Prijedlog rezolucije - B8-0154/2018Prijedlog rezolucije
B8-0154/2018

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o društveno odgovornom poslovanju

12.3.2018 - (2018/2633(RSP))

podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Laura Agea, Dario Tamburrano, Isabella Adinolfi, Tiziana Beghin, Rosa D’Amato, Fabio Massimo Castaldo, Eleonora Evi, Marco Zullo, Piernicola Pedicini, Laura Ferrara, Marco Valli u ime Kluba zastupnika EFDD-a

Postupak : 2018/2633(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0154/2018
Podneseni tekstovi :
B8-0154/2018
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8-0154/2018

Rezolucija Europskog parlamenta o društveno odgovornom poslovanju

(2018/2633(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2014. o zapošljavanju i socijalnim aspektima strategije Europa 2020.[1],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime[2],

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju UN-a o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 22. i 23. o ekonomskim i socijalnim pravima i pravu na rad,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje[3],

–  uzimajući u obzir Direktivu 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici[4],

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja[5],

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu glavu IV. o solidarnosti,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 6. i 147.,

–  uzimajući u obzir članak 173. UFEU-a, u skladu s kojim i države članice i EU moraju zajamčiti konkurentnost europske industrije,

–  uzimajući u obzir članak 174. UFEU-a o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji, posebno u područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o društveno odgovornom poslovanju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2002. o Zelenoj knjizi Komisije o promicanju europskog okvira za društveno odgovorno poslovanje[6],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: odgovorno, transparentno i pouzdano poslovno ponašanje i održiv rast[7],

–  uzimajući u obzir Direktivu br. 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa[8],

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da odluka koju je donio Embraco, multinacionalno poduzeće koje svoju funkcionalnu i profitabilnu tvornicu želi premjestiti iz mjesta Riva di Chieri (Torino) u drugu državu članicu te pritom otpustiti 497 radnika bez ikakvih naknada za nezaposlenost, otvara niz širih političkih pitanja;

B.  budući da se odluka Embraca da premjesti djelatnost u Slovačku temelji isključivo na financijskim razlozima, s obzirom na to da su plaće i porezi niži u Slovačkoj, i budući da taj potez treba smatrati socijalnim i fiskalnim dampingom unutar EU-a;

C.  budući da treba osuditi otpuštanje radnika radi povećanja već pozitivnih profitnih marži;

D.  budući da bi unutarnje tržište EU-a trebalo poticati rast u svim regijama, a ne u određenim regijama na štetu drugih;

E.  budući da su zahvaljujući nedavnoj intervenciji Invitalije, nacionalne agencije za privlačenje ulaganja i gospodarski razvoj, otpuštanja obustavljena do kraja godine, no nisu dana nikakva jamstva da će se otpuštanja i proces premještanja proizvodnje zaustaviti;

F.  budući da nestrateška premještanja unutar EU-a vođena isključivo kratkoročnim financijskim rezultatima i uštedom troškova dovode do pogoršanja uvjeta u pogledu radnih mjesta, ugrožavaju cijelo gospodarstvo te su nespojiva s bilo kakvim oblikom učinkovite industrijske politike, nastojanjima da se postigne kohezija, inovacijama i razvojem;

G.  budući da poduzeća koja provode restrukturiranje ili smanjenje broja zaposlenika imaju odgovornost socijalnom dijalogu dati središnje mjesto u tom procesu, uz poseban naglasak na informiranju radnika i savjetovanju s njima, te bi trebala postupati na društveno odgovoran način;

H.  budući da je izraz „društveno odgovorno poslovanje” (DOP) višedimenzionalni pojam koji obuhvaća razna područja poslovne prakse u smislu odgovornosti sa socijalne, okolišne i društvene točke gledišta;

I.  budući da je među ključnim načelima DOP-a njegova integracija u ključne poslovne procese i promicanje transparentnosti i provjerljivosti;

J.  budući da DOP može doprinijeti postizanju ciljeva utvrđenih u okviru europske strategije za održivi razvoj, pod uvjetom da se poduzeća odmaknu od pukih ambicioznih obveza i pod uvjetom da DOP ne koriste samo kao instrument za odnose s javnošću;

K.  budući da se objavljivanje nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti poduzeća (Direktiva 2014/95/EU) u pogledu socijalnih i kadrovskih pitanja može odnositi na mjere poduzete u cilju rodne ravnopravnosti, provedbe temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada, uvjeta rada, socijalnog dijaloga, poštovanja prava radnika na informiranje i savjetovanje, poštovanja prava sindikata, zdravlja i sigurnosti na poslu te dijaloga s lokalnim zajednicama, i/ili na mjere poduzete radi osiguravanja zaštite i razvoja tih zajednica;

1.  izražava duboku solidarnost s radnicima kojima prijeti gubitak posla ili koji će ga izgubiti zbog procesa premještanja i delokalizacije, kao u slučaju Embraca;

2.  poziva Komisiju da provede iscrpne provjere kako bi zajamčila da u konkretnom slučaju Embraca javna sredstva nisu iskorištena na nedopušten način i da ocijeni pridržava li se to poduzeće Direktive 2014/95/EU;

3.  ne odobrava kontinuiranu utrku prema dnu među državama članicama i snažno osuđuje korištenje javnih sredstava za poticanje premještanja unutar EU-a;

4.  poziva Komisiju da se izričito izjasni o tome je li premještanje unutar EU-a koje je potaknuto nižim plaćama i poreznim stopama u skladu s Ugovorima;

5.  smatra da bi od poduzeća koja premještaju proizvodnju unutar EU-a trebalo zahtijevati da pokriju troškove pronalaženja novog posla za otpuštene radnike;

6.  poziva Komisiju da predloži zakonodavne i nezakonodavne inicijative u cilju rješavanja socijalnog i fiskalnog dampinga unutar EU-a;

7.  žali zbog toga što ne postoji prava industrijska politika EU-a kojom bi se zaštitilo radnike EU-a i opskrbne lance od kratkoročnih spekulativnih odluka;

8.  apelira na države članice da ili zakonom ili kolektivnim ugovorima zajamče odgovarajuću i temeljitu socijalnu zaštitu, uvjete rada i pristojne plaće te da osiguraju učinkovitu zaštitu od nepravednog otpuštanja;

9.  poziva Komisiju da uzme u obzir potrebu za uvođenjem europskog minimalnog dohotka kako bi se mogle rješavati krizne situacije u pogledu radnih mjesta uzrokovane globalizacijom, delokalizacijom i deindustrijalizacijom;

10.  ističe ključnu ulogu DOP-a u jamčenju rasta koji je održiv u socijalnom i ekonomskom smislu i u smislu okoliša, kako u Europskoj uniji tako i u cijelom svijetu; apelira na Komisiju da donese novu strategiju za DOP kojom će uspostaviti strože uvjete izvješćivanja i sukladnosti te apelira na države članice da podrže promicanje DOP-a;

11.  naglašava da se standarde EU-a o društveno odgovornom poslovanju mora odlučno braniti kad neko poduzeće namjerava premjestiti svoju proizvodnju ne obraćajući u dovoljnoj mjeri pažnju na društvene i teritorijalne posljedice svojih kratkoročnih odluka;

12.  poziva na reviziju politike tržišnog natjecanja i pravila o državnim potporama kako bi se olakšala javna intervencija čiji je cilj očuvanje društvene i regionalne kohezije, poboljšanje standarda rada i zaštite okoliša te rješavanje problematičnih pitanja u vezi s javnim zdravljem;

13.  poziva EU i države članice da se pobrinu za to da poduzeća koja premještaju svoju djelatnost unutar EU-a snose troškove pružanja pomoći ili pronalaženja novog zaposlenja za otpuštenu radnu snagu;

14.  poziva na revolucionarnu preobrazbu industrijske i socijalne politike EU-a nakon koje se one više ne bi temeljile na socijalno, fiskalno i ekološki upitnim praksama te apelira na Komisiju da se pozabavi problemom opsežnih i dalekosežnih negativnih posljedica delokalizacije;

15.  naglašava da ograničavanje potražnje ne smije dovesti do nepoštenog natjecanja za radna mjesta između država članica EU-a; stoga poziva na razvoj dugoročnih rješenja kojima će se zaštititi i stvoriti kvalitetna radna mjesta i industrijska aktivnost, uz strogo pridržavanje DOP-a;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću te vladama i parlamentima država članica.

Posljednje ažuriranje: 15. ožujka 2018.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti