Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezin članak 21.,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju, a posebno njen članak 11.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske komisije iz 2011. pod nazivom „Transseksualne i interseksualne osobe”,

–  uzimajući u obzir završna izvješća o pilot-projektu „Health4LGBTI” o nejednakostima u zdravstvu s kojima su suočeni pripadnici skupine LGBTI, koji je financirala Europska komisija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2015. godini(3),

–  uzimajući u obzir dokument koji je Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) objavila u svibnju 2015. pod nazivom „Stanje temeljnih prava za interseksualne osobe”(4),

–  uzimajući u obzir internetsku publikaciju Europske agencije za temeljna prava iz studenog 2017. pod nazivom „Određivanje uvjeta u pogledu minimalne dobi u vezi s pravima djeteta u Europskoj uniji”(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava o temeljnim pravima za 2018.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2191 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o promicanju ljudskih prava i uklanjanju diskriminacije interseksualnih osoba, donesenu 2017. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava o ljudskim pravima i interseksualnim osobama za 2015.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima iz 2013.,

–  uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte („Načela i obveze države o primjeni Zakona o međunarodnim ljudskim pravima u odnosu na spolnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje i spolna obilježja”) donesena u studenome 2006. i deset dodatnih načela („dodatnih 10”) donesenih 10. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o pravima interseksualnih osoba (O-000132/2018 – B8-0007/2019 i O-000133/2018 – B8-0008/2019),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su interseksualne osobe rođene s fizičkim spolnim obilježjima koja ne odgovaraju medicinskim ili društvenim normama ženskog ili muškog tijela, a te se razlike u spolnim obilježjima mogu očitovati u primarnim svojstvima (kao što su unutarnji i vanjski spolni organi, kromosomska i hormonalna struktura) i/ili sekundarnim svojstvima (kao što su mišićna masa, raspoređenost kose i stas);

B.  budući da su interseksualne osobe u Europskoj uniji često izložene nasilju i diskriminaciji, a ta su kršenja ljudskih prava i dalje u velikoj mjeri nepoznata javnosti i donositeljima politika;

C.  budući da se na interseksualnoj dojenčadi često vrše operacije i medicinski zahvati koji u većini slučajeva nisu medicinski nužni; budući da se plastične i hitne operacije ponekad predlažu u paketu, zbog čega roditelji i interseksualne osobe nemaju sve informacije o posljedicama svake operacije;

D.  budući da se operacije i medicinski zahvati obavljaju na interseksualnoj djeci bez njihovog prethodnog osobnog, punog i informiranog pristanka; budući da genitalno sakaćenje interseksualnih osoba može imati doživotne posljedice kao što su psihološke traume i fizička oštećenja;

E.  budući da su interseksualne osobe i djeca koji pripadaju i drugim manjinama i marginaliziranim skupinama zbog njihovih višedimenzionalnih identiteta dodatno marginalizirani i društveno isključeni te izloženi opasnosti od nasilja i diskriminacije;

F.  budući da se u većini država članica EU-a operacije na interseksualnoj djeci i interseksualnim osobama s invaliditetom mogu provoditi uz pristanak njihova zakonskog skrbnika, bez obzira na sposobnost te osobe da sama donese odluku;

G.  budući da su u brojnim slučajevima roditelji i/ili zakonski skrbnici izloženi velikom pritisku da donesu odluku, a da nisu u potpunosti informirani o cjeloživotnim posljedicama za njihovo dijete;

H.  budući da mnoge interseksualne osobe nemaju potpuni pristup svojoj zdravstvenoj dokumentaciji i nisu svjesne svoje interseksualnosti ili ne znaju kojim su medicinskim zahvatima bile podvrgnute;

I.  budući da se interseksualna odstupanja, primjerice u međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD) Svjetske zdravstvene organizacije, i dalje ubrajaju u bolesti, iako nema dokaza o dugoročnoj uspješnosti liječenja;

J.  budući da se neke interseksualne osobe neće poistovjetiti s rodom koji im je medicinski dodijeljen po rođenju; budući da je pravno priznavanje roda na temelju samoodređenja moguće u samo šest država članica; budući da mnoge države članice EU-a i dalje zahtijevaju sterilizaciju za pravno priznavanje roda;

K.  budući da zakonodavstvo o suzbijanju diskriminacije na razini EU-a i u većini država članica ne obuhvaća diskriminaciju na temelju spolnih obilježja, ni kao samostalnu kategoriju ni kao jedan oblik diskriminacije na temelju spola;

L.  budući da se mnoga interseksualna djeca suočavaju s kršenjem ljudskih prava i genitalnim sakaćenjem u EU-u kada se podvrgavaju zahvatima normalizacije spola;

1.  ističe hitnu potrebu za rješavanjem problema kršenja ljudskih prava interseksualnih osoba i poziva Komisiju i države članice da predlože zakone kojima bi se riješila ta pitanja;

Medikalizacija i patologizacija

2.  snažno osuđuje zahvate i operacije normalizacije spola; pozdravlja zakone kojima se zabranjuju takve operacije, primjerice na Malti i u Portugalu, i potiče druge države članice da donesu slične zakone što je prije moguće;

3.  naglašava da je interseksualnoj djeci i interseksualnim osobama s invaliditetom te njihovim roditeljima ili skrbnicima potrebno pružiti odgovarajuće savjetovanje i potporu te ih u potpunosti informirati o posljedicama zahvata normalizacije spola;

4.  poziva Komisiju i države članice da pruže potporu organizacijama koje rade na uklanjanju stigmatizacije interseksualnih osoba;

5.  poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva namijenjena organizacijama civilnog društva za interseksualne osobe;

6.  poziva države članice da interseksualnim osobama omoguće bolji pristup vlastitoj zdravstvenoj dokumentaciji i da se pobrinu za to da nitko u djetinjstvu ne bude podvrgnut nepotrebnom medicinskom ili kirurškom zahvatu, čime će se osigurati tjelesni integritet, autonomija i samoodređenje dotične djece;

7.  smatra da patologizacija interseksualnih odstupanja ugrožava puno uživanje prava interseksualnih osoba na najviši mogući zdravstveni standard, kako je utvrđeno u Konvenciji UN-a o pravima djeteta; poziva države članice da zajamče depatologizaciju interseksualnih osoba;

8.  pozdravlja depatologizaciju, iako djelomičnu, transseksualnog identiteta u jedanaestoj reviziji međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11); međutim, napominje da kategorija „rodne nekompatibilnosti” u djetinjstvu patologizira ponašanje u djetinjstvu koje nije u skladu sa spolnim normama; stoga poziva države članice da tu kategoriju uklone iz jedanaeste revizije međunarodne klasifikacije bolesti i da buduća revizija međunarodne klasifikacije bolesti bude u skladu s njihovim nacionalnim zdravstvenim sustavima;

Osobne isprave

9.  naglašava važnost fleksibilnog postupka registracije prilikom rođenja; pozdravlja zakone koji su usvojeni u nekim državama članicama i kojima se dopušta pravno priznavanje roda na temelju samoodređenja; potiče druge države članice da usvoje slično zakonodavstvo, uključujući fleksibilne postupke za promjenu rodnih oznaka, ako se te oznake i dalje budu bilježile, te imena na rodnim listovima i osobnim ispravama (uključujući mogućnost rodno neutralnih imena);

Diskriminacija

10.  izražava žaljenje zbog činjenice da se spolna obilježja ne priznaju kao osnova za diskriminaciju u cijelom EU-u i iz tog razloga ističe važnost tog kriterija kako bi se interseksualnim osobama osigurao pristup pravosuđu;

11.  poziva Komisiju da poboljša razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da usvoje potrebne zakone kako bi se zajamčila primjerena zaštita, poštovanje i promicanje temeljnih prava interseksualnih osoba, uključujući prava interseksualne djece, te potpuna zaštita od diskriminacije;

Osviještenost javnosti

12.  poziva sve relevantne dionike da istraživanja o interseksualnim osobama provode iz sociološke perspektive i perspektive ljudskih prava, a ne iz medicinske perspektive;

13.  poziva Komisiju da u kontekstu europskih referentnih mreža zajamči da se sredstvima EU-a ne podupiru istraživački ili medicinski projekti kojima se dodatno doprinosi kršenju ljudskih prava interseksualnih osoba; poziva Komisiju i države članice da podrže i financiraju istraživanja stanja ljudskih prava interseksualnih osoba;

14.  poziva Komisiju da zauzme cjelovit pristup temeljen na pravima interseksualnih osoba i da na bolji način koordinira rad Glavne uprave za pravosuđe i zaštitu potrošača, Glavne uprave za obrazovanje, mlade, sport i kulturu i Glavne uprave za zdravlje i sigurnost hrane kako bi se osigurale dosljedne politike i programi podrške za interseksualne osobe, uključujući osposobljavanje državnih službenika i medicinskog osoblja;

15.  poziva Komisiju na jačanje interseksualne dimenzije u svojem višegodišnjem popisu mjera u korist pripadnika skupine LGBTI za tekuće razdoblje te da odmah počne pripremati obnovu te strategije za sljedeće višegodišnje razdoblje (2019. – 2024.);

16.  poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu zaštite ljudskih prava i tjelesnog integriteta interseksualnih osoba;

°

°  °

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL L 315, 14.11.2012., str. 57. (2) SL C 93, 24.3.2017., str. 21. (3) SL C 238, 6.7.2018., str. 2. (4) https://fra.europa.eu/en/publication/2015/fundamental-rights-situation-intersex-people (5) http://fra.europa.eu/en/publication/2017/mapping–minimum–age–requirements–concerning–rights–child–eu