PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Afganistanu
11.12.2017 - (2017/2932(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Cristian Dan Preda, Arnaud Danjean, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Sandra Kalniete, David McAllister, Dubravka Šuica, Laima Liucija Andrikienė, Elmar Brok, Daniel Caspary, Lorenzo Cesa, Michael Gahler, Manolis Kefalogiannis, Tunne Kelam, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Alojz Peterle, Julia Pitera, Tokia Saïfi, Jaromír Štětina u ime Kluba zastupnika PPE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0678/2017
Europski parlament,
– uzimajući u obzir priopćenje s Konferencije o Afganistanu održane u Bruxellesu 4. i 5. listopada 2016.,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Afganistanu, osobito Rezoluciju od 26. studenog 2015. o stanju u Afganistanu, posebno o ubojstvima u provinciji Zabul[1] i Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o pregovorima o sporazumu o suradnji za partnerstvo i razvoj između Europske unije i Afganistana[2],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Afganistanu od 18. srpnja 2016.,
– uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a o stanju u Afganistanu od 14. rujna 2016.,
– uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2210 (2015) o Afganistanu,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i ESVD-a upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o elementima strategije EU-a za Afganistan od 24. srpnja 2016. (JOIN(2017)0031),
– uzimajući u obzir ishod Međunarodne konferencije o Afganistanu održane u Bruxellesu 5. listopada 2016. pod supredsjedanjem Europske unije,
– uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch od 13. veljače 2017. naslovljeno „Pod prisilom Pakistana, uz sudioništvo UN-a: prisilno masovno vraćanje afganistanskih izbjeglica” (engl. Pakistan Coercion, UN Complicity: The Mass Forced Return of Afghan Refugees),
– uzimajući u obzir Sporazum o suradnji za partnerstvo i razvoj između EU-a i Afganistana potpisan 18. veljače 2017. i njegovu ratifikaciju od strane Afganistana,
– uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch za 2017.,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Afganistanu od 16. listopada 2017.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su se Europska unija i njezine države članice 2002. obvezale na borbu protiv terorizma i ekstremizma te uspostavu održivog mira, stabilnosti i razvoja u Afganistanu;
B. budući da je Europska unija donirala milijarde eura humanitarne i razvojne pomoći Afganistanu; budući da su Europska unija i njezine države članice zajedno najveći donator pomoći Afganistanu i da se očekuje da će u razdoblju 2017. – 2020. izdvojiti do 5 milijardi EUR, kao što su se obvezale na Međunarodnoj konferenciji o Afganistanu održanoj u Bruxellesu;
C. budući da je za uspostavu stabilne i prosperitetne države u Afganistanu od ključne važnosti osigurati demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava i dobro upravljanje tijekom tranzicijskog razdoblja i u tzv. Desetljeću transformacije (2015. – 2024.);
D. budući da sustavna korupcija, duboko ukorijenjeni klijentelizam i nesposobnost politički razjedinjene afganistanske vlade da provede reforme ugrožavaju napredak i prijete poništenjem ostvarenih postignuća;
E. budući da za Europsku uniju postoje četiri prioritetna područja koja su ključna za ostvarenje napretka u Afganistanu: (a) pomicanje mira, stabilnosti i regionalne sigurnosti, (b) jačanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava te promicanje dobrog upravljanja i osnaživanja žena, (c) potpora gospodarskom i ljudskom razvoju te (d) suočavanje s izazovima povezanima s migracijama;
F. budući da je napredak vlade nacionalnog jedinstva u provedbi reforme nakon krize predsjedničkih izbora 2014. usporen, što je dovelo do sve nestabilnije političke situacije;
G. budući da ponovno jačanje talibana, Al-Kaida i novi lokalni ogranak tzv. Islamske države u Afganistanu, Islamska država pokrajine Horasan, kao i veliki broj afganistanskih migranata koji se vraćaju kući uglavnom iz Pakistana ugrožavaju stanje koje je ionako već nestabilno i koje bi se moglo pretvoriti u sukob velikih razmjera, što dodatno ugrožava regionalnu stabilnost;
H. budući da je prema podacima posebnog glavnog inspektora SAD-a za obnovu Afganistana između siječnja i studenog 2016. ubijeno 6 785 pripadnika afganistanskih snaga, a da ih je 11 777 ranjeno, te da je Misija UN-a za pomoć Afganistanu (UNAMA) isto tako izvijestila o porastu civilnih žrtava za 3 % (3 498 ubijenih, 7 920 ranjenih) 2016. godine u odnosu na prethodnu godinu;
I. budući da je posljednjih godina porasla proizvodnja maka u Afganistanu dok je u susjednom Iranu porasla upotreba droge; budući da talibani za financiranje svojih operacija koriste nedozvoljenu trgovinu drogom; budući da bi ograničavanje ili iskorjenjivanje trgovine drogom bilo korisno i za Iran i za Afganistan; budući da je opijum iz Afganistana glavni izvor heroina u Europskoj uniji; budući da je potrebno surađivati s Iranom i drugim susjednim zemljama kao što su Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan na daljnjem ograničavanju dotoka opijata na europska tržišta;
J. budući da prema nekim tvrdnjama Afganistan ima nerazvijene mineralne rezerve u vrijednosti između jednog i tri bilijuna USD; budući da je nezakonito rudarenje velik problem zbog kojeg bi ono što ima potencijal za pokretanje afganistanskog razvoja moglo prerasti u izvor sukoba i nestabilnosti; budući da je rudarstvo drugi po važnosti izvor prihoda za talibane;
K. budući da će se broj vojnika u okviru misije Odlučna potpora (engl. Resolute Support) pod vodstvom NATO-a povećati sa sadašnjih 13 000 na 16 000; budući da je SAD u kolovozu 2017. odlučio povećati vojnu prisutnost u okviru svoje nove strategije za južnu Aziju;
1. podsjeća da Afganistan već gotovo četrdeset godina razaraju sukobi i ratovi koji su doveli do uništenja zemlje, više od milijuna žrtava i progona velikog dijela stanovništva, ali i do stanja propale države;
2. naglašava da je pod talibanskim režimom Afganistan postao jedno od najplodnijih tala za širenje terorizma, što je dovelo do tragičnih događaja od 11. rujna 2001.; međutim, ističe da su se u Afganistanu od intervencije međunarodne zajednice dogodile važne promjene;
3. podsjeća da je Afganistan u posljednjih petnaestak godina ostvario napredak u političkom, sigurnosnom, gospodarskom području i području razvoja; ističe da se BDP po glavi stanovnika povećao pet puta, da se očekivani životni vijek produljio za 15 godina, a da je broj djevojčica koje pohađaju školu znatno porastao u usporedbi s 2001. i da danas iznosi oko 40 % od ukupno 8 do 9 milijuna djece; ističe da ništa od navedenog ne bi bilo moguće bez predanosti afganistanskog stanovništva i zalaganja međunarodne zajednice te osiguravanja sredstava, znanja i iskustva te ljudskih resursa na terenu;
4. ističe da je ostvareni napredak veoma nestabilan i reverzibilan; naglašava da će za jačanje tog napretka biti potrebne dodatne reforme, stabilni odnosi sa susjednim zemljama i trajno osiguravanje potrebne razine sigurnosti i stabilnosti; žali zbog činjenice da se sigurnosna situacija u Afganistanu posljednjih godina pogoršala i da je ta zemlja suočena sa sve većim pritiskom pobunjeničkih i terorističkih skupina i da su bombardiranja i teroristički napadi gotovo svakodnevni; ističe da su demokratske institucije i dalje slabe, a okvir za provedbu izbora osjetljiv; žali zbog činjenice da su ljudska prava, osobito prava žena i djece, svakodnevno ugrožena; ističe da nedostatak infrastrukture i rastući broj osoba koje se vraćaju iz susjednih zemalja u Afganistan ugrožavaju postignuti gospodarski i društveni napredak;
5. odaje priznanje za napore i žrtve međunarodne zajednice koja je kroz operaciju Trajna sloboda (engl. Enduring Freedom) i misiju ISAF-a u Afganistanu, tijekom koje je poginulo gotovo 3500 pripadnika i pripadnica, omogućila sigurnost Afganistanu; pozdravlja NATO-ovu misiju Odlučna potpora koja djeluje od 1. siječnja 2015. i u kojoj sudjeluju pripadnici 39 nacija, a ima mandat za obučavanje, savjetovanje i pružanje pomoći afganistanskim sigurnosnim snagama i institucijama; podsjeća da su afganistanske nacionalne sigurnosne snage u potpunosti odgovorne za borbene operacije koje su 1. siječnja 2015. preuzete od ISAF-a;
6. čvrsto vjeruje da je uključiv proces uspostave mira i pomirenja pod vodstvom i odgovornošću Afganistana jedini ostvarivi put k održivom rješavanju sukoba; pozdravlja afganistanske inicijative za mir poput Kabulskog procesa za suradnju u području mira i sigurnosti; ponovno ističe odlučnu predanost EU-a davanju potpore svim inicijativama koje će dovesti do mira, sigurnosti i stabilnosti u Afganistanu;
7. ističe važnost Afganistana za regionalnu stabilnost; naglašava da je siguran, stabilan i prosperitetan Afganistan ključan za mir i stabilnost regije u cjelini; u tom kontekstu ponovno ističe važnost regionalnih partnera kao što su zemlje središnje Azije, Iran, Kina, Indija i Pakistan; potiče ih na konstruktivnu suradnju u cilju promicanja bezuvjetnog istinskog pregovaračkog procesa; izražava potporu procesu Srce Azije koji je pokrenut u Istanbulu 2012. radi izgradnje stabilnosti i prosperiteta u toj regiji;
8. ponavlja da međunarodna zajednica mora nastaviti svoj angažman u Afganistanu i doprinijeti izgradnji zemlje, razvoju gospodarstva i borbi protiv terorizma; u tom smislu ohrabren je obvezama koje je međunarodna zajednica preuzela tijekom Međunarodne konferencije o Afganistanu održane u Bruxellesu kada se obvezala na izdvajanje 13,6 milijardi EUR za potporu do 2020.;
9. smatra da su nedostatak sigurnosti i sustavna korupcija dva najveća izazova koja ometaju normalno funkcioniranje i razvoj Afganistana; ponavlja da se sigurnosno stanje u Afganistanu pogoršalo i da se povećao broj terorističkih napada; zabrinut je zbog aktualnog teritorijalnog širenja talibana i pojave tzv. Islamske države pokrajine Horasan te jačanja terorističkih skupina Al-Kaide; svjestan je da bi tzv. Islamska država pokrajine Horasan mogla postati najveća prijetnja sigurnosti u Afganistanu u bliskoj budućnosti;
10. izražava duboku zabrinutost zbog pojave tzv. Islamske države pokrajine Horasan kao posljednjeg elementa koji će doprinijeti sve većoj nestabilnosti sigurnosnog okruženja u Afganistanu; ističe da ta organizacija osim uporišta na istoku zemlje (Nangarhar) uz pomoć Islamskog pokreta Uzbekistana pokušava ostvariti prisutnost na sjeveru zemlje; naglašava da će se, ako se to dogodi, stvoriti okruženje povoljno za pružanje utočišta stranim borcima i militantima koji bježe iz Iraka i Sirije zbog vojnih neuspjeha tzv. Islamske države u tim dvjema zemljama;
11. ističe važnost istinskog procesa unutarnjeg pomirenja; poziva Europsku uniju da aktivno podupre program razoružanja, demobilizacije i ponovnog uključenja bivših pobunjenika pod afganistanskim vodstvom; ističe potrebu za borbom protiv radikalizacije, ekstremizma i novačenja u terorističke organizacije; podsjeća da je rješavanje temeljnih uzroka tih problema povezano sa stvaranjem poticaja za gospodarski razvoj i rast za stanovništvo u cjelini;
12. ističe da je borba protiv terorizma i njegova financiranja ključan element za izgradnju okruženja povoljnog za sigurnost u Afganistanu; ističe potrebu za jačanjem kapaciteta afganistanskih nacionalnih obrambenih i sigurnosnih snaga, čemu znatno doprinosi NATO-ova misija Odlučna potpora usmjerena na obučavanje, savjetovanje i pružanje pomoći; iskazuje pohvalu afganistanskim nacionalnim sigurnosnim snagama koje svake godine trpe velike gubitke u borbi protiv pobunjenika; podsjeća na godišnji doprinos međunarodne zajednice u iznosu od oko 1 milijarde USD kako bi se održalo financiranje afganistanskih nacionalnih sigurnosnih snaga do 2020.;
13. osuđuje nedavne terorističke napade u Afganistanu, osobito samoubilački napad u šijitskoj džamiji Imam Zaman u Kabulu 20. listopada 2017. i napad na privatnu televizijsku postaju Shamshad u Kabulu 7. studenog 2017.; ističe da je odgovornost za oba napada preuzela tzv. Islamska država; izražava zabrinutost zbog pogoršanog humanitarnog stanja i velikog broja civilnih žrtava stradalih u terorističkim napadima;
14. ističe važnost Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj između EU-a i Afganistana koji predstavlja prvi ugovorni odnos između dviju strana; vjeruje da će primjena tog sporazuma ojačati bilateralne odnose i suradnju u područjima ljudskih prava, osobito prava žena i djece, vladavine prava, zdravlja, ruralnog razvoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, borbe protiv korupcije, pranja novca, financiranja terorizma, organiziranog kriminala i trgovine drogama, kao i suradnju u pitanjima migracija;
15. podupire novu strategiju Europske unije za Afganistan koja je predstavljena 24. srpnja 2017. i koja predstavlja pokušaj da se problemi s kojima se Afganistan suočava riješe na sveobuhvatan način s naglaskom na promicanju mira, stabilnosti i regionalne sigurnosti, jačanju demokracije, vladavine prava i ljudskih prava, promicanju dobrog upravljanja i osnaživanju žena, kao i na podupiranju gospodarskog i ljudskog razvoja te rješavanju problema povezanih s migracijama;
16. pozdravlja predanost vlade nacionalnog jedinstva rješavanju prioriteta utvrđenih u Nacionalnom okviru za mir i razvoj u Afganistanu u cilju postizanja samostojnosti, osobito smanjenjem ovisnosti o vanjskoj pomoći i pružanjem ekonomskih mogućnosti stanovništvu; odlučno poziva vladu nacionalnog jedinstva da se pozabavi gorućim pitanjima korupcije, lošeg upravljanja, rasipanja, trgovine drogom i sigurnosti stanovništva;
17. izražava zabrinutost zbog sve izraženijeg jačanja nasilja nad ženama i ukidanja potpore ženama i prava žena u Afganistanu; poziva afganistanski parlament i vladu nacionalnog jedinstva da ukinu sve zakone koji sadržavaju elemente diskriminacije nad ženama i koji nisu u skladu s međunarodnim ugovorima koje je Afganistan potpisao;
18. poziva vlade Afganistana i Pakistana da zajednički rješavaju sigurnosne i terorističke probleme i potiče ih na razmjenu obavještajnih podataka i suradnju u cilju borbe protiv terorista i ekstremista s obje strane granice; ističe problem pružanja utočišta pobunjeničkim skupinama u Pakistanu, koji moraju riješiti vlasti u Islamabadu;
19. prima na znanje aktivnosti kvadrilateralne koordinacijske skupine za Afganistan osnovane u prosincu 2015. u čijem radu sudjeluju SAD, Kina, Afganistan i Pakistan; pozdravlja dosadašnje napore u obliku plana čiji je cilj olakšavanje izravnih pregovora između vlade nacionalnog jedinstva i talibana; međutim, žali što nije postignut konkretan napredak u tom smislu koji bi doveo do procesa uspostave mira i pomirenja pod vodstvom i odgovornošću Afganistana;
20. ponavlja važnost dijaloga i suradnje s Afganistanom u pitanjima migracije, uključujući pitanja vraćanja i ponovnog prihvata, borbe protiv krijumčarenja migranata i trgovine ljudima; naglašava važnost potpune provedbe Zajedničkog plana postupanja EU-a i Afganistana u pogledu migracija i bilateralnih sporazuma s državama članicama;
21. izražava duboku zabrinutost zbog velikog povećanja broja interno raseljenih osoba tijekom 2016. s više od 653 000 novih slučajeva, što bi moglo dovesti do humanitarne krize velikih razmjera; potiče sve uključene strane da se pobrinu za tu ugroženu skupinu Afganistanaca i poziva vladu nacionalnog jedinstva da pomogne u njihovoj ponovnoj integraciji u afganistansko društvo; ističe da će prema procjenama afganistanskih vlasti, agencija UN-a i drugih humanitarnih agencija više od 9,3 milijuna osoba do kraja 2017. trebati humanitarnu pomoć;
22. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Afganistana.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0412.
- [2] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0282.