Postupak : 2018/2527(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0091/2018

Podneseni tekstovi :

B8-0091/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 08/02/2018 - 12.10
CRE 08/02/2018 - 12.10
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0040

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 284kWORD 56k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0082/2018
5.2.2018
PE614.400v01-00
 
B8-0091/2018

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj (2018/2527(RSP))


Kati Piri, Victor Boştinaru, Elena Valenciano, Knut Fleckenstein u ime Kluba zastupnika S&D-a

Rezolucija Europskog parlamenta o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj (2018/2527(RSP))  
B8-0091/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, a posebno Rezoluciju od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016.(2),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije o Turskoj za 2016.,

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera o stanju u Uniji održan 13. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannesa Hahna o nedavnim zbivanjima u Turskoj od 2. veljače 2018., njihovu izjavu godinu nakon pokušaja državnog udara u Turskoj od 14. srpnja 2017. i njihovu izjavu o mišljenju Venecijanske komisije o izmjenama turskog Ustava i nedavnim zbivanjima od 13. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), onu od 8. lipnja 2017. o navodnom pritvaranju čelnika organizacije Amnesty International Tanera Kiliça, od 8. srpnja 2017. o pritvaranju boraca za ljudska prava na otoku Büyükadi u Turskoj te onu od 26. listopada 2017. o aktualnim slučajevima u vezi s ljudskim pravima u Turskoj,

–  uzimajući u obzir pisana očitovanja povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe podnesena Europskom sudu za ljudska prava od 2. studenog 2017. o ukupno 12 zahtjeva povezanih sa slobodom izražavanja i pravom na slobodu i sigurnost parlamentaraca u Turskoj te od 10. listopada 2017. o ukupno deset zahtjeva povezanih sa slobodom izražavanja i pravom na slobodu novinara u Turskoj,

–  uzimajući u obzir činjenicu da temeljne vrijednosti EU-a uključuju vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava te da su pravilno funkcioniranje pravosudnog sustava i poštovanje temeljnih prava od ključne važnosti i trebali bi biti prioritet za zemlje kandidatkinje poput Turske,

–  uzimajući u obzir pravo na slobodu izražavanja utvrđeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, kojih je Turska država stranka,

–  uzimajući u obzir „Skup načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku zatočenja ili zatvora”, koji je usvojen Rezolucijom 43/173 Opće skupštine UN-a od 9. prosinca 1988.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Parlament čvrsto osudio pokušaj državnog udara od 15. srpnja 2016.; budući da se izvanredno stanje trenutačno upotrebljava za ušutkavanje izdvojenih mišljenja i daleko nadilazi legitimne mjere za suzbijanje prijetnji nacionalnoj sigurnosti; budući da u skladu s međunarodnim pravom hitne mjere moraju biti nužne i razmjerne u pogledu opsega i trajanja te se moraju koristiti isključivo u borbi protiv istinskih nacionalnih sigurnosnih prijetnji; budući da su turske vlasti zloupotrebljavale krizne odredbe kako bi uvodile opće zabrane, provodile proizvoljna pritvaranja i ograničavale slobodu izražavanja i okupljanja; budući da su tim mjerama ugroženi zaštita od zlostavljanja i pravo na pošteno suđenje te se vladi dopušta zaobilaženje parlamentarnog i sudskog nadzora; budući da su prema organizaciji Human Rights Watch mnoge pravne mjere poduzete bez ikakvih dokaza o sudjelovanju optuženih osoba u pokušaju državnog udara;

B.  budući da se pritvoreni borci za ljudska prava, politički aktivisti, pravnici, novinari i drugi intelektualci često lažno optužuju za „pripadnost oružanoj terorističkoj organizaciji” ili za „pružanje podrške oružanoj terorističkoj organizaciji”; budući da je prema službenim statističkim podacima turskog Ministarstva pravosuđa 2016. godine 4187 osoba optuženo zbog „vrijeđanja predsjednika”, u skladu s člankom 299. turskog Kaznenog zakonika, 482 postupka pokrenuta su zbog „vrijeđanja turske nacije”, u skladu s člankom 301. istog zakonika, a 17 322 osobe optužene su za širenje propagande za nezakonite organizacije; budući da je protiv 148 potpisnika peticije Akademici za mir podignuta optužnica zbog širenja „terorističke propagande” te čekaju ročište zakazano za svibanj 2018.;

C.  budući da su neproporcionalne mjere poduzete nakon objave izvanrednog stanja usmjerene, u obliku pritvaranja, otpuštanja, uhićenja i oduzimanja imovine, ne samo na tisuće ljudi koji su navodno članovi/pristaše Gülenova pokreta, za koji se smatra da je stajao iza pokušaja državnog udara, nego i na 50 000 ljudi zadržanih u istražnom zatvoru te općenito disidenata i osobito članova oporbenih političkih stranaka; budući da su još tisuće pritvorene na temelju navodnih poveznica s terorističkim organizacijama poput Kurdistanske radničke stranke (PKK); budući da slučajevi koje je razmatrao Amnesty International nisu uključivali uvjerljive dokaze o umiješanosti pojedinaca u kaznena djela, što upućuje na to da je u mnogim slučajevima ili većini njih istražni zatvor izrečen proizvoljno; budući da se zahtjevi za puštanje iz istražnog zatvora rutinski odbijaju, a sudovi se sustavno ne pridržavaju načela pretpostavke nedužnosti;

D.  budući da je prema podacima Europskog udruženja novinara nakon pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. u zatvoru i dalje najmanje 148 novinara i autora, od kojih je većina pritvorena bez podignute optužnice i mnogi od njih nemaju pristup odvjetniku; budući da su 2017. godine Reporteri bez granica opisali Tursku kao „najveći svjetski zatvor za medijske djelatnike”; budući da ozračje u kojemu vladaju restrikcije i zastrašivanje, potaknuto sve većim valom progona novinara, autora, korisnika društvenih mreža i drugih građana, čak i maloljetnika, zbog „vrijeđanja predsjednika”, dovodi do sve prisutnije autocenzure; budući da je nekim pritvorenim novinarima uskraćeno pravo na odvjetnika te borave u neljudskim uvjetima pri čemu im se prijeti i zlostavlja ih se;

E.  budući da su prema organizaciji Amnesty International turske vlasti nakon pokušaja državnog udara zatvorile urede više od 160 radiotelevizijskih kuća, novina, časopisa, izdavača i distribucijskih poduzeća; budući da su, ponovno prema podacima organizacije Amnesty International, izvanrednim dekretom ukinute stotine organizacija civilnog društva, među njima i vodeće nevladine organizacije za pomoć interno raseljenim osobama i izbjeglicama te nevladine organizacije koje se bore za prava djece i žena; budući da ta represija ima dubok utjecaj na građansko društvo;

F.  budući da su prema izvještajima Amnesty Internationala turske vlasti od srpnja 2016. otpustile 107 000 ljudi; budući da je od srpnja 2016. više od 100 000 žalbi podneseno turskom Ustavnom sudu, koji je proglasio da nije nadležan za pitanja koja se odnose na izvanredni dekret; budući da je Istražno povjerenstvo za prakse tijekom izvanrednog stanja, osnovano na preporuku Vijeća Europe, do 18. siječnja 2018. primilo 104 789 pritužbi te je dosad donijelo odluke samo za 3110 predmeta, koje nisu objavljene; budući da zbog toga Turska zasad nije ponudila nijedan drugi brzi i učinkoviti žalbeni postupak; budući da većina smijenjenih osoba ne može nastaviti raditi u struci niti napustiti zemlju, s obzirom na to da su im putovnice oduzete, te se zajedno sa svojim obiteljima nalaze u bezizlaznoj situaciji i čekaju pravni lijek;

G.  budući da su turski sindikalni savezi izvijestili o ozbiljnim optužbama u vezi s brojnim otpuštanjima, slučajevima zlostavljanja, osvećivanja, uhićenja i policijskog nasilja nad sindikalnim dužnosnicima zbog legitimnih sindikalnih aktivnosti; budući da su nakon pokušaja državnog udara 15. srpnja dva sindikalna saveza i 19 sindikata koji su njihovi članovi, koji ukupno predstavljaju gotovo 50 000 radnika, dekretom ukinuti zbog navodne povezanosti s terorističkim organizacijama; budući da je spriječen znatan broj sindikalnih prosvjeda i demonstracija, čime su nerazmjerno ograničena sindikalna prava;

H.  budući da pravosudni sustav nije dovoljno neovisan i nepristran; budući da posljednjih godina dolazi do širenja izvršnog nadzora nad pravosuđem i kaznenog progona, brojnih uhićenja i otpuštanja, proizvoljnog premještanja sudaca i tužitelja te kontinuiranih napada na odvjetnike; budući da je 2017. pritvoreno 47 odvjetnika; budući da je otprilike četvrtina sudaca i tužitelja, ukupno njih više od 4000, maknuta s položaja, mnogi su od njih uhićeni i u nekim je slučajevima njihova imovina zaplijenjena; budući da ta zbivanja ozbiljno dovode u pitanje neovisnost i integritet pravosudnog sustava Turske;

I.  budući da je prema podacima Udruge za ljudska prava (HRA) u prvih 11 mjeseci 2017. ukupno 2278 osoba mučeno i zlostavljano; budući da 428 tih slučajeva uključuje osobe koje su pretučene ili podvrgnute drugim oblicima zlostavljanja u pritvoru, dok se 1855 zbilo izvan prihvatnih centara, u kontekstu susreta i prosvjeda na kojima su intervenirale sigurnosne snage;

J.  budući da je stanje na jugoistoku zemlje i dalje iznimno zabrinjavajuće; budući da je oko 2500 ljudi navodno ubijeno u kontekstu sigurnosnih operacija, a od srpnja 2015. raseljeno je otprilike pola milijuna ljudi; budući da je zbog oružanih sukoba u cijeloj zemlji u prvih 11 mjeseci 2017. život izgubilo ukupno 695 osoba, uključujući 183 vojnika, policajaca i seoskih čuvara, 460 militanata i 52 civila; budući da je nizom zakona, uključujući zakon br. 6722 o pravnoj zaštiti sigurnosnih snaga koje sudjeluju u borbi protiv terorističkih organizacija, usvojen 2016., stvoreno ozračje „sustavnog nekažnjavanja” sigurnosnih snaga; budući da lokalni javni tužitelji konstantno odbijaju pokrenuti istrage navodnih ubojstava te da je neovisnim promatračima uskraćen pristup području; budući da je 68 kurdskih gradonačelnika i dalje u zatvoru; budući da su u Službenom listu od 24. prosinca 2017. objavljena dva izvanredna dekreta kojima je, među ostalim, uvedeno „izuzeće od kaznene odgovornosti za civile koji sprečavaju pokušaje državnog udara i terorističke činove”;

K.  budući da su među pritvorenim novinarima i aktivistima za ljudska prava nalaze, primjerice, njemačko-turski novinar Deniz Yücel, finsko-turska novinarka Ayla Albayrak, koja je osuđena u odsutnosti, akademik i kolumnist Mehmet Altan i novinar Şahin Alpay, te brojni novinari i članovi osoblja dnevnog lista Cumhuriyet, među ostalim Ahmet Şık;

L.  budući da su, nakon izmjene Ustava kojom je velikom broju zastupnika ukinut parlamentarni imunitet, protiv mnogih oporbenih zastupnika pokrenuti sudski postupci te su pritvoreni na temelju terorističkih i drugih optužbi, i to na račun njihova legitimnog uživanja prava na slobodu izražavanja; budući da je deset zastupnika i dalje u pritvoru, uključujući supredsjednike Narodne demokratske stranke (HDP) Figen Yüksekdağ i Selahattina Demirtaşa te zastupnika Republikanske narodne stranke (CHP) Enisa Berberoğlua, dok je šestero zastupnika ukinut parlamentarni mandat, među ostalim i Leyli Zani, dobitnici nagrade Saharov;

M.  budući da su u srpnju 2017. turske vlasti uhitile desetero aktivista za ljudska prava („Istanbulska desetorka”), od kojih je dvoje još u zatvoru, a osmero ih je pušteno uz jamčevinu; budući da je sud u Istanbulu 1. veljače 2018. ukinuo vlastitu odluku o puštanju Tanera Kılıça, predsjednika turskog ogranka Amnesty Internationala, i zadržao ga u istražnom zatvoru tijekom trajanja suđenja;

N.  budući da je 18. listopada 2017. uhićen Osman Kavala, jedan od vođa civilnog društva u Turskoj, te je od tada u zatvoru zbog optužbe da je „pokušao srušiti vladu” pružanjem podrške prosvjedima u parku Geziju u prosincu 2013.;

O.  budući da se nastavila represija nad političkim disidentima putem društvenih mreža; budući da su 573 osobe, uključujući aktivistkinju Nurcan Baysal i članove izvršnog odbora Turskog udruženja liječnika, pritvorene zbog toga što su na društvenim mrežama podijelile kritične komentare prema vojnom upadu turskih vlasti u sirijsku enklavu Afrin;

P.  budući da je od srpnja 2016. ukinuto barem 55 organizacija koje se bore za prava žena; budući da je 19. studenog 2017. ured guvernera Ankare odlučio do daljnjega zabraniti bilo kakav događaj u organizaciji udruga LGBTI osoba;

1.  ponavlja da snažno osuđuje pokušaj državnog udara od 16. srpnja 2016. te izražava solidarnost s građanima Turske; priznaje pravo i odgovornost turske vlade da poduzme mjere u cilju privođenja počinitelja pravdi te da pritom jamči poštovanje vladavine prava i prava na pošteno suđenje; ističe, međutim, da se neuspješno vojno preuzimanje trenutačno koristi kako bi se dodatno ugušila legitimna i mirna oporba te medijima i civilnom društvu uskratilo mirno uživanje slobode izražavanja nerazmjernim i nezakonitim postupcima i mjerama;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja stanja temeljnih prava i sloboda i vladavine prava u Turskoj te nedostatka neovisnosti pravosuđa; osuđuje korištenje proizvoljnog pritvaranja, sudskog i upravnog uznemiravanja za progon desetaka tisuća ljudi, uključujući borce za ljudska prava, članove nezavisnih organizacija civilnog društva, pravnika, sudaca, političkih aktivista, medijskih djelatnika, sindikalista i akademika; poziva turske vlasti da smjesta i bezuvjetno oslobode sve one koji su pritvoreni isključivo zbog svog legitimnog rada i uživanja prava na slobodu izražavanja i udruživanja te su zadržani bez uvjerljivih dokaza o kriminalnim aktivnostima; poziva na ukidanje izvanrednog stanja u zemlji te na stavljanje izvan snage izvanrednih dekreta;

3.  ističe da ne bi trebalo pritvarati novinare na temelju njihovih novinarskih istupa ili navodnih opredjeljenja; ističe da se treba pobrinuti da istražni zatvor ostane iznimka; izražava žaljenje zbog toga što se krizne odredbe koriste i za uznemiravanje članova obitelji novinara i branitelja ljudskih prava koji su pobjegli u inozemstvo ili se skrivaju, među ostalim tako da im se oduzmu putovnice ili ih se pritvori;

4.  poziva tursku vladu da svim osobama na koje se odnose restriktivne mjere ponude odgovarajuće i učinkovite pravne lijekove i sudsko preispitivanje u skladu s vladavinom prava; ističe da je pretpostavka nedužnosti temeljno načelo svake ustavne države; izražava žaljenje zbog toga što je pritvorenicima strogo ograničen pristup odvjetnicima; poziva Tursku da hitno razmotri ustroj Istražnog povjerenstva za prakse tijekom izvanrednog stanja kako bi ono postalo snažno i neovisno, u stanju individualno razmatrati sve slučajeve, učinkovito obrađivati golem broj primljenih zahtjeva i zajamčiti da se sudsko preispitivanje ne odgađa neopravdano; poziva Istražno povjerenstvo da svoje odluke javno objavljuje; u nedostatku potonjeg, poziva turske vlasti da smijenjene ljude vrate na njihove položaje, da im vrate socijalna prava i dopuste sindikatima zakonito sindikalno djelovanje; ističe svoju solidarnost sa svima koji su ostali bez radnog mjesta a da nisu imali priliku obraniti se, poput Nuriye Gülmen i Semiha Özakçe, koji su započeli štrajk glađu nakon što su maknuti sa svojih akademskih položaja i čije je molbe za ponovno razmatranje Istražno povjerenstvo odbilo 26. siječnja 2018.;

5.  ističe da terorizam i dalje predstavlja izravnu prijetnju građanima Turske te ističe važnost poboljšanja postojeće suradnje između EU-a i Turske u cilju učinkovite borbe protiv terorističkih prijetnji; ponavlja, međutim, da se široko definirano tursko zakonodavstvo u području borbe protiv terorizma ne bi smjelo koristiti za kažnjavanje građana i medija koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja; osuđuje, u tom kontekstu, pritvaranje i pokretanje sudskog postupka protiv barem 146 akademika s javnih i privatnih sveučilišta u Istanbulu koji su potpisali peticiju Akademici za mir te isto tako osuđuje nedavna uhićenja novinara, aktivista, liječnika i običnih građana zbog izražavanja protivljenja turskom vojnom djelovanju u Afrinu;

6.  izražava duboku zabrinutost zbog uvjeta u pritvoru te poziva turske vlasti da provedu temeljitu istragu o navodima o teškom zlostavljanju zatvorenika, o kojima je izvijestilo nekoliko organizacija za ljudska prava; ponovno poziva na objavu izvješća Odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja te poziva na utvrđivanje odgovornosti i kažnjavanje osoba krivih za povrede ljudskih prava; potiče turske vlasti da nacionalnim i međunarodnim promatračima omoguće nadzor nad objektima za pritvaranje;

7.  izražava duboku zabrinutost zbog zatvaranja više od 160 medijskih kuća izvršnim dekretom donesenim tijekom izvanrednog stanja; osuđuje politički pritisak koji se vrši na novinare i pokušaje turskih vlasti da uhite, zastraše i protjeraju strane novinare; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu svih osoba pritvorenih bez dokaza, uključujući građane EU-a kao što su njemački novinar Deniz Yücel, koji je u zatvoru već godinu dana, uključujući devet mjeseci u samici, iako protiv njega još nije podignuta optužnica, i finska novinarka Ayla Albayrak, koja radi za Wall Street Journal i u listopadu 2017. u odsutnosti je osuđena na 25 mjeseci zatvora zbog optužbi povezanih s terorizmom, točnije, zbog članka o stanju na jugoistoku Turske; pozdravlja činjenicu da su neki novinari i članovi osoblja oporbenog dnevnog lista Cumhuriyet oslobođeni nakon mjeseci provedenih u zatvoru te također poziva na trenutačno oslobađanje četvorice novinara Cumhuriyeta koji su i dalje iza rešetaka (predsjednik uprave Akın Atalay, glavni urednik Murat Sabuncu, istraživački novinar Ahmet Şık i računovođa Emre İper), kao i svih drugih novinara pritvorenih u Turskoj na temelju politički motiviranih optužbi;

8.  izražava duboku zabrinutost zbog masovne represije nad organizacijama civilnog društva u Turskoj, pri čemu je 1125 udruga i 41 zaklada zatvoreno izvanrednim dekretima, a ponajprije zbog uhićenja Osmana Kavale, čelnika jedne od vodećih nevladinih organizacija; osuđuje izjave predsjednika Erdoğana, koji je Kavalu nazvao „agentom” i „crvenim turskim Sorosem”, premda nikakva optužnica još nije bila podignuta protiv njega; potiče turske vlasti da oslobode Kavalu jer je njegovo uhićenje politizirano i proizvoljno; izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da su političari nastavili javno osuđivati i zastrašivati novinare, urednike, akademike i branitelje ljudskih prava zbog njihovih kritičnih stavova; izražava izrazitu zabrinutost zbog toga što dužnosnici, uključujući više predstavnike države, sve češće koriste govor mržnje;

9.  osuđuje izjavu ureda guvernera Ankare od 19. studenog 2017. o odluci o uvođenju trajne zabrane manifestacija u organizaciji udruga LGBTI osoba, nakon tri uzastopne zabrane održavanja povorke ponosa u Istanbulu i u drugim dijelovima zemlje; izražava žaljenje zbog činjenice da su nakon te izjave i druge regije u Turskoj zabranile LGBTI manifestacije; ističe da to predstavlja teško kršenje prava na slobodu izražavanja i slobodu okupljanja, utvrđeno u člancima 26., 33. i 34. turskog Ustava, kao i u člancima 19. i 21. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima; poziva turske vlasti da smjesta ukinu zabranu i puste na slobodu nedavno uhićenog vodećeg LGBTI aktivista Alija Erola;

10.  izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da su pravnici, suci i tužitelji i dalje pod snažnim političkim pritiskom, uključujući otpuštanja i uhićenja; poziva Tursku da ponovno uvede i provede sva pravna jamstva kako bi osigurala potpuno poštovanje neovisnosti pravosuđa te da hitno provede preporuke Venecijanske komisije;

11.  snažno osuđuje odluku parlamenta Turske o neustavnom ukidanju imuniteta velikom broju zastupnika, čime je otvoren put nedavnim uhićenjima deset oporbenih zastupnika, uključujući supredsjednike Narodne demokratske stranke (HDP), Figen Yüksekdağ i Selahattina Demirtaşa, te ukidanju mandata šestero oporbenih zastupnika, uključujući nedavni slučaj dobitnice nagrade Saharov Leyle Zane; ponovno izražava solidarnost s legitimno izabranim parlamentarcima koji su mete pritvaranja i zastrašivanja te poziva na poštovanje njihova mandata i prava na adekvatnu obranu pred sudom te na njihovo puštanje na slobodu; osuđuje zatvaranje 68 kurdskih gradonačelnika; izražava kritičan stav prema proizvoljnoj zamjeni predstavnika izabranih na lokalnoj razini, čime se dodatno ugrožava demokratska struktura Turske;

12.  izražava duboku zabrinutost zbog stanja u jugoistočnoj Turskoj, osobito u područjima u kojima je uveden policijski sat, koristi se prekomjerna sila i primjenjuje se kolektivno kažnjavanje; potiče Tursku da izradi plan za efektivnu reintegraciju pola milijuna interno raseljenih osoba; ponavlja da osuđuje činjenicu da PKK, koji se od 2002. nalazi na EU-ovu popisu terorističkih organizacija, ponovno pribjegava nasilju te ga poziva da položi oružje i mirno i demokratično izrazi svoja očekivanja; podsjeća da je turska vlada odgovorna za zaštitu svih svojih stanovnika; ne odobrava raširenu praksu izvlaštenja, uključujući imovinu koja pripada općinama; uvjeren je da isključivo pravedno političko rješenje kurdskog pitanja može donijeti održivu stabilnost i blagostanje, kako na tom području tako i u Turskoj u cjelini, zbog čega poziva obje strane da se vrate za pregovarački stol;

13.  izražava duboku zabrinutost zbog funkcioniranja pravnog sustava u Turskoj nakon što je kazneni sud u Istanbulu dva pritvorena novinara, Mehmeta Altana i Şahina Alpaya, odlučio zadržati u istražnom zatvoru nakon zahtjeva ustavnog suda za njihovo oslobođenje na temelju činjenice da su im prava prekršena tijekom boravka u pritvoru; podržava poziv koji su potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Mogherini i povjerenik Hahn uputili navodeći da EU očekuje od turskih vlasti da zajamče provedbu odluke ustavnog suda od 11. siječnja 2018. i bez odgode oslobode novinare; izražava duboko žaljenje zbog nedavnog ponovnog uhićenja Tanera Kılıça, predsjednika turskog ogranka Amnesty Internationala, što se smatra izopačenjem pravde, te poziva na to da se optužbe protiv njega i njegovih suoptuženika („Istanbulska desetorka”) odbace s obzirom na to da protiv njih nisu pronađeni nikakvi konkretni dokazi;

14.  poziva Visoku predstavnicu, ESVD, Komisiju i države članice da sa svojim turskim sugovornicima nastave raspravljati o položaju pritvorenih branitelja ljudskih prava, političkih aktivista, pravnika, novinara i akademika te da im pruže diplomatsku i političku potporu, uključujući promatranje suđenja i praćenje predmeta;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Turske.

(1)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423.

(2)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0306.

Posljednje ažuriranje: 7. veljače 2018.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti