Prijedlog rezolucije - B8-0152/2018Prijedlog rezolucije
B8-0152/2018

    PRIJEDLOG REZOLUCIJE o društveno odgovornom poslovanju

    9.3.2018 - (2018/2633(RSP))

    podnesen nakon izjave Komisije
    u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

    Mario Borghezio, Mara Bizzotto, Angelo Ciocca, Lorenzo Fontana, Matteo Salvini, Marco Zanni u ime Kluba zastupnika ENF-a

    Postupak : 2018/2633(RSP)
    Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
    Odabrani dokument :  
    B8-0152/2018
    Podneseni tekstovi :
    B8-0152/2018
    Rasprave :
    Doneseni tekstovi :

    B8-0152/2018

    Rezolucija Europskog parlamenta o društveno odgovornom poslovanju

    (2018/2633(RSP))

    Europski parlament,

    –  uzimajući u obzir izjavu Komisije od 14. ožujka 2018. o društveno odgovornom poslovanju,

     

    –   uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

    A.budući da su najave velikih industrijskih restrukturiranja, kao što je slučaj s poduzećem Embraco, težak udarac za radnike, njihove obitelji i područja u kojima žive;

     

    B.budući da bi poduzeće Embraco moglo ozbiljno ugroziti radna mjesta gotovo 500 radnika svoje tvornice u Italiji, u mjestu Riva presso Chieri (Pijemont);

     

    C.budući da je taj slučaj tek posljednji u dugom nizu otpuštanja zbog delokalizacije, premda posebno ozbiljan jer se odvija na štetu rada i proizvodnje u zdravom i visokokvalificiranom poduzeću;

     

    D.budući da multinacionalna kompanija koja je vlasnik Embraca namjerava premjestiti proizvodnju u drugu državu članicu isključivo zbog razloga povezanih s porezom i plaćama, s obzirom na to da se na poduzeće koje se premjesti u Slovačku primjenjuje porezna stopa od 21 %, porezna stopa od 0 % na kupoprodaju nekretnina, da su troškovi rada za to poduzeće vrlo niski i da za svakog radnika kojeg zaposli poduzeće dobiva poreznu olakšicu od 35 % i doprinos u iznosu do 30 000 EUR;

     

    E.budući da se u transnacionalnom kontekstu kao što je slučaj s unutarnjim tržištem EU-a, koje karakteriziraju nacionalni sustavi koji se znatno razlikuju u socijalnom, ekonomskom i regulatornom smislu, poduzeća natječu u prvom redu na temelju cijene rada, što dovodi do opasne pojave cjenkanja za radnu snagu i socijalnog dampinga, čija je pak posljedica divlja delokalizacija kako bi se nacionalna radna snaga zamijenila jeftinijom radnog snagom iz drugih država članica, prije svega s istoka;

     

    F.budući da pojava delokalizacije ne pogađa samo takozvane tradicionalne industrije, tj. one s visokim intenzitetom radne snage kao što su tekstilna i odjevna industrija, industrija obuće i drvoprerađivačka industrija, već i sektore s visokim intenzitetom kapitala, kao što su sektor čelika, strojarstvo, brodogradnja, aeronautika i elektronička oprema, a ne treba zaboraviti ni važne sektore usluga kao što su razvoj informatičkih programa i financijske usluge ili logistika;

     

    G.budući da se tim nedopustivim praksama socijalnog dampinga prednost daje državama članicama s najnižim socijalnim troškovima i najmanjim poreznim opterećenjem;

     

    H.budući da su EU i političke odluke na kojima se temelji proces uspostave jedinstvenog tržišta danas glavni uzrok siromaštva i nejednakosti u državama članicama jer tržišnim akterima i posebno velikim multinacionalnim kompanijama omogućuju da iskorištavaju razlike koje postoje među državama članicama u pogledu cijene rada i poreznog sustava kako bi zahvaljujući delokalizaciji ostvarili konkurentsku prednost i dobit na račun građana, radnika i regija;

     

    I.budući da će, u kriznim situacijama na socijalnom planu i planu zapošljavanja, kao što je slučaj s poduzećem Embraco, politike štednje koje su nametnuli EU i njegovi Ugovori, koji su već odgovorni za znatne rezove u javnoj potrošnji i za slabljenje socijalnih funkcija država, onemogućiti provedbu učinkovitih nacionalnih strategija ulaganja i razvoja uz pomoć kojih bi se moglo odgovoriti na potrebe tih radnika i njihovih obitelji, a kao rezultat toga povećat će se stopa siromaštva i društvene isključenosti;

     

    J.budući da je očigledno proturječno da EU izdvaja sredstva za smanjenje gospodarskih i socijalnih razlika u korist zemalja kao što je Slovačka i da istodobno toj državi članici dopušta da primjenjuje prakse kojima privlači ulaganja, a koje nisu u skladu s pravilima EU-a;

     

    1.1.  izražava duboku solidarnost i potporu svim zaposlenicima poduzeća Embraco u mjestu Riva presso Chieri te njihovim obiteljima, kao i radnicima povezanih poduzeća koja bi mogla biti pogođena tom odlukom;

     

    2.traži da se donese bilo kakva mjera ili oblik potpore za te radnike, njihove obitelji i sve dionike koji bi mogli biti pogođeni tom odlukom;

     

    3.smatra da slučaj Embraco pruža nepobitne dokaze ne samo lošeg funkcioniranja europskog unutarnjeg tržišta, već i razornih učinaka neselektivne politike proširenja, prije svega na istok, u okviru koje nisu uzete u obzir katastrofalne posljedice prihvaćanja zemalja s niskim poreznim opterećenjem na zdravo i pošteno tržišno natjecanje;

     

    4.poziva na hitno donošenje politike za socijalnu zaštitu radnika pogođenih delokalizacijom kako bi im se pružila potrebna pomoć i omogućila prekvalifikacija u cilju lakšeg pronalaženja novog posla;

     

    5.snažno naglašava odgovornost EU-a i njegovih politika u tom području i smatra da je njegov odgovor na tu pojavu nedostatan;

     

    6.ističe da svaka država članica ima pravo uspostaviti bilo kakav instrument za zaštitu svojeg gospodarstva, svojih radnika i svojeg teritorija i za borbu protiv delokalizacije, među ostalim i donošenjem protekcionističkih mjera;

     

    7.naglašava da svaka država članica mora moći poduzeti potrebne mjere za poticanje povratka poduzeća koja su premjestila proizvodnju, među ostalim uz pomoć nacionalnih planova javnih ulaganja velikih razmjera;

     

    8.zahtijeva da se poduzeća koja primaju javnu potporu potiču na razvoj socijalno odgovornog postupanja, zajedno s organizacijama koje predstavljaju radnike te regionalnim i lokalnim tijelima;

     

    9.naglašava važnost sankcioniranja poduzeća koja, nakon što iskoriste nacionalnu financijsku potporu ili financijsku potporu Unije za doprinos gospodarskom rastu na određenom području, neopravdano odluče premjestiti proizvodnju u inozemstvo; stoga traži da ta poduzeća budu obvezna vratiti primljena sredstva i da ih se izuzme iz buduće dodjele bilo kakvog oblika financijske pomoći;

     

    10.traži od Komisije da započne s potrebnim provjerama kako bi utvrdila jesu li vlasnici poduzeća Embraco sredstva Europske unije upotrijebili u neprimjerene svrhe, tj. konkretno za financiranje premještanja poduzeća u drugu državu članicu;

     

    11.traži od Komisije da provede istragu o tome je li ovaj slučaj delokalizacije unutar EU-a, koja nije motivirana gospodarsko-industrijskim razlozima, već uštedom na porezima i plaćama, u skladu s Ugovorima;

     

    12.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji (posebno potpredsjedniku i povjereniku za radna mjesta, rast, ulaganje i konkurentnost Jyrkiju Katainenu, povjerenici za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage Marianne Thyssen, povjerenici za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te mala i srednja poduzeća Elżbieti Bieńkowskoj i povjerenici za tržišno natjecanje Margrethe Vestager), državama članicama, talijanskoj vladi i brazilskoj vladi.

    Posljednje ažuriranje: 15. ožujka 2018.
    Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti