PRIJEDLOG REZOLUCIJE o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom

11.12.2017 - (2017/2964(RSP))

kojom se zaključuje rasprava o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Tim Aker u ime Kluba zastupnika EFDD-a

B8-0676/2017

Rezolucija Europskog parlamenta o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom

(2017/2964(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir obavijest koju je 29. ožujka 2017. predsjednica vlade Ujedinjene Kraljevine u skladu s člankom 50. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) predala Europskom vijeću,

–  uzimajući u obzir članak 25. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.[1],

–  uzimajući u obzir članak 47. Ugovora o Europskoj uniji kojim se uspostavlja pravna osobnost Europske unije,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za Europsku uniju Doma lordova o Brexitu i proračunu EU-a objavljeno 4. ožujka 2017. (HL Paper 125),

–  uzimajući u obzir odredbu iz članka 50. da se u pregovorima o aranžmanima povlačenja zemlje „[uzima] u obzir okvir za njezin budući odnos s Unijom”,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda i Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 25/2625 od 24. listopada 1970. o načelima međunarodnog prava koja se odnose na prijateljske odnose i suradnju među državama u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je 23. lipnja 2016. godine 51,8 % glasača Ujedinjene Kraljevine (17,4 milijuna ljudi) glasovalo za izlazak iz Europske unije;

B.  budući da sve financijske obveze Ujedinjene Kraljevine prema EU-u prestaju, u skladu s međunarodnim pravom, istekom roka iz članka 50., osim ako se ne dogovori drugačije;

C.  budući da je Ujedinjena Kraljevina drugi najveći neto uplatitelj u EU-u i da je neto uplatitelj bila tijekom svake godine svog članstva (s izuzetkom 1975. godine);

D.  budući da je EU carinska unija sa zajedničkom vanjskom tarifom pa stoga nije područje slobodne trgovine;

E.  budući da pojam „jedinstveno tržište” označava EU kao područje bez unutarnjih granica ili drugih regulatornih prepreka slobodnom kretanju robe i usluga, ali da je ono daleko od dovršetka, posebno kad je riječ o uslugama;

1.  ukazuje na dugogodišnju predanost Europske unije „sve tješnje povezanoj uniji” i prihvaćanje pravne stečevine koja je za to potrebna;

2.  prima taj cilj na znanje, ali i ukazuje na činjenicu da on možda nije izbor onih koji žele zadržati nacionalni suverenitet i imaju drugačiju viziju konfederacije nacionalnih država;

3.  smatra da načelo supsidijarnosti nije uspjelo premostiti taj jaz između dvije alternativne vizije; smatra da je ishod referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini legitimni izbor izlaska iz Unije države članice u kojoj većina ne dijeli uvjerenje u „sve tješnje povezanu uniju”;

4.  smatra da bi istupanje Ujedinjene Kraljevine moglo i trebalo biti korisno za sve strane jer će iz Unije istupiti milijuni ljudi koji ne dijele njezin najvažniji cilj;

5.  smatra da bi cilj svakog novog aranžmana između Ujedinjene Kraljevine u odlasku i ostatka Europske unije trebao biti recipročan odnos jer bi sve drugo stvorilo osjećaj ogorčenja i probleme u budućnosti;

6.  stoga poziva na pozitivan stav prema dugoročnom cilju da se novim aranžmanom maksimalno povećaju izgledi za demokraciju, blagostanje i potragu za srećom kako za cijelu Europu tako i, u mjeri u kojoj je to moguće, za cijeli svijet;

7.  napominje da „politike štednje” EU-a traju već dugi niz godina, ali da, čini se, nisu dovele do željenog oporavka i povratka blagostanja;

8.  stoga zaključuje da, unatoč činjenici da su brojne ključne politike Europske unije iznevjerile građane EU-a, Europska unija odbija pružiti alternativu izvan jednih te istih rješenja;

9.  napominje da je, suprotno onome što se često navodi, stajalište vlade Ujedinjene Kraljevine u načelu jasno i jednostavno, a to je da Ujedinjena Kraljevina traži:

•  slobodno kretanje kapitala, robe i usluga (to je ono što „slobodna trgovina” zaista znači),

•  izuzeće iz nadležnosti Suda Europske unije,

•  slobodu sklapanja trgovinskih sporazuma s trećim zemljama,

•  slobodu da kontrolira svoje granice (uključujući svoje teritorijalne vode i isključivi gospodarski pojas),

•  da nema slobodnog kretanja ljudi s obzirom na to da ono podrazumijeva: (i) pristup javnim uslugama, naknadama i radnim pravima (zbog golemih problema koji proizlaze iz odobravanja tog pristupa stotinama milijuna ljudi iz zemalja s vrlo različitim životnim standardom); i (ii) nametanje prihvata izbjeglica i tražitelja azila državama članicama čiji ih građani ne žele;

10.  ističe i podržava Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 25/2625 od 24. listopada 1970., a posebno u njoj navedeno: (a) načelo u pogledu obveze neupletanja u pitanja koja su u nacionalnoj nadležnosti bilo koje države, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda; (b) načelo jednakih prava i samoodređenja svih naroda; (c) načelo suverene jednakosti država; i (d) načelo da su države dužne u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje su preuzele u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

• [1]  SL L 347, 20.12.2013., str. 884.