PRIJEDLOG REZOLUCIJE o nesklonosti cijepljenju i padu stope procijepljenosti u Europi
16.4.2018 - (2017/2951(RSP))
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
Joëlle Mélin u ime Kluba zastupnika ENF-a
B8-0195/2018
Rezolucija Europskog parlamenta o nesklonosti cijepljenju i padu stope procijepljenosti u Europi
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća na temu „Imunizacija djece: uspjeh, izazovi i perspektive imunizacije djece u Europi”, koje su 6. lipnja 2011. usvojili ministri zdravstva država članica EU-a[1],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 1. prosinca 2014. o cijepljenju kao učinkovitom instrumentu u javnom zdravstvu,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. lipnja 2017. naslovljenu „Europski akcijski plan ʻJedno zdravljeʼ za borbu protiv antimikrobne otpornosti” (COM(2017)0339),
– uzimajući u obzir Globalni akcijski plan za cijepljenje Svjetske zdravstvene organizacije, koji su u svibnju 2012. podržale 194 države članice Svjetske zdravstvene skupštine,
– uzimajući u obzir rezoluciju Svjetske zdravstvene organizacije br. 68.6, koju su 26 svibnja 2015. podržale 194 države članice Svjetske zdravstvene skupštine,
– uzimajući u obzir Europski akcijski plan za cijepljenje Svjetske zdravstvene organizacije za razdoblje 2015. – 2020. koji je donesen 18. rujna 2014.,
– uzimajući u obzir tehničko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti od 27. travnja 2017. naslovljeno „Informacijski sustavi za imunizaciju u EU-u i EGP-u”,
– uzimajući u obzir tehničko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti od 14. lipnja 2017. naslovljeno „Bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem i imunizacija: ključne kompetencije”,
– uzimajući u obzir političku izjavu sa sastanka o antimikrobnoj otpornosti održanog na visokoj razini Opće skupštine UN-a 21. rujna 2016. u New Yorku,
– uzimajući u obzir izvješće Svjetske banke iz ožujka 2017. naslovljeno „Infekcije otporne na lijekove: prijetnja našoj ekonomskoj budućnosti”,
– uzimajući u obzir preporuku Vijeća o cijepljenju protiv sezonske gripe od 22. prosinca 2009.[2],
– uzimajući u obzir rastući broj interkontinentalnih putnika,
– uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o nesklonosti cijepljenju i padu stope procijepljenosti u Europi (O-000008/2018 – B8-0011/2018 i O-000009/2018 – B8-0012/2018),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je metoda preventivnog cijepljenja protiv određenih bolesti kao što su tetanus, dječja paraliza, velike boginje i tuberkuloza dosad i na europskoj i na svjetskoj razini dala izvrsne rezultate bez značajnih nuspojava i bez razloga za zabrinutost zbog minimalne stope procijepljenosti;
B. budući da se te bolesti danas u otpornom obliku ponovo pojavljuju u Europi i da su izravno i dokazano povezane s velikim migracijskim valovima;
C. budući da bi broj osoba oboljelih od bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem u EU-u u sedam godina iznosio 215 000 isključujući gripu, tj. 30 000 godišnje, odnosno 0,0055 % europskog stanovništva, što je veoma mali broj u znanstvenom smislu koristi i rizika[3];
D. budući da 95 % tih bolesti, od kojih neke mogu imati smrtne posljedice, a mogu se spriječiti cijepljenjem, pogotovo ospice, gotovo iskorijenjeno u Europi zahvaljujući isključivo higijenskim mjerama;
E. budući da se u svijetu još uvijek bilježi 2,5 milijuna smrtnih slučajeva ne izravno zbog nedovoljne procijepljenosti nego zbog širenja određenih bolesti isključivo zbog loše higijene;
F. budući da je na dan 1. siječnja 2018. situacija u pogledu cijepljenja u 28 država članica bila izrazito neujednačena i da u Europi već deset godina postoji nedostatak cjepiva;
G. budući da unatoč tome nije došlo do pandemije u Europi ili u svijetu koja ide na ruku onima koji glasno zagovaraju cijepljenje;
H. budući da upravo to organizirano glasno zagovaranje cijepljenja predstavlja istinske lažne vijesti;
I. budući da, osim toga, nisu provedena ispitivanja polivalentnih cjepiva protiv nekoliko sojeva uzročnika bolesti unatoč tome što se u različitim državama Unije primjena polivalentnih cjepiva trenutačno nameće;
J. budući da ne postoji izravna veza između cjepiva i antimikrobne otpornosti; budući da se problem antimikrobne otpornosti može riješiti samo pravilnom uporabom antibiotika na svjetskoj razini, a ne jednostavno pravilnom uporabom cjepiva;
K. budući da je člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima predviđeno sljedeće: „1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. 2. Javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.”;
1. poziva na vrlo stroge kontrole migranata na vanjskim granicama EU-a kako bi se utvrdilo jesu li oni prijenosnici otpornih mikroba;
2. traži da se takve kontrole provode i na granicama svake države članice;
3. poziva svaku državu članicu da pokrene opsežno ispitivanje polivalentnih cjepiva prije nego što se ona stave na tržište i propišu zakonom te da usporedi odnos koristi i rizika od tih cjepiva s drugim preventivnim metodama;
4. traži da se na maksimalno transparentan način objave sve informacije o europskom pozivu na javno nadmetanje koji su pokrenule i poduprle 24 države članice s laboratorijima za proizvodnju cjepiva;
5. traži da se pridržavanje odluke Europskog suda za ljudska prava o poštovanju privatnosti[4] ekstrapolacijom proširi na obvezno cijepljenje;
6. zahtijeva da države članice zadrže nadležnost za uspostavu programa cijepljenja;
7. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji te vladama i parlamentima država članica.