PRIJEDLOG REZOLUCIJE o smjernicama za države članice u svrhu sprečavanja kriminalizacije humanitarne pomoći
29.6.2018 - (2018/2769(RSP))
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
Claude Moraes u ime Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove
B8-0314/2018
Rezolucija Europskog parlamenta o smjernicama za države članice u svrhu sprečavanja kriminalizacije humanitarne pomoći
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka („Direktiva o olakšavanju”)[1],
– uzimajući u obzir Okvirnu odluka Vijeća od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka („Okvirna odluka”)[2],
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2015. o uspostavi Akcijskog plana EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015. – 2020.) (COM(2015)0285),
– uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o evaluaciji koja se provodi u okviru programa REFIT, a odnosi se na pravni okvir EU-a protiv olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka: „Paket mjera povezanih s posrednicima” (Direktiva 2002/90/EZ i Okvirna odluka 2002/946/PUP) (SWD(2017)0117),
– uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama[3],
– uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Svrsishodnost? Direktiva o olakšavanju neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka i kriminalizacija humanitarne pomoći za nezakonite migrante”, koju je 2016. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku;
– uzimajući u obzir studiju Agencije Europske unije za temeljna prava o kriminalizaciji migranata s nezakonitim statusom i osoba koje s njima surađuju, koja je objavljena 2014.,
– uzimajući u obzir dokument povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava pod naslovom „Kriminalizacija migracija u Europi: utjecaj na ljudska prava”, koji je objavljen 4. veljače 2010.,
– uzimajući u obzir Protokol UN-a protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se nadopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala donesena Rezolucijom 55/25 od 15. studenoga 2000. na 55. sjednici Opće skupštine Ujedinjenih naroda („Protokol UN-a protiv krijumčarenja migranata”),
– uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata od 24. travnja 2013. pod naslovom „Regionalna studija: upravljanje vanjskim granicama Europske unije i utjecaj koje ono ima na ljudska prava migranata,”
– uzimajući u obzir pitanje Komisije o smjernicama za države članice u svrhu sprečavanja kriminalizacije humanitarne pomoći (O-000065/2018 – B8 – 0034/2018),
– uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je u Akcijskom planu EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015. – 2020.) Europska komisija istaknula potrebu da se „osigura provedba odgovarajućih kaznenih sankcija, ali da se izbjegne rizik od kriminalizacije osoba koje pružaju humanitarnu pomoć migrantima u opasnosti” i potrebu za poboljšanjem postojećeg Paketa mjera EU-a povezanih s posrednicima, koji obuhvaća Direktivu o olakšavanju i popratnu Okvirnu odluku;
B. budući da se člankom 1. stavkom 2. Direktive o olakšavanju predviđa neobvezujuće izuzeće za humanitarnu pomoć, kojim se državama članicama daje mogućnost da ne kriminaliziraju tu vrstu pomoći;
C. budući da se u Rezoluciji Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama poziva na nekriminalizaciju humanitarne pomoći, na povećanje kapaciteta za potragu za osobama u nevolji i njihovo spašavanje, na povećanje kapaciteta u svim državama članicama i na prepoznavanje važnosti podrške koju pružaju privatni subjekti i nevladine organizacije pri provođenju operacija spašavanja na moru i kopnu;
D. budući da je Europska Komisija u radnom dokumentu službi Komisije o evaluaciji Paketa mjera povezanih s posrednicima, koja se provodi u okviru programa REFIT, istaknula da bi se pojačanom razmjenom znanja i dobre prakse među tužiteljima, tijelima kaznenog progona i civilnim društvom moglo doprinijeti poboljšanju trenutačne situacije i izbjeći kriminalizacija istinske humanitarne pomoći;
E. budući da u skladu s člankom 1. stavkom 1. točkom (b) Direktive u odsustvu elementa namjere ili financijske koristi države članice nisu obvezne suzdržavati se od kažnjavanja olakšavanja nezakonitog boravka te da u Okvirnoj odluci ne postoje obvezne odredbe o sprečavanju kažnjavanja djela počinjenih u humanitarne svrhe ili u hitnim slučajevima;
1. podsjeća da su, u skladu s Direktivom o olakšavanju i popratnom Okvirnom odlukom, države članice obvezne provesti zakonodavstvo kojim se uvode kaznene sankcije za olakšavanje nezakonitog ulaska, tranzita i boravka;
2. izražava zabrinutost u vezi s neželjenim posljedicama koje Paket mjera povezanih s posrednicima ima za građane koji pružaju humanitarnu pomoć migrantima i za socijalnu koheziju društva koje prima migrante kao cjeline;
3. ističe da, u skladu s Protokolom UN-a protiv krijumčarenja migranata, pružanje humanitarne pomoći ne bi trebalo kriminalizirati;
4. napominje da sudionici u pružanju humanitarne pomoći pružaju potporu nacionalnim tijelima jamčeći da se humanitarnu pomoć dobivaju oni kojima je potrebna i poziva na trajnu operativnu suradnju i koordinaciju sudionika koji pružaju humanitarnu pomoć i nadležnih tijela, u skladu s važećim pravnim okvirom;
5. žali zbog toga što su države članice u vrlo ograničenoj mjeri u svoje zakonodavstvo prenijele izuzeće za humanitarnu pomoć iz Direktive o olakšavanju i napominje da bi to izuzeće trebalo primjenjivati za sprečavanje kaznenog progona kako bi se zajamčilo da se pojedince i organizacije civilnog društva koje migrantima pomažu iz humanitarnih razloga kazneno ne progoni;
6. poziva države članice da prenesu izuzeće za humanitarnu pomoću iz Direktive o olakšavanju u nacionalna zakonodavstva te da uspostave odgovarajuće sustave za praćenje provedbe i djelotvorne praktične primjene Paketa mjera povezanih s posrednicima putem prikupljanja i godišnjeg bilježenja informacija o broju osoba uhićenih zbog olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka na granici ili u unutrašnjosti, broju pokrenutih sudskih postupaka, broju osuđujućih presuda, zajedno s informacijama o tome kako su kazne donesene i razlozima za prekid istrage;
7. potiče Komisiju da donese smjernice za države članice u kojima će utvrditi oblike olakšavanja koji se ne bi trebali kriminalizirati, kako bi provedba trenutačne pravne stečevine bila jasna i ujednačena, uključujući članak 1. stavak 1. točku (b) i članak 1. stavak 2. Direktive o olakšavanju te ističe da će se jasnoćom parametara zajamčiti veća dosljednost u reguliranju kriminala povezanog s olakšavanjem neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka u svim državama članicama i ograničiti neopravdana kriminalizacija;
8. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću te vladama i parlamentima država članica.
- [1] SL L 328, 5.12.2002., str. 17.
- [2] SL L 328, 5.12.2002., str. 1.
- [3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0118.