PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Nikaragvi
28.5.2018 - (2018/2711(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Elena Valenciano, Ramón Jáuregui Atondo, Francisco Assis u ime Kluba zastupnika S&D-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0244/2018
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nikaragvi, a posebno one od 18. prosinca 2008.[1], 26. studenoga 2009.[2] i 16. veljače 2017.[3] o stanju ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi – slučaj Francisce Ramírez,
– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 15. svibnja 2018. u ime EU-a o pokretanju nacionalnog dijaloga u Nikaragvi,
– uzimajući u obzir priopćenje za tisak glavnog tajništva Organizacije američkih država od 22. travnja 2018. u kojem se osuđuje nasilje u Nikaragvi,
– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika UN-a o Nikaragvi od 23. travnja 2018.,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu organizacija civilnog društva o nasilnom gušenju prosvjeda u Nikaragvi,
– uzimajući u obzir izvješća Nikaragvanskoga centra za ljudska prava (CENIDH) od 4. i 17. svibnja 2018.,
– uzimajući u obzir priopćenja Biskupske konferencije Nikaragve, a posebno njezino najnovije priopćenje od 23. svibnja 2018.,
– uzimajući u obzir preliminarno izvješće o opažanjima od 21. svibnja 2018. koje je objavila Međuamerička komisija za ljudska prava (IACHR),
– uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike koji je sklopljen 2012., a stupio na snagu u kolovozu 2013. godine, uključujući i njegove odredbe o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava iz lipnja 2004., ažurirane 2008. godine,
– uzimajući u obzir Američku konvenciju o ljudskim pravima iz 1969.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je, prema podacima IACHR-a, tijekom nedavnih prosvjeda u Nikaragvi koji su započeli 18. travnja, nakon što je vlada predsjednika Daniela Ortege uvela izmjene sustava socijalne sigurnosti povećanjem doprinosa zaposlenika i poslodavaca i smanjenjem naknada za umirovljenike, ubijeno 76 ljudi, 868 ih je ozlijeđeno, od kojih pet teško, a 438 ih je pritvoreno; budući da je prijedlog reforme povučen 23. travnja;
B. budući da su 20. travnja 2018. specijalne postrojbe napale 600 studenata u katedrali u Managui; budući da je IACHR dokumentirao napade na četiri sveučilišta (UCA, UPOLL UNA i UNAN);
C. budući da su se sloboda izražavanja i sloboda medija veoma pogoršale zatvaranjem i blokiranjem četiri televizijska kanala koja su izvještavala o protestima, a to su Canal 12, Canal de Noticias de Nicaragua (CDNN23), Telenorte i Canal 51, od kojih je ovaj posljednji u vlasništvu Biskupske konferencije Nikaragve; budući da je ovaj čin državne cenzure IACHR osudio 24. travnja; budući da je kanal 100 % Noticias bio ometan i nije mogao emitirati program šest dana; budući da je novinar Ángel Eduardo Gahona jedna od žrtava ubijenih tijekom prosvjeda; budući da je to ubojstvo, koje se dogodilo tijekom prijenosa uživo, dovelo do još većih prosvjeda i nemira;
D. budući da je IACHR također izvijestio o slučajevima samovoljnog pritvaranja, mučenja, nečovječnog postupanja, cenzure, raširenih napada na medije i zastrašivanja novinara te napada usmjerenih na sprečavanje prosvjednika u ostvarivanja prava na miran prosvjed; budući da IACHR potvrđuje nedostatak nepristranosti i prekomjernu upotrebu sile državnih snaga sigurnosti;
E. budući da su organizacije za zaštitu ljudskih prava zabilježile brojne tvrdnje o nepostojanju pomoći i liječenja za ozlijeđene prosvjednike u javnim bolnicama;
F. budući da je 6. svibnja osnovana Komisija za istinu, a da je 19. svibnja pokrenut i nacionalni dijalog u kojem nikaragvanski biskupi sudjeluju u svojstvu medijatora; budući da su biskupi 23. svibnja izjavili da je nacionalni dijalog do daljnjega obustavljen zbog nepostojanja konsenzusa; budući da su predložili osnivanje zajedničkog odbora od šest osoba, tri iz vlade i tri iz platforme „Alianza Cívica por la Justicia y la Democracia” (Građanski savez za pravdu i demokraciju);
1. izražava sućut obiteljima žrtava; oštro osuđuje nasilje koje je izbilo u Nikaragvi i koje je dovelo do smrti najmanje 76 osoba; žali zbog prekomjerne uporabe sile od strane tijela vlasti radi razbijanja prosvjeda; poziva vladu da odmah prekine sve oblike represije i samovoljno pritvaranje te da raspusti sve nasilne skupine;
2. traži od vlasti da zaštite pravo na prosvjedovanje i da zajamče sigurnost svih mirnih prosvjednika; poziva vladu da primjenjuje međunarodne standarde koji se odnose na uporabu sile od strane državnih snaga sigurnosti i prihvati međunarodni neovisni istražni mehanizam za istragu smrtnih slučajeva tijekom prosvjeda; također poziva prosvjednike i organizacije civilnog društva koje vode prosvjede da se prilikom ostvarivanja svojih prava suzdrže od upotrebe nasilja;
3. poziva vladu da učini sve što je u njezinoj moći kako bi se pobrinula za to da osobe koje su počinile kaznena djela ne prođu nekažnjeno i da svjedocima i zviždačima zajamči bolji pristup mehanizmima zaštite; traži da se uspostavi javni registar nazočnih u bolnicama, kao što je zatražio IACHR;
4. žali zbog kršenja slobode medija u Nikaragvi i prije prosvjeda i tijekom njih; smatra da je neprihvatljiva zapljena imovine medijskih kuća koju su vlasti provele tijekom prosvjeda; poziva vladu da ponovno uspostavi punu slobodu medija i slobodu izražavanja u toj zemlji i da prestane uznemiravati novinare;
5. izražava veliku zabrinutost zbog sve lošijeg stanja ljudskih prava u Nikaragvi i kontinuirane erozije demokracije u toj zemlji te građanskih i političkih prava građana Nikaragve; prima na znanje da su prosvjedi pokazali zabrinutost građana u vezi s političkim ovlastima u Nikaragvi; podsjeća na to da su dodatni zahtjevi o funkcionalnoj demokraciji i vladavini prava pridodani početnim prosvjedima protiv reforme sustava socijalne sigurnosti; ističe da bi nacionalni dijalog trebao uključivati i političke reforme u zemlji, osobito reformu izbornog sustava, a po mogućnosti i dogovor o izbornom rasporedu;
6. pozdravlja nedavnu uspostavu nacionalnog dijaloga i Komisije za istinu; podsjeća na to da je jedini izlaz iz krize putem dijaloga i pregovora; poziva na hitno stvaranje zajedničkog odbora i na nastavak pregovora; naglašava da bi se dijalog trebao odvijati bez nasilja i represije, uz poštovanje zakona i Ustava te načela da sve promjene zakona moraju biti u skladu sa zakonski utvrđenim postupcima;
7. poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da nastavi surađivati s Nikaragvom radi postizanja mirnog i sporazumnog rješenja krize i da, ako se to od nje zatraži, pruži posredovanje i savjetovanje;
8. ističe da Nikaragvu, u svjetlu Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike, treba podsjetiti da je potrebno poštovati načela vladavine prave, demokracije i ljudskih prava, kako ih zagovara i promiče EU; odlučno poziva EU da prati stanje i da, po potrebi, razmotri mogućnost poduzimanja mjera;
9. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Organizacije američkih država, Europsko-latinsko-američkoj parlamentarnoj skupštini, Srednjeameričkom parlamentu te vladi i parlamentu Republike Nikaragve.
- [1] SL C 45E, 23.2.2010., str. 89.
- [2] SL C 285E, 21.10.2010., str. 74.
- [3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0043.