B8‑0167/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Nikaragvi

(2019/2615(RSP))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nikaragvi, a posebno one od 18. prosinca 2008.[1], 26. studenog 2009.[2], 16. veljače 2017.[3] i 31. svibnja 2018.[4],

– uzimajući u obzir izjavu koju je 2. listopada 2018. u ime EU-a dala potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o stanju o Nikaragvi,

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Nikaragvi od 21. siječnja 2019.,

– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 1. ožujka 2019. o nastavku nacionalnog dijaloga u Nikaragvi,

– uzimajući u obzir poziv Međuameričke komisije za ljudska prava (IACHR) od 28. veljače 2019. za osiguravanje uvjeta koji omogućuju uživanje ljudskih prava tijekom dijaloga u Nikaragvi,

– uzimajući u obzir svoje ad hoc izaslanstvo u Nikaragvi od 23. do 26. siječnja 2019.,

– uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike iz 2012.,

– uzimajući u obzir Strateški dokument i višegodišnji okvirni program EU-a za Nikaragvu za razdoblje 2014. – 2020.,

– uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava iz lipnja 2004., kako su ažurirane 2008.,

– uzimajući u obzir Ustav Nikaragve,

– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da se od izbijanja socijalnih prosvjeda 18. travnja 2018. protiv planiranih reformi sustava socijalnog osiguranja u Nikaragvi i sve veće autokratske usmjerenosti predsjedničkog para Daniela Ortege i Rosario Murillo, stanje u Nikaragvi pogoršalo i pretvorilo u ozbiljnu i dalekosežnu krizu, s obzirom na to da je režim predsjednika Ortege odgovorio dosad neviđenim nasiljem i represijom, koristeći se paravojnim i protupobunjeničkim snagama, kao i redovitim snagama sigurnosti;

B. budući da su među drugim izvorima nezadovoljstva i otvorenog sukoba naglo jačanje rudarskih ekstrakcijskih aktivnosti usmjerenih na izvoz, sektora šećerne trske i palmina ulja, stočarstva, projekt kanala između dva oceana čije su posljedice preseljavanje stanovništva te ozbiljna i nepopravljiva šteta za okoliš, te opetovano zatiranje prosvjeda protiv tih aktivnosti;

C. budući da je prema izvješćima zbog tog represivnog odgovora ubijeno više od 400, a ranjeno više od 3 000 ljudi te da su brojne osobe nestale ili poslane u zatvor, pri čemu većina zatvorenika boravi u strašnim uvjetima, dok se mnogi drugi nalaze u progonstvu;

D. budući da su studenti, seljaci, bivši pripadnici FSLN-a te ekološki i drugi aktivisti i dalje u zatvoru zbog optužbe za terorizam, remećenje rada javnih službi i teška oštećenja i pljačke jer su sudjelovali u mirnim demonstracijama, a suđenje je predviđeno za 1. travnja 2019.;

E. budući da su žene osobito ugrožene tijekom krize; budući da je, prema navodima nikaragvanske podružnice nevladine organizacije „Katolici za izborˮ, samo u razdoblju od siječnja do prosinca 2018. zabilježeno 55 slučajeva femicida; budući da su prema izvješćima ti slučajevi femicida bili još brutalniji nego prethodnih godina te da su uglavnom počinjeni u skupinama;

F. budući da je u lipnju 2017. nikaragvanska Nacionalna skupština usvojila izmjene i dopune „Integralnog zakona protiv nasilja nad ženamaˮ, prema kojima femicid pripada u privatnu sferu, kao zločin među supružnicima, iako se velik broj slučajeva femicida događa u javnoj sferi;

G. budući da je, prema podacima Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda, Nikaragva jedna od američkih zemalja s najvišim stopama maloljetničke trudnoće i smrti majke; budući da je u toj zemlji pobačaj zabranjen u svim okolnostima;

H. budući da je 29. studenog 2018. Nacionalna skupština dekretom odobrila ukidanje pravnog statusa nekolicine nacionalnih nevladinih organizacija; budući da se prema izvješćima taj dekret temelji na odviše nejasnim i nepreciznim odredbama koje ne uključuju jamčenje pravičnog postupka; budući da se prema izvješćima njegova namjera sastoji od toga da se organizacijama i borcima za ljudska prava ograniči obavljanje njihova legitimnog rada u području obrane ljudskih prava u Nikaragvi;

I. budući da je vlada Nikaragve nažalost prekinula suradnju s IACHR-om (Međuamerička komisija za ljudska prava) i njegovim tijelima, nakon što je ta komisija objavila svoje izvješće o Nikaragvi, te s Uredom visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR); budući da je naredila i obustavu misije Interdisciplinarne skupine neovisnih stručnjaka (GIEI);

J. budući da je 27. veljače 2019. Nikaragva najavila uvjetno puštanje na slobodu 100 zatvorenika, koji su bili u zatvoru od 18. travnja 2018.; budući da se ti zatvorenici trenutačno nalaze u kućnom pritvoru; budući da je uspostavljanje nacionalnog dijaloga između vlade Nikaragve i članova oporbe, ujedinjenih u skupinu Alianza Cívica, ubrzo nakon toga predstavljalo pozitivan korak prema rješenju za krize postignutom u sklopu pregovora;

K. budući da je u večernjim satima 4. ožujka 2019. taj nacionalni dijalog prekinut; budući da su u nazočnosti Katoličke crkve obje strane sljedećeg dana potpisale plan i održale nove razgovore 6. ožujka te utvrdile rok za finalizaciju pregovora 28. ožujka;

1. snažno osuđuje svaki oblik represije i kriminalizacije civilnog društva, uključujući medije, korištenje antiterorističkih zakona i protupobunjeničkih snaga protiv oponenata u Nikaragvi te neprestanog zastrašivanja, uznemiravanja, zatvaranja i otmice pojedinaca koji su sudjelovali u prosvjedima oporbe;

2. zabrinut je zbog sve većeg ograničavanja građanskog prostora i izražavanja neslaganja; podsjeća na pravo na slobodu udruživanja i mirnog okupljanja; ustraje u tome da bi borci za ljudska prava prvi trebali biti zaštićeni i obuhvaćeni vladavinom prava, kako je utvrđeno u Smjernicama EU-a za borce za ljudska prava;

3. osuđuje to što je nikaragvanska Nacionalna skupština ukinula pravni status nekolicine nacionalnih nevladinih organizacija; smatra da je civilnim organizacijama na koje ta uredba utječe potrebno brzo vratiti pravni status;

4. poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da osiguraju potpunu provedbu smjernica EU-a o borcima za ljudska prava te da povećaju potporu borcima za ljudska prava i njihovu zaštitu, a osobito kad je riječ o ženama koje se bore za ljudska prava;

5. snažno poziva na nastavak nacionalnog dijaloga na temelju plana koji su potpisale obje strane, i to na transparentan, uključiv i konstruktivan način, kako bi se pronašlo općeprihvaćeno usuglašeno rješenje za trenutačnu višestruku krizu;

6. smatra da se trenutačna kriza može riješiti samo mirnim dijalogom među nikaragvanskim državljanima te pregovorima o reformi institucija, uključujući izborne institucije; ponavlja da je EU spreman djelovati kao posrednik ako to bude potrebno;

7. poziva da se smjesta oslobode svi zatvorenici koji su nezakonito pritvoreni; poziva i na zaustavljanje zlostavljanja pritvorenika, pružanje medicinske skrbi i pravnih jamstava te osiguranje zatvorskih uvjeta u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom za one koji su još u pritvoru te na pošten i pravedan postupak; nadalje podsjeća na to da se moraju provesti potpune, transparentne i neovisne istrage svih prekršaja, kaznenih djela i kršenja ljudskih prava te da se odgovorne osobe moraju kazniti, a žrtvama omogućiti odšteta;

8. mišljenja je da bi uspostava Nacionalnog povjerenstva za istinu, koje bi mogli podupirati međunarodni stručnjaci, bio najbolji način za jamčenje preuzimanja odgovornosti za sva kršenja ljudskih prava, prevladavanja problema nekažnjavanja i ponovnog uspostavljanja povjerenja kao temelja za pomirenje;

9. ustraje u tome da se međunarodnim organizacijama kao što je IACHR i njegov posebni mehanizam za praćenje stanja u Nikaragvi (MESENI) (Mecanismo de Seguimiento de Nicaragua), tijelima UN-a i skupini GIEI mora dopustiti povratak u Nikaragvu i nastavak rada te da se moraju uspostaviti uvjeti za njihov povratak;

10. ističe da je potrebno ukinuti mjere usmjerene na organizacije civilnog društva i neovisne medije, čiji je cilj zatvaranje tih organizacija i medija, poput oduzimanja imovine;

11. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi Nikaragve, Srednjeameričkom parlamentu, Međuameričkoj komisiji za ljudska prava i supredsjednicima Europsko-latinskoameričke parlamentarne skupštine.