Postupak : 2018/2849(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0389/2018

Podneseni tekstovi :

B8-0389/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 13/09/2018 - 10.9

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0351

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 266kWORD 51k
Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0384/2018
11.9.2018
PE624.098v01-00
 
B8-0389/2018

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika


o prijetnji rušenjem Khan al-Ahmara i drugih beduinskih naselja  (2018/2849(RSP))


Neoklis Sylikiotis, Martina Anderson, Patrick Le Hyaric, Takis Hadjigeorgiou, João Ferreira, João Pimenta Lopes, Miguel Viegas, Eleonora Forenza, Marisa Matias, Merja Kyllönen, Kateřina Konečná, Ángela Vallina, Jiří Maštálka, Matt Carthy, Lynn Boylan, Liadh Ní Riada, Marie-Christine Vergiat, Marie-Pierre Vieu, Luke Ming Flanagan, Miguel Urbán Crespo, Tania González Peñas, Xabier Benito Ziluaga, Lola Sánchez Caldentey, Estefanía Torres Martínez, Sofia Sakorafa u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a

Rezolucija Europskog parlamenta o prijetnji rušenjem Khan al-Ahmara i drugih beduinskih naselja  (2018/2849(RSP))  
B8-0389/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju Izraela i Palestine,

–  uzimajući u obzir izjave Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, o nedavnim zbivanjima u pogledu palestinske zajednice Khan al-Ahmar, a posebno izjave od 18. srpnja 2018. i 7. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir Četvrtu ženevsku konvenciju, a posebno njezine članke 49. i 53.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 194 te Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 242 (1967), 252 (1968), 338 (1972), 476 (1980), 478 (1980), 1860 (2009) i 2334 (2016),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 67/19 Opće skupštine UN-a,

–  uzimajući u obzir konvencije UN-a o ljudskim pravima, kojoj su države stranke Izrael i Palestina, uključujući Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD) i Međunarodni pakt o socijalnim, gospodarskim i kulturnim pravima, koje je Izrael potpisao,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava o jamčenju odgovornosti i pravednosti u svim slučajevima kršenja međunarodnog prava na okupiranom palestinskom području, usvojenu 3. srpnja 2015. uz jednoglasnu potporu EU-a,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Izraela, a posebno njegov članak 2.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da 51 godinu nakon rata iz 1967. Izrael i dalje vrši okupaciju nad Palestinom, kršeći tako međunarodno pravo i sve relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti i Opće skupštine UN-a te budući da Država Palestina s granicama iz 1967. i s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom tek treba postati punopravna članica UN-a u skladu s Rezolucijom UN-a iz 1948.;

B.  budući da je Parlament više puta izrazio snažnu potporu dvodržavnom rješenju koje podrazumijeva usporedno mirno postojanje Države Izrael i neovisne, suverene, slobodne, cjelovite i održive Palestinske države s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom i granicama iz 1967.;

C.  budući da su izraelska naselja nezakonita prema međunarodnom pravu te da već godinama predstavljaju znatnu prepreku mirovnim naporima; budući da se politikom okupacije i kolonizacije koju izraelska vlada provodi krši Četvrta ženevska konvencija te se dovodi do daljnjeg narušavanja i potpunog uništenja mogućnosti ostvarenja dvodržavnog rješenja, kao što je utvrđeno u svim relevantnim rezolucijama UN-a, kao i u relevantnim zaključcima Vijeća EU-a;

D.  budući da je Khan al-Ahmar jedna od 18 beduinskih zajednica za koje UN smatra da postoji rizik od prisilnog preseljenja; budući da tu zajednicu čine 32 obitelji s ukupno 173 osobe, uključujući 93 djece i tinejdžera; budući da je izraelska vojska izdala nalog za rušenje svih objekata u naselju Khan al-Ahmar, među ostalim i škole (koju pohađaju i djeca iz drugih zajednica), klinike, džamije i svih domova; budući da EU pruža humanitarnu pomoć zajednici Khan al-Ahmar, no izraelska vojska uništava objekte izgrađene uz potporu EU-a te odbija platiti odštetu; budući da je više država članica (Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina) pozvalo Izrael da ne uništi beduinsko naselje Khan al-Ahmar na okupiranoj Zapadnoj obali nakon što je izraelski Visoki sud otvorio put njegovu rušenju;

E.  budući da je Khan al-Ahmar smješten na istočnom ulazu u Jeruzalem, između više izraelskih naselja, na strateškom području kad je riječ o teritorijalnoj cjelovitosti i gospodarskom razvoju Države Palestine; budući da je palestinsko stanovništvo suočeno s očitim povredama svojih prava, među kojima su i nasilje doseljenika, preusmjeravanje vode, stroga ograničenja slobodnog kretanja, uništavanje domova i prisilne deložacije; budući da je prisilno preseljenje stanovništva s okupiranog područja teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava i ratni zločin; budući da je od 1967. Izrael prisilno deložirao i raselio cijele zajednice te uništio više od 50 000 palestinskih domova i objekata; budući da se politika prostornog planiranja koristi kao sredstvo za deložaciju Palestinaca i širenje kolonizatorskih aktivnosti;

F.  budući da je u skladu s međunarodnim pravom svaka treća strana, uključujući države članice EU-a, dužna odbiti priznati naselja i pružati im pomoć te im se i u praksi doista mora protiviti; budući da se proizvodi iz izraelskih naselja i dalje uvoze u države članice EU-a, a time i na europsko tržište uz povlašten tretman, unatoč činjenici da u skladu s važećim zakonodavstvom EU-a uvoz takvih proizvoda pod povlaštenim uvjetima iz Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Izraela nije dozvoljen; budući da se trgovinom s izraelskim naseljima, uključujući sudjelovanje stranih poduzeća u kolonizatorskim aktivnostima, potiče kolonizacija okupiranog teritorija;

G.  budući da se u Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Izraela, a posebno u njegovom članku 2., jasno navodi da „Odnosi između stranaka [...] temelje se na poštovanju ljudskih prava i demokratskih načela, kojima se vodi njihova unutarnja i međunarodna politika i koja predstavljaju ključan element ovog Sporazuma”;

1.  poziva na okončanje 51-godišnje izraelske okupacije Palestine, uključujući istočni Jeruzalem, čime bi se otvorio put miru;

2.  smatra da bi sporazum o konačnom statusu između Izraela i Palestine koji bi bio u skladu s međunarodnim pravom i rezolucijama UN-a znatno doprinio miru i stabilnosti u cijeloj regiji;

3.  podsjeća da je Izrael kao okupatorska sila u potpunosti odgovoran za pružanje potrebnih usluga, obrazovanja i zdravstvene skrbi kao i za jamčenje dobrobiti ljudi koji žive pod njegovom okupacijom;

4.  ne odobrava nedavnu odluku izraelskog Vrhovnog suda o odbijanju žalbi u pogledu uništenja beduinskog naselja Khan al-Ahmara, kojom se dodatno ozbiljno dovodi u pitanje mogućnost održivog dvodržavnog rješenja;

5.  snažno osuđuje kolonizatorske aktivnosti Izraela i njihovo kontinuirano širenje, čime se krši međunarodno pravo i raspiruje zamjeranje Palestinaca;

6.  ističe da je uništavanje objekata, među ostalim domova, škola i druge vitalne infrastrukture na okupiranom palestinskom teritoriju, nezakonito prema međunarodnom humanitarnom pravu; pridružuje se pozivu glavnog tajnika UN-a u pogledu potrebe za privođenjem pravdi osoba odgovornih za kršenje međunarodnog humanitarnog prava;

7.  podsjeća da diferenciranost odvraća od ilegalne okupacije koju provodi Izrael te potvrđuje teritorijalnu osnovu dvodržavnog rješenja prema granicama iz 1967.; poziva EU da osigura da se u svim sporazumima između EU-a i Izraela nedvosmisleno i izričito navodi njihova neprimjenjivost na područja koja je Izrael okupirao 1967., kako je ponovljeno u zaključcima Vijeća za vanjske poslove; poziva na ispravno označavanje proizvoda iz izraelskih naselja na tržištu EU-a, u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a i dugogodišnjom politikom EU-a u tom pogledu; ističe da bi to moglo dovesti do zabrane proizvoda iz izraelskih naselja jer je riječ o proizvodima nastalima u kontekstu teških povreda međunarodnog humanitarnog prava; u isto vrijeme poziva Europsku uniju da poduzme mjere na temelju Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u pogledu europskih poduzeća uključenih u nezakonite izraelske kolonizatorske aktivnosti, među ostalim u istočnom Jeruzalemu i oko njega, kao što je slučaj s područjem Khan al-Ahmara;

8.  poziva UN da preuzme odgovornost i poduzme konkretne mjere kad je riječ o izraelskoj okupaciji Palestine u cilju spašavanja mogućnosti mira na temelju dvodržavnog rješenja te da postane istinski politički akter i posrednik u bliskoistočnom mirovnom procesu;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za bliskoistočni mirovni proces, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Knesetu, Palestinskom zakonodavnom vijeću, predsjedniku i vladi Države Palestine, predsjedniku i vladi Izraela, glavnom tajniku Lige arapskih država, glavnom tajniku Unije za Mediteran te glavnom povjereniku Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku.

Posljednje ažuriranje: 13. rujna 2018.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti