PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Siriji
12.3.2018 - (2018/2626(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Victor Boştinaru, Elena Valenciano u ime Kluba zastupnika S&D-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0139/2018
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, a posebno najnoviju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o strategiji EU-a za Siriju[1],
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2401 (2018) od 24. veljače 2018. o prekidu neprijateljstva u Siriji, kao i prethodne relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o sukobu u Sirijskoj Arapskoj Republici, a osobito rezolucije 2118 (2013), 2139 (2014), 2165 (2014), 2191 (2014), 2199 (2015), 2254 (2015), 2258 (2015), 2268 (2016), 2328 (2016), 2332 (2016) i 2336 (2016),
– uzimajući u obzir izjavu od 20. veljače 2018. o humanitarnoj situaciji u istočnoj Guti i Idlibu, u Siriji, koju su dali potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini i povjerenik za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama Christos Stylianides,
– uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2393 (2017) od 19. prosinca 2017. o izdavanju odobrenja za prekogranično pružanje pomoći i pružanje pomoći na crti razgraničenja u Siriji,
– uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije od 25. studenoga 2017. o konferenciji sirijske oporbe u Rijadu,
– uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije od 9. srpnja 2017. o prekidu vatre u Siriji,
– uzimajući u obzir izjavu supredsjedateljâ na konferenciji pod nazivom „Potpora budućnosti Sirije i regije” od 5. travnja 2017.,
– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću od 14. ožujka 2017. naslovljenu „Elementi za strategiju EU-a za Siriju” (JOIN(2017)0011) i zaključke Vijeća o Siriji od 3. travnja 2017., koji zajedno čine novu strategiju EU-a za Siriju,
– uzimajući u obzir odluke Vijeća o mjerama ograničavanja EU-a protiv onih koji su odgovorni za nasilnu represiju u Siriji, uključujući najnoviju odluku od 26. veljače 2018.[2],
– uzimajući u obzir izvješća Neovisne međunarodne istražne komisije o Sirijskoj Arapskoj Republici, koju je osnovalo Vijeće UN-a za ljudska prava (UNHRC), i rezolucije UNHRC-a o Sirijskoj Arapskoj Republici,
– uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, kao i sve konvencije UN-a kojih je Sirija potpisnica,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i druge ugovore i instrumente UN-a u području ljudskih prava, uključujući Konvenciju UN-a o pravima djeteta,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se sedmogodišnji građanski sukob u Siriji nastavlja unatoč brojnim međunarodnim pokušajima da se postigne prekid vatre i uspostavi temelj za sporazumno rješenje; budući da je zbog toga humanitarna situacija u zemlji i dalje poražavajuća; budući da oko 5,6 milijuna ljudi u 1244 zajednice hitno treba pomoć, uključujući 2,9 milijuna osoba u teško dostupnim i opkoljenim područjima;
B. budući da je prema izvješću UN-a gotovo 100 000 civila bilo primorano pobjeći iz mnogih zajednica u južnom i jugoistočnom dijelu pokrajine Idlib zbog teškog napada vladinih snaga uz potporu ruske vojske i paravojnih postrojbi koje podupire Iran; budući da je to područje bez sukoba na rubu kolapsa i da bi uskoro moglo doći do napada režima, što bi moglo prouzročiti još jednu humanitarnu katastrofu;
C. budući da su područja i gradovi poput istočne Gute, Jarmuka, Fue i Kefraje već dugo pod blokadom, što ozbiljno utječe na civilno stanovništvo, te da je ondje onemogućena održiva dostava humanitarne pomoći; budući da je u proteklih nekoliko tjedana u istočnoj Guti, unatoč tome što se smatra područjem bez sukoba, oko 400 000 stanovnika izloženo teškom i neselektivnom bombardiranju koje provode sirijski režim i njegovi saveznici i u kojem su oštećene škole i zdravstvene ustanove, a navodno se koristilo i kemijsko oružje; budući da je stanje u istočnoj Guti toliko kritično da ga je glavni tajnik UN-a António Guterres opisao kao „pakao na Zemlji”;
D. budući da je uskraćivanje osnovnih namirnica i lijekova civilima neprihvatljiv način borbe koji je zabranjen međunarodnim humanitarnim pravom; budući da je ometanje evakuacije i pružanja humanitarne pomoći i zdravstvene skrbi teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava i nekoliko rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a;
E. budući da se procjenjuje da je samo u prva dva mjeseca 2018. diljem Sirije ubijeno ili ranjeno 1000 djece; budući da se civili koriste kao ljudski štit u područjima pod kontrolom IS-a te da se djeca novače i iskorištavaju za terorističke aktivnosti;
F. budući da prema izvješću Populacijskog fonda UN-a iz 2017. pod naslovom „Voices from Syria 2018 – Assessment Findings of the Humanitarian Needs Overview” (Glasovi Sirije 2018. – Zaključci procjene pregleda humanitarnih potreba) znatan broj sirijskih žena i djevojčica redovito trpi seksualno iskorištavanje te da ih se prisiljava na brak i ostale neprihvatljive oblike zlostavljanja u zamjenu za pomoć; budući da je takvo zlostavljanje poznato krugovima UN-a najmanje od 2015. godine; budući da su takve prakse osobito raširene u područjima u kojima sirijski režim ometa pristup humanitarnih organizacija, a žene i djevojčice primorane su oslanjati se na treće strane i lokalne aktere kako bi dobile pomoć;
G. budući da je turska operacija „Maslinova grana” u pokrajini Afrin koju kontroliraju Kurdi dodala novu dimenziju sukobu u Siriji te je dovela do dodatnih humanitarnih problema i izazvala zabrinutost zbog negativnog utjecaja na osjetljivu unutarnju ravnotežu u Siriji i/ili napore u cilju postizanja sporazumnog rješenja; ističe da je već zabilježen velik broj civilnih žrtava, a još su stotine civila u životnoj opasnosti; budući da je EU jasno izrazio zabrinutost u tom pogledu, pri čemu je pozvao Ankaru da zaustavi svoje ofenzive i naglasio da je potrebno usredotočiti se na borbu protiv terorističkih organizacija koje se nalaze na popisu UN-a;
H. budući da je EU i dalje posvećen uspjehu pregovora koji se odvijaju pod pokroviteljstvom posebnog izaslanika UN-a za Siriju, poznatih kao ženevski proces; budući da EU i dalje podupire taj proces, među ostalim i organizacijom druge briselske konferencije pod nazivom „Potpora budućnosti Sirije i regije” koja će se održati u Bruxellesu 24. i 25. travnja 2018.;
I. budući da su sporazumi između EU-a i Jordana te EU-a i Libanona potencijalno revolucionarni model u okviru kojeg se raseljavanje izbjeglica smatra razvojnom mogućnošću te potiču političke reforme kojima bi se povećao prostor za zaštitu izbjeglica u zemljama koje su ih prihvatile; budući da, međutim, njihova provedba kasni;
J. budući da je u ratu uništena sirijska fizička i socijalna infrastruktura, uključujući kuće, škole, bolnice i vodovodne sustave; budući da su opasnosti od eksplozija, kao što su mine ili neeksplodirane bombe, prisutne u većem dijelu zemlje te da rodno uvjetovano nasilje i dalje dominira u životima žena i djevojčica; budući da stoga trenutačno ne postoje uvjeti za siguran i dostojanstven povratak sirijskih izbjeglica;
K. budući da stanje u Siriji i nepostojanje sveobuhvatne, istinske i uključive političke tranzicije i dalje sprečava potpunu provedbu strategije EU-a za Siriju, a osobito pružanje znatne pomoći koju Unija može dati za obnovu te zemlje;
1. duboko žali zbog neopisivih strahota koje se u Siriji i dalje događaju nakon sedam godina građanskog rata; apelira na potpunu provedbu Priopćenja iz Ženeve i rezolucije 2254 Vijeća sigurnosti UN-a od 18. prosinca 2015., kojima su udareni temelji budućem mirnom rješenju sukoba; snažno zagovara ženevski proces, međunarodno dogovoren i uključiv forum za raspravu o glavnim političkim aspektima sirijske krize i postizanje održivog mira na temelju novog ustava i demokratskih izbora pod nadzorom UN-a;
2. oštro osuđuje tešku i neselektivnu ofenzivu na istočnu Gutu i navodnu upotrebu klornog plina u tom napadu; poziva da se smjesta stane na kraj svim neprijateljstvima i apelira na potpuno poštovanje rezolucije 2401 (2018) Vijeća sigurnosti UN-a, koja je jednoglasno usvojena i u kojoj se traži da sve strane, a osobito sirijski režim i njegovi saveznici, odmah prekinu sva neprijateljstva na najmanje 30 uzastopnih dana kako bi se osigurala trajna humanitarna stanka i omogućila životno važna humanitarna pomoć te medicinska evakuacija bolesnih i ranjenih;
3. poziva Rusiju, Iran i Tursku da kao jamci sporazuma o područjima bez sukoba (proces iz Astane) iskoriste svoj utjecaj na sirijski režim kako bi se ublažilo stanje u istočnoj Guti te da osiguraju poštovanje prekida vatre u svim područjima bez sukoba, uključujući Idlib, što je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini već zatražila u pismu poslanom ministarstvima vanjskih poslova tih triju zemalja nakon sastanka Vijeća za vanjske poslove 26. veljače 2018.; prima na znanje odluku Rusije, Irana i Turske da održe novi sastanak na vrhu u travnju kako bi raspravili o Siriji i potencijalnim koracima u toj regiji; naglašava da ti koraci ne bi smjeli ni na koji način biti u suprotnosti s pregovorima pod pokroviteljstvom UN-a/ženevskim procesom niti ih potkopavati;
4. i dalje je ozbiljno zabrinut zbog situacije u Afrinu, među ostalim zbog mogućeg sukoba između turskih snaga i Asadovih ili ruskih snaga te zbog rasta napetosti u odnosu sa Sjedinjenim Američkim Državama; ponavlja stajalište potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije prema kojem otvaranje novih fronti u Siriji nije u interesu turske sigurnosti i upozorava na daljnje pogoršanje humanitarne krize u toj zemlji;
5. apelira na hitno okončanje operacije „Maslinova grana”, koja se pokazuje neproporcionalnom mjerom iako je prvotno opravdana zabrinutostima u pogledu sigurnosti te je najavljeno da će njezino područje primjene i raspon biti ograničeni; zahtijeva potpuno poštovanje humanitarnog prava, uključujući zaštitu civila; ističe da bi se vojne operacije trebale usmjeriti na borbu protiv terorističkih organizacija na popisu UN-a te podsjeća da se u posljednjoj rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2401 (2018) poziva na prekid vatre u cijeloj Siriji, uključujući Afrin; nadalje, ističe da u toj istoj rezoluciji na popis terorističkih organizacija koje predstavljaju legitimnu metu nisu uključene kurdske Jedinice narodne zaštite, čije su snage u Afrinu već izrazile spremnost da prihvate prekid vatre;
6. ponovno apelira na siguran, pravovremen i neometan humanitarni pristup na cijelom državnom području Sirije i pozdravlja rezoluciju 2393 (2017) Vijeća sigurnosti UN-a, u kojoj je odobrenje za prekogranično pružanje pomoći i pružanje pomoći na crti razgraničenja u Siriji produljeno za dodatnih 12 mjeseci (do 10. siječnja 2019.);
7. ističe da se u toj rezoluciji sirijske vlasti i sve strane pozivaju na poštovanje svojih obveza u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom te se upozorava da bi se uskraćivanje pristupa pomoći moglo smatrati ratnim zločinom ili zločinom protiv čovječnosti; žali zbog činjenice da su se Rusija i Kina suzdržale od glasovanja umjesto da glasuju za rezoluciju i da su sirijski režim i ruska vlada izrazili zadršku u pogledu njezinih budućih produljenja; potiče UN i njegove partnere u provedbi da nastave poduzimati korake kako bi se pojačale isporuke humanitarne pomoći u teško dostupnim i opkoljenim područjima, među ostalim, što učinkovitijim korištenjem graničnih prijelaza u skladu s rezolucijom 2165 Vijeća sigurnosti UN-a;
8. duboko žali zbog opetovanih ruskih veta u Vijeću sigurnosti i činjenice da nije postignut dogovor u pogledu produljenja mandata zajedničkog istražnog mehanizma (JIM) UN-a i Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) prije njegova isteka 17. studenoga 2017.; smatra sramotnim takav stav stalne članice Vijeća sigurnosti s posebnom odgovornošću za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti; ističe da u očima svijeta ometanje međunarodnih istraga više pokazuje krivnju nego bilo što drugo;
9. naglašava da u pogledu stravičnih zločina počinjenih u Siriji ne bi smjelo biti prostora za toleranciju i nekažnjavanje; ponovno poziva na neovisnu, nepristranu, temeljitu i vjerodostojnu istragu i kazneni progon odgovornih osoba te podupire rad međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma (IIIM) za međunarodne zločine počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2012.; sa zadovoljstvom prima na znanje odluku EU-a da preko svojeg Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) tom mehanizmu pruži financijsku potporu u iznosu od 1,5 milijuna EUR; međutim, naglašava da će potpora biti potrebna i nakon što prođe 18 mjeseci trajanja programa; ističe da je važno da države članice ispune svoje obveze i očekuje da će se pitanje financiranja IIIM-a postaviti i riješiti na drugoj briselskoj konferenciji pod nazivom „Potpora budućnosti Sirije i regije”; nadalje, poziva na potporu organizacijama civilnog društva i nevladinim organizacijama, koje pomažu prikupiti i sačuvati dokaze o kršenjima ljudskih prava i kršenjima humanitarnog prava;
10. ponovno naglašava potporu načelu opće nadležnosti u rješavanju problema nekažnjavanja i pozdravlja korake koje su u tom cilju poduzele brojne države članice EU-a; ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da u tijesnoj suradnji sa zemljama koje dijele slične stavove preispitaju mogućnost uspostave suda za ratne zločine počinjene u Siriji dok taj predmet ne bude predan Međunarodnom kaznenom sudu;
11. pozdravlja činjenicu da su 26. veljače 2018. dva sirijska ministra, imenovana u siječnju 2018. i odgovorna za represiju nad sirijskim narodom, dodana na popis onih na koje se primjenjuju mjere ograničavanja EU-a protiv sirijskog režima; naglašava da je važno da sve države članice u potpunosti poštuju Odluku Vijeća 2011/273/ZVSP i provode sankcije;
12. zgrožen je izvješćima o tome da pružatelji pomoći, treći akteri i lokalni dužnosnici zaduženi za usmjeravanje pomoći u ime humanitarnih organizacija i agencija ucjenjuju i seksualno zlostavljaju žene i djevojčice; odlučno izjavljuje da se takva djela ne bi smjela tolerirati; apelira na temeljitu istragu i ističe da sve odgovorne osobe moraju biti kažnjene;
13. priznaje dojmljivu solidarnost koju su Jordan, Libanon i Turska pokazali prema izbjeglicama te podupire financijsku potporu EU-a namijenjenu za hitne potrebe izbjeglica i zajednica koje su ih prihvatile; ističe da je važno osigurati da države članice pojačaju financijsku potporu za zemlje domaćine i pozdravlja činjenicu da će cilj druge briselske konferencije pod nazivom „Potpora budućnosti Sirije i regije” biti usmjeravanje veće potpore međunarodne zajednice zemljama koje su prihvatile izbjeglice;
14. izražava zabrinutost zbog navodnog povratka 66 000 izbjeglica u Siriju tijekom 2017. i ističe da se treba u potpunosti poštovati načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; ističe da Sirija nije sigurno mjesto za povratak izbjeglica i da EU ne smije podupirati to vraćanje; ponovno poziva države članice EU-a da poštuju vlastite obveze, uključujući one utvrđene Njujorškom deklaracijom, te da zajamče podjelu odgovornosti, čime bi se izbjeglicama koji bježe iz ratnih zona u Siriji omogućilo da, primjerice, preko programa preseljenja i humanitarnog prihvata pronađu zaštitu izvan granica neposrednog susjedstva;
15. poziva na to da se najugroženijim stanovnicima u Siriji i njezinim susjednim zemljama, osobito ženama, djeci, osobama s invaliditetom, starijim osobama te pripadnicima manjina i zajednice LGBTI pruži najveća moguća potpora; naglašava da bi EU trebao osigurati da se sirijskoj djeci i mladima zajamči dobro obrazovanje i stručno osposobljavanje kako bi se mogli lako reintegrirati u društvo;
16. oštro osuđuje iskorištavanje djece u borbama i terorističkim napadima; ističe da ne postoji opravdanje za napade na škole, igrališta, bolnice i druge zdravstvene objekte te gusto naseljena područja;
17. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, Ujedinjenim narodima, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob i da osigura prijevod ovog teksta na arapski jezik.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0227.
- [2] SL L 54I, 26.2.2018., str. 8.