Prijedlog rezolucije - B8-0188/2019Prijedlog rezolucije
B8-0188/2019

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o strategiji za dugoročno smanjivanje emisija stakleničkih plinova u EU-u u skladu s Pariškim sporazumom

11.3.2019 - (2019/2582(RSP))

podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije
podnesenog u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Peter Liese, Jytte Guteland, Nils Torvalds, Bas Eickhout, Lynn Boylan, Eleonora Eviu ime Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane 

Postupak : 2019/2582(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0188/2019
Podneseni tekstovi :
B8-0188/2019
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0188/2019

Rezolucija Enuropskog parlamenta o strategiji za dugoročno smanjivanje emisija stakleničkih plinova u EU-u u skladu s Pariškim sporazumom

(2019/2582(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ (COM(2018)773),

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21. te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11) koje su održane u Parizu u Francuskoj od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir 24. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP24), 14. zasjedanje u okviru sastanka stranaka Protokola iz Kyota (CMP14) i treći dio 1. zasjedanja konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1.3), koji su održani Katowicama u Poljskoj od 2. do 14. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja je održana 2018. u Katowicama u Poljskoj (COP24)[1],

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ, njegovo 5. izvješće o procjeni (AR5) i objedinjeno izvješće,

–  uzimajući u obzir 9. izdanje Izvješća o odstupanju emisija u sklopu Programa UN-a za okoliš koje je usvojeno 27. studenoga 2018.

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je 24. konferencija stranaka UNFCCC-a (COP24) rezultirala usvajanjem Pravilnika iz Katowica koji pruža pravnu jasnoću u pogledu provedbe Pariškog sporazuma;

1.  naglašava da se europski građani već suočavaju s izravnim učincima klimatskih promjena; ističe da su prema podacima Europske agencije za okoliš prosječni godišnji gubici prouzročeni ekstremnim vremenskim i klimatskim pojavama u Uniji od 2010. do 2016. iznosili oko 12,8 milijardi eura te da bi šteta u EU-u zbog klimatskih promjena, ako se ništa ne poduzme, mogla iznositi barem 190 milijardi eura do 2080., što je neto gubitak blagostanja od 1,8 % njegovog trenutačnog BDP-a; naglašava da bi se u slučaju scenarija s visokom stopom emisija godišnji troškovi zbog poplava u EU-u mogli povećati na 1 bilijun EUR do 2100. godine i da bi katastrofama povezanima s vremenskim prilikama moglo do iste godine biti pogođeno otprilike dvije trećine građana Europe u usporedbi s današnjim stanjem kada takve katastrofe pogađaju 5 % stanovništva; dodatno naglašava da će, prema navodima Europske agencije za okoliš, do 2030. godine 50 % naseljenih područja EU-a biti pogođeno ozbiljnom nestašicom vode;

2.  podsjeća na rezultate istraživanja Eurobarometra iz studenoga 2018. prema kojima 93 % Europljana smatra da su klimatske promjene prouzročene ljudskim aktivnostima, a njih 85 % slaže se da se borbom protiv klimatskih promjena i učinkovitijom uporabom energije mogu potaknuti gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta u Europi; primjećuje da su klimatske promjene među glavnim prioritetima ljudi u Europi;

3.  ističe da je posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o porastu temperature od 1,5 °C najopsežnija i najnovija procjena načina ublažavanja klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom;

4.  naglašava da prema tom izvješću ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C bez ili uz ograničeno premašivanje te vrijednosti podrazumijeva postizanje globalne nulte stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do2067. i ograničavanje globalnih emisija stakleničkih plinova do 2030. na najviše 27,4 Gt ekvivalenta CO2 godišnje; ističe, u kontekstu tih nalaza, da za sigurne izglede za zadržavanje porasta globalne temperature na razini nižoj od 1,5° C do 2100. Unija, kao globalni predvodnik, treba težiti tomu da nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova postigne što je prije moguće, a najkasnije do 2050.;

5.  izražava zabrinutost zbog Izvješća o odstupanju emisija u sklopu Programa UN-a za okoliš, koje otkriva da trenutačni bezuvjetni nacionalno utvrđeni doprinosi u velikoj mjeri premašuju granicu zatopljenja koja je znatno niža od 2° C iz Pariškog sporazuma, što umjesto te granice dovodi do procijenjenog zatopljenja od 3,2° C[2] do 2100.; ističe da sve strane trebaju hitno povećati svoje klimatske ambicije do 2020.;

6.  pozdravlja objavu komunikacije Komisije „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ; podupire cilj da se postigne nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova do 2050. i potiče države članice da učine isto kao dio buduće rasprave na europskoj razini, na posebnom sastanku na vrhu EU-a u gradu Sibiu u svibnju 2019.;

Metode europske strategije za postizanje nulte stope emisija do sredine stoljeća

 

7.  napominje da se strategijom uvodi osam metoda gospodarske, tehnološke i društvene preobrazbe potrebne da bi Unija ispunila dugoročni cilj povezan s temperaturom iz Pariškog sporazuma; napominje da bi samo dvije od njih omogućile Uniji da postigne nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050.; ističe da to zahtijeva hitro djelovanje i znatan trud od lokalne i regionalne pa sve do nacionalne i europske razine, uz istodobnu uključenost svih nejavnih aktera; prepoznaje da bi regionalno utvrđeni doprinosi i lokalno utvrđeni doprinosi mogli biti važni alati u premošćivanju jaza u pogledu emisija; podsjeća na to da države članice imaju obvezu usvojiti nacionalne dugoročne strategije kako je utvrđeno u Uredbi o upravljanju[3]; stoga poziva države članice da utvrde jasne kratkoročne i dugoročne ciljeve i politike u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma kako bi poduprle ulaganja u metode postizanja nulte neto stope emisija;

8.  ističe da se prvom kategorijom metoda emisije stakleničkih plinova do 2050. žele smanjiti samo za oko 80 % u usporedbi s razinama iz 1990.; sa zabrinutošću napominje da se tako ulažu manji napori u zadržavanje globalnog zatopljenja na razini ispod 2 °C, što nije u skladu s ciljem iz Pariza da se porast globalne temperature zadrži na razini znatno nižoj od 2 °C ni s daljnjim ciljem zadržavanja te temperature ispod 1,5 °C;

9.  naglašava da se prema procjenama Komisije očekuje da će rast BDP-a u EU-u u scenariju s nultom stopom emisija biti viši nego u scenariju s manjim smanjenjem emisija, pri čemu će se u oba slučaja učinci neravnomjerno osjetiti unutar EU-a zbog razlika među državama članicama, među ostalim u pogledu BDP-a po stanovniku i intenziteta emisija ugljika u mješavini energetskih izvora; smatra da bi se nedjelovanjem došlo do daleko najneisplativijeg scenarija te da bi se time osim ogromnog gubitka BDP-a u Europi prouzročilo i daljnje povećanje gospodarskih nejednakosti između i unutar država članica i regija, s obzirom na to da se očekuje da će neke od njih teže pogoditi posljedice nedjelovanja nego druge;

10.  sa zabrinutošću napominje da ovisnost EU-a o uvozu energije danas iznosi otprilike 55 %; ističe da bi se u scenariju s nultom neto stopom emisija ta ovisnost smanjila na 20 % do 2050., što bi pozitivno utjecalo na trgovinsku bilancu i geopolitički položaj EU-a; napominje da bi kumulativna ušteda na troškovima uvoza fosilnih goriva u razdoblju 2031. – 2050. iznosila od 2 do 3 bilijuna EUR, što bi se moglo potrošiti na druge prioritete europskih građana;

11.  ističe da bi se smanjenjem onečišćenja zraka u scenariju s nultom neto stopom emisija stopa prijevremene smrti zbog sitnih čestica smanjila za više od 40 %; primjećuje da bi se u takvom scenariju štete za zdravlje smanjile za otprilike 200 milijardi EUR godišnje;

12.  pozdravlja uvođenje dviju metoda za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050. te potporu Komisije u tom pogledu i smatra da je cilj postizanja te stope do sredine stoljeća jedini koji je usklađen s obvezama Unije u okviru Pariškog sporazuma i žali zbog toga što u okviru strategije nisu razmotreni načini postizanja nulte neto stope emisije stakleničkih plinova prije 2050. godine;

13.  napominje, međutim, da te metode uključuju uporabu brojnih tehnologija za odstranjivanje ugljika koje se tek trebaju uvesti u velikim razmjerima, uključujući hvatanje i skladištenje ili upotrebu ugljika te neposredno hvatanje ugljika iz zraka; međutim, smatra da bi u strategiji EU-a za postizanje nulte neto stope emisija prednost trebalo dati izravnom smanjenju emisija i mjerama za očuvanje i poboljšanje ponora i spremnika te da bi uporabu tehnologija za odstranjivanje ugljika trebalo primjenjivati samo u slučaju kada nisu dostupna rješenja koja uključuju izravno smanjenje emisija; vjeruje da je potrebno daljnje djelovanje do 2030. ako Unija želi izbjeći oslanjanje na tehnologije za odstranjivanje ugljika koje bi uključivale znatne rizike za ekološke sustave, biološku raznolikost i sigurnost opskrbe hranom, kako je potvrđeno i posebnim izvješćem Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ;

14.  naglašava da bi se, sve dok se ne dokaže isplativost tih tehnologija, svaka metoda za postizanje ciljeva do 2050. trebala temeljiti na komercijalnoj dostupnosti ključnih tranzicijskih tehnologija, istodobno uzimajući u obzir različite polazišne točke među državama članicama podupiranjem pravedne tranzicije u regijama s najvišim razinama ugljika i smanjenjem emisija u svim sektorima koji su izvor emisija;

Društveni aspekti klimatskih promjena i pravedne tranzicije

 

15.  pozdravlja to što Komisija smatra da je nulta neto stopa emisija moguća bez neto gubitka radnih mjesta i s odobravanjem prima na znanje detaljnu procjenu tranzicije u energetski intenzivnoj industriji; ističe da bi se, ako se dobro provede uz odgovarajuće potpore najugroženijim regijama, sektorima i građanima, pravednom tranzicijom prema nultoj neto stopi emisija stakleničkih plinova mogao stvoriti neto dobitak u pogledu radnih mjesta u Uniji: u scenariju s nultom neto stopom emisija zaposlenost u cijelom gospodarstvu povećat će se za dodatnih 2,1 milijun radnih mjesta do 2050. u usporedbi s povećanjem od 1,3 milijuna dodatnih radnih mjesta u scenariju sa smanjenjem emisija od 80 %; stoga smatra da bi Komisija u okviru Europske panorame vještina trebala razviti obnovljenu reviziju vještina s regionalnim podacima o potrebnim vještinama za klimatski neutralnu Europu kako bi se tim najugroženijim regijama, sektorima i ljudima pružila potpora u ponovnom osposobljavanju za kvalitetna radna mjesta budućnosti u tim regijama;

16.  ističe da tranzicija mora biti pravedna za sve dijelove društva; napominje da to zahtijeva da se pravedna tranzicija shvaća na način da uključuje negativne i pozitivne učinke povezane s ubrzanim klimatskim mjerama, kao što su gubitak radnih mjesta i mogućnosti novog zapošljavanja, te učinke odgode klimatskih mjera;

17.  ističe brojne dodatne koristi koje će klimatski neutralno društvo imati za javno zdravlje, kako u pogledu izbjegnutih zdravstvenih troškova i pritisaka na sustave osiguranja i javnog zdravstva, tako i u pogledu opće dobrobiti europskih građana zbog povećane biološke raznolikosti, manjeg onečišćenja zraka i smanjene izloženosti onečišćivačima;

18.  smatra da klimatska tranzicija u Europi mora biti ekološki, gospodarski i društveno održiva; ističe da je, kako bi se osiguralo političko prihvaćanje građana, važno uzeti u obzir nepovoljne distribucijske učinke klimatskih politika i politika dekarbonizacije, osobito na osobe s niskim dohotkom; stoga smatra da je društvene učinke u potpunosti potrebno uzeti u obzir u svim klimatskim politikama na razini EU-a i nacionalnoj razini kako bi se osigurala društvena i ekološka preobrazba u Europi; u tom pogledu naglašava da prilagođene i dostatno financirane strategije na svim razinama moraju biti osmišljene na osnovi uključivih postupaka i u bliskoj suradnji s lokalnim i regionalnim javnim institucijama, sindikatima, obrazovnim ustanovama, organizacijama civilnog društva i privatnim sektorom kako bi se zajamčilo da u toj tranziciji svi europski građani imaju jednake šanse;

19.  podsjeća na to da je trenutačno otprilike 50 do 125 milijuna europskih građana izloženo riziku od energetskog siromaštva[4]; ističe da energetska tranzicija može nerazmjerno utjecati na osobe s niskim dohotkom i dodatno povećati energetsko siromaštvo; prepoznaje da energetska politika mora uključivati socijalnu dimenziju i zajamčiti da nitko ne bude zapostavljen; poziva države članice da poduzmu mjere usmjerene na budućnost kako bi zajamčile pravednu energetsku tranziciju i pristup energiji za sve građane EU-a;

20.  smatra da mladi imaju sve jaču društvenu i ekološku svijest, koja ima moć preobraziti naša društva u društva koja će u budućnosti biti otporna na klimatske promjene te da obrazovanje mladih predstavlja jedan od najučinkovitijih alata za borbu protiv klimatskih promjena; ističe potrebu za time da se mlađe generacije uključe u izgradnju međunarodnih, međukulturnih i međugeneracijskih odnosa, koji su temelj kulturnih promjena na osnovi kojih će se podupirati globalni napori za stvaranje održivije budućnosti;

21.  pozdravlja činjenicu da ljudi diljem Europe postaju sve aktivniji u demonstracijama posvećenima pravednoj klimatskoj politici, posebno u okviru štrajkova u školama; pozdravlja pozive tih aktivista na ambicioznije mjere i smatra da bi nacionalne, regionalne i lokalne vlasti te EU trebali obratiti pozornost na te pozive;

22.  naglašava da je uključivanje i sudjelovanje građana Europe od ključne važnosti za Europu ako se najkasnije do 2050. godine želi postići nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova; potiče sve razine nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da uspostave konkretne mjere kojima bi se poticalo i olakšavalo sudjelovanje građana u prelasku u dekarbonizirano društvo;

 

Prijelazne ciljane vrijednosti

23.  prepoznaje da je desetljeće 2020. – 2030. najvažnije ako EU želi postići nultu neto stopu emisija do 2050.; poziva Komisiju i države članice da podupru snažnu srednjoročnu ciljanu vrijednost za 2030. jer je to nužno za osiguravanje dostatne stabilnosti tržišnih ulaganja, iskorištavanje potencijala tehnoloških inovacija u punoj mjeri te jačanje mogućnosti europskih poduzeća da postanu vodeća na globalnim tržištima u proizvodnji s niskim emisijama;

24.  naglašava da najisplativiji način za postizanje nulte neto stope stakleničkih plinova do 2050. podrazumijeva podizanje i usklađivanje ambicija za 2030. sa scenarijima s nultom netom emisijom ugljika do 2050.; smatra da je od iznimne važnosti da Unija pošalje jasnu poruku da je spremna ponovno razmotriti svoj doprinos Pariškom sporazumu, najkasnije do sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi u New Yorku u rujnu 2019.;

25.  podupire ažuriranje nacionalno utvrđenih doprinosa Unije s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu od 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990.; poziva stoga čelnike EU-a da prikladno podupru povećanje ambicija u pogledu nacionalno utvrđenog doprinosa Unije na posebnom sastanku EU-a u gradu Sibiu u svibnju 2019., u svjetlu sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi u rujnu 2019.;

26.  ukazuje na učinak koji je reforma sustava za trgovanje emisijama imala na cijene emisijskih jedinica EU-a te da je ponovno uspostavljeno povjerenje u sustav;

27.  stoga smatra da bi Komisija najkasnije tijekom razdoblja revizija klimatskog paketa za 2030. od 2022. do 2024. i drugog relevantnog zakonodavstva trebala podnijeti zakonodavne prijedloge o povećanju ambicija u skladu s ažuriranim nacionalno utvrđenim doprinosima i ciljem postizanja nulte neto stope emisija; smatra da bi se nedovoljno ambicioznim planovima za 2030. godinu ograničile buduće opcije te možda ograničila dostupnost nekih mogućnosti za isplativu dekarbonizaciju; smatra da su te revizije važan korak u osiguranju ispunjenja klimatskih obveza EU-a;

28.  smatra da će u svrhu daljnjeg osiguravanja povećane stabilnosti tržišta biti korisno da EU odredi još jednu privremenu ciljanu vrijednost smanjenja emisija do 2040. kojom se može osigurati dodatna stabilnost i postizanje dugoročne ciljane vrijednosti do 2050.;

29.  smatra da je potrebno redovito revidirati strategiju EU-a za postizanje nulte neto stope emisija, a o takvoj bi reviziji trebalo obavješćivati u okviru petogodišnjeg globalnog pregleda stanja, kako je utvrđeno Pariškim sporazumom, te uzeti u obzir tehnološka i društvena zbivanja, kao i prijedloge nedržavnih aktera i Europskog parlamenta;

Doprinos po gospodarskim sektorima

 

30.  naglašava da će neto emisije morati biti smanjene do blizu nule u svim gospodarskim sektorima te da se u svima njima mora zajednički doprinijeti smanjenju emisija; stoga poziva Komisiju da za sve sektore razvije metode za postizanje klimatske neutralnosti; ističe važnost načela da je onečišćivač onaj koji plaća;

31.  ističe važnost usvajanja integriranog, međusektorskog pristupa kako bi se olakšali napori u pogledu dekarbonizacije u energetskom sustavu i drugim povezanim sektorima te ostvarile koristi od veće učinkovitosti; prepoznaje da integracija energetskih sustava može pružiti veću fleksibilnost, bolju učinkovitost sustava, veću uporabu obnovljivih izvora energije u svim nositeljima energije i, naposljetku, isplativu energetsku tranziciju;

32.  naglašava ulogu energetski intenzivnih industrija u postizanju dugoročnog cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u; smatra da su za zadržavanje vodstva EU-a u industriji s niskom razinom ugljika i industrijske proizvodnje u EU-u, očuvanje konkurentnosti europskih industrija i izbjegavanje rizika od istjecanja ugljika potrebni mudro osmišljeni i ciljani politički okviri; poziva Komisiju da predstavi novu i integriranu industrijsku klimatsku strategiju EU-a za energetski intenzivne industrije koja bi bila potpora za prelazak na konkurentnu tešku industriju s nultom neto stopom emisija;

33.  poziva Komisiju da razvije industrijsku strategiju s pomoću mjera koje europskoj industriji omogućuju da se globalno natječe na temelju jednakih uvjeta; smatra da bi Komisija u okviru ove politike trebala ispitati učinkovitost dodatnih mjera, i njihovu usklađenost s propisima WTO-a, za zaštitu industrijskih sektora kojima prijeti rizik od istjecanja ugljika u pogledu uvoza proizvoda, koje bi zamijenile, prilagodile i nadopunile bilo koje postojeće mjere u području istjecanju ugljika;

34.  podsjeća na to da će europska poduzeća kao dio prve velike ekonomije koja je usmjerena na klimatsku neutralnost moći steći prednost prvog pokretača na međunarodnim tržištima i postati globalni predvodnik u održivoj i resursno učinkovitoj proizvodnji; naglašava da će zakašnjelo ili nedovoljno djelovanje s ciljem postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050. rezultirati ekološki, ekonomski i socijalno neopravdanim troškovima i ugroziti buduću konkurentnost industrijskog sektora Europe;

35.  napominje da se određeni broj tržišta u razvoju nametnuo kao važan čimbenik u zadovoljavanju potreba globalnog tržišta tijekom prelaska na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija, na primjer u pogledu prijevoza s nultom stopom emisija i energije iz obnovljivih izvora; naglašava da EU mora ostati vodeće gospodarstvo u području zelenih inovacija i ulaganja u zelenu tehnologiju;

36.  primjećuje da se u izvješću Europske komisije iz 2018. o cijenama i troškovima energije u Europi ističe stalna visoka izloženost EU-a promjenjivim i rastućim cijenama fosilnih goriva te da se očekuje da će se budući troškovi proizvodnje električne energije za električnu energiju proizvedenu iz fosilnih goriva povećati, a za energiju iz obnovljivih izvora smanjiti; naglašava da su se troškovi uvoza energije u EU u 2017. povećali za 26 %, odnosno na 266 milijardi EUR, uglavnom zbog povećanja cijena nafte; u izvješću se procjenjuje da je povećanje cijena nafte negativno utjecalo na rast EU-a (-0,4 % BDP-a u 2017.) i na inflaciju (+0,6);

37.  naglašava važnost inovacija i potiče njihovu primjenu u širokom rasponu tehnologija radi dekarbonizacije gospodarstva, na primjer prometni sustav bez emisija, kružno gospodarstvo i biogospodarstvo;

38.  podsjeća na to da se 71 % sve energije upotrebljava samo za grijanje prostora; slaže se s Komisijom da će energetski učinkoviti domovi postati norma u klimatski neutralnom EU-u, što će osigurati bolje zdravlje i udobnost svim Europljanima;

39.  poziva na usklađivanje cijena ugljika i energije u EU-u kao potporu prijelazu na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija, posebice za sektore koji nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama;

40.  naglašava središnju ulogu obnovljivih izvora energije u prijelazu na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova jer je energija trenutačno odgovorna za 75 % emisija stakleničkih plinova u Europi;

41.  smatra da će tehnološka postignuća i rješenja, energetska učinkovitost, kako u okviru ponude, tako i u okviru potražnje, i održiva obnovljiva energija u prijevoznom, građevinskom i energetskom sektoru te sektoru grijanja i hlađenja, kao i načela kružnog gospodarstva, imati ključnu važnost u smanjenju emisija stakleničkih plinova; u tom pogledu naglašava važnost strategija koje se odnose na određene tehnologije;

42.  ističe da se emisije iz industrijskih procesa trebaju rješavati u mnogo većim razmjerima; upućuje na to da u skladu s posebnim izvješćem Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ smanjenje emisija CO2 iz industrije treba biti 65 % – 90 % niže 2050. u odnosu na 2010., a takva smanjenja mogu se postići samo kombinacijom novih i postojećih tehnologija, uključujući hvatanje, uporabu i skladištenje ugljika;

43.  poziva na uspostavu visoko energetski učinkovitog energetskog sustava zasnovanog na obnovljivim izvorima energije te traži od Komisije i država članica da poduzmu sve potrebne mjere u tom pogledu jer će se ta važnost automatski prenijeti i na druge gospodarske sektore; naglašava da se sve metode zasnivaju na pretpostavci potpune dekarbonizacije energetskog sektora najkasnije do 2050., drastičnom smanjenju fosilnih goriva i snažnom porastu obnovljivih izvora energije;

44.  ističe doprinos energetske učinkovitosti sigurnosti opskrbe, gospodarskoj konkurentnosti i zaštiti okoliša te smanjenju računa za energiju i poboljšanju kvalitete stambenih objekata; potvrđuje važnu ulogu energetske učinkovitosti u stvaranju poslovnih mogućnosti i zapošljavanju, kao i njezine globalne i regionalne pogodnosti; stoga podsjeća na to da je Uredbom o upravljanju energetskom unijom uvedeno načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu i da bi njezinu primjenu trebalo u potpunosti iskoristiti u cijelom energetskom lancu te je smatrati osnovom za bilo koji način postizanja nulte neto stope emisija ugljika do 2050.;

45.  prepoznaje ulogu hvatanja i skladištenja ugljika koja je u posebnom izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju uz porast temperature od 1,5°C utvrđena u većini scenarija porasta temperature od 1,5°C; naglašava potrebu da EU razvije jaču ambiciju u ovom području; nadalje primjećuje ciljeve koje su države članice postavile u okviru Strateškog plana za energetsku tehnologiju (SET) s namjerom da tijekom 2020-ih na komercijalnoj razini uvedu tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika u europski energetski i industrijski sektor; smatra da je potrebno povećati upotrebu ekološki sigurnog hvatanja i skladištenja ugljika te ekološki sigurnog hvatanja i upotrebe ugljika u industrijskim procesima, čime se ostvaruje neto smanjenje emisija putem izbjegavanja emisija ili trajnog skladištenja CO2;sa zabrinutošću primjećuje da trenutačno mnoge tehnologije hvatanja i uporabe ugljika ne dovode do trajnih smanjenja emisija te stoga poziva Komisiju da razvije tehničke kriterije kojima bi se zajamčila potpora samo onim tehnologijama koje daju rezultate koji se mogu provjeriti;

46.  naglašava da je Direktiva o ekološkom dizajnu[5] znatno pridonijela klimatskim ciljevima EU-a smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 320 milijuna tona ekvivalenata CO2 godišnje te da se procjenjuje da će do 2020. potrošači u EU-u uštedjeti ukupno 112 milijardi EUR ili otprilike 490 EUR godišnje po kućanstvu, kao rezultat Direktive; poziva na regulaciju dodatnih proizvoda u okviru Direktive o ekološkom dizajnu, uključujući tablete i pametne telefone, te na ažuriranje postojećih standarda kako bi se odrazio tehnološki razvoj;

47.  ističe da će elektrifikacija građevinskog, industrijskog i prometnog sektora imati ključnu ulogu u smanjenju emisija tih sektora i zahtijevat će snažnu opskrbu električnom energijom; u tom pogledu naglašava važnost politika kojima se energetskoj industriji omogućuje da pruži dostatnu, pouzdanu i ugljično neutralnu električnu energiju po konkurentnim cijenama; potiče Komisiju da okupi sve dionike kako bi se omogućio taj prijelaz;

48.  ističe kako je nužno bez odgode provesti Paket za energetsku uniju i za čistu energiju i osigurati daljnju integraciju europskog energetskog tržišta kako bi se na najučinkovitiji način provela dekarbonizacija energetskog sektora, olakšala ulaganja u područjima u kojima se može postići proizvodnja obnovljive energije i potaknulo aktivno sudjelovanje građana kako bi se ubrzao energetski prijelaz na ugljično neutralno i održivo gospodarstvo uz istodobno smanjenje energetskog siromaštva; smatra da je ključno podići razinu međusobne povezanosti država članica, uključujući poticanje veće razine prekograničnih programa potpore;

49.  naglašava da se strategijom potvrđuje da su emisije stakleničkih plinova u prijevoznom sektoru i dalje u porastu te da trenutačne politike neće biti dovoljne za dekarbonizaciju tog sektora do 2050.; naglašava važnost jamčenja promjene sa zračnog na željeznički prijevoz te prema javnom prijevozu i zajedničkoj mobilnosti; napominje da cestovni promet pridonosi otprilike jednoj petini ukupnih emisija ugljikova dioksida u EU-u; stoga poziva države članice i Komisiju da poduzmu odlučne korake kako bi potrošačima u svim državama članicama omogućile dostupnost vozila s nultom i niskom stopom emisija, uz istodobno izbjegavanje povećane uporabe starih vozila s visokom razinom onečišćenja u državama članicama s niskim dohotkom; dodatno naglašava ulogu pametnih tehnologija, kao što su infrastrukture za pametno punjenje, u stvaranju sinergije između elektrifikacije prijevoza i razvoja obnovljivih izvora energije;

50.  naglašava da za postizanje klimatske neutralnosti cijelog gospodarstva EU-a svi sektori trebaju pridonijeti, uključujući međunarodni zrakoplovni i pomorski promet; napominje da analiza Komisije pokazuje da u okviru trenutačnih ciljeva i mjera koje predviđaju IMO i ICAO, čak i ako se provedu u cijelosti, nedostaju potrebna smanjenja emisija te da su potrebne dodatne mjere usklađene s ciljem postizanja nulte neto stope emisija na razini cijelog gospodarstva; naglašava potrebu za ulaganjem u tehnologije i goriva s nultom i niskom stopom ugljika u tim sektorima; poziva Komisiju da u tim sektorima provede načelo da je onečišćivač onaj koji plaća, osobito u pogledu oporezivanja kerozina i cijena zrakoplovnih karata; podsjeća na to da se predviđa da će emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prometa porasti za 250 % do 2050.; pozdravlja činjenicu da je sektor međunarodnog pomorskog prometa sam sebi postavio cilj postizanja potpunog smanjenja emisija stakleničkih plinova; sa zabrinutošću napominje nedostatak napretka u pogledu pretvorbe ovog cilja u kratkoročne i srednjoročne mjere i druge konkretne korake;

51.  poziva Komisiju da što prije predloži europski plan za željeznice, uključujući okvir za uklanjanje prepreka za brzu realizaciju interoperabilne brze željezničke mreže unutar EU-a i mobilizaciju većih ulaganja u brze željezničke veze;

52.  napominje da otprilike 60 % trenutačnih emisija metana u svijetu dolazi iz izvora kao što su poljoprivreda, odlagališta otpada i otpadne vode te proizvodnje i prijevoza fosilnih goriva cjevovodom; podsjeća na to da je metan snažan staklenički plin s potencijalom zagrijavanja u razdoblju od 100 godina koji je 28 puta veći od CO2[6] te da smanjenje emisija metana može imati važnu ulogu u smanjenju koncentracija prizemnog ozona i njihova negativnog učinka na kvalitetu zraka i zdravlje ljudi; pozdravlja namjeru Komisije da smanji emisije metana u predmetnim sektorima, što bi moglo dovesti do dodatnih smanjenja koncentracija ozona u EU-u, te da promiče smanjenja emisija metana na međunarodnoj razini;

53.  napominje da na građevinski sektor u EU-u trenutačno otpada 40 % konačne potrošnje energije u Europi i 36 % emisija CO2[7]; poziva na iskorištavanje potencijala za uštedu energije te na smanjenje ugljičnog otiska, u skladu s ciljem Direktive o energetskim svojstvima zgrada[8] da se do 2050. postigne energetski visokoučinkovit i dekarbonizirani fond zgrada; ističe da učinkovitija potrošnja energije u zgradama predstavlja znatan potencijal za dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova u Europi; nadalje smatra da je uspostava zgrada s niskim energetskim potrebama koje se u cijelosti opskrbljuju energijom iz obnovljivih izvora ključna za usklađivanje s Pariškim sporazumom i planom EU-a za rast, lokalna radna mjesta i bolje životne uvjete građana diljem Europe;

54.  ponavlja svoj poziv Komisiji da što prije istraži moguće politike za hitro suočavanje s emisijama metana kao dio strateškog plana Unije za metan te da u tom pogledu iznese zakonodavne prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću; ističe da će poljoprivreda postati jedan od najvažnijih preostalih izvora emisija stakleničkih plinova u EU-u 2050., osobito zbog emisija metana i dušikova oksida;ističe potencijal poljoprivrednog sektora u borbi protiv izazova klimatskih promjena, na primjer ekološkim i tehnološkim inovacijama, kao i hvatanjem ugljika u tlu;

55.  ističe ulogu energetski intenzivnih industrija kao aktera u tranziciji i onih koji je omogućuju; poziva Komisiju da razvije okvir EU-a za industrijsku transformaciju kako bi se privukla ulaganja u tehnologije s niskom razinom ugljika i razvoj proizvoda te da olakša potrebne industrijske pilot-projekte za revolucionarne tehnologije na komercijalnoj razini;

56.  poziva na uspostavu zajedničke poljoprivredne politike koja pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova u skladu s prijelazom na klimatski neutralno gospodarstvo; poziva Komisiju da zajamči usklađenost poljoprivredne politike, osobito fondova EU-a i nacionalnih fondova, s ciljevima Pariškog sporazuma;

57.  ističe potrebu da se klimatske ambicije uključe u sve politike EU-a, uključujući trgovinsku politiku; potiče Komisiju da zajamči da su svi trgovinski sporazumi koje je sklopio EU u cijelosti usklađeni s Pariškim sporazumom jer bi to povećalo globalno djelovanje u pogledu klimatskih promjena, ali i zajamčilo jednake uvjete za predmetne sektore;

58.  naglašava da bi EU trebao promicati ulogu i napore regija, gradova i mjesta; poziva Komisiju da se osloni na rad u okviru Sporazuma gradonačelnika EU-a koji predstavlja 200 milijuna europskih građana te da im omogući da imaju ulogu katalizatora u daljnjoj tranziciji;

59.  žali zbog toga što u strategiji Komisije nije prihvaćena mogućnost jačanja djelovanja EU-a u pogledu fluoriranih stakleničkih plinova; ističe da su sprečavanje nezakonite trgovine fluorougljikovodika uvođenjem sustava licenciranja fluorougljikovodika, zabrana uporabe fluorougljikovodika u sektorima koji ga više ne trebaju, dodjela kvota za fluorougljikovodik s pomoću sustava nadmetanja i potpuna provedba Uredbe o fluoriranim stakleničkim plinovima[9] zabranom svih nepotrebnih uporaba sumporova heksafluorida (SF6), jasne mogućnosti za doprinos tome da EU ostvari ciljeve Pariškog sporazuma;

Maksimalno iskorištavanje klimatskog potencijala šuma u kontekstu održivog biogospodarstva

60.  podržava aktivno i održivo upravljanje šumama na nacionalnoj razini te konkretne mjere podrške učinkovitom i održivom biogospodarstvu EU-a s obzirom na veliki potencijal šuma u jačanju europskih napora u području klime (zbog sekvestracije, skladištenja i zamjene ugljika) i postizanju ciljane nulte stope emisija najkasnije do 2050.; shvaćajući potrebu da se prilagodi klimatskim promjenama i da se zaustavi gubitak biološke raznolikosti i srozavanja usluga ekosustava u EU-u do 2020.; te razviju politike temeljene na dokazima, kojima se pridonosi provedbi i financiranju mjera za očuvanje bioraznolikosti EU-a;

61.  naglašava potrebu da održivo upravljanje šumama postane komercijalno konkurentnije te da se podupru praktične mjere sa znatnim učincima skladištenja i sekvestracije, kao što je uporaba drva kao građevinskog materijala u gradovima i ruralnim područjima, zamjene fosilnih goriva i alata za bolje očuvanje vode;

62.  preporučuje da se glavni napori usmjere na agrošumarstvo i vrlo stvarne ekološke koristi i one povezane s biološkom raznolikošću, u pogledu uključivanja drva i različite vegetacije u poljoprivredna zemljišta;

63.  uviđa pozitivan, no u konačnici ograničen potencijal za pošumljavanje u Europi; stoga smatra da uz inicijative za pošumljavanje moraju postojati i inicijative i poticaji kojima će se poboljšati potencijal sekvestracije uz osiguravanje i poboljšanje zdravlja postojećih šumskih površina kako bi se ostvarile prednosti za klimu, održivo biogospodarstvo i za biološku raznolikost; stoga podupire pošumljavanje napuštenog i marginalno produktivnog poljoprivrednog zemljišta, agrošumarstvo i smanjenje prenamjene šumskih područja za drugačije uporabe zemljišta;

64.  ističe da mjere i politike EU-a utječu i na prirodne ponore, zemljišta i šume izvan Europe te da bi se strategijom EU-a za postizanje nulte neto stope emisija trebali spriječiti štetni klimatski učinci mjera EU-a u trećim zemljama; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da se zalažu za donošenje čvrstih međunarodnih pravila u okviru Pravilnika iz Pariza, posebice u vezi s člankom 6. Pariškog sporazuma kako bi se spriječile rupe u računovodstvu ili dvostruko obračunavanje mjera pošumljavanja kojima bi se mogli ublažiti globalni napori u pogledu klime;

65.  smatra da se dugoročnom strategijom ne obraća dovoljno pozornosti na primarne sektore proizvodnje u gospodarstvu te da se šumarstvo i poljoprivredni sektor, kao i povezane zajednice, suočavaju s nerazmjerno visokim rizikom od štetnih posljedica klimatskih promjena; predlaže da se u strategiji navedu jasne smjernice o mjerama koje ti sektori trebaju poduzeti kako bi povećali svoju otpornost, poboljšali sprečavanje rizika i održali ekosustave i njihove usluge, o čemu ovisi gospodarstvo;

66.  potiče jačanje zaštite i obnove šumskih i močvarnih područja kao prirodnih uklanjanja ugljika;

67.  naglašava da u tlu ima više fiksiranog ugljika globalno nego u biosferi i atmosferi zajedno; stoga naglašava važnost zaustavljanja narušavanja tla u EU-u te jamčenja zajedničkih mjera EU-a za očuvanje i poboljšanje kvalitete tla i njegove sposobnosti skladištenja ugljika;

68.  naglašava da od cjelokupnog tehničkog potencijala praksi za bolju sekvestraciju ugljika u poljoprivrednom području EU-a, agrošumarstvo ima najveći potencijal[10];

69.  naglašava ulogu dugotrajnih drvnih proizvoda i njihovu ulogu u sektoru LULUCF-a do 2030.; ističe da bi se u budućem okviru trebao razmotriti i njihov doprinos iz kategorija poljoprivrednog zemljišta, a ne samo iz kategorija šumskog i pošumljenog zemljišta kojim se upravlja;

70.  ističe važnost pojednostavljivanja poljoprivrednih modela kojima se podupiru poljoprivredni sustavi otporni na ekstremne vremenske uvjete i najezde nametnika, uz poboljšanje sekvestracije ugljika u tlu, očuvanja vode i agrobiološke raznolikosti;

Financiranje i istraživanje

71.  poziva na brzo uvođenje Fonda za inovacije sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) i objavu prvog poziva na podnošenje prijedloga tijekom 2019. kako bi se potakla ulaganja u nove tehnologije s niskom razinom emisije ugljika u velikom broju sektora, ne samo u proizvodnji električne energije nego i u sustavima centraliziranog grijanja i industrijskim procesima; poziva na potpuno usklađivanje višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. i njegovih programa s Pariškim sporazumom;

72.  smatra da se trebaju potaknuti znatna privatna ulaganja kako bi Unija postigla nultu neto stopu emisija najkasnije do 2050.; mišljenja je da to zahtijeva dugoročno planiranje, regulatornu stabilnost i predvidljivost za ulagače i da se budućom regulativom EU-a to mora uzeti u obzir; stoga naglašava da provedba Akcijskog plana za održivo financiranje usvojenog u ožujku 2018. mora biti prioritet, uključujući kalibraciju kapitalnih zahtjeva banaka i bonitetni tretman imovine s visokim udjelom ugljika, bonitetna pravila za osiguravajuća društva i ažuriranje dužnosti institucijskih ulagača i upravitelja imovinom;

73.  smatra da bi se višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. trebao prije donošenja procijeniti u svjetlu cilja za postizanje klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. te da bi se trebalo uspostaviti standardno ispitivanje rashoda otpornog na klimatske promjene u sklopu proračuna EU-a;

74.  napominje da se u strategiji EU-a za šume politika ruralnog razvoja zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) smatra glavnim izvorom potpore za zaštitu i održivo upravljanje šumama EU-a te da strategija za biogospodarstvo naglašava ulogu ZPP-a u pružanju potpore biogospodarstvu, s financijske strane i pružanjem sirovina;

75.  žali zbog činjenice da se subvencije za fosilna goriva i dalje povećavaju i iznose otprilike 55 milijardi EUR godišnje; poziva EU i države članice[11] da hitno ukinu sve europske i nacionalne subvencije za fosilna goriva;

76.  naglašava važnost stvaranja pravednog fonda za tranziciju, osobito za regije na koje najviše utječe dekarbonizacija, među ostalim u rudarskim regijama, u kombinaciji s općenitim razmatranjem društvenih učinaka u sklopu postojećeg financiranja povezanog s klimom; u tom pogledu ističe potrebu za dugoročnom strategijom koja bi bila općeprihvaćena u javnosti zbog preobrazbe koja je potrebna u nekim sektorima;

77.  ističe da se klimatska pitanja moraju u potpunosti integrirati u sadržaj istraživanja i inovacija te uzimati u obzir u svim fazama ciklusa istraživanja kao jedno od načela financiranja EU-a;

Uloga potrošača i kružnog gospodarstva

78.  ističe veliku važnost promjene ponašanja u postizanju smanjenjâ emisija stakleničkih plinova, uključujući u cijelom prehrambenom sustavu te u prijevoznom sektoru, a posebno zrakoplovnom sektoru; poziva Komisiju da što prije istraži moguće politike za poticanje promjene ponašanja, uključujući poreze za zaštitu okoliša; ističe važnost inicijativa odozdo prema gore, kao što je Sporazum gradonačelnika, u poticanju promjena u ponašanju;

79.  primjećuje da statistički podaci FAO-a upućuju na to da se ukupna potrošnja mesa i životinjskih proizvoda po glavi stanovnika u EU28 smanjila od 1990-ih godina te da bi poticanje tog aktualnog trenda, u kombinaciji s tehničkim mjerama za ublažavanje ponude, moglo u velikoj mjeri smanjiti emisije u poljoprivrednoj proizvodnji;

80.  ističe da je važno da EU ne ostvari samo zamjenu energije nego i zamjenu proizvoda i materijala, to jest, da proizvode i materijale koji se temelje na fosilnom gorivu ili koji tijekom proizvodnje stvaraju velike emisije zamijeni proizvodima koji se temelje na obnovljivim izvorima;

81.  naglašava da je veliki dio upotrebe energije, a stoga i emisija stakleničkih plinova izravno povezan s nabavom, preradom, prijevozom, pretvorbom, upotrebom i odlaganjem resursa; naglašava da su u svakoj fazi lanca upravljanja resursima moguće znatne uštede; stoga ističe da povećanje produktivnosti resursa kroz poboljšanu učinkovitost i smanjivanje otpada od resursa s pomoću mjera kao što su ponovna uporaba, recikliranje i ponovna proizvodnja mogu u velikoj mjeri smanjiti potrošnju resursa i emisije stakleničkih plinova, uz istodobno povećavanje konkurentnosti i stvaranje poslovnih mogućnosti i radnih mjesta; ističe troškovnu učinkovitost mjera kružnog gospodarstva; naglašava da će poboljšani pristupi na temelju učinkovitosti resursa i kružnog gospodarstva kao i dizajna proizvoda kružnog gospodarstva doprinijeti završetku proizvodnih ciklusa, promjeni u proizvodnji i obrascima potrošnje te smanjenju količine otpada;

82.  naglašava važnost politike proizvoda, kao što su ekološki osviještena javna nabava i ekološki dizajn, koji mogu u velikoj mjeri pridonijeti uštedi energije i smanjenju ugljičnog otiska proizvoda uz istovremeno poboljšanje otiska njihovih materijala i ukupnog utjecaja na okoliš; ističe da je potrebno utvrditi zahtjeve kružnog gospodarstva kao dijela standarda ekološkog dizajna EU-a i proširiti postojeću metodologiju ekološkog dizajna na ostale kategorije proizvoda uz proizvode povezane s energijom;

83.  primjećuje da će tranzicija prema klimatski neutralnoj Europi ovisiti o sudjelovanju i posvećenosti građana, što se može olakšati energetskom učinkovitošću i obnovljivim izvorima na licu mjesta ili obnovljivim tehnologijama u blizini;

84.  smatra da bi trebalo nastaviti rad na pouzdanom modelu mjerenja klimatskog utjecaja koji se temelji na potrošnji; prima na znanje činjenicu da na temelju postojećih modela, temeljita analiza upućuje na to da su napori EU-a za smanjenje emisija njegove proizvodnje umanjeni uvozom robe s višim ugljičnim otiskom; ističe zaključak da je do 2016. EU već ostvario značajan doprinos smanjenju emisija u drugim zemljama zbog povećanih trgovinskih tokova i poboljšane učinkovitosti s obzirom na emisije ugljika svojeg izvoza;

EU i globalno klimatsko djelovanje

85.  ističe važnost pojačanih inicijativa i stalnog dijaloga na odgovarajućim međunarodnim forumima te učinkovite klimatske diplomacije s ciljem poticanja sličnih političkih odluka kojima se jačaju klimatske ambicije u drugim regijama i trećim zemljama; poziva EU da poveća vlastito financiranje borbe protiv klimatskih promjena i aktivno radi na ohrabrivanju država članica da pruže veću financijsku podršku borbi protiv klimatskih promjena u trećim zemljama (razvojnom pomoći umjesto zajmovima), što bi trebala biti nadopuna razvojnoj pomoći prekomorskim zemljama i ne bi se trebala dvostruko obračunavati kao financijska pomoć za razvoj i za zaštitu klime;

86.  izražava žaljenje što ostala velika gospodarstva još ne rade na strategijama do 2050. te što u ostalim velikim gospodarstvima gotovo uopće ne postoji rasprava o povećanju nacionalno utvrđenih doprinosa kako bi se uskladili s ciljem na svjetskoj razini utvrđenim u okviru Pariškog sporazuma; stoga poziva Vijeće i Komisiju da povećaju klimatsku diplomaciju te da poduzmu druge odgovarajuće mjere za poticanje drugih velikih gospodarstava kako bismo mogli zajedno ostvariti dugoročne ciljeve Pariškog sporazuma;

87.  naglašava važnost jake klimatske i energetske diplomacije EU-a i vodstva u jačanju globalnog i multilateralnog partnerstva i ambicije u borbi protiv klimatskih promjena i za održivi razvoj; poziva Komisiju i države članice da zagovaraju zajedničke okvire i djelovanje u formatima UN-a;

88.  ističe da je UN-ov sastanak na vrhu o klimi u rujnu 2019. trenutak da vođe najave povećanu ambiciju u pogledu nacionalno utvrđenih doprinosa; smatra da bi EU trebao unaprijed zauzeti stajalište o ažuriranju svojeg nacionalno utvrđenog doprinosa kako bi na sastanak na vrhu došao dobro pripremljen i blisko surađujući s međunarodnom koalicijom stranaka u potpori poticanju visokih ciljeva u području klime;

89.  ističe koristi od jačanja interoperabilnosti instrumenata politika EU-a i istovrijednih instrumenata trećih zemalja, osobito mehanizama utvrđivanja cijena ugljika; poziva Komisiju da nastavi i pojača suradnju i potporu razvoju mehanizama utvrđivanja cijena ugljika izvan Europe kako bi se ostvarilo znatnije smanjenje emisija i ujednačeniji tržišni uvjeti na globalnoj razini; naglašava važnost uspostave zaštitnih mjera za okoliš kojima će se osigurati stvarno i dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova i stoga poziva Komisiju da zagovara stroga i pouzdana međunarodna pravila u vezi s člankom 6. Pariškog sporazuma kako bi se spriječili nedostaci u računovodstvu ili dvostruko obračunavanje smanjenja emisija;

°

°  °

90.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

Posljednje ažuriranje: 11. ožujka 2019.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti