Prijedlog rezolucije - B8-0483/2018Prijedlog rezolucije
B8-0483/2018
Europski parlament

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o porastu neofašističkog nasilja u Europi

17.10.2018 - (2018/2869(RSP))

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Cecilia Wikström u ime Kluba zastupnika ALDE-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0481/2018


Postupak : 2018/2869(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0483/2018
Podneseni tekstovi :
B8-0483/2018
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

B8-0483/2018

Rezolucija Europskog parlamenta  o porastu neofašističkog nasilja u Europi

(2018/2869(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo[1] (Direktiva o rasnoj jednakosti),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima[2],

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP[3],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada[4],

–  uzimajući u obzir osnivanje Skupine EU-a na visokoj razini za suzbijanje rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije u lipnju 2016. godine,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća Europe od 30. rujna 2014. o borbi protiv pojava neonacizma i desničarskog ekstremizma,

–  uzimajući u obzir Kodeks prakse EU-a za borbu protiv dezinformiranja,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se u članku 2. UEU-a navodi da je Unija utemeljena na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina; budući da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;

B.  budući da je izostanak ozbiljnog djelovanja protiv neofašističkih i neonacističkih skupina omogućio pojavu trenutačnog vala ksenofobije u Europi;

C.  budući da otvoreno neofašističke, neonacističke, rasističke i ksenofobne skupine i političke stranke potiču mržnju i nasilje unutar društva;

D.  budući da je, kako je Europol naveo u svom Izvješću o stanju i trendovima u području terorizma u Europskoj uniji (TESAT) iz 2018.[5], povjerenik nadležan za sigurnost, Sir Julian King, u svom govoru u okviru događaja održanog 22. ožujka 2017. povodom obilježavanja napada 2016. u Bruxellesu, istaknuo rastuću prijetnju desničarskog nasilnog ekstremizma, napomenuvši da ne zna niti za jednu državu članicu EU-a koja nije na neki način zahvaćena tom pojavom, pri čemu je konkretno spomenuo napade počinjene u Norveškoj 2011., ubojstvo britanske parlamentarne zastupnice Jo Cox, te napade na centre za azil i džamije diljem Europe, kako bi upozorio na sigurnosne prijetnje o kojima se slabije izvještava;

E.  budući da se neofašističke i neonacističke skupine pojavljuju u različitim oblicima; budući da se većina tih skupina poziva na načelo slobode govora; budući da pravo na slobodu govora nije apsolutno;

F.  budući da se u članku 30. Opće deklaracije o ljudskih pravima jasno navodi da „ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda”;

G.  budući da se u Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije potvrđuje da njezine države stranke osuđuju svaku propagandu i sve organizacije koje se rukovode idejama ili teorijama zasnovanim na superiornosti neke rase ili skupine osoba određene boje ili određenog etničkog porijekla;

H.  budući da je promicanje fašizma zabranjeno u nekoliko država članica u skladu s njihovim nacionalnim pravom;

I.  budući da se 2017., prema izvješću Europola o stanju i trendovima u području terorizma u Europskoj uniji (TESAT) iz 2018., broj uhićenja osoba za kaznena djela povezana s krajnjom desnicom udvostručio;

J.  budući da je 22. srpnja 2011. u napadima u Norveškoj ubijeno 77 osoba, a 151 osoba je ranjena;

K.  budući da je 16. lipnja 2016. Jo Cox, zastupnica u Parlamentu Ujedinjene Kraljevine, brutalno ubijena u Birstallu (Ujedinjena Kraljevina);

L.  budući da je, prema izvješću o zaštiti Ustava za 2017.[6] (činjenice i kretanja) njemačke nacionalne obavještajne agencije Bundesamt für Verfassungsschutz (BfV), krajnja desnica u Njemačkoj te godine počinila 1 054 nasilna djela;

M.  budući da je, prema izvješću Europola iz 2018. (TESAT)[7], 2017. bilo pet osujećenih, neuspjelih ili izvršenih terorističkih napada pripisanih pripadnicima krajnje desnice;

N.  budući da su nakon antifašističkog skupa u Bariju (Italija) 21. rujna 2018. napadnuti zastupnica u Europskom parlamentu Eleonora Forenza i njezin asistent Antonio Perillo;

O.  budući da je francuska obavještajna služba izrazila zabrinutost zbog sve većeg broja pripadnika vojnih i policijskih snaga koji se pridružuju nasilnim skupinama krajnje desnice[8];

P.  budući da je Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI), koju je osnovalo Vijeće Europe, u svojem izvješću od 15. svibnja 2018. izrazila zabrinutost zbog porasta desničarskog ekstremizma i neofašizma u Hrvatskoj[9];

1.  snažno osuđuje terorističke napade, ubojstva, psihološko nasilje, nasilne fizičke napade i povorke neofašističkih i neonacističkih organizacija do kojih je došlo u raznim državama članicama te žali zbog toga;

2.  duboko je zabrinut zbog sve veće normalizacije fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije u Europskoj uniji;

3.  zabrinut je zbog neofašističkog nasilja koje se održava na cijelo društvo a posebno je usmjereno na manjine kao što su crni Europljani/osobe afričkog podrijetla, Židovi, muslimani, Romi, državljani trećih zemalja, LGBTI osobe i osobe s invaliditetom;

4.  snažno osuđuje sve nasilne napade neofašističkih skupina na političare i članove političkih stranaka, o kojima postoje navodi za više država članica;

5.  duboko je zabrinut zbog nekažnjavanja djelovanja neofašističkih i neonacističkih skupina u nekim državama članicama i naglašava da je taj osjećaj nekažnjivosti jedan od razloga koji pojašnjavaju zabrinjavajući porast nasilnih djelovanja određenih krajnje desnih organizacija;

6.  uviđa zabrinjavajući trend neofašističkih i neonacističkih skupina koje se koriste društvenim medijima i internetom kako bi se organizirale diljem Europske unije i osmislile svoju strategiju;

7.  poziva zemlje članice da snažno osude i sankcioniraju zločine iz mržnje, govor mržnje i prebacivanja krivnje od strane političara i javnih dužnosnika na svim razinama i u svim vrstama medija, s obzirom na to da se time izravno normaliziraju i jačaju mržnju i nasilje u društvu;

8.  poziva države članice da poduzmu daljnje mjere za sprečavanje, osuđivanje i suzbijanje govora mržnje i zločina iz mržnje;

9.  poziva države članice da istraže i kazneno progone zločine iz mržnje i da razmjenjuju najbolje prakse za utvrđivanje i istraživanje takvih zločina, uključujući one posebno motivirane različitim oblicima ksenofobije;

10.  poziva države članice da predvide i pruže odgovarajuću potporu žrtvama rasističkih ili ksenofobnih zločina i zločina iz mržnje te da svjedocima pruže zaštitu od počinitelja;

11.  poziva države članice da u okviru policijskih snaga uspostave odjele za borbu protiv zločina iz mržnje; poziva policijske snage da se pobrinu da se njihovo osoblje ne upušta u bilo kakav oblik rasističkog, ksenofobnog ili diskriminirajućeg djelovanja te da se svako takvo djelovanje istraži, a odgovorne osobe privedu pravdi;

12.  poziva Komisiju da potakne civilno društvo na praćenje i prijavljivanje govora mržnje i zločina iz mržnje u državama članicama;

13.  podržava, pohvaljuje i poziva na zaštitu zajednica te organizacija civilnog društva koje se bore protiv fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije;

14.  poziva na konsolidaciju zakonodavstva EU-a o suzbijanju diskriminacije, što uključuje i prenošenje/provedbu postojećeg zakonodavstva i donošenje novog zakonodavstva, uključujući Direktivu o jednakom postupanju;

15.  podsjeća na to da se Okvirnom odlukom Vijeća 2008/913/PUP o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima, rok za provedbu koje je bio studeni 2010., predviđa pravna osnova za sankcioniranje pravnih osoba koje javno potiču na nasilje ili mržnju protiv pripadnika manjina;

16.  apelira na Komisiju da ažurira svoje izvješće iz 2014. o provedbi gore navedene Okvirne odluke Vijeća te da pokrene postupak zbog povrede protiv država članica koje nisu postupile u skladu s odredbama Odluke;

17.  poziva na potpunu i pravodobnu suradnju između tijela kaznenog progona, obavještajnih agencija, sudstva i organizacija civilnog društva u borbi protiv fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije;

18.  poziva države članice da se pridržavaju preporuka Vijeća Europe o borbi protiv pojava neonacizma i desnog ekstremizma;

19.  poziva države članice da osiguraju obvezno osposobljavanje na radnom mjestu temeljeno na ljudskim pravima i usmjereno na pružanje usluga, namijenjeno službenicima za provedbu zakona i službenicima u pravosudnom sustavu na svim razinama;

20.  potiče države članice da osobama koje rade na javnoj radioteleviziji i medijima pruži osposobljavanje u cilju jačanja razine svijesti o izazovima i diskriminaciji s kojima se suočavaju žrtve neofašističkih i neonacističkih organizacija;

21.  poziva države članice da uspostave nacionalne „izlazne programe” za pripadnike nasilnih neofašističkih i neonacističkih skupina; ističe da bi takvi programi trebali nadići pojedinačne intervencije te podrazumijevati dugoročnu potporu za one koji imaju poteškoća u nalaženju posla, preseljenju te izgradnji novih i sigurnih društvenih mreža;

22.  ističe da je svijest o povijesti jedan od preduvjeta za sprečavanje sličnih zločina u budućnosti i ima važnu ulogu u obrazovanju mlađih naraštaja; ističe da je umanjivanje nacističkih zločina prvi korak prema buđenju ideja iz tog doba;

23.  poziva države članice na to da osude i suzbiju sve oblike poricanja holokausta, uključujući trivijalizaciju i minimalizaciju zločina nacista i njihovih suradnika; ističe da se u političkom i medijskom diskursu ne smije trivijalizirati istina o holokaustu;

24.  poziva na zajedničku kulturu sjećanja kojom se odbacuju fašistički zločini iz prošlosti; duboko je zabrinut zbog toga što se mlađe generacije u Europi i drugdje sve manje zanimaju za povijest fašizma, što ih može učiniti ravnodušnima na nove prijetnje;

25.  potiče države članice da kroz opću kulturu promiču obrazovanje o raznolikosti našeg društva i našoj zajedničkoj povijesti, uključujući o zločinima počinjenima u Drugom svjetskom ratu, primjerice o holokaustu i sustavnoj višegodišnjoj dehumanizaciji njegovih žrtava;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju i Ujedinjenim narodima.

Posljednje ažuriranje: 22. listopada 2018.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti