, pravo na štrajk i pravo na visoku plaću na temelju sektorskih kolektivnih ugovora za sve radnike; poziva, kao prvi korak u tom smjeru, na donošenje protokola o socijalnom napretku u kojem će socijalna prava imati prednost nad bilo kojim propisom o unutarnjem tržištu ili fiskalnih pravilom i koji će se tako i provoditi;

2.  smatra da bi revidirana Europska socijalna povelja trebala biti temelj za zajednički skup minimalnih socijalnih prava i standarda te očekuje da će se EU obvezati na pristupanje toj Povelji povećavajući tako socijalnu i gospodarsku konvergenciju i koheziju među ljudima i teritorijima, istodobno jamčeći da države članice imaju neotuđivo pravo primijeniti viša prava i standarde;

3.  poziva na provedbu konkretnih prijedloga kako bi se zajamčilo i promicalo pravo na kolektivno pregovaranje kao ključni instrument za očuvanje i jačanje prava, te poziva Komisiju da se obveže da će ojačati načelo jednake plaće za jednaki rad na istom radnom mjestu za sve radnike, a s tim u vezi i priznavanje svih kolektivnih ugovora, uključujući i u odnosu na upućene radnike; duboko žali zbog svih pokušaja potkopavanja kolektivnih djelovanja, uključujući pravo na udruživanje u sindikate, na kolektivno pregovaranje i na štrajk;

4.  poziva Komisiju da promiče skraćivanje i regulaciju radnog vremena i povećanje plaća te borbu protiv socijalnog dampinga kako bi se zaustavili prekarno zapošljavanje i prijevare povezane sa zapošljavanjem, deregulacija radnog vremena, širenje sektorâ s niskim plaćama, tržišno natjecanje s pomoću niskih plaća, diskriminacija, uznemiravanje i nasilje na radnom mjestu, te kako bi se radnici zaštitili od samoiskorištavanja novim oblicima rada, uključujući digitalni rad, pravo na internetsku odjavu i zapošljavanje eksternalizacijom poslova korisnicima interneta;

5.  izražava duboko žaljenje zbog prijedlogâ Komisije o prometnom sektoru jer se njima ne osiguravaju visoke sigurnosne norme i radni uvjeti i jer im je svrha smanjiti prava radnika, uključujući i pravo na štrajk;

6.  poziva Komisiju da odustane od modela „fleksigurnosti” i da ga odbije odnosno da promiče politike kojima se stvaraju kvalitetna i sigurna radna mjesta, kojima se jamči da svi radnici, uključujući mobilne i upućene radnike, imaju plaću koja im osigurava minimalna sredstava za život, sada i u budućnosti, u pogledu ušteda, vještina i mirovina, kao i pristup sveobuhvatnoj socijalnoj zaštiti; ponovno potvrđuje potrebu za općom solidarnošću na temelju socijalne sigurnosti i odbacuje privatizaciju i smanjenje zaštite i u obliku smanjenja socijalnih naknada i u obliku povećanja dobi za umirovljenje;

7.  poziva Komisiju da borbu protiv nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti stavi u središte svojih politika; ponavlja svoj poziv Komisiji da se obveže na gospodarski model koji je usmjeren na stvaranje radnih mjesta s pravima umjesto gomilanja bogatstva za dioničare, kao i da se obveže na jačanje javnih usluga umjesto privatizacije, kojom se bogatstvo prenosi s građana u privatnu sferu i slabe prava radnika; naglašava da su potrebne dodatne mjere, uključujući dvije inicijative, prvenstveno: socijalni investicijski plan s ciljem potpore socijalnim politikama na razini država članica kojima se promiče i podupire slobodan i jednak pristup kvalitetnim javnim uslugama u državama članicama, uključujući pristup pravosuđu, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i primjerenom stanovanju te skrbi za djecu i starije osobe, a zatim: donošenje prijedloga za integriranu strategiju protiv siromaštva, uključujući i stvaranje sustava minimalnog dohotka na razini država članica kojim se jamči postotak prosječnog dohotka u pojedinoj državi članici uz minimalnu referentnu vrijednost od najmanje 60 %, što je važan korak prema iskorjenjivanju siromaštva;

8.  zagovara zaštitu prava na mobilnost, ali inzistira da se njime ne može nadomjestiti otvaranje radnih mjesta tamo gdje ljudi žive te odbacuje obrazac Komisije kojim se radnici okreću protiv radnika; naglašava ovu točku s obzirom na sve veću digitalizaciju modela proizvodnje, što ne bi smjelo dovesti do nezaposlenosti i nesigurnih radnih mjesta, već do smanjenja broja radnih sati uz istodobnu zaštitu i povećanje plaća i radnih uvjeta; smatra da digitalizacija predstavlja veliki izazov za društvo, kako u pogledu prijelaza između zanimanja koja nestaju i novih modela proizvodnje, tako i u pogledu jamčenja socijalnih i radnih prava na novim radnim mjestima i oblicima organizacije rada; poziva Komisiju da se ne usredotočuje samo na podršku pravednoj mobilnosti, već i na stvaranje radnih mjesta i tranziciju radnih mjesta u svim državama članicama, posebno u regijama s visokom stopom nezaposlenosti, te da svoju potporu prilagodi posebnim potrebama država članica; u tom pogledu naglašava da bi svi radnici, i oni na tržištu rada i oni izvan njega, trebali imati pristup programima za kontinuirano osposobljavanje i učenje tijekom cijelog radnog vijeka i da bi te programe trebali financirati poslodavci i države članice;

9.  poziva Komisiju da u kontekstu rasprave o nacionalnim stečajnim okvirima i preporukama za njih osigura sudjelovanje i obavješćivanje radnika i sindikata u svim fazama postupka te spriječi taktičku uporabu stečajnih postupaka za pogoršavanje uvjeta zapošljavanja; nadalje, poziva Komisiju da olakša okolnosti u kojima radnici mogu preuzeti društva suočena sa stečajem kako bi se zadržala gospodarska djelatnost, a gubici radnih mjesta sveli na minimum;

10.  smatra da bi svi akcijski programi EU-a za kulturu i obrazovanje trebali sustavno sadržavati dimenziju socijalne uključivosti, da bi njima trebalo promicati politike kvalitetnog javnog obrazovanja i doprinositi potpunoj dostupnosti kulture i rekreacije svima; poziva Komisiju i države članice da zbog toga proračunske rashode za obrazovanje i kulturu isključe iz izračuna javnog deficita u okviru Pakta o stabilnosti i rastu dok se pakt ne stavi izvan snage i zamijeni Paktom za zapošljavanje i rast;

11.  ističe važnost političkih inicijativa kojima se promiču prava žena i ravnopravnost spolova; prima na znanje paket o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, koji uključuje prijedloge za nove ili veće minimalne standarde za roditeljski i očinski dopust odnosno dopust za njegovatelje; inzistira, međutim, da se novim inicijativama poštuje stajalište Parlamenta o Direktivi o rodiljnom dopustu povećanjem zajamčenog minimalnog rodiljnog dopusta s 14 na 20 tjedana s punom plaćom te uvođenjem obveznog prava na plaćeni očinski dopust; pozdravlja prijedlog da roditeljski dopust postane osobno pravo za roditelje; smatra da u svim državama članicama treba poduzeti specifične mjere radi poboljšanja ravnoteže između privatnog i profesionalnog života za žene i muškarce te da treba poduzeti korake kako bi se produljio roditeljski dopust koji bi trebao biti plaćen u 100-postotnom iznosu, čime bi se u konačnici prešlo na ravnopravniji sustav roditeljskog dopusta;

12.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama predstavi prijedlog sveobuhvatne strategije EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama kojom se obuhvaćaju svi, različiti oblici nasilja; pozdravlja napore koje Komisija trenutačno poduzima s ciljem pristupanja EU-a Istanbulskoj konvenciji; poziva EU da odgovori na hitnu potrebu donošenja i primjene nove strategije EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima koja uključuje snažnu perspektivu rodne ravnopravnosti i koja je osobito usmjerena na smanjenje potražnje i uspostavu sustava kažnjavanja klijenata/počinitelja;

Progresivne ekonomske politike

13.  traži od Komisije da okonča politiku štednje EU-a; smatra da bi Ugovor o stabilnosti, Fiskalni sporazum, Europski semestar i nacionalne odbore za konkurentnost i neovisna fiskalna tijela trebalo opozvati jer ih karakterizira demokratski i socijalni deficit, te predstavljaju ne samo gospodarsku prepreku koja ima velike negativne učinke na ulaganja, rast, regionalnu koheziju i otvaranje radnih mjesta nego su i drastično povećali nejednakost unutar država članica i među njima, ali i ograničili pravo država članica da definiraju ciljeve svoje proračunske i javne politike;

14.  stoga odlučno odbacuje izvješće petorice predsjednika te bijelu knjigu Komisije i dokument za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije (EMU) s obzirom na to da ni na koji način ne predstavljaju odmak od retorike štednje već, naprotiv, predlažu produbljenje postojećih politika, povećanje konkurentnosti i strukturne konvergencije nametanjem stroge fiskalne politike i mjera štednje;

15.  naglašava potrebu da se te politike zamijene Paktom za rast i zapošljavanje koji bi obuhvatio novi skup gospodarskih, društvenih i ekoloških politika u korist narodâ i radnikâ, i to promicanjem ekološki održivog uključivog rasta, kvalitetnog i sigurnog zapošljavanja i socijalne i regionalne kohezije; ističe činjenicu da u okviru tog novog okvira suradnje države članice moraju ponovno dobiti mogućnost odlučivati o gospodarskim politikama kojima se najbolje rješavaju njihove potrebe, dok postupak odlučivanja na razini EU-a mora zajamčiti demokratsku odgovornost i transparentnost, što obuhvaća i Europski parlament, nacionalne parlamente i potpuno poštovanje odluka donesenih na razini država članica, koje bi trebale odražavati sveobuhvatan dijalog sa svim dionicima; potiče Komisiju da pokrene raspravu država članica i institucija EU-a o tome kako se to može postići;

16.  smatra da bi, ako neka država članica odluči napustiti područje eura zbog toga što je njezino članstvo postalo neodrživo i nepodnošljivo, takvu odluku trebalo u potpunosti poštovati i utrti put za pregovore i uredan izlazak na pravedan način koji će biti oslobođen pritisaka, sankcija ili ucjene, a u okviru sveobuhvatnog programa potpore; smatra da bi u takvom programu trebalo predvidjeti mogućnost odgovarajuće nadoknade koja će se utvrditi na osnovi pretrpljene socijalne i ekonomske štete;

17.  poziva Komisiju na izradu izvanrednog plana kojim bi se podržalo gospodarstvo onih zemalja koje su patile zbog djelovanja Trojke;

18.  naglašava činjenicu da je razina duga u brojnim državama članicama EU-a i dalje među najvišima u svijetu; stoga traži od Komisije i država članica da pokrenu i podrže postupak reprogramiranja javnog duga (njegove iznose, dospijeće i kamatne stope) i ukinu njegove spekulativne i nezakonite sastavnice u najzaduženijim zemljama, a kako bi se sustav duga uskladio s gospodarskim i društvenim razvojem; napominje da bez otpisa duga gospodarski oporavak u državama članicama nije moguć;

19.  poziva Komisiju da hitno ocijeni postupak o bankovnoj uniji i o njemu provede raspravu jer je on, kao nedemokratski i neuravnotežen postupak, dosad štitio interese banaka, a ne deponenata; smatra da je bankovna unija dodatno oslabila sposobnost država članica da nadziru svoje bankarske sustave i da je, štoviše, služila za poticanje i, u konačnici, za razna spajanja i preuzimanja u bankarskim sektorima različitih država članica; stoga smatra da bankovna unija djeluje kao politički instrument radi prisilnog procesa centralizacije i koncentracije kapitala; naime, uspostava paneuropskog oligopola banaka glavni je cilj i posljedica bankovne unije i njime se problem institucija koje su prevelike da bi propale (eng. „too big to fail”) ne rješava nego se, naprotiv, još povećava, on ne služi interesima stanovništva i jako je daleko od istinskog rješavanja sigurnosti deponenata; stoga vjeruje da je jedini način da se riješe problemi institucija koje su prevelike da bi propale i sigurnosti deponenata te da se zajamči da postojeći bankarski sustav služi interesima naroda i razvojnim potrebama zemalja staviti izvan snage bankovnu uniju i promicati javnu kontrolu i decentralizaciju bankarskog i financijskog sektora; inzistira na tome da je potrebno hitno poduzeti inicijative i zaštititi štediše s niskim i srednjim primanjima od budućih kriza sustava;

20.  ističe da deregulacija i liberalizacija tržišta kapitala predstavljaju ozbiljan problem za gospodarstva država članica, posebno za njihovu stabilnost; smatra da unija tržišta kapitala svojim produbljivanjem razine financijarizacije gospodarstva država članica služi samo interesima financijskih kapitalista i znatno povećava mogućnost izbijanja nove financijske krize; poziva na trenutačno zaustavljanje postupka uspostave unije tržišta kapitala i ponovno izražava potrebu za odvajanjem investicijskog bankarstva od bankarskog poslovanja s građanima kako bi se izbjegla kontaminacija tog sektora i njegova koncentracija;

21.  ustraje na tome da Komisija i države članice pokažu stvarnu političku odlučnost u oporezivanju stvarnih vlasnika bogatstva; izražava žaljenje zbog nedovoljnog odgovora EU-a na porezne skandale; snažno podupire obvezu objavljivanja odluka o porezima, izvješćivanja po zemljama i registara o stvarnom vlasništvu u svrhu osiguranja transparentnosti i nadzora; zagovara ukidanje off-shore poduzeća i drugih poreznih oaza unutar EU-a i izvan njega, stvarnu regulaciju onih koji omogućuju i potiču off-shore sustave, obranu suradnje za ukidanje bankarske tajne u svrhu oporezivanja, promicanje mjera suradnje u području sprečavanja i suzbijanja pranja novca i poreznih prijevara kao i kažnjavanje spekulativnih transakcija mjerama porezne politike te osiguranje plaćanja poreza ondje gdje se obavlja gospodarska aktivnost, gdje radnici zaista rade i gdje je vrijednost stvorena; poziva na održavanje međunarodnog sastanka na vrhu u okviru Ujedinjenih naroda u svrhu utvrđivanja plana djelovanja i zajedničkog akcijskog plana za ukidanje poreznih oaza i poreznog dampinga;

Oporavak gospodarstava država članica putem javnih ulaganja i održivog rasta

22.  ističe činjenicu da je, uz demokratski i pravedan okvir za suradnju i istinski stup socijalnih prava, Europskoj uniji potreban holistički i pravedan gospodarski razvoj i strategija ulaganja koja uzima u obzir interese naroda te potrebe i posebnosti svake pojedine države članice; poziva Komisiju da pokrene plan javnih ulaganja kojim se uistinu želi postići puna zaposlenost i održivo, energetski učinkovito gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika, osobito u zemljama i regijama s visokim stopama nezaposlenosti i siromaštva kao i produktivnim sektorima koji su ključni za razvojne strategije svake zemlje; poziva na promicanje javnih projekata i potporu lokalnim tijelima vlasti, mikro, malim i srednjim poduzećima, zadrugama i neprofitnim poduzećima, na povećanje njihove produktivnosti suzbijanjem učinka dominantnog položaja na tržištu koji zauzimaju velike korporacije, te na osiguranje zdravog gospodarskog razvoja i socijalne kohezije u EU-u, kao i na to da se sredstva Zajednice povećaju i usmjere u tom smjeru;

23.  ističe da, osim plana ulaganja, kohezijska politika trebala biti vidljiv, konkretan i mjerljiv izraz europske solidarnosti i pravednosti; naglašava hitnu potrebu za istinskom kohezijskom politikom sa značajno povećanim strukturnim fondovima čiji su glavni ciljevi smanjenje razlika među regijama s posebnim naglaskom na siromašnije i najudaljenije regije, i koji je usmjeren na države članice koje su izložene nerazvijenosti, visokim razinama nezaposlenosti ili koje su suočene s elementarnim nepogodama ili humanitarnom krizom, što uključuje pomoć u obliku ljudskih resursa i tehničke pomoći u vezi s migracijama i elementarnim nepogodama; stoga apelira na Komisiju da očuva snažnu kohezijsku politiku za razdoblje nakon 2020. koja se zasniva na subvencijama te njezine ključne ciljeve ekološke, socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije, kako je utvrđeno u Ugovorima, što obuhvaća i urbanu i ruralnu dimenziju i snažan naglasak na europsku teritorijalnu suradnju te snažnu predanost načelu partnerstva, promičući pritom stvarnu konvergenciju i održiv gospodarski rast i zapošljavanje; snažno odbacuje podređivanje kohezijske politike gospodarskom upravljanju EU-a, strukturnim reformama i makroekonomskoj uvjetovanosti jer se kohezijska politika ne smije koristiti kao sredstvo financijskog kažnjavanja ako regija ili država članica odbije politike deregulacije i privatizacije;

24.  uzimajući u obzir najnovije događaje, a posebno potrese u Italiji i Grčkoj i požare u Portugalu i Španjolskoj, koju imaju dramatičan i velik učinak na ljudski život u posebno zapostavljenim regijama, ističe važnost Fonda solidarnosti Europske unije za pružanje odgovora na velike elementarne nepogode i prima na znanje predloženo povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja za Fond solidarnosti Europske unije; poziva Komisiju da nadgleda dodatno povećanje sredstava u tom Fondu i da prilagodi pravila kako bi njihova mobilizacija bila fleksibilnija i pravovremena, kako bi obuhvatila širi spektar nepogoda s velikim učincima i kako bi se smanjilo vrijeme između nastanka elementarne nepogode i raspoloživosti sredstava;

25.  tvrdi da se na društvene, gospodarske, klimatske i političke izazove može uspješno odgovoriti samo prekidom neoliberalnih politika iz prošlosti te preusmjeravanjem prema društvenom napretku, gospodarskoj konvergenciji, koheziji i održivom razvoju; snažno poziva na ukidanje načela tržišnog natjecanja i načela tržišnoga gospodarstva kako bi se otvorio put Europi koja se temelji na načelu solidarnosti i uzajamno korisnoj suradnji;

26.  očekuje se da će strategija gospodarskog razvoja EU-a obuhvaćati i uključivu industrijsku strategiju kojom se jača i razvija raznolika industrijska osnova u svim državama članicama i regijama, uzimajući u obzir regionalne posebnosti; naglašava ključnu ulogu država i javnih ulaganja u strategiji reindustrijalizacije koja bi trebala obuhvaćati strateške sektore i čiji bi glavni ciljevi trebali biti povećanje broja radnih mjesta i socijalna i ekološka održivost; poziva Komisiju da se lati rješavanja problema premještanja industrijske proizvodnje unutar globalnih lanaca vrijednosti i da predloži zabranu financiranja premještanja proizvodnje u treće zemlje sredstvima EU-a kako bi se sačuvala industrijska radna mjesta u državama članicama;

27.  podsjeća na temeljnu ulogu javnih istraživanja kao protuteže tržišno orijentiranim trendovima; ističe da je potrebno iskoristiti sredstva EU-a namijenjena za istraživanje kao način za povećanje teritorijalne kohezije u EU-u i izbjeći koncentraciju financiranja istraživanja u nekoliko zemalja, sveučilišta, centara za istraživanja i korporacija; naglašava važnost jačanja javnih ulaganja i regulacije digitalnih usluga u premošćivanju digitalnog jaza i ističe potrebu da se izbjegne koncentracija digitalnog sadržaja među nekoliko distributera; podržava otvorene standarde u digitalnom sektoru i otvorenu znanost kako bi od inovacija svi mogli imati koristi; poziva da sve znanstvene spoznaje, bez obzira jesu li ostvarene uz izravnu ili neizravnu potporu sredstava EU-a, budu dostupne javnosti;

28.  odbacuje unutarnje energetsko tržište EU-a i osnivanje europske energetske unije, što će dovesti do daljnje liberalizacije i monopolizacije; poziva na javni nadzor tog strateškog sektora jer je javno vlasništvo i javno upravljanje proizvodnjom i distribucijom energije najbolji način da se zajamči ekološka i socijalna održivost; ponavlja da je energija javno dobro i da bi pristup energiji trebao biti osnovno socijalno pravo; žali zbog toga što je Komisija to zanemarila u svim prijedlozima, uključujući i one navedene u paketu naslovljenom „Čista energija za sve Europljane”; očekuje da će Komisija s tim u vezi uspostaviti europski opservatorij energetskog siromaštva i pripremiti konkretan akcijski plan za rješavanje problema energetskog siromaštva;

29.  poziva na decentraliziranu zajedničku ribarstvenu politiku (ZRP) kojom se promiče modernizacija i održivi razvoj u sektoru ribarstva, osiguravajući njegovu socijalno-ekonomsku opstojnost, održivost resursa, očuvanje i stvaranje radnih mjesta te poboljšanje životnih uvjeta radnika u sektoru ribarstva; ponovno potvrđuje potrebu da se u okviru ZRP-a prepoznaju posebna obilježja malog i obalnog ribolova te prikladnost postojećih instrumenata za potrebe sektora; poziva na donošenje mjera za osiguranje nacionalnog suvereniteta nad isključivim gospodarskim pojasom država članica i njihovim ribolovnim resursima;

30.  smatra da je 30 godina zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) ostavilo teške posljedice u poljoprivrednom sektoru u državama članicama i doprinijelo krizi u poljoprivrednom sektoru; poziva na ponovno usmjeravanje pozornosti na jedno od načela financiranja iz ZPP-a, a to je „osigurati primjeren životni standard za poljoprivrednike”, u svrhu borbe protiv povećane koncentracije proizvodnje, smanjenja broja malih poljoprivrednika i povećanja regionalnih neravnoteža i ovisnosti o stranim vanjskim izvorima robe, što pogoduje najvećim gospodarstvima u EU-u i najvećim poljoprivrednim poduzećima; žali zbog toga što se tom pojavom ugrožava poljoprivredna i ruralna baština od svjetske važnosti dok istodobno velika poljoprivredna poduzeća povećavaju svoju zaradu i nameću svoje modele globalnog prehrambenog sustava koji ima vrlo negativne učinke na okoliš; ističe središnju ulogu poljoprivrednika u poljoprivrednoj i prehrambenoj politici; snažno se protivi tržišnoj dominaciji i nepoštenom određivanju cijena velikih poljoprivrednih poduzeća nauštrb sigurnosti i kvalitete hrane te prehrambene neovisnosti, zdravlja ljudi i životinja te dobrobiti životinja i okoliša; ističe važnost olakšavanja pristupa zemljištu za borbu protiv nejednakosti u ruralnim gospodarstvima i poticanje generacijske obnove u poljoprivrednom sektoru;

31.  poziva Komisiju da se uoči buduće reforme ZPP-a fokus trenutačnog ZPP-a kojim dominiraju intenzivni uzgoj i ekstraktivne monokulture premjesti na održivu poljoprivredu i prehrambenu politiku, uzimajući u obzir različite ekonomske, socijalne, ekološke, nutritivne i zdravstvene probleme i izazove;

32.  poziva Komisiju da uvede mjere za povećanje vidljivosti i jačanje uloge žena u poljoprivrednom sektoru; potiče Komisiju da joj prioritet bude zaštita poljoprivrednog zemljišta i pristup istome; snažno osuđuje jagmu za zemljištem i zahtijeva brzo djelovanje Komisije i država članica; ponovo potvrđuje da je voda univerzalno pravo koje treba biti zajamčeno svakom ljudskom biću i da ne smije biti predmetom privatizacije;

33.  poziva Komisiju da zabrani sve oblike patentiranja sjemenja kako bi se poljoprivrednike zaštitilo od pritiska konkurencije multinacionalnih poduzeća koja proizvode sjeme te da zaštiti lokalne sorte i naše genetsko i kulturno naslijeđe; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama zabrani odobrenje, uzgoj i oglašavanje genetski modificiranih organizama i da poduzme mjere protiv raširene uporabe pesticida;

34.  traži od Komisije da bez odgode provede preostale točke strategije Europske unije za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2012. – 2015.; poziva Komisiju da sastavi novu i ambicioznu strategiju za zaštitu i dobrobit životinja i biološku raznolikost za razdoblje 2016. – 2020. kojom će se prevladati postojeće mane i nedostatci radi stvaranja jednakih uvjeta i poboljšanja dobrobiti životinja i zaštite biološke raznolikosti u cijeloj Europskoj uniji;

Politike zaštite okoliša za održivu budućnost – borba protiv klimatskih promjena

35.  naglašava da je pod hitno potrebno rješavati klimatsku krizu; pozdravlja činjenicu da je COP 21 potvrdio da su aktualne klimatske krize uzrokovali energetski intenzivni proizvodni sustavi i iskorištavanje fosilnih goriva; ističe da je rješenje za klimatske promjene obvezivanje svih uključenih zemalja na smanjenje stakleničkih plinova u skladu s njihovom povijesnom odgovornošću; čvrsto vjeruje da se sudbina planeta ne može prepustiti instrumentima koji se temelje na tržištu, već da je potrebno zaustaviti kapitalistički model rasta te napraviti radikalnu promjenu u proizvodnim metodama, distribuciji i potrošnji; stoga žali zbog činjenice da se obvezama u okviru COP 21 ne jamči smanjenje emisija stakleničkih plinova, što se smatra nužnim kako bi se zajamčilo da porast temperature ne bude veći od 2º C, te zbog činjenice da se sporazumom jačaju tržišno utemeljeni mehanizmi;

36.  žali što se Komisija za sada nije pokazala ambicioznom u pogledu obvezujućih ciljeva; žali zbog činjenice da se politikama o klimatskim promjenama ustraje na tržišnom pristupu, koji se očito pokazao neučinkovitim i neispravnim (tržište ugljika, instrumenti fleksibilnosti itd.); poziva na temeljiti preokret od tržišnog pristupa prema normativnom pristupu, u skladu s načelom „zajedničke, ali diferencirane odgovornosti”; poziva Komisiju i države članice da odu korak dalje od Pariškog sporazuma; čvrsto vjeruje da Europska unija mora pojačati svoje djelovanje te postaviti klimu i okoliš na prvo mjesto; stoga poziva Komisiju i države članice da u sve relevantne politike uključe visoke okolišne standarde i politiku u području klimatskih promjena; potiče Komisiju i države članice da zajamče provedbu obveza preuzetih u okviru Pariškog sporazuma te svih dodatnih ciljeva, unatoč svim njihovim nedostacima i proturječnostima;

37.  posebno poziva Komisiju da predloži kriterije održivosti za industrijske proizvode i da kružno gospodarstvo u potpunosti uključi u sve relevantne politike, uzimajući u obzir cjelokupni životni ciklus proizvoda; nadalje ističe da je potrebno u potpunosti provesti mjere utvrđene u Planu za resursno učinkovitu Europu, uključujući postupno ukidanje potpora koje negativno utječu na okoliš; smatra da tržišni pristup kružnom gospodarstvu ima štetne posljedice za javni interes te da je države članice i javne politike potrebno učiniti uistinu odgovornima;

38.  smatra da energetska tranzicija treba dovesti do učinkovitog, transparentnog, održivog, decentraliziranog i demokratskog energetskog sustava koji se temelji na obnovljivoj energiji i koristi cjelokupnom društvu; ponavlja poziv Parlamenta da se uvede obvezujući cilj od 30 % udjela energetske potrošnje iz obnovljivih izvora, koji bi u skladu s postojećim odredbama Pariškog sporazuma trebao iznositi 45 %, te 40 % uštede energije do 2030.; poziva Komisiju da izradi obvezujuće kriterije održivosti za energiju i biomasu;

39.  poziva da se provedbom odgovarajućih održivih praksi upravljanja zajamče uvjeti koji su povoljni za obnovu ribljeg fonda i tako očuva bioraznolikost morskog okoliša; zagovara ciljeve održivog razvoja koji se odnose na očuvanje najmanje 10 % obalnih i morskih područja, u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom te na temelju najboljih dostupnih znanstvenih podataka, te poziva da se u pristupu resursima prednost da malom i tradicionalnom ribolovu; u tom pogledu zagovara stvaranje zona bez ribolova u područjima u kojima su ugroženi riblji stokovi i bioraznolikost; također naglašava da je u cijeloj Uniji potrebno provesti učinkovite strategije za zaštitu od klimatskih promjena i njihovo ublažavanje kako bi se dugoročno zaštitila poljoprivredna zemljišta, među ostalim zaustavljanjem intenzivnog uzgoja i prekomjerne proizvodnje;

40.  naglašava da je potrebno dekarbonizirati cijeli prometni sektor; duboko žali zbog činjenice da se prijedlogom Komisije koji se odnosi na paket o prometnoj mobilnosti taj sektor dodatno liberalizira na štetu okoliša i radnika; poziva Komisiju da podnese novi prijedlog koji se temelji na potrebama država članica da zajamče teritorijalnu koheziju, kojim se promiče javni prijevoz, rješenja za zajedničku mobilnost te pješačenje i vožnja biciklom, posebice u gradskim sredinama, i kojim se smanjuju emisije iz automobila, kombija, teških teretnih vozila, zrakoplovstva te željezničkog i pomorskog prometa;

41.  staje u obranu porasta dodijeljenih sredstava za politike očuvanja okoliša; poziva na znatan porast u okviru programa LIFE za najmanje 1 % proračuna EU-a; odbacuje slabljenje zakonodavstva u pogledu zaštite staništa i ugroženih divljih vrsta; poziva na stvaranje posebnog financijskog instrumenta namijenjenog financiranju mreže Natura 2000 i na donošenje jasnih mjera za očuvanje njezinih vrijednosti;

42.  poziva Komisiju da bude dosljedna i pridržava se načela predostrožnosti te da napravi korak nazad i ne predlaže daljnja odstupanja u upotrebi kemijskih tvari, štetnih pesticida i endokrinih disruptora, da smanji izloženost kemijskim tvarima u vodi, tlu, zraku i hrani koji mogu negativno utjecati na ljude, životinje i svjetski okoliš te da predstavi zakonodavne prijedloge o smanjenju izloženosti;

43.  poziva na jačanje pristupa Zajednice sprečavanju katastrofa i to stvaranjem odgovarajućeg financijskog okvira za sprečavanje, koji se može mobilizirati po mjerama za ispravljanje rizičnih situacija;

Jedinstveno tržište i međunarodna trgovina

44.  smatra da je jedinstveno tržište sa svojim brojnim sektorskim dimenzijama potaknulo nestanak suverenih instrumenata ekonomske regulacije, ekonomsku dominaciju, divergenciju i neujednačen razvoj te izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza, prijenos dobiti u porezne oaze, privatizaciju, deregulaciju trgovinskih odnosa i koncentraciju kapitala; smatra da je Europska unija jedinstvenim tržištem i u ime konkurentnosti podržavala i promicala napade na radnička prava, što je dovelo do društvenih nejednakosti, deregulacije rada, pada vrijednosti plaća i sve nesigurnijeg zapošljavanja, dok su pravednije, redistributivnije porezne politike uništene ili narušene; napominje da je jedinstveno tržište, protivno onome što se sustavno navodi, dovelo do većih troškova za potrošače i pogoršanja kvalitete pruženih usluga;

45.  naglašava da svaka država mora imati pravo definirati trgovinske politike i zagovarati trgovinske sporazume koji su najviše u skladu s njezinim interesima te gospodarskim karakteristikama i potrebama, uzimajući u obzir svoju razinu komplementarnosti s trećim zemljama;

46.  prima na znanje revidirani prijedlog Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama; no, žali što se nedovoljno bavi prijetnjama pluralizmu medija i osjetljivim korisnicima, posebice maloljetnicima, u pogledu opasnih komercijalnih poruka, plasmana proizvoda, nezakonitog sadržaja na platformama za razmjenu video sadržaja i na društvenim mrežama; poziva Komisiju da u tu svrhu revidira Direktivu o elektroničkoj trgovini te da se više usredotoči na demokratske i kulturne promjene u svom sadašnjem i budućem radu na strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta; napominje da je digitalizacija znatno povezana s obrazovanjem, znanjem, istraživanjem, medijskom i internetskom pismenosti te da je stoga potrebno više političke odgovornosti i europska digitalna strategija prilagođena potrebama društva i korisnika;

47.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da je dimenzija socijalne uključenosti, posebice skupina u nepovoljnom položaju, sustavni dio svih mjera i programa EU-a za kulturu, obrazovanje i građanstvo; poziva Komisiju da svima omogući potpuni pristup kulturi i stvaranju te da promiče kulturna i kreativna poduzeća, posebno kulturnu produkciju malih razmjera;

48.  navodi da se svim zakonodavnim prijedlozima kojima se na bilo koji način utječe na prava i naknade sudionika u kulturnom i kreativnom sektoru moraju zajamčiti poštena i pristojna plaća za autore, izvođače, producente i tehničare; nadalje, traži od država članica da surađuju sa sindikatima zaposlenih u kulturnom i kreativnom sektoru te s financiranim subjektima i javnim tijelima kako bi se izradile i provele konkretne mjere za uklanjanje nesigurnosti radnih mjesta u tom sektoru;

49.  također naglašava da je važno povećati financijska sredstva i ukloniti prepreke, uključujući ekonomske prepreke, za osobe koje se prijavljuju za obrazovne programe kao što su Erasmus+ i Kreativna Europa, posebice za studente s nižim prihodima, osobe s invaliditetom, polaznike iz udaljenih regija i osobe na čiji status utječe Brexit; žali zbog zamjene sustava bespovratnih sredstava  instrumentom jamstva za studentske zajmove te poziva Komisiju da povuče taj prijedlog;

50.  protivi se pristupu trgovinskoj politici koju zagovaraju Komisija i brojni partneri u svijetu i kojim se potiče liberalizacija, deregulacija i privatizacija, čime se ugrožava suverenost država članica i služi geopolitičkim interesima najbogatijih zemalja i multinacionalnih poduzeća jer im se omogućava da kontroliraju i iskorištavaju dobra trećih zemalja, što dovodi do povećanja unutarregionalnih i međuregionalnih neravnoteža i do daljnje ovisnosti slabije razvijenih zemalja (u Europskoj uniji i izvan nje); inzistira na trgovinskim odnosima sa zemljama ili partnerima kojima se poštuju radnička prava, okoliš i regionalne posebnosti i kojima se istovremeno ne ugrožavaju geopolitički interesi malih zemalja, mala i srednja poduzeća te nacionalna imovina i javne usluge;

51.  potiče Komisiju da se povuče, između ostalog, iz pregovora o TTIP-u, o Sporazumu između EU-a i Japana i o Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA); smatra da bi se trgovinskim sporazumima trebala promicati pristojna radna mjesta, održiv ekonomski model, no prije svega pravedna raspodjela bogatstva, heterogeni raspon ekonomskih aktivnosti i čvrst pristup pravu na reguliranje u cilju napretka prema socijalnoj pravdi, razvoja kvalitetnih javnih usluga, zaštite okoliša i kulturne raznolikosti i omogućavanja strogog poštovanja načela predostrožnosti;

52.  poziva na reguliranu međunarodnu trgovinu koja se temelji na međusobnoj komplementarnosti; ustraje na tome da svi pregovarački dokumenti moraju biti dostupni javnosti i da se sa svim nacionalnim parlamentima mora savjetovati prije donošenja tih trgovinskih sporazuma, koji imaju izrazit utjecaj na svakodnevan život građana; izražava nezadovoljstvo pregovaračkim postupkom o CETA-i te poziva da se on odmah prekine;

53.  poziva Komisiju da u potpunosti podrži Ugovor UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući njegove nužne obvezujuće odredbe, te potiče Komisiju i države članice da u sve sadašnje i buduće trgovinske dogovore koje EU potpisuje uključe odredbe kojima se omogućuje stvarna kontrola poreznih prijevara, pranja novca i špekulacija hranom, vodom i drugim temeljnim potrebama ljudskih bića i prirode;

Poštovanje ljudskih prava – put prema demokraciji

54.  inzistira na demokratskoj, poštenoj i naprednoj alternativi za Europu, sa zemljama koje imaju jednaka prava i koja se temelji na solidarnosti, suradnji i socijalnoj pravdi; inzistira na tome da poštovanje ljudskih prava i vladavine prava te poštovanje temeljnih načela iz Povelje UN-a moraju biti središte svih politika, i na razini Unije i na razini država članica; ističe da se mora izgraditi drugačija Europa, u kojoj će narodi imati veću ulogu i biti više uključeni te u kojoj će se istovremeno poštovati njihova prava i njihova volja;

55.  smatra da to u pogledu institucija EU-a zahtijeva snažniju ulogu i uključenost građana i civilnog društva, među ostalim revizijom i jačanjem europske građanske inicijative; poziva na bolji pristup dokumentima i veću transparentnost korporativnog lobiranja, među ostalim preko stručnih skupina, te na veće poštovanje za inicijative kao što je europska građanska inicijativa;

56.  poziva na veću transparentnost i odgovornost te inzistira na tome da institucije EU-a moraju postati uistinu otvorene, transparentne i odgovorne građanima, i u smislu postupka donošenja odluka i u smislu interesa kojima služe; u tom kontekstu poziva Komisiju da brzo i na odgovarajući način reagira na rezoluciju Parlamenta o izjavama o financijskim interesima povjerenika te da iznese prijedlog za učinkovitu zaštitu zviždača kojim bi bile obuhvaćene sve kategorije zviždača, vodeći računa o načelima iz preporuke Vijeća Europe CM/Rec(2014)7;

57.  izražava zabrinutost zbog sve većeg demokratskog deficita i antidemokratskih mjera EU-a; snažno odbacuje politike Unije kojima se odabir politika uzeo iz ruku suverenih i demokratski izabranih vlada i nacionalnih parlamenata, smanjio demokratski nadzor EU-a i trajno uspostavile mjere štednje; snažno odbacuje svako djelovanje institucija EU-a kojim se žele nametnuti politike i mjere protiv volje naroda, ucjenjivanje suverenih vlada, ignoriranje i napadanje ishoda sudjelovanja građana u političkim postupcima donošenja odluka te radničke borbe i prava; potiče Komisiju da poštuje volju građana i da poštuje sve buduće referendume o pitanjima EU-a; inzistira na neotuđivom pravu građana na raspravu i izražavanje svoje volje; odbacuje stav neizbježnosti koji institucije EU-a često šire jer u demokraciji uvijek postoje alternative u skladu s voljom naroda;

58.  izražava zgražanje nad očitim zanemarivanjem ljudskih prava i obveza prema međunarodnom pravu koje je Europska unija pokazala u odgovoru na humanitarnu krizu, a što se također očituje u povećanoj militarizaciji vanjskih granica EU-a; poziva Komisiju da sredstva dodijeljena jačoj graničnoj kontroli i jačanju tvrđave Europe preusmjeri na dobrodošlicu za izbjeglice i migrante i njihovu integraciju; hitno poziva Komisiju da pojača proaktivne aktivnosti traganja i spašavanja, posebice na središnjem Sredozemlju, da osmisli prijedloge za sigurne i pravno uređene načine pristupa Europskoj uniji za sve žene, muškarce i djecu kojima je potrebna zaštita, kao i za radnike migrante, uključujući neposredan, ambiciozan i obvezujući program preseljenja koji se temelji na stvarnim vezama izbjeglica s njihovim matičnim zemljama, te da predstavi prijedlog i tako podrži poziv Parlamenta o uvođenju humanitarnih viza kako ljudi više ne bi bili prisiljeni dovoditi u opasnost vlastite živote na Sredozemlju ili u pustinjama na putu prema Europi; osuđuje sve češću upotrebu takozvanih mekih instrumenata kojima se treće zemlje prisiljava na neformalne sporazume o ponovnom prihvatu; u tom pogledu oštro osuđuje dogovor između EU-a i Turske, dogovor između EU-a i Afganistana, takozvani „Zajednički put naprijed za Afganistan”, i pregovore koji su u tijeku s trećim zemljama o partnerskim okvirima za migracije; osuđuje politiku upravljanja granicama EU-a i eksternalizaciju kontrole granica u trećim zemljama, posebice korištenjem Uzajamnog fonda EU-a za Afriku;

59.  poziva na pravednu raspodjelu izbjeglica u pristojan smještaj i zatvaranje ustanova za zadržavanje te apelira da se poboljša socijalna inkluzija izbjeglica i migranata i njihovo uključivanje na tržište rada, vodeći računa o njihovim preferencijama, vještinama i kvalifikacijama, te da se osigura zaštita od iskorištavanja i diskriminacije; poziva da se zaštite i podrže osobe s posebnim potrebama, žrtve trgovanja ljudima i maloljetnici bez pratnje; poziva na provedbu prava na obiteljski život, kako je utvrđeno u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (EKLJP), bilo u trećoj zemlji bilo u Europskoj uniji, i naglašava da je hitno potrebno zajamčiti puno poštovanje prava na obiteljski život i spajanje obitelji, i u Europskoj uniji i izvan nje, uključujući ubrzane postupke za podnositelje zahtjeva u osjetljivom položaju; poziva Komisiju da ocijeni provedbu Direktive o pravu na spajanje obitelji, uključujući primjenu Komunikacije Komisije o smjernicama za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji, te da, ako je to potrebno, pokrene postupke zbog povrede obveza;

60.  žali zbog činjenice da je Komisija predložila alternativu Dublinskoj uredbi kojom se ne rješavaju ozbiljni nedostaci postojeće uredbe jer se prijedlog ne temelji na načelu solidarnosti i ravnopravne podjele odgovornosti; ističe da je posebno zabrinut u pogledu obveze svih država članica da ispitaju bi li se zahtjev koji neka osoba podnese mogao proglasiti nedopuštenim na temelju koncepta sigurne treće zemlje ili prve zemlje azila;

61.  duboko je razočaran neispunjenim obećanjima država članica o premještanju tražitelja azila iz Italije i Grčke; apelira na države članice da ispune svoje obveze koje proizlaze iz odluka Vijeća i da sustavno premještaju tražitelje azila iz Grčke i Italije; poziva Komisiju da predloži produženje mjera za premještanje dok god je to potrebno s obzirom na stanje;

62.  izražava svoju duboku zabrinutost zbog Europskog programa sigurnosti, koji je usredotočen na represivne politike i širenje područja djelovanja agencija EU-a za izvršavanje zakonodavstva; kritizira činjenicu da su politike sve više usredotočene na sigurnost, uključujući prikupljanje osobnih podataka i profiliranje građana i državljana trećih zemalja, iskorištavanje legitimnih preuveličanih strahova građana, korištenje borbe protiv terorizma kako bi se napala prava i slobode građana i povećao državni nadzor; snažno se protivi tom kršenju ljudskih prava i činjenici da su represivne politike u drugi plan gurnule nužne preventivne politike; poziva Komisiju i države članice da ojačaju preventivne politike, uključujući rad s mladima, socioekonomske kohezijske politike i druge preventivne instrumente usmjerene na pružanje podrške osobama za koje postoji rizik od socijalne isključenosti; u tom kontekstu podsjeća da je nužno da Europska unija i njezine države članice prekinu sve vojne angažmane i na međunarodnoj sceni preuzmu ulogu mira;

63.  poziva na hitno donošenje horizontalne antidiskriminacijske direktive kako bi se ubrzala borba protiv diskriminacije, između ostalog protiv napada na manjine, migrante i tražitelje azila te druge osjetljive skupine; poziva Komisiju da ocijeni provedbu nacionalnih strategija za integraciju Roma i preporuke Vijeća o mjerama za učinkovitu integraciju Roma u državama članicama te da po potrebi predloži dodatne mjere za njihovo učinkovito uključivanje u društvo; žali zbog porasta učestalosti zločina iz mržnje i govora mržnje protiv etničkih i vjerskih manjina, LGBTI osoba, tražitelja azila i beskućnika; smatra da je porast rasističkih i ksenofobnih osjećaja i organizacija povezan s porastom ekstremno desničarskih i fašističkih trendova u Europi, što se ne može promatrati odvojeno od politika štednje i neoliberalnih politika koje su se posljednjih desetljeća provodile u Uniji i državama članicama ili od sve većeg demokratskog deficita te zanemarivanja i nepoštovanja volje naroda;

Mir i međunarodna solidarnost

64.  odbacuje Europsku sigurnosnu strategiju te njezinu zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku; zahtijeva prekid suradnje EU-a i NATO-a i strateških prioriteta te odbacuje postojeću politiku širenja NATO-a; nadalje, zahtijeva uklanjanje svih stranih vojnih baza u Europi i raspuštanje NATO-a; odbacuje Europsku obrambenu uniju, koja predstavlja opasan pothvat koji vodi ravno u rat; stoga se protivi povećanju proračuna država članica za sigurnost i obranu; snažno se protivi bilo kakvom korištenju sredstava iz programa Obzor 2020. ili općenito iz proračuna EU-a za financiranje vojnih, civilno-vojnih ili sigurnosnih istraživanja općenito te posebice za razvoj zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS); inzistira na tome da bi Europska unija i njezine države članice trebale raditi za mir, za diplomatsko i miroljubivo rješavanje sukoba, uključujući inicijative posredovanja, te za programe razoružanja, demobilizacije i reintegracije u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda; podržava Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i nuklearno razoružanje;

65.  odlučno odbacuje dokument Komisije za razmatranje o budućnosti europske obrane, uključujući njezine preporuke o Europskom fondu za obranu i jedinstvenom tržištu za obranu, što zahtijeva povećanje sredstava za obranu i sigurnost iz proračuna EU-a;

66.  osuđuje i duboko žali zbog neviđene brzine kojom se Europska unija militarizira;

67.  potiče na razoružanje, uključujući nuklearno razoružanje, demobilizaciju snaga i prekid vanjskih vojnih intervencija te poziva na civilna istraživanja i istrage za dobrobit ljudi i njihovog razvoja; poziva na raspuštanje NATO-a; podsjeća da je najbolji način promicanja mira podupiranje mjera za iskorjenjivanje siromaštva, humanitarne pomoći te održivog i poštenog ekonomskog i društvenog razvoja;

68.  napominje da bi se vanjska suradnja trebala temeljiti na načelu međunarodne suradnje i na potpunom poštovanju želje svake zemlje za razvojem i tempom tog razvoja;

69.  žali zbog činjenice da Europska unija u zemljama pristupnicama promiče iste neuspješne politike; zabrinut je zbog nedavnih zbivanja u regiji zapadnog Balkana u pogledu sve većeg demokratskog deficita i sve jače autoritarnosti, porasta nacionalističke i iredentističke retorike te ekonomske stagnacije koju prati vrlo velika nezaposlenost, što bi sve moglo dovesti do regionalne nestabilnosti, a mnogi od tih problema posljedica su ratne agresije koja je mnogima od tih zemalja bila nametnuta; inzistira na tome da Europska unija preuzme odgovornost za neuspjeh svojih politika na zapadnom Balkanu te poziva Komisiju da preispita i radikalno izmijeni svoju politiku proširenja i pomoć zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći te da se usredotoči na promicanje demokracije i civilnog društva, vladavine prava, ljudskih, građanskih i radnih prava, socijalne kohezije i socijalne pravde te održivog gospodarskog razvoja; smatra da bi se odluka o pridruživanju Europskoj uniji trebala temeljiti na suverenoj odluci naroda;

70.  u svjetlu događaja koji su se dogodili od srpnja 2017. i referenduma održanog 16. travnja 2017. poziva na privremenu obustavu pregovora o pristupanju Turske ako se ustavni paket provede u nepromijenjenom obliku i ako se odmah ponovno ne uspostavi vladavina prava; inzistira na tome da se postupak modernizacije carinske unije s Turskom poveže sa strogim uvjetima u pogledu ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrosusjedskih odnosa; ustraje na stajalištu da carinska unija ne može ići korak dalje ako Turska u potpunosti ne provode postojeću carinsku uniju i dodatan protokol u odnosu na sve države članice;

71.  naglašava da prioritet treba biti rješavanje socioekonomskih uzroka trenutačnih sigurnosnih i migracijskih problema i odbacuje bilo kakvu vojno-sigurnosnu suradnju; poziva Komisiju da ispuni svoju obvezu da u provedbi UN-ovih ciljeva razvoja surađuje s partnerima iz europske politike susjedstva; naglašava da je otvaranje radnih mjesta ključno pitanje za budućnost većine susjednih zemalja; podržava posebnu pozornost usmjerenu na zapošljivost mladih i promicanje malog i srednjeg poduzetništva; naglašava da to zahtijeva pristup na više razina, od nacionalne do regionalne i lokalne razine, te regionalnu, podregionalnu i prekograničnu suradnju kako bi se mobilizirale države članice EU-a, partnerske zemlje te njihova lokalna i regionalna tijela; poziva da se primjenjuju realni pristupi i programi koji donose konkretne prednosti za ljude, poziva Komisiju da iznese strategiju suradnje sa susjedima EU-a koja je najavljena u kontekstu pregleda europske politike susjedstva;

72.  ponovno izražava snažnu potporu dvodržavnom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država, s Državom Izraelom i Državom Palestinom koje koegzistiraju u miru i sigurnosti na temelju prava na samoodređenje i punog poštovanja međunarodnog prava; poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti svojim programima suradnje i pomoći osobama koje žive pod okupacijom i blokadom; poziva Komisiju da u potpunosti primjeni članak 2. Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Izraela kao odgovor na dugotrajno ozbiljno kršenje ljudskih prava koje Izrael provodi na okupiranim palestinskim područjima, diskriminatorno postupanje Izraela prema vlastitim građanima arapskog podrijetla i njegovo nepoštovanje rezolucije UN-a o tom problemu; inzistira na tome da se u svim državama članicama sveobuhvatno primjenjuju smjernice o prihvatljivosti izraelskih tijela i njihovih aktivnosti na teritorijima pod izraelskom okupacijom od lipnja 1967. za bespovratna sredstva, nagrade i financijske instrumente koje EU financira od 2014. na dalje; poziva Komisiju da preispita financiranje programa znanstvene suradnje s ciljem sprečavanja svakog oblika financiranja izraelske vojne industrije; ponovno poziva Komisiju da procijeni troškove rušenja kuća i infrastrukture koje je financirala Unija te da inzistira na kompenzaciji;

73.  još jednom izražava svoju potporu samoodređenju Zapadne Sahare, koja se treba ostvariti referendumom, u skladu s međunarodnim pravom i mjerodavnim rezolucijama UN-a; poziva Komisiju da u potpunosti primjeni članak 2. Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Maroka kao odgovor na dugotrajno ozbiljno kršenje ljudskih prava koje Maroko provodi na okupiranim područjima Zapadne Sahare, uključujući represivne gospodarske mjere i političko zatvaranje mirnih aktivista naroda Sahrawi koji zagovaraju pravo na samoodređenje; poziva Komisiju da provede presudu Suda Europske unije od 21. prosinca 2016., u kojoj se navodi da su dogovori između Europske unije i Maroka koji se odnose na Zapadnu Saharu nezakoniti prema međunarodnom pravu; naglašava da se svi budući sporazumi EU-a o Zapadnoj Sahari moraju dogovarati s pokretom Frente Polisario, koji je međunarodni predstavnik naroda Sahrawi; ističe sve lošiju humanitarnu situaciju u izbjegličkim kampovima u Tindoufu zbog smanjenja međunarodne humanitarne pomoći i poziva Komisiju da poveća sadašnju razinu pomoći na barem njezinu povijesnu razinu;

74.  poziva Komisiju da zadrži obveze i važne korake poduzete u pregovorima o Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije, njezinih država članica i Republike Kube; naglašava važnost održavanja konstruktivnog pristupa pregovorima kojim se poštuje volja kubanskog naroda i izbjegava svako uplitanje u unutarnje poslove Kube ili njihovo ograničavanje; poziva Komisiju da doprinese okončanju blokade;

75.  podsjeća na načelo učinkovite razvojne suradnje: za razvojne prioritete odgovorne su zemlje u razvoju; protivi se svakom pokušaju da se razvojna pomoć EU-a povezuje s nadzorom granica, upravljanjem migracijskim tokovima ili sporazumima o ponovnom prihvatu; odbacuje svaki pokušaj da se nametne uvjetovanje razvojne pomoći suradnjom zemalja korisnica na području, među ostalim, strukturnih reformi i migracijskih pitanja; naglašava činjenicu da se plaćanja iz Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI) i Europskog razvojnog fonda (ERF) ne mogu koristiti za vojne programe, političku suradnju i vojne reforme; ustraje na potrebi za mehanizmom odgovornosti u pogledu praćenja i provedbe ciljeva održivog razvoja i cilja da se 0,7 % bruto nacionalnog dohotka izdvaja za službenu razvojnu pomoć, za koje su se države članice već dogovorile da će ih postići do 2015.;

76.  nadalje, poziva Komisiju da u sva relevantna područja politika u Europskoj uniji i izvan nje uključi i promiče opći pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima; poziva Europsku uniju i njezine države članice da s pomoću znatnog povećanja sredstava namijenjenih za spolno i reproduktivno zdravlje i prava suzbiju utjecaj odluke o blokiranju financiranja te da posebno povećaju financiranje pristupa kontracepciji te sigurnom i zakonitom pobačaju, koristeći se nacionalnim i europskim sredstvima za razvoj;

77.  poziva da se zauzme pristup održivosti duga koji se temelji na ljudskim potrebama uvođenjem obveznog niza normi za utvrđivanje odgovornog davanja i uzimanja zajmova te poziva da se izbriše vanjski dug zemalja u razvoju;

78.  poziva Komisiju da izda komunikaciju kojom će poduprijeti izradu pravno obvezujućeg instrumenta pod pokroviteljstvom UN-a o transnacionalnim korporacijama te da omogući uspostavu djelotvornih pravnih lijekova za žrtve u slučajevima kada domaći sudovi očito nisu u stanju uspješno progoniti multinacionalna poduzeća;

Financiranje EU-a

79.  podsjeća da je proračun EU-a sredstvo za postizanje navedenih ciljeva; smatra da bi to trebalo postići politikama i programima kojima se odgovara na posebne potrebe država članica kako bi se proračunom EU-a dopunili napori država članica, a ne nametali prioriteti ili univerzalan model jednak za sve; nadalje smatra da bi se proračunom trebalo omogućiti eksperimentiranje s dobrim praksama drugih zemalja;

80.  ponovno ističe važnost kohezijske politike i potrebu da se poveća financiranje u tom području, posebice Europski socijalni fond; naglašava činjenicu da se te politike ni pod kojim okolnostima ne smiju oslabiti, uključujući Brexit, te da za sve kategorije regija treba zadržati najmanje sadašnju razinu proračunskih sredstava; poziva Komisiju da do početka 2018. predstavi prijedloge za kohezijsku politiku nakon 2020. i za sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO) kako bi se omogućilo neometano donošenje odluka i državama članicama i regijama dalo dovoljno vremena da utvrde prioritete te prilagode i provedu promjene politika;

81.  u kontekstu prijedloga Komisije za VFO nakon 2020. inzistira na jednostavnijem, transparentnijem, pravednom i demokratski odgovornom proračunu koji se temelji na solidarnosti; nadalje ustraje na jedinstvu proračuna EU-a i stoga na integraciji raznih financijskih instrumenata, fondova i uzajamnih fondova koji su trenutačno izvan proračuna;

82.  poziva da se u proračun za 2018. unesu posebne mjere za potporu regijama na koje će Brexit najviše utjecati, uključujući sredstva kojima će se osigurati konsolidacija i napredak mirovnog procesa u Sjevernoj Irskoj;

 

Brexit

83.  potvrđuje pravo svake države članice da se povuče iz Europske unije; ističe činjenicu da se ništa u Ugovorima ne bi smjelo koristiti kako bi se stvorile neopravdane prepreke u provedbi odluke države članice o izlasku iz Unije;

84.  odbacuje svaki oblik pritiska ili ucjene tijekom pregovaračkog postupka; potiče Komisiju da postigne pravedan dogovor o budućem odnosu EU-a i Ujedinjene Kraljevine u interesu svih onih koji žive u tim različitim jurisdikcijama; nadalje, smatra da bi se budući odnos između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine trebao temeljiti na načelima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, ravnopravnosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina;

85.  smatra da je iznimno važno brzo i bezuvjetno pružiti pravnu sigurnost državljanima država članica EU-a koji žive u Britaniji i britanskim državljanima koji žive u drugim državama članicama; poziva da se u tom kontekstu posebna pozornost obrati mobilnosti radnika (mobilni radnici, prekogranični radnici i pogranični radnici, studenti) s posebnom pozornošću i razumijevanjem u pogledu jedinstvenih okolnosti u Irskoj i na Gibraltaru;

86.  ustraje na tome da se sporazumom o povlačenju u potpunosti poštuje Sporazum na Veliki petak i kasniji sporazumi; poziva da se Sjevernoj Irskoj odobri poseban status u Europskoj uniji kojim se osigurava zadržavanje pristupa članstvu u Europskoj uniji, carinskoj uniji, jedinstvenom tržištu i nadležnosti Suda Europske unije; također poziva na slobodno kretanje robe, osoba i usluga na irskom otoku;

87.  poziva Komisiju da revidira svoj program rada u skladu s rezolucijom Parlamenta;

o

o  o

88.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima država članica.

 

(1)

SL L 304, 20.11.2010., str. 47.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti