PRIJEDLOG REZOLUCIJE o smjernicama za okvir za buduće odnose EU-a i Ujedinjene Kraljevine
7.3.2018 - (2018/2573(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Raymond Finch u ime Kluba zastupnika EFDD-a
B8-0134/2018
Rezolucija Europskog parlamenta o smjernicama za okvir za buduće odnose EU-a i Ujedinjene Kraljevine
Europski parlament,
– uzimajući u obzir obavijest koju je 29. ožujka 2017. predsjednica vlade Ujedinjene Kraljevine u skladu s člankom 50. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) predala Europskom vijeću,
– uzimajući u obzir govor predsjednice vlade Ujedinjene Kraljevine od 2. ožujka 2018.,
– uzimajući u obzir nacrt sporazuma o povlačenju koji je Komisija objavila 28. veljače 2018.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 2625 (XXV) o načelima međunarodnog prava koja se odnose na prijateljske odnose i suradnju među državama u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda,
– uzimajući u obzir studiju od 22. studenoga 2017. koju je naručio Odbor za ustavna pitanja Europskog parlamenta naslovljenu „Pametne granice 2.0 – Izbjegavanje stroge granice na irskom otoku za carinsku kontrolu i slobodno kretanje osoba” (Smart Border 2.0 – Avoiding a hard border on the island of Ireland for customs control and the free movement of persons),
– uzimajući u obzir dokument koji je 4. ožujka 2017. objavio Posebni odbor za Europsku uniju Doma lordova Ujedinjene Kraljevine naslovljen „Brexit i proračun EU-a” (Brexit and the EU budget),
– uzimajući u obzir članak XXIV. stavak 4. Pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO) te njegovo tumačenje i primjenu WTO-a,
– uzimajući u obzir ciljeve, načela i obveze navedene u UEU-u, a posebno u njegovu članku 2., članku 3. stavku 1., članku 8. i članku 21.,
– uzimajući u obzir Sporazum iz Belfasta iz 1998.,
– uzimajući u obzir predmet 120/78 Suda Europske unije, Rewe-Zentral AG protiv Bundesmonopolverwaltung fur Branntwein, koji se obično naziva predmetom Cassis de Dijon,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je 23. lipnja 2016. godine 51,8 % glasača Ujedinjene Kraljevine (17,4 milijuna ljudi) glasovalo za izlazak iz Europske unije; napominje da je odaziv na tom referendumu bio veći nego na prethodnim parlamentarnim izborima u toj zemlji;
B. budući da je Ujedinjena Kraljevina u svojoj obavijesti o povlačenju od 29. ožujka 2017. izrazila namjeru da se izuzme iz nadležnosti Suda Europske unije;
C. budući da je u istoj obavijesti vlada Ujedinjene Kraljevine navela da njezin budući odnos s Europskom unijom neće obuhvaćati članstvo u unutarnjem tržištu ni članstvo u carinskoj uniji;
D. budući da WTO u tumačenju i primjeni svojih pravila navodi da bi „carinska unija trebala olakšati trgovinu unutar carinske unije, ali se to ne bi smjelo činiti na način kojim se postavljaju prepreke trgovini s trećim zemljama”;
E. budući da se u Rezoluciji Opće skupštine UN-a br. 2625 (XXV) navodi: „Svaka država suzdržava se od djelovanja kojemu je cilj djelomično ili potpuno narušavanje nacionalnog jedinstva i teritorijalne cjelovitosti druge države ili zemlje”; budući da se u istoj rezoluciji također navodi: „Nijedna država ne smije koristiti ili poticati upotrebu ekonomskih, političkih ili drugih mjera kojima je cilj prisiliti drugu državu na to da joj ona podredi izvršavanje svojih suverenih prava”;
F. budući da u članku 3. stavku 1. UEU-a stoji da je cilj Unije „promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda”, a u članku 2. navodi se da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja, među ostalim, „demokracije”;
G. budući da prema članku 8. UEU-a Europska unija ima obvezu razvijati „poseban odnos sa susjednim zemljama” na osnovama „blagostanja” i „suradnje”;
H. budući da se u članku 21. UEU-a navodi: „Unija [...] nastoji ostvariti visok stupanj suradnje u svim područjima međunarodnih odnosa radi: [...] (b) učvršćivanja i podrške demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i načelima međunarodnog prava; (c) očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti u skladu s ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda [...]; (e) poticanja integracije svih zemalja u svjetsko gospodarstvo, uključujući i postupnim ukidanjem ograničenja u međunarodnoj trgovini”;
I. budući da je Unija već pripremljena na sklapanje bilateralnih sporazuma s trećim zemljama, kao što su Australija, Kanada, Izrael, Japan, Novi Zeland, Švicarska i SAD, koji obuhvaćaju uzajamno priznavanje normi i regulatornih tijela, što je nedavno pokazano u pogledu: (a) financijskih usluga, i to odobrenjem koje je Parlament velikom većinom dao za bilateralni sporazum između EU-a i SAD-a o bonitetnim mjerama za osiguranje i reosiguranje, (b) lijekova, i to Sporazumom između EU-a i Izraela o ocjenjivanju sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda i (c) proizvodnje, i to Sveobuhvatnim gospodarskim i trgovinskim sporazumom EU-a i Kanade (CETA);
J. budući da je EU propustio ispitati, ostvariti i iskoristiti prilike za uzajamno priznavanje koje su proizišle iz predmeta Cassis de Dijon;
1. poziva na to da se do dogovora o budućem odnosu Unije i Ujedinjene Kraljevine dođe istodobno sa sklapanjem sporazuma o povlačenju i da se on utvrdi u zasebnom ugovoru; u tom pogledu napominje da je potrebno razumjeti i složiti se oko pojedinosti budućeg odnosa istodobno sa zaključenjem odredaba u sporazumu o povlačenju koje se odnose na granicu između Irske i Sjeverne Irske; naglašava da bi bez usporednoga dogovora oko takvoga ugovora o budućem odnosu sve odredbe sporazuma o povlačenju koje nadilaze prijelazno razdoblje (uključujući one koje se odnose na Sjevernu Irsku) i sve isplate trebale biti uvjetovane i podložne konačnom dogovoru o budućem odnosu Unije s Ujedinjenom Kraljevinom;
2. upozorava da bi se uvrštenjem u sporazum o povlačenju odredbi o trajnim budućim odnosima koje nadilaze prijelazno razdoblje ili odredbi koje se odnose na „mješovite nadležnosti” ili na isključive nadležnosti država članica Komisija mogla izložiti pravnom osporavanju pred Sudom Europske unije zbog primjene krivoga postupka u okviru UEU-a za sklapanje sporazuma o povlačenju;
3. žali zbog pokušaja Komisije da podijeli Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske trajnim zadržavanjem potonje u carinskoj uniji nakon datuma povlačenja; ustraje u tome da Komisija mora smjesta započeti pregovore o slobodnoj trgovini s Ujedinjenom Kraljevinom usporedno s aktualnim pregovorima o povlačenju;
4. podsjeća Komisiju da pregovori, zaključenje i tekst okvira za buduće odnose EU-a i Ujedinjene Kraljevine moraju biti usklađeni s načelima navedenima u Rezoluciji Opće skupštine UN-a br. 2625 (XXV) o načelima međunarodnog prava koja se odnose na prijateljske odnose i suradnju među državama u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda;
5. odbija potrebu za prijelaznim razdobljem nakon što se Ujedinjena Kraljevina službeno povuče iz Unije; ustraje u tome da to prijelazno razdoblje, ako do njega dođe, mora završiti najkasnije 31. prosinca 2020.;
6. naglašava da je u referendumskim kampanjama za ostanak u Uniji i za njezino napuštanje potvrđeno, prihvaćeno i zagovarano da se odabirom napuštanja Europske unije podrazumijeva napuštanje carinske unije i jedinstvenog tržišta;
7. zahtijeva da sporazum o budućem odnosu s Ujedinjenom Kraljevinom bude u skladu s vrijednostima demokracije, kako stoji u člancima 2., 8., 10. i 21. UEU-a, i dobrosusjedskih odnosa, kako stoji u članku 8. UEU-a;
8. napominje da radi dosljednosti s člancima 2., 10. i 21. UEU-a:
(a) sudjelovanjem u carinskoj uniji mora se poštovati načelo „nema predstavljanja bez oporezivanja”;
(b) Parlament Ujedinjene Kraljevine mora imati pravo da odbije primjenu na Ujedinjenu Kraljevinu zakonodavstva koje EU donese tijekom prijelaznog razdoblja ili nakon njega;
(c) nadležnost Suda Europske unije nad Ujedinjenom Kraljevinom mora završiti na datum povlačenja;
(d) nakon datuma povlačenja ne može postojati ograničenje na prava Ujedinjene Kraljevine da pregovara, sklapa i ratificira trgovinske sporazume s ostalim trećim zemljama (uz uvjet da ti sporazumi ne stupe na snagu tijekom prijelaznog razdoblja) ili da vodi svoje međunarodne odnose kako smatra da je potrebno;
9. ustraje u tome da Komisija mora poštovati ishod referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini ne ometajući vladu Ujedinjene Kraljevine u njezinoj namjeri da postupi prema naputcima koje joj je javnost dala na referendumu da zaustavi slobodno kretanje osoba na datum povlačenja;
10. ustraje u tome da Komisija ne bi trebala utjecati na imigracijsku kontrolu ili administrativne postupke koje Ujedinjena Kraljevina želi uvesti nakon povlačenja; smatra da su administrativne pristojbe za građane EU-a koji podnose zahtjev za trajno pravo na ostanak u Ujedinjenoj Kraljevini opravdane i razumne uz uvjet da su u skladu s onima koje se naplaćuju državljanima iz ostalih trećih zemalja;
11. smatra da bi dužnost lojalne suradnje nakon datuma povlačenja, bilo tijekom prijelaznog razdoblja ili nakon njega, trebala biti recipročna i u skladu sa sposobnošću Ujedinjene Kraljevine da vodi svoje međunarodne odnose kako smatra da je potrebno;
12. naglašava da od datuma povlačenja Ujedinjena Kraljevina mora moći slobodno ulaziti u međunarodne odnose kako smatra da je potrebno, što uključuje i izražavanje vlastitih stajališta u međunarodnim organizacijama i pregovaranje o trgovinskim sporazumima s ostalim trećim zemljama (uz uvjet da ti sporazumi ne stupe na snagu tijekom prijelaznog razdoblja); naglašava da bi pregovaranje o budućem odnosu uz istodobno sprečavanje Ujedinjene Kraljevine da vodi svoje međunarodne odnose kako smatra da je potrebno bilo shvaćeno kao kršenje Rezolucije Opće skupštine UN-a br. 2625 (XXV), a posebno, kako je u njoj izraženo, kršenje:
(a) načela „suverene jednakosti”;
(b) obveze da „[ne] utječe, izravno ili neizravno, zbog bilo kojeg razloga, na unutarnje ili vanjske poslove bilo koje druge države”;
13. potiče skupinu EU-27 da predloži recipročan pristup za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine, općenito i u pogledu osiguranja, reosiguranja, financijskih usluga, proizvodnje i medicine, na temelju uzajamnog priznavanja normi i regulatornih tijela kao što su, primjerice, oni nedavno dogovoreni u okviru bilateralnoga sporazuma između EU-a i SAD-a o bonitetnim mjerama za osiguranje i reosiguranje;
14. traži od Komisije da u pogledu načela uzajamnog priznavanja hitno ocijeni primjenu presude u predmetu Cassis de Dijon, čime bi se uspostavio dodatni fleksibilan usporedni put do stvarne slobodne trgovine s istinskim minimumom, ili čak i izostankom, carinskih i necarinskih prepreka;
15. odbija svaki pokušaj Komisije da nametne nadležnost Suda Europske unije u Ujedinjenoj Kraljevini tijekom prijelaznog razdoblja ili nakon njega, posebno u pogledu primjene presuda donesenih nakon datuma povlačenja;
16. ponavlja da, osim ako se drukčije ne dogovori u okviru povlačenja, ne postoji pravna obveza da Ujedinjena Kraljevina plati jednokratnu financijsku nagodbu ili nastavi u VFO uplaćivati doprinose za članstvo nakon povlačenja s obzirom na to da će se ugovori o osnivanju Europske unije na nju prestati primjenjivati od toga datuma; napominje da je Posebni odbor Doma lordova Ujedinjene Kraljevine zaključio sljedeće: „Cjelokupno pravo EU-a, uključujući i odredbe koje se odnose na postojeće financijske doprinose i mehanizme za rješavanje sporova, prestat će se primjenjivati i Ujedinjena Kraljevina neće podlijegati nikakvoj [pravno] izvršivoj obvezi uplate ikakvih financijskih doprinosa”;
17. naglašava da, ako Komisija smatra da proračunske obveze obvezuju Ujedinjenu Kraljevinu, kao neto uplatitelja u proračun EU-a, da nastavi izvršavati uplate do kraja VFO-a, iz toga slijedi da obveze isplaćivanja neto primateljima iz tog proračuna također moraju biti obvezujuće; napominje da bi inače, u slučaju da se EU razvrgne, znatan iznos novca neto uplatitelja ostao neiskorišten;
18. osuđuje zajedničku ribarstvenu politiku EU-a i traži od skupine EU-27 da poštuje međunarodno pravo (UNCLOS) u pogledu provedbe čitavoga isključivoga gospodarskog pojasa Ujedinjene Kraljevine dugog 200 nautičkih milja nakon Brexita; zahtijeva da EU nastoji uspostaviti trostrane pregovore (između EU-a, Ujedinjene Kraljevine i Norveške) kako bi se utvrdila pravedna raspodjela maksimalnog održivog prinosa od ožujka 2019.; odbacuje pokušaje da se suverenost Ujedinjene Kraljevine nakon Brexita dovede u pitanje prijeteći nerazumnim trgovinskim preprekama za ribu i riblje proizvode iz Ujedinjene Kraljevine, čime bi se mogla nanijeti šteta malim i srednjim poduzećima te velikim kompanijama u cijelom europskom bloku;
o
o o
19. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.