Postupak : 2019/2580(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0178/2019

Podneseni tekstovi :

B8-0178/2019

Rasprave :

Glasovanja :

PV 14/03/2019 - 11.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0215

<Date>{11/03/2019}11.3.2019</Date>
<NoDocSe>B8-0178/2019</NoDocSe>
PDF 146kWORD 52k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o europskom režimu sankcija za kršenje ljudskih prava</Titre>

<DocRef>(2019/2580(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Laima Liucija Andrikienė, Sandra Kalniete, Esther de Lange, Cristian Dan Preda, David McAllister, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Dubravka Šuica, Elmar Brok, Lorenzo Cesa, Michael Gahler, Tunne Kelam, Eduard Kukan, Jaromír Štětina, Fernando Ruas</Depute>

<Commission>{PPE}u ime Kluba zastupnika PPE-a</Commission>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0177/2019

B8-0178/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o europskom režimu sankcija za kršenje ljudskih prava

(2019/2580(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima poziva na uspostavu mehanizma na razini EU-a za uvođenje ciljanih sankcija protiv pojedinaca koji sudjeluju u teškom kršenju ljudskih prava, osobito svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog[1],

 uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. veljače 2019. o stanju u Čečeniji i slučaju Ojuba Titijeva[2],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2019. o stanju političkih odnosa između EU-a i Rusije[3],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2017. i politici Europske unije u tom području[4],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama[5],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država[6],

 uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 30. listopada 2018. o Sergeju Magnickom i drugim slučajevima – ciljanim sankcijama protiv nekažnjavanja,

 uzimajući u obzir Smjernice o provedbi i ocjenjivanju mjera ograničavanja koje je Vijeće usvojilo 2003. te revidiralo i ažuriralo 2005., 2009., 2012. i 2017. godine,

 uzimajući u obzir izjavu koju je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku dala u ime EU-a na Međunarodni dan ljudskih prava 10. prosinca 2018.,

 uzimajući u obzir izjavu predsjednika Jeana-Claudea Junckera prilikom njegova govora o stanju Unije od 12. rujna 2018., u kojoj je predložio da države članice koriste sustav glasovanja kvalificiranom većinom u određenim područjima ZVSP-a EU-a, kao što su zajednički odgovor na kršenje ljudskih prava i primjena učinkovitih sankcija,

 uzimajući u obzir studiju pod naslovom „Ciljane sankcije protiv pojedinaca zbog teškog kršenja ljudskih prava – utjecaj, trendovi i mogućnosti na razini EU-a”,

 uzimajući u obzir prijedlog od 14. studenog 2018. o osnivanju Europskog povjerenstva za zabranu ulaska zbog kršenja ljudskih prava,

 uzimajući u obzir prijedlog nizozemske vlade za režim sankcija u području ljudskih prava na europskoj razini,

 uzimajući u obzir glavu V. poglavlje 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) o donošenju sankcija u okviru ZVSP-a,

 uzimajući u obzir članak 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o donošenju sankcija protiv trećih zemalja kao i protiv pojedinaca, skupina i nedržavnih subjekata,

 uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da su sankcije ključni instrument ZVSP-a; budući da su sankcije tijekom protekla dva desetljeća postale sastavni dio skupa instrumenata EU-a za vanjske odnose, te je trenutačno na snazi više od 40 različitih mjera ograničavanja protiv 34 zemlje; budući da se procjenjuje da su dvije trećine sankcija EU-a za pojedine zemlje uvedene kao potpora ciljevima u području ljudskih prava i demokracije;

B. budući da se sankcijama želi postići promjena u politikama ili ponašanju onih na koje se primjenjuju, s ciljem promicanja ciljeva ZVSP-a. budući da je jedan od glavnih ciljeva ZVSP-a razvoj i jačanje demokracije, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda;

C. budući da su sankcije osmišljene kako bi se štetne posljedice za osobe koje nisu odgovorne za politike ili djelovanja koje su dovele do njihova donošenja svele na najmanju moguću mjeru, posebno u vezi s lokalnim civilnim stanovništvom i zakonitim aktivnostima u dotičnoj zemlji ili s njom;

D. budući da su sve sankcije koje EU donese u potpunosti usklađene s obvezama iz međunarodnog prava, među kojima su i one koje se odnose na ljudska prava i temeljne slobode; budući da bi sankcije trebalo redovito preispitivati kako bi se osiguralo da doprinose ostvarenju navedenih ciljeva;

E. budući da je EU, uz sankcije koje se odnose na pojedine zemlje i čiji je cilj dovesti do promjena njihova ponašanja, nedavno uveo mjere ograničavanja protiv širenja i upotrebe kemijskog oružja i kibernapada, kao i posebne mjere za borbu protiv terorizma;

F. budući da su Estonija, Latvija, Litva, Ujedinjena Kraljevina, Kanada i Sjedinjene Američke Države donijele zakone Magnicki kojima se njihovim vladama omogućuje uvođenje ciljanih sankcija kao što su zabrane izdavanja viza i zamrzavanje imovine počiniteljima ozbiljnih kršenja ljudskih prava kao i osobama koje od tih kršenja imaju koristi; budući da je Europski parlament više puta pozvao na uspostavu režima sankcija zakona Magnicki u vezi s ljudskim pravima na razini EU-a;

G. budući da postojeći zakoni Magnicki nisu ograničeni samo na osobe iz određenih zemalja ili za koje se utvrdi da su uključene u određena kaznena djela, već da su njima obuhvaćeni svi počinitelji teških povreda ljudskih prava koji nisu kažnjeni;

H. budući da neka nacionalna tijela kaznenog progona nisu privela pravdi počinitelje kaznenih djela; budući da bi u takvim slučajevima vrlo učinkovit bio zakon Magnicki na razini EU-a koji obuhvaća ciljane sankcije te kojim se pravilno upravlja;

I. budući da je nizozemska vlada u studenom 2018. pokrenula raspravu između država članica EU-a o toj političkoj mogućnosti ciljanog režima sankcija u području ljudskih prava na razini EU-a; budući da se na razini radne skupine Vijeća i dalje vode preliminarne rasprave;

1. oštro osuđuje sve slučajeve kršenja ljudskih prava diljem svijeta; apelira na Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da prije isteka trenutačnog parlamentarnog saziva pripreme zakonodavni prijedlog zakona Magnicki na razini EU-a kojim bi se omogućilo uvođenje zabrana izdavanja viza i ciljanih sankcija kao što je blokiranje imovine i udjela u imovini unutar nadležnosti EU-a za pojedine javne dužnosnike ili osobe koje djeluju u službenom svojstvu te državne i nedržavne aktere i subjekte koji su odgovorni za teške povrede ljudskih prava;

2. izražava svoje stajalište da se progon, teška zlodjela i međunarodni zločini protiv vjerskih i etničkih manjina smatraju ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti; naglašava činjenicu da one koji namjerno, iz etničkih ili vjernih razloga, planiraju, potiču, provode, podupiru ili pokušavaju počiniti takve teške zločine treba privesti pravdi;

3. naglašava važnost toga da se bez odgode sastavi popis sankcija kako bi se zajamčila učinkovita provedba europskog zakona Magnicki; poziva Vijeće da bez odgode nastavi sa svojim radom u tom pogledu; naglašava važnost uloge Parlamenta u nadzoru tog budućeg režima, posebno u definiranju kriterija za uvrštavanje na popis i izmjeni tih popisa;

4. čvrsto vjeruje da bi takav sustav bio vrijedan dodatak postojećim instrumentima EU-a za ljudska prava i vanjsku politiku te bi ojačao ulogu EU-a kao globalnog aktera u području ljudskih prava, posebno u njegovoj borbi protiv nekažnjavanja i potpori žrtvama zlostavljanja i borcima za ljudska prava diljem svijeta;

5. naglašava da bi režim trebao omogućiti restriktivne mjere, posebno zamrzavanje imovine i zabrane ulaska u EU, za pojedince ili subjekte koji su odgovorni za teške povrede ljudskih prava ili zlostavljanja te koji potpomažu ili financiraju planiranje, organiziranje ili počinjenje takvih zločina; u tom smislu snažno potiče na utvrđivanje jasne definicije opsega kršenja kako bi se ispravila trenutačna situacija;

6. ustraje u tome da bi se, kako bi se zajamčilo temeljito sudsko preispitivanje, odluke o uvrštavanju i uklanjanju pojedinaca ili subjekata trebale temeljiti na jasnim i prepoznatljivim kriterijima koji se temelje na dokazima te biti izravno povezane s počinjenim kaznenim djelom;

7. naglašava potrebu da sve države članice tumače primjenu sankcija na isti i dosljedan način; poziva države članice da međusobno surađuju u utvrđivanju odgovarajućih ciljanih osoba, među ostalim korištenjem relevantnih mehanizama Unije te razmjenom informacija o popisima sankcija i razlozima na temelju kojih je opravdano vjerovati da su te osobe odgovorne za ozbiljna kršenja ljudskih prava; ističe da bi trgovci ljudima koji profitiraju od migracijskih tokova trebali biti sankcionirani u okviru takvog režima;

8. pozdravlja prijedlog predsjednika Komisije da se u područjima specifičnima za ZVSP, uključujući pitanja povezana s ljudskim pravima, napusti obveza jednoglasnosti u procesu donošenja odluka u Vijeću; vjeruje da bi se takav postupak donošenja odluka mogao primijeniti na taj novi režim sankcija;

9. apelira na sve države članice da osiguraju potpunu usklađenost s odlukama Vijeća o restriktivnim mjerama za pojedince i subjekte, a posebno o zamrzavanju imovine pojedinaca uvrštenih na popis i o ograničenjima pristupa državnim područjima zbog kršenja ljudskih prava;

10. ističe da bi kazneni progon počinitelja teških povreda ljudskih prava preko domaćih ili međunarodnih jurisdikcija trebao ostati glavni cilj svih napora u borbi protiv nekažnjavanja koje poduzimaju EU i njegove države članice; poziva Vijeće da uključi prekogranična kršenja unutar područja primjene režima;

11. poziva Komisiju da dodijeli odgovarajuća sredstva i stručno znanje za provedbu i nadzor tog režima nakon njegova uvođenja te da posebnu pozornost posveti javnoj komunikaciji o uvrštavanjima na popis, kako u EU-u tako i u dotičnim zemljama;

12. podržava napore aktivista civilnog društva da uspostave takav režim te potiče raspravu o prijedlogu o uspostavi neovisnog savjetodavnog odbora na razini EU-a;

13. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Vijeća Europe.

[1] SL C 408, 30.11.2017., str. 43.

[2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0115.

[3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0157.

[4] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0515.

[5] SL C 337, 20.9.2018., str. 82.

[6] SL C 35, 31.1.2018., str. 77.

Posljednje ažuriranje: 13. ožujka 2019.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti