PRIJEDLOG REZOLUCIJE o autonomnim oružanim sustavima
5.9.2018 - (2018/2752(RSP))
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Michael Gahler, Cristian Dan Preda, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, David McAllister, Sandra Kalniete, Laima Liucija Andrikienė, Elmar Brok, Tunne Kelam, Eduard Kukan, Julia Pitera, Bogdan Andrzej Zdrojewski u ime Kluba zastupnika PPE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0308/2018
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoju studiju od 3. svibnja 2013. naslovljenu „Utjecaj upotrebe bespilotnih letjelica i robota bez posade u ratovanju na ljudska pravaˮ,
– uzimajući u obzir svoja razna stajališta, preporuke i rezolucije, kao što je mandat za početak pregovora usvojen na plenarnoj sjednici 13. ožujka 2018. u cilju donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane, rezolucija od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. godinu i politici Europske unije u tom području[1], preporuka Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda[2] i rezolucija od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica[3],
– uzimajući u obzir izjave EU-a o smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima (LAWS) upućene skupini vladinih stručnjaka stranaka Konvencije o određenom konvencionalnom oružju održane 13. – 17. studenog 2017. i 9. – 13. travnja 2018. u Ženevi,
– uzimajući u obzir doprinose raznih država, uključujući države članice EU-a, koji su dani uoči sastanaka Skupine vladinih stručnjaka održanih 2017. i 2018.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se Konvencijom UN-a o određenom konvencionalnom oružju namjerava zabraniti ili ograničiti upotreba određenih vrsta oružja za koje se smatra da borcima uzrokuju nepotrebnu ili neopravdanu patnju ili koje neselektivno utječu na civile;
B. budući da su se na sastanku Skupine vladinih stručnjaka stranaka Konvencije o određenom konvencionalnom oružju održanom u Ženevi razmatrali i analizirali autonomni oružani sustavi;
C. budući da još ne postoje potpuno autonomni smrtonosni oružani sustavi; budući da se neautonomni sustavi poput automatiziranih sustava na daljinsko upravljanje ne bi trebali smatrati smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima;
D. budući da su uključenost ljudi i nadzor koji oni vrše ključni za postupak donošenja odluka sa smrtonosnim posljedicama s obzirom na to da su oni ti koji preuzimanju odgovornost za odluke koje se tiču života i smrti;
E. budući da je međunarodno pravo, uključujući međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima, u potpunosti primjenljivo na sve oružane sustave i osobe koje njima upravljaju, te da je poštovanje međunarodnog prava ključan uvjet koji države moraju ispuniti, osobito kada je riječ o poštovanju načela poput zaštite civilnog stanovništva i poduzimanja mjera predostrožnosti pri napadu;
F. budući da se smrtonosni autonomni sustav treba smatrati autonomnim ako je posebno osmišljen kako bi mogao modificirati svoju ugrađenu logiku, zanemariti svoju prvotnu zadaću i izmijeniti pravila napada bez ljudske interakcije;
G. budući da bi se ljudska kontrola nad smrtonosnim oružanim sustavom trebala smatrati stvarnom ako osoba koja njime upravlja može izmijeniti zadaće sustava ili prekinuti napad u cilju poštovanja međunarodnog humanitarnog prava;
1. ističe potrebu da se riješe potencijalni izazovi na međunarodnoj razini povezani sa smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima, međutim, podsjeća da takvi sustavi još nisu u potpunosti razvijeni; poziva države članice da rade na ostvarenju zajedničkog stajališta o tom pitanju;
2. naglašava potrebu da se, s obzirom na različite pristupe zemalja potpisnica Konvencije o određenom konvencionalnom oružju, utvrdi privremena radna definicija smrtonosnih autonomnih oružanih sustava i stvarne ljudske kontrole jer bi EU takvim potezom mogao pomoći pri uspostavi i oblikovanju prihvatljivih međunarodnih normi i ograničenja povezanih s takvim budućim sustavima;
3. u svjetlu navedenog, poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, države članice i Vijeće da razviju i donesu zajedničko stajalište o autonomnim oružanim sustavima; naglašava da je potrebno uključiti odredbe o stvarnoj ljudskoj kontroli u pogledu korištenja smrtonosne sile;
4. ističe činjenicu da ni oružje ni oružani sustavi koje koriste oružane snage EU-a ili njegovih saveznika nisu smrtonosni autonomni oružani sustavi; podsjeća da se oružje i oružani sustavi koji su posebno osmišljeni za obranu vlastitih platformi, snaga i stanovništva od vrlo dinamičnih prijetnji, kao što su neprijateljski projektili, streljivo i zrakoplovi, ne smatraju smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima; ističe da odluke o napadu na zrakoplove u kojima se nalaze ljudi trebaju donositi ljudi koji upravljaju tim sustavima;
5. upozorava da bi odluke Europske unije i njezinih država članica da uvedu preveliki broj samonametnutih ograničenja povezanih s potencijalnim smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima mogle dovesti do gubitka tehnološke prednost i mogućih drugih prednosti na budućem bojištu u slučaju da druge velike međunarodne sile ne namjeravaju poštovati slična restriktivna pravila;
6. inzistira na tome da sve osobe koje upravljaju budućim autonomnim oružanim sustavima prođu strogo i sveobuhvatno osposobljavanje o pravnim, etičkim i moralnim aspektima upravljanja takvim sustavima te o mogućim posljedicama;
7. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, parlamentima i vladama država članica te glavnom tajniku NATO-a.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0494.
- [2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0317.
- [3] SL C 285, 29.8.2017., str. 110.