PRIJEDLOG REZOLUCIJE o društveno odgovornom poslovanju u svjetlu nedavnog slučaja Embraco
12.3.2018 - (2018/2633(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Marco Affronte, Philippe Lamberts, Terry Reintke u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
B8-0156/2018
Rezolucija Europskog parlamenta o društveno odgovornom poslovanju u svjetlu nedavnog slučaja Embraco
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 6., 9., 151., 152., 153. stavke 1. i 2., 173. i 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir članke 14., 27. i 30. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje[1],
– uzimajući u obzir Direktivu 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici[2],
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006[3],
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 6. veljače 2003. o društveno odgovornom poslovanju[4],
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 31. ožujka 2005. naslovljenu „Restrukturiranje i zapošljavanje: predviđanje i praćenje restrukturiranja za razvoj radnih mjesta: uloga Europske unije” (COM(2005)0120) i odgovarajuće mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2005.,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. prosinca 2013. o okviru EU-a za kvalitetu predviđanja promjena i restrukturiranja (COM(2013)0882),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime[5],
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2013. o energetskom planu za 2050. – budućnost s energijom[6],
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: odgovorno, transparentno i pouzdano poslovno ponašanje i održiv rast[7],
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. veljače 2013. o društveno odgovornom poslovanju: promicanje društvenih interesa i put prema održivom i uključivom oporavku[8],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti[9],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o Inicijativi za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenoga gospodarstva za stvaranje radnih mjesta[10],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2016. o potrebi za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom[11],
– uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je Embraco u veljači 2018. najavio zatvaranje svojeg proizvodnog pogona u Rivi di Chieri, Italija, i njegovo preseljenje u Slovačku nakon što je, prema nekim izvještajima, slovačka vlada obećala financijske i porezne poticaje financirane djelomice iz državnih potpora i europskih sredstava; budući da će zbog toga približno 500 radnika u Rivi di Chieri biti proglašeno viškom;
B. budući da društveno odgovorno poslovanje (DOP) podrazumijeva poduzeća koja preuzimaju odgovornost za svoj utjecaj na društvo; budući da je društveno odgovorno poslovanje važno za održivost, konkurentnost i inovacije poduzeća i gospodarstva EU-a; budući da to može unaprijediti prava radnika, upravljanje rizikom i uštedu troškova;
C. budući da bi se poduzeća uključena u restrukturiranje trebala ponašati društveno odgovorno, a iskustvo je pokazalo da socijalno i ekonomski održivo restrukturiranje zahtijeva socijalni dijalog, s posebnim naglaskom na informiranje radnika i savjetovanje s njima;
D. budući da EU u skladu s člankom 9. UFEU-a treba nastojati uzeti u obzir visoku razinu zaposlenosti, jamčenje adekvatne socijalne zaštite i borbu protiv socijalne isključenosti u svim svojim aktivnostima i politikama;
E. budući da zatvaranje velikih korporacija i otpuštanja koja im uslijede često utječu na mrežu lokalnih podizvođača i malih i srednjih poduzeća;
F. budući da je posljednjih desetljeća produktivnost rada rasla mnogo brže od produktivnosti resursa, a procjene pokazuju da na rad otpada manje od 20 % troškova proizvodnje, a na resurse 40 %;
G. budući da su se brojna velika poduzeća za industrijsku proizvodnju odlučila za strategiju s naglaskom na kratkoročnu financijsku dobit te budući da stalni pritisak za postizanjem rentabilnosti kapitala ide na štetu inovacija, ulaganja u istraživanje i razvoj, zapošljavanja, plaća i obnavljanja vještina;
H. budući da je zeleni sektor jedan od glavnih neto pokretača radnih mjesta u EU-u tijekom recesije i budući da poduzeća s dugoročnim planom za poslovanje u području zelenog gospodarstva stvaraju radna mjesta koja su otpornija; budući da bi se samo u sektorima energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije do 2020. moglo otvoriti 5 milijuna direktnih radnih mjesta, a indirektnih još i više;
I. budući da je potrebno pravovremeno pripremiti radnike za prijelaz na resursno učinkovito i ekološki prihvatljivo gospodarstvo; budući da je Europskoj uniji potrebna ambiciozna, ekološki učinkovita i zelena industrijska strategija kako bi ponovno stvorila proizvodne kapacitete i osigurala visoko kvalificirana i dobro plaćena radna mjesta;
J. budući da je društveno odgovorno poslovanje ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja do 2030. godine;
1. pozdravlja dogovor postignut početkom ožujka 2018. kojim je uz sudjelovanje sindikata obustavljeno otkazivanje radnog odnosa za 497 radnika u proizvodnom pogonu Embraca u Rivi di Chieri kako bi se osiguralo vrijeme za rad na reindustrijalizaciji pogona i kojim su zajamčene plaće radnicima do kraja godine;
2. naglašava da je odgovornost ponajprije poduzeća da se pobrine za radnike i osigura da se brzo ponovno zaposle na kvalitetnim radnim mjestima i dobiju obuku, ako im je potrebna; nadalje, smatra da bi se talijanska vlada trebala umiješati kako bi zaštitila radnike ako poduzeće ne ispuni svoje obveze te da u tu svrhu treba razmisliti o korištenju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji;
3. žali zbog svih slučajeva u kojima je odluka poduzeća da preseli ili zatvori pogon dovela do toga da radnici izgube posao i prihod; žali što Komisija nije izradila potrebne zakonodavne prijedloge za poboljšanje zaštite prava radnika u slučajevima preseljenja i masovnih otpuštanja i za postavljanje prava radnika iznad funkcioniranja unutarnjeg tržišta;
4. ističe da premještanje ima učinak koji izlazi iz okvira samo jednog poduzeća, zbog čega potreba za uspostavljanje višestranih foruma za raspravu o socijalnim pitanjima postaje još akutnija;
5. ističe da društveno odgovorno premještanje zahtijeva što raniji početak pripreme, i to čim se pojavi potreba za restrukturiranjem, ako se gospodarski, socijalni, ekološki i teritorijalni učinci žele izbjeći ili svesti na minimum;
6. ističe da poduzeća moraju preuzeti potpunu odgovornost za svoje odluke o premještanju; vjeruje da bi se svako premještanje trebalo objasniti i obrazložiti, uključujući i izbor mjera za ostvarenje ciljeva te bilo kakvih alternativnih rješenja; ističe potrebu za produktivnim konzultacijama sa svim dionicima; zahtijeva da svakoj operaciji premještanja prethodi adekvatna i pravovremena priprema, kojom se poštuje puno i prikladno uključivanje predstavnika radnika na svim razinama, u cilju sprečavanja ili ublažavanja gospodarskih, socijalnih, ekoloških i lokalnih učinaka;
7. poziva na reviziju Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje kako bi se osiguralo, kao što je i prikladno u slučajevima u kojima poduzeća koja još uvijek ostvaruju dobit pokreću premještanja, da dotična poduzeća preuzmu financijsku odgovornost za ublažavanje gospodarskih, socijalnih, ekoloških i lokalnih učinaka prelijevanja;
8. ističe da se sredstva EU-a ne smiju koristiti za davanje poticaja za premještanje, bilo izravno kroz proizvodna ulaganja ili neizravno kroz ulaganja u infrastrukturu; poziva Komisiju da uspostavi učinkovite alate za sprečavanje te pojave i da poduzme korektivne mjere u slučaju zlouporabe sredstava;
9. podsjeća da poduzeće primatelj mora vratiti doprinose iz fondova EU-a ako premjesti pogon u roku od pet godina od primanja sredstava EU-a; i dalje ustraje u tome da bi se to vremensko ograničenje trebalo produžiti na 10 godina kako bi se osigurala održivost i učinkovitost ulaganja izvršenih u okviru proračuna EU-a;
10. podsjeća da je direktivama o javnoj nabavi određeno uključivanje kvalitativnih kriterija za dodjelu u javne ugovore poput promicanja visokih socijalnih, radnih i ekoloških standarda; isto tako podsjeća da neusklađenost s međunarodnim konvencijama o socijalnim uvjetima i uvjetima zapošljavanja te zaštiti okoliša predstavlja kršenje pravila o javnoj nabavi;
11. traži od Komisije da u roku od jednog mjeseca podnese povratno izvješće Parlamentu o tome je li Embracu u kontekstu predviđenog premještanja djelatnosti dan bilo koji oblik javne potpore koja je ispod ili iznad minimalnog praga za državne potpore, uključujući preko poreznih poticaja; traži od Komisije da ocijeni može li se u tom kontekstu bilo koji oblik poreznog poticaja nazvati agresivnim poreznim planiranje ili izbjegavanjem plaćanja poreza;
12. poziva države članice da hitno usvoje zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit kako bi se borile protiv izbjegavanja plaćanja poreza na dobit i spriječile štetno porezno natjecanje među državama članicama; podsjeća na to da poduzeća na koja se primjenjuje režim zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobiti više ne bi mogla provoditi porezni damping na unutarnjem tržištu EU-a kada bi postojala formula za dodjeljivanje temeljena na čimbenicima s jednakim ponderom;
13. ukazuje na nadolazeću reviziju Direktive o nefinancijskom izvješćivanju; traži od Komisije da predstavi zakonodavni prijedlog, utemeljen na reviziji, o području primjene Direktive (posebice u pogledu lanaca podugovaratelja), o transparentnosti i usporedivosti potrebnih informacija i administrativnim postupcima koji su potrebni za osiguravanje izvršavanja obveza u okviru Direktive;
14. ustraje u tome da je potrebno unaprijediti društveno odgovorno poslovanje u privatnom sektoru uvođenjem zakonski obvezujućih pravila; ističe da bi društveno odgovorno poslovanje trebalo obuhvaćati ljudska prava, radne prakse i prakse zapošljavanja, ekološke standarde i borbu protiv podmićivanja i korupcije, kao i dobro porezno upravljanje (transparentnost, razmjena informacija i pošteno porezno natjecanje);
15. sa zabrinutošću primjećuje da je postignut malen napredak u provedbi Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; poziva EU da donese pravno obvezujuće mjere kojima se europski poslovni i financijski subjekti smatraju odgovornim za kršenje ljudskih prava u trećim zemljama i da pruži učinkovit pravni lijek te mehanizme pritužbe i sankcija;
16. vjeruje da bi mehanizmi kolektivne pravne zaštite trebali biti dostupni u svim slučajevima kršenja temeljnih prava; poziva Komisiju da predloži zakonodavstvo EU-a o kolektivnim preventivnim tužbama i tužbama radi naknade štete u vezi s kršenjem svih prava koja proizlaze iz prava EU-a, uključujući radna prava;
17. ponavlja svoj poziv EU-u i državama članicama da konstruktivno sudjeluju u međuvladinoj radnoj skupini o transnacionalnim korporacijama i na drugim poslovnim forumima o ljudskim pravima u cilju uspostave obveznog i primjenjivog regulatornog okvira, temeljenog na Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, na načinu na koji korporacije poštuju ljudska prava i na obvezama u pogledu socijalnih i ekoloških standarda;
18. ponovno poziva na stvaranje zajedničke politike EU-a u pogledu reindustrijalizacije koja obuhvaća konkurentnost, održivost i kvalitetno zapošljavanje te industriji omogućuje da aktivno sudjeluje u prijelazu na održivi razvoj i da pronađe rješenja za glavne društvene izazove; poziva na to da se politika temelji na jasnim ciljevima i pokazateljima, uključujući ambiciozne ciljeve koji se odnose na energetsku učinkovitost, resurse i klimu, te na pristupu životnog ciklusa i kružnog gospodarstva;
19. upozorava da će poduzeća u budućnosti biti održiva samo ako postoje u okviru održivog gospodarstva te da ne postoji alternativa prilagodbi budućnosti s niskim razinama emisije ugljika, što isto tako obuhvaća očuvanje svjetskog socijalnog i prirodnog kapitala, što je postupak u kojem društveno odgovorno poslovanje mora igrati odlučujuću ulogu;
20. napominje da prijelaz na zeleno gospodarstvo nudi znatan potencijal za stvaranje radnih mjesta na lokalnoj razini koja se ne mogu premjestiti u područjima koja se ne mogu zamijeniti nekim drugim područjem; napominje da postoje čvrsti dokazi da će prijelaz na zeleno gospodarstvo na kraju imati pozitivan učinak na zapošljavanje, s obzirom na činjenicu da održive gospodarske aktivnosti poput energetskih ušteda zahtijevaju veću radnu snagu u odnosu na aktivnosti koje zamjenjuju te bi mogle doprinijeti većoj samodostatnosti regija;
21. vjeruje da je, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristio neto potencijal zapošljavanja u zelenom gospodarstvu, ključno omogućiti našoj postojećoj radnoj snazi odgovarajuće prilike za usvajanje novih vještina koje su potrebne u kružnom gospodarstvu te za hvatanje u koštac s prijelazom na održivije proizvodne postupke i proizvode; poziva na donošenje europske strategije za osposobljavanje i obrazovanje za potporu poduzećima, istraživačkim institutima i socijalnim partnerima kako bi zajedno istraživali vještine koje su potrebne za ekološku održivost;
22. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
- [1] SL L 225, 12.8.1998., str. 16.
- [2] SL L 80, 23.3.2002., str. 29.
- [3] SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
- [4] SL C 39, 18.2.2003., str. 3.
- [5] SL C 440, 30.12.2015., str. 23.
- [6] SL C 36, 29.1.2016., str. 62.
- [7] SL C 24, 22.1.2016, str. 28.
- [8] SL C 24, 22.1.2016., str. 33.
- [9] SL C 482, 23.12.2016., str. 89.
- [10] SL C 265, 11.8.2017., str. 48.
- [11] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0377.