Prijedlog rezolucije - B8-0548/2018Prijedlog rezolucije
B8-0548/2018

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Nacrtu provedbene odluke Komisije  o izdavanju autorizacije za određene uporabe natrijeva dikromata u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Ilario Ormezzano Sai S.R.L.)

21.11.2018 - (D058762/01 – 2018/2929(RSP))

podnesen u skladu s člankom 106. stavcima 2. i 3. Poslovnika

Bas Eickhout, Pavel Poc, Fredrick Federley u ime Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Postupak : 2018/2929(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0548/2018
Podneseni tekstovi :
B8-0548/2018
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

B8-0548/2018

Rezolucija Europskog parlamenta o Nacrtu provedbene odluke Komisije o izdavanju autorizacije za određene uporabe natrijeva dikromata u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Ilario Ormezzano Sai S.R.L.)

(D058762/01 – 2018/2929(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o izdavanju autorizacije za određene uporabe natrijeva dikromata u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Ilario Ormezzano Sai S.R.L.) (D058762/01),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ[1] („Uredba REACH”), a posebno njezin članak 64. stavak 8.,

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu[2] na temelju članka 64. stavka 5. trećeg podstavka Uredbe REACH,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije[3],

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je natrijev dikromat uključen u Prilog XIV. Uredbe REACH zbog tri intrinzična svojstva: karcinogenosti, mutagenosti i reproduktivne toksičnosti (kategorija 1.B); budući da je natrijev dikromat 2008. dodan na popis predloženih tvari za Uredbu REACH[4] zbog svoje klasifikacije kao tvar koja je karcinogena, mutagena i toksična za reprodukciju (kategorija 1.B) u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća[5];

B.  budući da molekula zbog koje je natrijev dikromat karcinogen jest krom (VI) koji sadrži ion i koji se otpušta pri topljenju i disocijaciji natrijeva dikromata; budući da krom (VI) uzrokuje rak pluća kod ljudi i životinja preko dišnih puteva i tumore probavnog trakta kod životinja preko oralnog puta;

C.  budući da je već 1997. u okviru Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93[6] natrijev dikromat utvrđen kao prioritetna tvar za evaluaciju u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 143/97[7]; budući da je Komisija 2008. izdala preporuku za smanjenje rizika od izloženosti natrijevom dikromatu[8];

D.  budući da je Ilario Ormezzano Sai S.R.L. (podnositelj zahtjeva) podnio zahtjev za izdavanje autorizacije za uporabu natrijeva dikromata u bojenju vune; budući da je u mišljenjima Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu zahtjev opisan kao zahtjev s vrha lanca; budući da podnositelj zahtjeva natrijevim dikromatom opskrbljuje 11 korisnika koji se nalaze dalje u lancu i koji se bave proizvodnjom bojila ili samim bojenjem;

E.  budući da je svrha Uredbe REACH osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša, uključujući promicanje alternativnih metoda za procjenu opasnosti tvari, kao i stavljanje u slobodan promet tvari na unutarnjem tržištu te istovremeno povećati konkurentnost i inovativnost; budući da je prvi od ta tri cilja primarni cilj Uredbe REACH, s obzirom na uvodnu izjavu 16. u preambuli Uredbe, kako je protumačio Sud Europske unije[9];

F.  budući da Uredba REACH ne predviđa poseban sustav autorizacije za tzv. „zahtjeve s vrha lanca”; budući da svaki podnositelj zahtjeva za autorizaciju, bez obzira na ulogu ili razinu u lancu opskrbe mora pružiti informacije iz članka 62. Uredbe REACH;

G.  budući da je Odbor za procjenu rizika potvrdio da nije moguće utvrditi izvedenu razinu izloženosti bez učinka za karcinogena svojstva natrijeva dikromata te se stoga natrijev dikromat smatra kao tvar za koju nije moguće utvrditi prag u skladu s člankom 60. stavkom 3. točkom (a) Uredbe REACH; budući da to znači da nije moguće utvrditi teoretsku „sigurnu razinu izloženosti” toj tvari i koristiti je kao referentnu vrijednost za utvrđivanje toga je li rizik koji potječe od njezine uporabe pod adekvatnom kontrolom;

H.  budući da se u uvodnoj izjavi 70. Uredbe REACH navodi sljedeće: „u slučaju svih ostalih tvari kod kojih nije moguće utvrditi sigurnu razinu izloženosti, trebalo bi stalno poduzimati mjere za smanjivanje izloženosti i emisija, u mjeri u kojoj je to tehnički i praktično izvedivo, kako bi se umanjila vjerojatnost nastanka štetnih učinaka”;

I.  budući da je Odbor za procjenu rizika zaključio da operativni uvjeti i mjere upravljanja rizikom koji su opisani u zahtjevu nisu adekvatni i učinkoviti u pogledu ograničavanja rizika[10];

J.  budući da se u članku 55. Uredbe REACH navodi da je zamjena posebno zabrinjavajućih tvari sigurnijim alternativnim tvarima ili tehnologijama ključni cilj poglavlja o autorizaciji;

K.  budući da se u članku 64. stavku 4. Uredbe REACH navodi da je mandat Odbora za socioekonomsku analizu procjena „raspoloživosti, prikladnosti i tehničke izvedivosti alternativa u vezi s uporabom ili uporabama tvari navedenim u zahtjevu […] te svih doprinosa trećih strana koji su dostavljeni na temelju stavka 2. ovog članka”;

L.  budući da se člankom 62. stavkom 4. točkom (e) Uredbe REACH od podnositelja zahtjeva traži da pruži analizu „alternativa, uzimajući u obzir njihove rizike i tehničku i ekonomsku izvedivost zamjene”;

M.  budući da se u članku 60. stavku 4. Uredbe REACH navodi da se autorizacija za uporabu tvari čiji rizici nisu pod adekvatnim nadzorom može izdati samo ako ne postoje odgovarajuće alternativne tvari ili tehnologije;

N.  budući da je Odbor za socioekonomsku analizu primijetio mnoge nedostatke u zahtjevu za izdavanje autorizacije kad je riječ o analizi alternativa; budući da prema Odboru za socioekonomsku analizu podnositelj zahtjeva nije odgovorio na ključna pitanja u tolikoj mjeri da je spriječio da Odbor procijeni tehničku izvedivost, te je podnositelj također samo kratko naveo neke važne aspekte poput ekonomske izvedivosti alternativa[11];

O.  budući da kao glavni argument za to da nema odgovarajućih alternativa podnositelj zahtjeva navodi da klijenti (tj. proizvođači/trgovci na malo odjeće) ne prihvaćaju kvalitetu boje tekstila obojenog korištenjem alternativnih rješenja;

P.  budući da, međutim, navodni zahtjevi klijenata nisu poduprti dokazima i da nije jasno je li preferencija klijenata izražena uz potpuno poznavanje rizika natrijeva dikromata[12];

Q.  budući da je, uz to, Odbor za socioekonomsku analizu napomenuo da, usprkos daljnjim pojašnjenjima od podnositelja zahtjeva, i dalje ostaje subjektivno i nesigurno hoće li klijenti korisnika koji se nalaze dalje u lancu u konačnici prihvatiti alternativni proizvod[13], te je u svojem zaključku Odbor napomenuo da nakon dobrodošlog pojašnjenja od strane podnositelja zahtjeva Odbor i dalje vidi određene nejasnoće u analizi;

R.  budući da je usprkos tim nedostacima i nejasnoćama u zahtjevu Odbor za socioekonomsku analizu svejedno došao do zaključka da ne postoje odgovarajuće alternative uz opću izjavu da su te nejasnoće suštinski dio takve vrste uporabe i da rasprave o kvaliteti proizvoda mogu biti obilježene subjektivnošću modnih trendova i estetskih ukusa potrošača[14];

S.  budući da u tom kontekstu mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu pokazuje da podnositelj zahtjeva nije pružio sveobuhvatnu analizu alternativa dostupnih na tržištu kao zamjena za natrijev dikromat u pogledu uporabe za koju je podnesen zahtjev, ali Odbor potom ne donosi adekvatne zaključke;

T.  budući da je takav ishod nespojiv s činjenicom da su alternative dostupne godinama[15], da vodeće modne marke doprinose Programu zaklade ZDHC za postizanje nulte stope ispuštanja opasnih kemikalija u lancu opskrbe tekstila, kožnih proizvoda i obuće, prema kojem je zabranjena uporaba kroma (VI) u tekstilnoj industriji[16], i da individualna poduzeća u tekstilnoj industriji imaju eksplicitne politike kojima je zabranjena uporaba kroma (VI) (npr. H&M)[17], uključujući poduzeća na modnim tržištima visokog cjenovnog razreda (Armani[18] i Lanificio Ermenegildo Zegna[19]);

U.  budući da su Gruppo Colle i Ormezzano jedini podnositelji zahtjeva za izdavanje autorizacije u okviru Uredbe REACH za bojila koja sadrže krom;

V.  budući da se Uredbom REACH teret dokazivanja toga da su ispunjeni uvjeti za izdavanje autorizacije stavlja na podnositelja zahtjeva; budući da Odbor za socioekonomsku analizu ima dužnost pružiti znanstvene savjete temeljene na načelima izvrsnosti, transparentnosti i neovisnosti, što je važno postupovno jamstvo čija je svrha osigurati znanstvenu objektivnost donesenih mjera i spriječiti proizvoljne mjere[20];

W.  budući da nije jasno zašto je, usprkos nedostacima i nejasnoćama utvrđenima u pogledu analize alternativa, Odbor za socioekonomsku analizu zaključio da su dostupne dostatne informacije da donese zaključak o prihvatljivosti alternativa; budući da također nije jasno zašto navodi subjektivnih preferencija nisu odbačeni usprkos nedostatku detaljnih objektivnih i provjerljivih dokaza i zašto ti navodi nisu procijenjeni u odnosu na najbolje prakse na tržištu;

X.  budući da nije prihvatljivo tolerirati potencijalno brojne slučajeve neplodnosti, raka i mutagenih učinaka, usprkos dostupnosti alternativa natrijevom kromatu, na temelju pretpostavke da proizvođači odjeće neće prihvatiti alternative zbog njihova subjektivnog „ukusa”;

Y.  budući da takvo tumačenje pojma alternativnih rješenja i razine dokaza koju podnositelj zahtjeva mora pružiti nije u skladu s ciljem zamjene posebno zabrinjavajućih tvari alternativnim rješenjima, niti s primarnim ciljem Uredbe REACH da se zajamči visoka razina zaštite ljudskog zdravlja i okoliša;

Z.  budući da je Komisija svjesna da postoje odgovarajuće alternative, osobito zahvaljujući informacijama pruženima tijekom javnog savjetovanja i trijaloga[21] koje je organizirala Europska agencija za kemikalije u okviru zahtjeva koji je podnio Gruppo Colle[22];

AA  budući da nije prikladno da Komisija ignorira ključne informacije koje dokazuju prisutnost odgovarajućih alternativa iz tog usporednog predmeta;

BB.  budući da se člankom 61. stavkom 2. točkom (b) Komisiji daje ovlast da u bilo kojem trenutku preispita autorizaciju ako se pojave „nove informacije o mogućim zamjenama”;

CC.  budući da izdavanje autorizacije za uporabu tvari za koju nije moguće utvrditi prag za primjene za koje postoje alternative nije u skladu sa zahtjevima iz odredbi Uredbe REACH te bi neprimjereno nagradilo subjekte koji zaostaju i uspostavilo opasan presedan za buduće odluke o izdavanju autorizacije u okviru Uredbe REACH;

1.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1907/2006 jer ne poštuje uvjete uspostavljene tom Uredbom za izdavanje autorizacije;

2.  poziva Komisiju da povuče svoj nacrt provedbene odluke i da podnese novi nacrt kojim se odbija zahtjev za izdavanje autorizacije za određene uporabe natrijeva dikromata (Ilario Ormezzano Sai S.R.L.);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

 

Posljednje ažuriranje: 27. studenog 2018.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti