PRIJEDLOG REZOLUCIJE o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj
5.2.2018 - (2018/2527(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Nadja Hirsch, Petras Auštrevičius, Beatriz Becerra Basterrechea, Izaskun Bilbao Barandica, Dita Charanzová, Gérard Deprez, Marian Harkin, Ivan Jakovčić, Patricia Lalonde, Louis Michel, Javier Nart, Urmas Paet, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Jozo Radoš, Frédérique Ries, Marietje Schaake, Pavel Telička, Ramon Tremosa i Balcells, Ivo Vajgl, Hilde Vautmans, Cecilia Wikström u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0082/2018
B8-0092/2018
Rezolucija Europskog parlamenta o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebno one od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj[1], od 24. studenog 2016. o odnosima EU-a i Turske[2] te od 6. srpnja 2017. o izvješću o Turskoj za 2016.[3],
– uzimajući u obzir pregovarački okvir EU-a za Tursku od 3. listopada 2005., a posebno njegove stavke 4. i 5.,
– uzimajući u obzir da je Turska od 9. kolovoza 1949. članica Vijeća Europe, što je obvezuje na poštovanje Europske konvencije o ljudskim pravima i presuda Europskog suda za ljudska prava,
– uzimajući u obzir da je Turska članica Ujedinjenih naroda te je pristupila Povelji UN-a, čija je glavna svrha promicanje i zaštita ljudskih prava,
– uzimajući u obzir preporuku Komisije od 21. prosinca 2016. za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora s Turskom o sporazumu o proširenju područja primjene bilateralnih povlaštenih trgovinskih odnosa i modernizaciji carinske unije,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da turska vlada i dalje provodi dalekosežne i sveobuhvatne represivne mjere, što utječe na sve stanovnike Turske, a posebno na članove oporbenih stranaka i Velike narodne skupštine Turske, medijske djelatnike i novinare, službenike turskih vojnih, policijskih i sigurnosnih snaga te službenike koji rade u pravosuđu i u državnoj upravi;
B. budući da su mnoge poduzete mjere neproporcionalne, krše tursko nacionalno zakonodavstvo i obveze koje proizlaze iz članstva u Vijeću Europe te su protivne Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima;
C. budući da je Turska iskoristila neuspjeli pokušaj državnog udara iz srpnja 2016. kao izgovor za provedbu tih mjera; budući da je EU osudio neuspjeli pokušaj vojnog preuzimanja vlasti u srpnju 2016. te prepoznao potrebu za kaznenim progonom osoba odgovornih za pokušaj državnog udara te osoba koje su u njemu sudjelovale; budući da se to mora učiniti uz poštovanje prava na pravično suđenje i pravičan postupak;
D. budući da su predsjednik Erdoğan i predstavnici turske vlade u više navrata dali izjave o ponovnom uvođenju smrtne kazne; budući da vlada ozbiljna zabrinutost zbog uvjeta u kojima se nalaze osobe pritvorene i uhićene nakon državnog udara, zbog masovnog otpuštanja državnih dužnosnika te zbog ozbiljnih ograničenja slobode izražavanja te slobode tiska i medija u Turskoj; budući da je i velik broj građana EU-a uhićen na temelju neosnovanih sumnji;
E. budući da je Venecijanska komisija Vijeća Europe ocijenila da bi se ustavnim promjenama prihvaćenim na referendumu iz travnja 2017. „uveo predsjednički režim bez sustava provjere i ravnoteže koji je potreban da taj režim ne bi postao autoritaran”; budući da turski zakonski dekreti za izvanredne situacije uključuju mjere koje nisu dopuštene međunarodnim standardima i turskim Ustavom;
F. budući da postoje naznake sustavnih nedostataka u turskom pravosudnom sustavu i izvršnoj vlasti te neuspješnog nošenja s političkim pritiskom izvršne vlasti, primjerice u slučajevima u kojima su niži sudovi odbili poštovati presude Ustavnog suda;
G. budući da se stavkom 5. pregovaračkog okvira za pristupne pregovore s Turskom utvrđuje da, u slučaju ozbiljnog i trajnog kršenja načela slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava, Komisija može preporučiti privremenu obustavu pregovora; budući da Vijeće o takvim preporukama odlučuje kvalificiranom većinom;
1. oštro osuđuje neproporcionalne represivne mjere koje su poduzeli predsjednik Erdoğan i turska vlada nakon neuspjelog vojnog udara u srpnju 2016. te izražava ozbiljnu zabrinutost zbog ustavnih promjena prihvaćenih s malom većinom na referendumu u travnju 2017.; naglašava da se predloženim izmjenama Ustava ne poštuju temeljna načela diobe vlasti i ne omogućuje zadovoljavajući sustav provjere i ravnoteže te da one nisu u skladu s političkim kriterijima iz Kopenhagena u pogledu demokracije, vladavine prava, ljudskih prava te poštovanja i zaštite manjina; potvrđuje svoje stajalište iz studenog 2016. o tome kako treba zamrznuti proces pristupanja Turske, kao i stajalište iz srpnja 2017. o tome kako treba privremeno obustaviti proces pristupanja Turske ako se ustavne reforme provedu u neizmijenjenom obliku;
2. ponovno izražava duboku zabrinutost zbog daljnjeg pogoršanja stanja temeljnih sloboda i vladavine prava u Turskoj i osuđuje proizvoljno pritvaranje, sudsko i administrativno uznemiravanje, zabrane putovanja i druge načine progona tisuća boraca za ljudska prava, članova neovisnih organizacija civilnog društva, akademika i običnih građana;
3. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog uhićenja i nastavka pritvaranja boraca za ljudska prava, političara i aktivista civilnog društva;
4. sa zabrinutošću prima na znanje pogoršanje stanja u pogledu turskih dugogodišnjih sekularnih načela i vrijednosti, uključujući sve veći progon vjerskih i nevjerskih manjina; poziva turske vlasti da promiču i jamče religijski pluralizam i slobodu uvjerenja;
5. napominje da se brojni turski državljani, kao i građani EU-a, suočavaju ili su se suočili s tim neproporcionalnim represivnim mjerama, uključujući mnoge civilne službenike i učitelje koji su otpušteni;
6. upozorava na zlouporabu mjera za borbu protiv terorizma koje se rabe kao izlika za represiju ljudskih prava;
7. napominje da je ugrožena srž turske demokracije jer su mnogim parlamentarnim zastupnicima ukinuti mandati, lišeni su parlamentarnog imuniteta i/ili pritvoreni ili uhićeni; napominje da su najteže pogođene oporbene stranke Narodna demokratska stranka (HDP) i Republikanska narodna stranka (CHP); izražava solidarnost s legitimno izabranim parlamentarnim zastupnicima koji su izloženi pritvaranju i zastrašivanju te poziva turske vlasti da poštuju demokratske mandate, oslobode pritvorene osobe i zajamče im pravo na adekvatnu obranu u okviru poštenih i neovisnih sudskih postupaka; napominje da se lokalni dužnosnici suočavaju sa sličnim pritiscima;
8. naglašava da Velika narodna skupština Turske treba biti središnja institucija turske demokracije i zastupati sve građane pod jednakim uvjetima; žali zbog visokog izbornog praga za ulazak u Skupštinu;
9. izražava ozbiljnu zabrinutost jer se prostor za slobodu izražavanja i slobodu tiska i medija u Turskoj sve više smanjuje s obzirom na to da su se brojne medijske kuće, uključujući i one internetske, zatvorile, cenzuriraju se ili su ih preuzele vlasti, te da se novinari i medijski radnici pritvaraju, uhićuju i otpuštaju; podsjeća na izuzetnu važnost slobodnih i neovisnih medija za demokratsko društvo; poziva turske vlasti da oslobode pritvorene novinare te da hitno poduzmu ključne mjere za jačanje i obnovu slobode tiska i slobode izražavanja u zemlji; napominje da turska vlada u mnogim slučajevima još nije pojasnila na kojoj su pravnoj osnovi novinari uhićeni zbog ugrožavanja nacionalne sigurnosti i širenja propagande povezane s terorističkim skupinama;
10. izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što turske vlasti nadziru platforme društvenih medija i zatvaraju račune na društvenim medijima; smatra da to predstavlja daljnje ograničavanje slobode izražavanja i alat za represiju civilnog društva;
11. zabrinut je zbog nametanja sve većih ograničenja u pogledu aktivnosti pokreta za prava pripadnika zajednice LGBTQI u Turskoj; ponavlja da se time očito krše osobne slobode; izražava duboku zabrinutost zbog navoda o kršenju ljudskih prava pripadnika zajednice LGBTQI; poziva turske vlasti da u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima temeljito istraže izvješća o zlostavljanju zatvorenika koji pripadaju zajednici LGBTQI;
12. jednako tako izražava ozbiljnu zabrinutost zbog velikog broja sudaca, odvjetnika, boraca za ljudska prava i aktivista civilnog društva koji su uhićeni ili pritvoreni te koji su izgubili posao ili se suočavaju s pritiskom vlasti i ističe da je pravna obveza turskih vlasti da poštuju ustavni pravni poredak u Turskoj, kao i obveze Turske koje proizlaze iz njezina članstva u Vijeću Europe;
13. smatra da učestalo kršenje ljudskih prava i vladavine prava te planirana ustavna reforma u Turskoj, u slučaju da se provede, nisu u skladu s političkim kriterijima iz Kopenhagena; stoga poziva Komisiju da na temelju stavaka 4. i 5. pregovaračkog okvira EU-a ocijeni zadovoljava li Turska te političke kriterije i da predstavi svoje službeno mišljenje o stanju pregovora o pristupanju, kao i sveobuhvatno promišljanje o budućnosti odnosa EU-a i Turske; naglašava da bi to trebalo biti središnje pitanje sljedećeg godišnjeg izvješća o napretku o Turskoj, koje će Komisija objaviti u travnju 2018.;
14. ponavlja svoje stajalište iz studenog 2017., kada je pozvao da se dodjeljivanje sredstava izdvojenih za turske vlasti u okviru Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II) uvjetuje poboljšanjima u području ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, te da se, gdje je to moguće, sredstva preusmjere na organizacije civilnog društva; ponavlja svoj poziv Komisiji da tijekom revizije fondova IPA uzme u obzir događaje u Turskoj, ali i da predstavi konkretne prijedloge za povećanje potpore turskom civilnom društvu;
15. poziva delegaciju EU-a u Ankari na pružanje veće potpore te, kad je to potrebno i moguće, na pružanje javne podrške braniteljima ljudskih prava, posebno praćenjem i promatranjem suđenja, traženjem odobrenja za zatvorske posjete i izdavanjem izjava namijenjenih turskim vlastima na svim razinama;
16. napominje da su uspostavljeni kontakti između Europskog parlamenta i Velike narodne skupštine Turske privremeno obustavljeni; izražava svoje uvjerenje da Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Turske može nastaviti s radom na konstruktivan, otvoren i pouzdan način; podsjeća na to da, ako se ti sastanci ne budu redovito održavali, Europski parlament može razmotriti slanje ad hoc izaslanstava u Tursku, prije svega u svrhu promatranja i praćenja suđenja i sudskih postupaka te s njima povezanih događaja, kao što je već učinjeno u razdoblju 2011. – 2013.;
17. napominje da je preko tri milijuna sirijskih izbjeglica u Turskoj općenito dobro primljeno, ali da postoje znakovi sve veće kivnosti prema izbjeglicama; poziva Tursku da na transparentan način prati uvjete u izbjegličkim logorima u skladu sa standardima u području ljudskih prava; poziva turske vlasti da zajamče poštovanje prava djece, posebice u pogledu pristupa obrazovanju i zdravstvenoj skrbi;
18. potiče Komisiju, Vijeće Europe i Venecijansku komisiju da ponude dodatnu sudsku pomoć turskim vlastima kako bi se osigurali zakoniti sudski postupci te adekvatni i sigurni uvjeti pritvora za osobe koje su uhićene i optužene za sudjelovanje u pokušaju državnog udara 15. srpnja 2016.; poziva turske vlasti na blisku suradnju s Venecijanskom komisijom;
19. poziva na održivo rješenje kurdskog pitanja u Turskoj utemeljeno na mirnom, uključivom i demokratskom procesu i uvjeren je da samo pravedno političko rješenje može donijeti stabilnost i blagostanje;
20. ponavlja svoju zabrinutost zbog pritvaranja više desetaka pojedinaca koji su javno kritizirali turske vojne intervencije u Siriji, a posebno nedavne napade na položaje sirijskih Kurda; ističe ključnu važnost uključivog mirovnog procesa u kojem sudjeluju sve relevantne strane i proaktivnog sudjelovanja EU-a;
21. ističe da bi se, unatoč tome što je Turska i dalje ključna i strateška partnerska zemlja, odnosi EU-a i Turske trebali graditi na temelju odredbi o uvjetima u pogledu poštovanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, posebno kad je riječ o modernizaciji carinske unije, te da bi trebali biti usmjereni na uspostavu više međuljudskih kontakata, primjerice studentskim razmjenama te znanstvenim i sveučilišnim suradnjama, s pomoću postupnog pojednostavljenja izdavanja viza; ustraje u tome da se liberalizacija viznog režima mora temeljiti na ispunjavanju svih 72 kriterija plana za liberalizaciju viznog režima;
22. naglašava da Turska mora poštovati svoje obveze koje proizlaze iz članstva u Vijeću Europe; naglašava da to podrazumijeva i nedvosmisleno odbacivanje smrtne kazne; podsjeća na to da bi ponovno uvođenje smrtne kazne dovelo do automatske obustave pregovora o pristupanju; naglašava da je Europski sud za ljudska prava predstavlja vezu Turske s Europom; stoga potiče tursku vladu da poštuje i provodi njegove presude;
23. poziva na to da se ova Rezolucija prevede na turski;
24. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Turske, državama članicama, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423.
- [2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0450.
- [3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0306.