PRIJEDLOG REZOLUCIJE o klimatskim promjenama: Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo
11.3.2019 - (2019/2582(RSP))
podnesenog u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika
Nils Torvalds, Fredrick Federleyu ime Kluba zastupnika ALDE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0195/2019
B8‑0200/2019
Rezolucija Europskog parlamenta o klimatskim promjenama: Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo
Europski parlament,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenoga 2018. naslovljenu „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ (COM(2018)773) i temeljitu analizu u korist navedene komunikacije,
– uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,
– uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21, 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu u Francuskoj od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,
– uzimajući u obzir 24. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP24), 14. zasjedanje u okviru sastanka stranaka Protokola iz Kyota (CMP14) i treći dio 1. zasjedanja konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1.3), koji su održani u Katowicama u Poljskoj od 2. do 14. prosinca 2018.,
– uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2018. u Katowicama u Poljskoj (COP24)[1],
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. ožujka 2018.,
– uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ, njegovo 5. izvješće o procjeni (AR5) i objedinjeno izvješće,
– uzimajući u obzir 9. izdanje Izvješća o odstupanju emisija u sklopu Programa UN-a za okoliš koje je usvojeno 27. studenoga 2018.,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
1. pozdravlja objavu komunikacije Komisije „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ, kojom se ističu mogućnosti i izazovi koje preobrazba u gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova predstavlja za europske građane i europsko gospodarstvo te se uspostavlja temelj za opsežnu raspravu među institucijama EU-a, nacionalnim parlamentima, poslovnim sektorom, nevladinim organizacijama, gradovima i zajednicama te građanima; podupire cilj da se postigne nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova do 2050. i traži od država članica da učine isto u okviru buduće rasprave na europskoj razini, na posebnom sastanku na vrhu EU-a u gradu Sibiu u svibnju 2019.; poziva države članice da se obvežu na ispunjavanje potrebnih ambicija kako bi se postigao taj cilj;
2. naglašava da se europski građani već suočavaju s izravnim učincima klimatskih promjena; ističe da su prema podacima Europske agencije za okoliš prosječni godišnji gubici prouzročeni ekstremnim vremenskim i klimatskim pojavama u Uniji od 2010. do 2016. iznosili oko 12,8 milijardi EUR te da bi šteta u EU-u zbog klimatskih promjena, ako se ništa ne poduzme, mogla iznositi najmanje 190 milijardi EUR do 2080., što je neto gubitak blagostanja od 1,8 % njegova trenutačnog BDP-a; naglašava da bi se u slučaju scenarija s visokom stopom emisija godišnji troškovi zbog poplava u EU-u mogli povećati na 1 bilijun EUR do 2100. i da bi katastrofama povezanima s vremenskim prilikama moglo do iste godine biti pogođeno otprilike dvije trećine građana Europe u usporedbi s današnjim stanjem kada takve katastrofe pogađaju 5 % stanovništva; dodatno naglašava da će, prema navodima Europske agencije za okoliš, do 2030. godine 50 % naseljenih područja EU-a biti pogođeno ozbiljnom nestašicom vode;
3. ističe da je posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o globalnom zatopljenju od 1,5 °C najopsežnija i najnovija procjena načina ublažavanja klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom;
4. naglašava da, prema navodima u tom izvješću, ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C bez ograničenog premašivanja te vrijednosti ili uz njega podrazumijeva postizanje globalne nulte stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2067. i ograničavanje globalnih emisija stakleničkih plinova do 2030. na najviše 27,4 Gt ekvivalenta CO2 godišnje; ističe, u kontekstu tih nalaza, da kao globalni predvodnik i radi osiguranja dobrih izgleda za zadržavanje porasta globalne temperature na razini nižoj od 1,5 °C do 2100. Unija treba težiti tome da nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova postigne što je prije moguće, a najkasnije do 2050.;
5. izražava zabrinutost zbog Izvješća o odstupanju emisija u okviru Programa UN-a za okoliš u kojem se navodi da trenutačni bezuvjetni nacionalno utvrđeni doprinosi uvelike premašuju ograničenje porasta temperature iz Pariškog sporazuma na razini znatno nižoj od 2 °C te dovode do procijenjenog zatopljenja od 3,2° C[2] do 2100.; ističe da sve stranke UNFCCC-a trebaju hitno povećati svoje klimatske ambicije do 2020.;
Metode europske strategije za postizanje nulte stope emisija do sredine stoljeća
6. smatra da Europa može utrti put prema klimatskoj neutralnosti ulaganjem u inovativna tehnološka rješenja, osnaživanjem građana i usklađivanjem djelovanja u ključnim područjima kao što su energija, industrijska politika i istraživanje, uz istodobno osiguravanje socijalne pravednosti za pravednu tranziciju;
7. napominje da se strategijom EU-a za postizanje nulte neto stope emisija uvodi osam metoda gospodarske, tehnološke i društvene preobrazbe potrebnih da bi Unija ispunila dugoročni cilj u pogledu temperature iz Pariškog sporazuma; primjećuje da bi se samo dvjema metodama omogućilo Uniji da postigne nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050.; ističe da su za to potrebni hitno djelovanje i znatan trud na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a, uz istodobno sudjelovanje svih nejavnih aktera; prepoznaje da bi regionalno i lokalno utvrđeni doprinosi mogli biti važni alati u premošćivanju jaza u pogledu emisija; podsjeća na to da države članice imaju obvezu donijeti dugoročne nacionalne strategije kako je utvrđeno u Uredbi o upravljanju[3]; stoga poziva države članice da utvrde jasne kratkoročne i dugoročne ciljeve i politike u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma te da pruže potporu ulaganjima u metode postizanja nulte neto stope emisija;
8. ističe da se prvom kategorijom metoda emisije stakleničkih plinova do 2050. nastoje smanjiti samo za oko 80 % u usporedbi s razinama iz 1990.; sa zabrinutošću napominje se tim ambicijama ulažu manji napori u zadržavanje globalnog zatopljenja na razini ispod 2 °C, što nije u skladu s ciljem iz Pariza da se ono zadrži na razini znatno nižoj od 2 °C ni s daljnjim ciljem zadržavanja zatopljenja ispod 1,5 °C;
9. naglašava da se prema procjenama Komisije očekuje da će rast BDP-a u EU-u u scenariju s nultom stopom emisija biti viši nego u scenariju s manjim smanjenjem emisija, pri čemu će se u oba slučaja učinci neravnomjerno rasporediti diljem EU-a zbog razlika među državama članicama, između ostalog u pogledu BDP-a po stanovniku i intenziteta emisija ugljika u strukturi izvora energije; smatra da bi se nedjelovanjem došlo do daleko najneisplativijeg scenarija te bi se prouzročio ne samo ogroman gubitak BDP-a u Europi, nego i daljnje povećanje gospodarskih nejednakosti između država članica i unutar njih, s obzirom na to da se očekuje da posljedice nedjelovanja neće u istoj mjeri pogoditi sve države članice;
10. sa zabrinutošću napominje da ovisnost EU-a o uvozu energije danas iznosi otprilike 55 %; ističe da bi se u scenariju s nultom neto stopom emisija ta ovisnost smanjila na 20 % do 2050., što bi pozitivno utjecalo na trgovinsku bilancu i geopolitički položaj EU-a; napominje da bi kumulativna ušteda na troškovima uvoza fosilnih goriva u razdoblju 2031. – 2050. iznosila otprilike 2 do 3 bilijuna EUR, što bi se moglo potrošiti na druge prioritete za europske građane;
11. ističe da bi se smanjenjem onečišćenja zraka u scenariju s nultom neto stopom emisija stopa prijevremene smrti zbog sitnih čestica smanjila za više od 40 %; primjećuje da bi se u takvom scenariju štete za zdravlje smanjile za otprilike 200 milijardi EUR godišnje;
12. pozdravlja uvođenje dviju metoda za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050. te potporu Komisije u tom pogledu i smatra da je cilj postizanja te stope do sredine stoljeća jedini koji je usklađen s obvezama Unije u okviru Pariškog sporazuma; žali zbog toga što u okviru strategije nisu razmotreni načini postizanja nulte neto stope emisije stakleničkih plinova prije 2050.;
13. napominje, međutim, da te metode podrazumijevaju uporabu brojnih tehnologija za odstranjivanje ugljika koje se tek trebaju uvesti u velikim razmjerima, uključujući hvatanje i skladištenje ili upotrebu ugljika te neposredno hvatanje ugljika iz zraka; međutim, smatra da bi u strategiji EU-a za postizanje nulte neto stope emisija prednost trebalo dati izravnom smanjenju emisija i mjerama za očuvanje i poboljšanje ponora i spremnika te da bi uporabu tehnologija za odstranjivanje ugljika trebalo primjenjivati samo u slučaju kada nisu dostupna rješenja koja uključuju izravno smanjenje emisija; smatra da je potrebno daljnje djelovanje do 2030. ako Unija želi izbjeći oslanjanje na tehnologije za odstranjivanje ugljika koje bi uključivale znatne rizike za ekološke sustave, biološku raznolikost i sigurnost opskrbe hranom, kako je potvrđeno posebnim izvješćem Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ;
Društveni aspekti klimatskih promjena i pravedne tranzicije
14. pozdravlja to što je Komisija utvrdila da je nulta neto stopa emisija moguća bez neto gubitka radnih mjesta i s odobravanjem prima na znanje detaljnu procjenu tranzicije u energetski intenzivnim industrijama; ističe da bi se, ako se provede pravilno i uz odgovarajuću potporu najugroženijim regijama, sektorima i građanima, pravednom tranzicijom prema nultoj neto stopi emisija stakleničkih plinova mogao stvoriti neto dobitak u pogledu radnih mjesta u Uniji: u scenariju s nultom neto stopom emisija zaposlenost u cijelom gospodarstvu povećat će se za dodatnih 2,1 milijun radnih mjesta do 2050. u usporedbi s povećanjem od 1,3 milijuna dodatnih radnih mjesta u scenariju sa smanjenjem emisija od 80 %; stoga smatra da bi Komisija u okviru Europske panorame vještina trebala razviti obnovljenu reviziju vještina s regionalnim podacima o potrebnim vještinama za klimatski neutralnu Europu kako bi se najugroženijim regijama, sektorima i osobama pružila potpora u ponovnom osposobljavanju za visokokvalitetna radna mjesta budućnosti u tim regijama;
15. ističe brojne dodatne koristi koje će klimatski neutralno društvo imati za javno zdravlje u pogledu ušteda troškova skrbi i manjeg opterećenja sustava osiguranja i javnog zdravstva te u pogledu opće dobrobiti europskih građana zbog povećane biološke raznolikosti, manjeg onečišćenja zraka i smanjene izloženosti onečišćivačima;
16. smatra da klimatska tranzicija u Europi mora biti ekološki, gospodarski i društveno održiva; ističe da je, kako bi se zajamčilo političko prihvaćanje među građanima, važno uzeti u obzir distribucijske učinke klimatskih politika i politika dekarbonizacije, osobito na osobe s niskim dohotkom; stoga smatra da je društvene učinke potrebno u cijelosti uzeti u obzir u svim klimatskim politikama na razini EU-a i nacionalnoj razini kako bi se zajamčila društvena i ekološka preobrazba u Europi; u tom pogledu naglašava da prilagođene i dostatno financirane strategije na svim razinama moraju biti osmišljene na osnovi uključivih postupaka i u bliskoj suradnji s lokalnim i regionalnim javnim institucijama, sindikatima, obrazovnim ustanovama, organizacijama civilnog društva i privatnim sektorom kako bi se zajamčilo da u toj tranziciji svi europski građani imaju jednake šanse;
17. pozdravlja sve veću ekološku svijest među mladima i naglašava potrebu za aktivnijim sudjelovanjem mlađih naraštaja u izgradnji međunarodnih, interkulturalnih i međugeneracijskih odnosa u korist globalnih napora za održiviju budućnost; pozdravlja nedavne javne zahtjeve za mjere u području klime, osobito one koje su izrazili studenti, te smatra da bi nacionalne, regionalne i lokalne vlasti, kao i EU, trebali obratiti pozornost na pozive za hitno djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena;
Prijelazne ciljane vrijednosti
18. prepoznaje da će desetljeće 2020. – 2030. Biti od ključne važnosti ako EU želi postići nultu neto stopu emisija do 2050.; poziva Komisiju i države članice da podupru snažnu srednjoročnu ciljanu vrijednost za 2030. jer je to nužno za osiguravanje dostatne stabilnosti ulaganja na tržištu, iskorištavanje potencijala tehnoloških inovacija u punoj mjeri te povećanje mogućnosti europskih poduzeća da postanu predvodnici na globalnim tržištima u proizvodnji s niskim emisijama;
19. naglašava da će za najisplativije postizanje nulte neto stope stakleničkih plinova do 2050. biti potrebno podići razinu ambicija za 2030. te ih uskladiti sa scenarijima s nultom netom emisijom ugljika do 2050.; smatra da je od iznimne važnosti da Unija tijekom sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi u New Yorku najkasnije u rujnu 2019. pošalje jasnu poruku da je spremna ponovno razmotriti svoj doprinos Pariškom sporazumu;
20. podupire ažuriranje nacionalno utvrđenih doprinosa Unije s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu od 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990.; poziva stoga čelnike EU-a da prikladno podupru povećanje razine ambicija u pogledu nacionalno utvrđenog doprinosa Unije na posebnom sastanku EU-a u gradu Sibiu u svibnju 2019., s obzirom na sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi u rujnu 2019.;
21. smatra da bi Komisija najkasnije tijekom razdoblja revizija klimatskog paketa za 2030. od 2022. do 2024. i drugog relevantnog zakonodavstva trebala podnijeti zakonodavne prijedloge kojima se povećava razina ambicija u skladu s ažuriranim nacionalno utvrđenim doprinosima i ciljem postizanja nulte neto stope emisija; smatra da bi se nedovoljno ambicioznim planovima za 2030. ograničile buduće mogućnosti, među ostalim možda i dostupnost nekih mogućnosti za isplativu dekarbonizaciju; smatra da su te revizije važan korak u osiguranju ispunjenja klimatskih obveza EU-a;
22. smatra da će u svrhu daljnjeg osiguravanja povećane stabilnosti tržišta biti korisno da EU odredi još jednu privremenu ciljanu vrijednost smanjenja emisija do 2040. kojom se može osigurati dodatna stabilnost i postizanje dugoročne ciljane vrijednosti do 2050.;
23. smatra da je potrebno redovito revidirati strategiju EU-a za postizanje nulte neto stope emisija; smatra da bi o takvoj bi reviziji trebalo obavješćivati u okviru petogodišnjeg globalnog pregleda stanja, kako je utvrđeno Pariškim sporazumom, te uzeti u obzir tehnološka i društvena zbivanja, kao i prijedloge nedržavnih aktera i Europskog parlamenta;
Sektorski doprinosi
24. naglašava da će neto emisije morati biti smanjene gotovo na nulu u svim gospodarskim sektorima te da bi svi sektori trebali zajednički pridonijeti smanjenju emisija; stoga poziva Komisiju da za sve sektore razvije metode za postizanje klimatske neutralnosti; ističe važnost načela da je onečišćivač onaj koji plaća;
25. naglašava važnost raznih klimatskih mjera i zakonodavstva u različitim područjima politike, ali upozorava da bi raspršen pristup mogao dovesti do nedosljednosti i neostvarenja cilja EU-a da se do 2050. uspostavi gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova; smatra da treba zauzeti sveobuhvatan pristup;
26. naglašava važnost inovacija i potiče njihovu primjenu u širokom rasponu tehnologija u cilju dekarbonizacije gospodarstva, na primjer prometni sustav bez emisija, kružno gospodarstvo i biogospodarstvo;
27. poziva na usklađivanje cijena ugljika u EU-u s najnižim razinama u korist prijelaza na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija, osobito za sektore koji nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama (ETS);
28. smatra da će tehnološka postignuća i rješenja, energetska učinkovitost, kako u okviru ponude, tako i u okviru potražnje i održiva obnovljiva energija u prijevoznom, građevinskom i energetskom sektoru te sektoru grijanja i hlađenja, kao i načela kružnog gospodarstva, imati ključnu važnost u smanjenju emisija stakleničkih plinova; u tom pogledu naglašava važnost strategija koje se odnose na određene tehnologije;
29. prepoznaje ulogu hvatanja i skladištenja ugljika u većini scenarija porasta temperature od 1,5 °C u posebnom izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju od 1,5 °C; naglašava da EU treba imati veće ambicije u tom području; nadalje primjećuje ciljeve koje su države članice postavile u okviru Strateškog plana za energetsku tehnologiju (SET) s namjerom da tijekom 2020-ih na komercijalnoj razini uvedu tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika u europski energetski i industrijski sektor; smatra da je potrebno povećati upotrebu ekološki sigurnog hvatanja i skladištenja ugljika te ekološki sigurnog hvatanja i upotrebe ugljika u industrijskim procesima, čime se ostvaruje neto smanjenje emisija putem izbjegavanja emisija ili trajnog skladištenja CO2;sa zabrinutošću primjećuje da trenutačno mnoge tehnologije hvatanja i upotrebe ugljika ne pridonose trajnom smanjenju emisija; stoga poziva Komisiju da razvije tehničke kriterije kojima bi se zajamčila potpora samo onim tehnologijama koje pružaju rezultate koji se mogu provjeriti;
Energetska politika
30. ističe središnju ulogu energije u tranziciji u gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova; podsjeća na to da je Unija posljednjih desetljeća uspješno odvojila emisije stakleničkih plinova od gospodarskog rasta i da je smanjila emisije, osobito zahvaljujući energetskoj učinkovitosti i rastu energije iz obnovljivih izvora; ističe da bi prelazak na čistu energiju trebao i dalje modernizaciju europskog gospodarstva, poticati održiv gospodarski rast i donijeti društvene i ekološke koristi za europske građane;
31. smatra da vodeća uloga EU-a u području obnovljive energije i energetske učinkovitosti pokazuje ostalim dijelovima svijeta da je prelazak na čistu energiju moguć i povoljan i izvan okvira borbe protiv klimatskih promjena;
32. ističe da će postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova iziskivati znatna dodatna ulaganja u energetski sustav EU-a i povezanu infrastrukturu u odnosu na sadašnje polazište, i to u rasponu od 175 do 290 milijardi EUR godišnje;
33. ističe da su, s obzirom na različita polazišta pri energetskoj tranziciji, napori za smanjenje stakleničkih plinova u cilju postizanja klimatske neutralnosti na razini EU-a možda neravnomjerno raspoređeni u EU-u;
34. poziva države članice da bez odgode provedu paket za čistu energiju; podsjeća na nadležnost država članica da odlučuju o svojoj strukturi izvora energije u sklopu klimatskog i energetskog okvira EU-a;
35. ističe važnost usvajanja integriranog, međusektorskog pristupa kako bi se olakšali napori u pogledu dekarbonizacije u energetskom sustavu i drugim povezanim sektorima te ostvarile koristi od veće učinkovitosti; prepoznaje da integracija energetskih sustava može pružiti veću fleksibilnost, bolju učinkovitost sustava, veću uporabu obnovljivih izvora energije u svim nositeljima energije i, naposljetku, isplativu energetsku tranziciju;
36. poziva na uspostavu visoko energetski učinkovitog energetskog sustava zasnovanog na obnovljivim izvorima energije; traži od Komisije i država članica da poduzmu sve potrebne mjere u tom pogledu jer će to imati učinak prelijevanja na sve druge gospodarske sektore; naglašava da se sve metode koje je Komisija predstavila zasnivaju na pretpostavci potpune dekarbonizacije energetskog sektora najkasnije do 2050., drastičnom smanjenju fosilnih goriva i snažnom porastu obnovljivih izvora energije;
37. ističe doprinos energetske učinkovitosti sigurnosti opskrbe, gospodarskoj konkurentnosti, zaštiti okoliša, smanjenju računa za energiju i poboljšanju kvalitete stambenih objekata; potvrđuje važnu ulogu energetske učinkovitosti u stvaranju poslovnih mogućnosti i zapošljavanju, kao i njezine globalne i regionalne pogodnosti; u tom pogledu podsjeća na to da je Uredbom o upravljanju uvedeno načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” te da bi primjenu tog načela trebalo u cijelosti iskoristiti u cijelom energetskom lancu i smatrati osnovom za bilo koji način postizanja nulte neto stope emisija ugljika do 2050.;
38. naglašava da je Direktiva o ekološkom dizajnu[4] znatno pridonijela klimatskim ciljevima EU-a smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 320 milijuna tona ekvivalenata CO2 godišnje te da se procjenjuje da će do 2020. potrošači u EU-u uštedjeti ukupno 112 milijardi EUR ili otprilike 490 EUR godišnje po kućanstvu, kao rezultat Direktive; poziva na regulaciju dodatnih proizvoda u okviru Direktive o ekološkom dizajnu, uključujući tablete i pametne telefone, te na ažuriranje postojećih standarda radi odražavanja tehnološkog razvoja;
39. ističe da je nužno osigurati daljnju integraciju europskog energetskog tržišta kako bi se na najučinkovitiji način provela dekarbonizacija energetskog sektora, olakšala ulaganja u područjima u kojima se može postići proizvodnja obnovljive energije i potaknulo aktivno sudjelovanje građana kako bi se ubrzao energetski prijelaz na ugljično neutralno i održivo gospodarstvo; smatra da je ključno podići razinu međusobne povezanosti država članica i poticati više prekograničnih programa potpore;
40. napominje da je građevinski sektor EU-a trenutačno odgovoran za 40 % konačne potrošnje energije u Europi i 36 % njezinih emisija CO2[5]; poziva na iskorištavanje potencijala tog sektora za uštedu energije te na smanjenje ugljičnog otiska, u skladu s ciljem Direktive o energetskim svojstvima zgrada[6] da se do 2050. postigne energetski visokoučinkovit i dekarbonizirani fond zgrada; ističe da postizanje učinkovitije potrošnje energije u zgradama predstavlja znatan potencijal za dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova u Europi; osim toga, smatra da je uspostava zgrada s niskim energetskim potrebama koje se u cijelosti opskrbljuju energijom iz obnovljivih izvora ključna za usklađivanje s Pariškim sporazumom i planom EU-a za rast, lokalna radna mjesta i bolje životne uvjete građana diljem Europe;
41. ističe da će elektrifikacija građevinskog, industrijskog i prometnog sektora imati ključnu ulogu u smanjenju emisija tih sektora i zahtijevat će znatno povećanje u opskrbi električnom energijom; u tom pogledu naglašava važnost politika kojima se energetskoj industriji omogućuje da pruži dostatnu, pouzdanu i ugljično neutralnu električnu energiju po konkurentnim cijenama; potiče Komisiju da okupi sve dionike kako bi se omogućio taj prijelaz;
42. poziva sve razine vlasti, nacionalnu, regionalnu i lokalnu, da uvedu mjere kojima bi se potaklo sudjelovanje građana u energetskoj tranziciji i da potiču razmjenu najboljih praksi;
Industrijska politika
43. smatra da se ekonomsko blagostanje, globalna industrijska konkurentnost i klimatska politika međusobno nadopunjuju; ponavlja da tranzicija u gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova predstavlja izazove i mogućnosti za EU te da će biti potrebna ulaganja u industrijske inovacije, uključujući digitalne tehnologije, i čistu tehnologiju radi poticanja rasta, jačanja konkurentnosti i budućih vještina te stvaranja milijuna radnih mjesta, na primjer u rastućem kružnom gospodarstvu i biogospodarstvu;
44. naglašava da je stabilan i predvidljiv okvir klimatske i energetske politike ključan kako bi se osiguralo prijeko potrebno povjerenje ulagača i omogućilo europskim industrijama da donesu dugoročne investicijske odluke u Europi s obzirom na to da većina industrijskih postrojenja ima vijek trajanja duži od 20 godina;
45. naglašava ulogu energetski intenzivnih industrija u postizanju dugoročnog smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u; smatra da su za zadržavanje vodstva EU-a u industriji s niskom razinom ugljika i industrijske proizvodnje u EU-u, očuvanje konkurentnosti europskih industrija, smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i izloženosti promjenjivim i rastućim cijenama uvoza fosilnih goriva te sprečavanje rizika od istjecanja ugljika potrebni mudro osmišljeni i ciljani politički okviri; poziva Komisiju da predstavi novu i integriranu industrijsku klimatsku strategiju EU-a za energetski intenzivne industrije koja bi bila potpora za prelazak na konkurentnu tešku industriju s nultom neto stopom emisija;
46. poziva Komisiju da razvije industrijsku strategiju s pomoću mjera koje europskoj industriji omogućuju da se globalno natječe na temelju jednakih uvjeta; smatra da bi Komisija u okviru ove politike trebala ispitati učinkovitost dodatnih mjera, i njihovu usklađenost s propisima Svjetske trgovinske organizacije, za zaštitu industrijskih sektora kojima prijeti rizik od istjecanja ugljika u pogledu uvoza proizvoda, koje bi zamijenile, prilagodile i nadopunile bilo koje postojeće mjere u području istjecanju ugljika;
47. ističe da će europska poduzeća kao dio prve velike ekonomije koja je usmjerena na klimatsku neutralnost moći steći prednost prvog pokretača na međunarodnim tržištima i postati globalni predvodnik u održivoj i resursno učinkovitoj proizvodnji; naglašava da će zakašnjelo ili nedovoljno djelovanje s ciljem postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2050. rezultirati ekološki, ekonomski i socijalno neopravdanim troškovima i ugroziti buduću konkurentnost industrijskog sektora Europe;
48. napominje da se određeni broj tržišta u razvoju nametnuo kao važan čimbenik u zadovoljavanju potreba globalnog tržišta tijekom prelaska na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija, na primjer u pogledu prijevoza s nultom stopom emisija i energije iz obnovljivih izvora; naglašava da EU mora ostati vodeće gospodarstvo u području zelenih inovacija i ulaganja u zelenu tehnologiju;
49. primjećuje da se u izvješću Komisije iz 2018. o cijenama i troškovima energije u Europi ističe stalna visoka izloženost EU-a promjenjivim i rastućim cijenama fosilnih goriva te da se očekuje da će se budući troškovi proizvodnje električne energije za električnu energiju proizvedenu iz fosilnih goriva povećati, a za energiju iz obnovljivih izvora smanjiti; naglašava da su se troškovi uvoza energije u EU u 2017. povećali za 26 %, odnosno na 266 milijardi EUR, uglavnom zbog povećanja cijena nafte; nadalje napominje da se u izvješću procjenjuje da je povećanje cijena nafte negativno utjecalo na rast EU-a (–0,4 % BDP-a u 2017.) i inflaciju (+0,6);
Doprinosi iz drugih sektora
50. naglašava da se strategijom potvrđuje da su emisije stakleničkih plinova u prijevoznom sektoru i dalje u porastu te da trenutačne politike neće biti dovoljne za dekarbonizaciju tog sektora do 2050.; naglašava važnost jamčenja promjene sa zračnog na željeznički prijevoz te prema javnom prijevozu i zajedničkoj mobilnosti; napominje da cestovni promet pridonosi otprilike jednoj petini ukupnih emisija CO2 u EU-u; stoga poziva države članice i Komisiju da poduzmu odlučne korake kako bi u svim državama članicama omogućile da potrošačima budu dostupna vozila s nultom i niskom stopom emisija, uz istodobno izbjegavanje povećane uporabe starih vozila s visokom razinom onečišćenja u državama članicama s niskim dohotkom; dodatno naglašava ulogu pametnih tehnologija, kao što su infrastrukture za pametno punjenje, u stvaranju sinergije između elektrifikacije prijevoza i razvoja obnovljivih izvora energije;
51. naglašava da za postizanje klimatske neutralnosti cijelog gospodarstva EU-a svi sektori trebaju pridonijeti, uključujući međunarodni zrakoplovni i pomorski promet; napominje da analiza Komisije pokazuje da u okviru trenutačnih ciljeva i mjera koje predviđaju Međunarodna pomorska organizacija i Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva, čak i ako se provedu u cijelosti, nedostaju potrebna smanjenja emisija te da su potrebne dodatne mjere usklađene s ciljem postizanja nulte neto stope emisija na razini cijelog gospodarstva; naglašava potrebu za ulaganjem u tehnologije i goriva s nultom i niskom stopom ugljika u tim sektorima; poziva Komisiju da u tim sektorima provede načelo „onečišćivač plaća”, osobito u pogledu oporezivanja kerozina i cijena zrakoplovnih karata; podsjeća na to da se predviđa da će emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prometa porasti za 250 % do 2050.; pozdravlja činjenicu da je sektor međunarodnog pomorskog prometa sam sebi postavio cilj postizanja potpunog smanjenja emisija stakleničkih plinova; međutim, sa zabrinutošću primjećuje nedostatak napretka u uspostavi kratkoročnih i srednjoročnih mjera i drugih konkretnih koraka u okviru tog cilja;
52. poziva Komisiju da što prije predloži europski plan za željeznice, uključujući okvir za uklanjanje prepreka za brzu realizaciju interoperabilne brze željezničke mreže unutar EU-a i mobilizaciju većih ulaganja u brze željezničke veze;
53. napominje da otprilike 60 % emisija metana u svijetu dolazi iz izvora kao što su poljoprivreda, odlagališta otpada i otpadne vode te proizvodnja i prijevoz fosilnih goriva cjevovodom; podsjeća na to da je metan snažan staklenički plin s potencijalom zagrijavanja u razdoblju od 100 godina koji je 28 puta veći od potencijala CO2[7] te da smanjenje emisija metana može imati važne dodatne koristi u smanjenju koncentracija prizemnog ozona i njegova negativnog učinka na kvalitetu zraka i zdravlje ljudi; stoga ustraje na važnosti smanjenja emisija metana u predmetnim sektorima i na promicanju smanjenja metana na međunarodnoj razini;
54. ponavlja svoj poziv Komisiji da što prije istraži moguće politike za hitro suočavanje s emisijama metana kao dio strateškog plana Unije za metan te da u tom pogledu iznese zakonodavne prijedloge Parlamentu i Vijeću; ističe da će poljoprivreda biti jedan od najvažnijih preostalih izvora emisija stakleničkih plinova u EU-u 2050., osobito zbog emisija metana i dušikova oksida;ističe potencijal poljoprivrednog sektora u rješavanju izazova povezanih s klimatskim promjenama, na primjer ekološkim i tehnološkim inovacijama te hvatanjem ugljika u tlu;
55. poziva na uspostavu zajedničke poljoprivredne politike kojom se pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova u skladu s prijelazom na klimatski neutralno gospodarstvo; poziva Komisiju da zajamči usklađenost poljoprivredne politike, osobito fondova EU-a i nacionalnih fondova, s ciljevima Pariškog sporazuma;
56. ističe činjenicu da u tlu ima više pohranjenog ugljika nego u biosferi i atmosferi zajedno; stoga naglašava važnost zaustavljanja degradacije tla u EU-u te jamčenja zajedničkih mjera EU-a za očuvanje i poboljšanje kvalitete tla i njegove sposobnosti skladištenja ugljika;
57. žali zbog činjenice da Komisija nije prihvatila mogućnost jačanja djelovanja EU-a u pogledu fluoriranih stakleničkih plinova, uključujući mjere za sprečavanje nezakonite trgovine fluorougljikovodicima uvođenjem sustava licenciranja fluorougljikovodika;
58. ističe potrebu za time da se klimatske ambicije uključe u sve politike EU-a, uključujući trgovinsku politiku; potiče Komisiju da zajamči da su svi trgovinski sporazumi koje je sklopio EU u cijelosti usklađeni s Pariškim sporazumom jer to ne bi samo povećalo globalno djelovanje u pogledu klimatskih promjena nego i zajamčilo jednake uvjete za predmetne sektore;
59. naglašava da bi EU trebao pružiti potporu djelovanjima u području klime po regijama, gradovima i mjestima te im omogućiti da djeluju kao katalizator za daljnju tranziciju;
Maksimalno iskorištavanje klimatskog potencijala šuma u kontekstu održivog biogospodarstva
60. podržava aktivno i održivo upravljanje šumama na nacionalnoj razini te konkretne mjere podrške učinkovitom i održivom biogospodarstvu EU-a s obzirom na znatan potencijal šuma u jačanju europskih napora u području klime (zbog sekvestracije, skladištenja i zamjene ugljika) i postizanju ciljane nulte stope emisija najkasnije do 2050.; prepoznaje potrebu za prilagodbom na klimatske promjene i zaustavljanjem gubitka biološke raznolikosti i degradacije usluga ekosustava u EU-u do 2020., kao i potrebu za razvojem politika utemeljenih na dokazima kojima se pridonosi provedbi i financiranju mjera očuvanja biološke raznolikosti EU-a;
61. uviđa pozitivan, no u konačnici ograničen potencijal za pošumljavanje u Europi; stoga smatra da uz inicijative za pošumljavanje moraju postojati i inicijative i poticaji kojima će se poboljšati potencijal sekvestracije, uz istodobno jamčenje i poboljšanje zdravlja postojećih šumskih površina kako bi se postigle pogodnosti za klimu, održivo biogospodarstvo i biološku raznolikost; stoga podupire pošumljavanje napuštenog i marginalno produktivnog poljoprivrednog zemljišta, agrošumarstvo i smanjenje prenamjene šumskih područja za drugačije uporabe zemljišta;
62. ističe da mjere i politike EU-a utječu i na prirodne ponore, zemljišta i šume izvan Europe te da bi strategijom EU-a za postizanje nulte neto stope emisija trebalo zajamčiti da djelovanje EU-a nema štetne klimatske učinke u trećim zemljama; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da se zalažu za donošenje čvrstih međunarodnih pravila u okviru Pravilnika iz Pariza, osobito u vezi s člankom 6. Pariškog sporazuma kako bi se spriječile rupe u računovodstvu ili dvostruko obračunavanje mjera pošumljavanja kojima bi se mogli ublažiti globalni napori u pogledu klime;
Istraživanje i inovacije
63. naglašava da su programi istraživanja i inovacija na razini EU-a i nacionalnoj razini ključni za pružanje potpore Uniji u njezinoj ulozi predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena i smatra da bi uvažavanje klimatskih pitanja trebalo na odgovarajući način integrirati u pripremu i provedbu programa istraživanja i inovacija;
64. skreće pozornost na izvješće Skupine na visokoj razini za načine dekarbonizacije (HLP)[8] o ulozi istraživanja i inovacija u naporima za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma i o tome kako EU istodobno postiže konkurentnu prednost u utrci za dekarbonizaciju; prima na znanje niz tematskih i međusektorskih preporuka koje je izradio HLP, a osobito one u pogledu usmjeravanja novog Okvirnog programa EU-a za istraživanje i inovacije za razdoblje 2021. – 2027., Obzor Europa;
65. smatra da će u sljedeća dva desetljeća biti potrebno uložiti znatne napore u istraživanje i inovacije kako bi rješenja s niskim i nultim emisijama ugljika postala društveno i gospodarski održiva i dostupna svima te kako bi se pronašla nova rješenja za postizanje gospodarstva s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova;
66. ističe svoje stajalište o programu Obzor Europa da se najmanje 35 % njegovih rashoda namijeni klimatskim ciljevima, kad je to primjereno te u okviru općeg cilja Unije, odnosno integriranja mjera u području klime;
Financiranje
67. poziva na brzo uvođenje Fonda za inovacije sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) i objavu prvog poziva na podnošenje prijedloga tijekom 2019. kako bi se potakla ulaganja u nove tehnologije s niskom razinom emisije ugljika u velikom broju sektora, ne samo u proizvodnji električne energije nego i u sustavima centraliziranog grijanja i industrijskim procesima; poziva na potpuno usklađivanje višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. i njegovih programa s Pariškim sporazumom;
68. ističe ulogu energetski intenzivnih industrija kao aktera u tranziciji i onih koji je omogućuju; poziva Komisiju da razvije okvir EU-a za industrijsku transformaciju kako bi se privukla ulaganja u tehnologije s niskom razinom ugljika i razvoj proizvoda te da olakša potrebne industrijske pilot-projekte za revolucionarne tehnologije na komercijalnoj razini;
69. smatra da se trebaju potaknuti znatna privatna ulaganja kako bi Unija postigla nultu neto stopu emisija najkasnije do 2050.; smatra da će za to biti potrebno dugoročno planiranje, regulatorna stabilnost i predvidljivost za ulagače i da je to potrebno uzeti u obzir budućom regulativom EU-a; stoga naglašava da provedba Akcijskog plana za održivo financiranje donesenog u ožujku 2018. mora biti prioritet, uključujući kalibraciju kapitalnih zahtjeva banaka i bonitetni tretman imovine s visokim udjelom ugljika, bonitetna pravila za osiguravajuća društva i ažuriranje dužnosti institucijskih ulagača i upravitelja imovinom;
70. smatra da bi se VFO za razdoblje od 2021. do 2027. trebao prije donošenja procijeniti s obzirom na cilj postizanja klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. te da je potrebno uspostaviti standardno ispitivanje kako bi se zajamčilo da rashodi u okviru proračuna EU-a budu otporni na klimatske promjene;
71. žali zbog činjenice da se subvencije za fosilna goriva i dalje povećavaju i iznose otprilike 55 milijardi EUR godišnje[9]; poziva EU i države članice da hitno ukinu sve europske i nacionalne subvencije za fosilna goriva;
72. naglašava važnost pravedne tranzicije na ugljično neutralno gospodarstvo i poziva države članice da uvedu odgovarajuće politike i financiranje u tom pogledu; ističe da bi troškovi EU-a iz relevantnih fondova mogli pružiti dodatnu potporu tamo gdje je prikladno; u tom pogledu naglašava da će se Fondom za modernizaciju Sustava za trgovanje emisijama poduprijeti pravedna tranzicija u regijama ovisnima o ugljiku;
Uloga potrošača i kružnog gospodarstva
73. ističe veliku važnost promjene ponašanja u postizanju smanjenjâ emisija stakleničkih plinova, uključujući u cijelom prehrambenom sustavu te u prijevoznom sektoru, osobito u zrakoplovnom sektoru; poziva Komisiju da čim prije istraži moguće politike za poticanje promjene ponašanja, uključujući poreze za zaštitu okoliša; ističe važnost inicijativa odozdo prema gore, kao što je Sporazum gradonačelnika, u poticanju promjena u ponašanju;
74. primjećuje da statistički podatci Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) upućuju na to da se ukupna potrošnja mesa i životinjskih proizvoda po glavi stanovnika u EU-28 smanjila od 1990-ih godina te da bi poticanje tog aktualnog trenda, u kombinaciji s tehničkim mjerama za ublažavanje ponude, moglo uvelike smanjiti emisije u poljoprivrednoj proizvodnji;
75. ističe da je važno da EU ne ostvari samo zamjenu energije nego i zamjenu proizvoda i materijala, odnosno da proizvode i materijale koji se temelje na fosilnom gorivu ili koji tijekom proizvodnje stvaraju velike emisije zamijeni proizvodima koji se temelje na obnovljivim izvorima energije;
76. naglašava da je veliki dio upotrebe energije, a stoga i emisija stakleničkih plinova, izravno povezan s nabavom, preradom, prijevozom, pretvorbom, upotrebom i odlaganjem resursa; naglašava da bi se u svakoj fazi lanca upravljanja resursima mogle postići znatne uštede; stoga ističe da povećanje produktivnosti resursa poboljšanom učinkovitošću i smanjivanjem otpada od resursa s pomoću mjera kao što su ponovna uporaba, recikliranje i ponovna proizvodnja može u velikoj mjeri smanjiti potrošnju resursa i emisije stakleničkih plinova, uz istodobno povećavanje konkurentnosti te stvaranje poslovnih mogućnosti i radnih mjesta; ističe troškovnu učinkovitost mjera kružnog gospodarstva; naglašava da će poboljšani pristupi na temelju učinkovitosti resursa i kružnog gospodarstva te dizajn proizvoda kružnog gospodarstva pridonijeti prelasku na nove obrasce proizvodnje i potrošnje i smanjenju količine otpada;
77. naglašava važnost politika o proizvodima, kao što su zelena javna nabava i ekološki dizajn, koje mogu u velikoj mjeri pridonijeti uštedi energije i smanjenju ugljičnog otiska proizvoda uz istodobno poboljšanje otiska njihovih materijala i ukupnog utjecaja na okoliš; ističe da je potrebno utvrditi zahtjeve kružnog gospodarstva kao dijela standarda ekološkog dizajna EU-a i proširiti postojeću metodologiju ekološkog dizajna na ostale kategorije proizvoda uz proizvode povezane s energijom:
78. napominje da će tranzicija prema klimatski neutralnoj Europi ovisiti o sudjelovanju i posvećenosti građana, što se može olakšati energetskom učinkovitošću i obnovljivim izvorima na licu mjesta ili obnovljivim tehnologijama u blizini;
79. smatra da bi trebalo nastaviti rad na pouzdanom modelu mjerenja klimatskog utjecaja koji se temelji na potrošnji; prima na znanje zaključak u temeljitoj analizi Komisije da su se napori EU-a za smanjenje emisija njegove proizvodnje na neki način ujednačili uvozom robe s višim ugljičnim otiskom, ali da je EU bez obzira na to znatno pridonio smanjenju emisija u drugim zemljama zbog povećanih trgovinskih tokova i poboljšane učinkovitosti s obzirom na emisije ugljika svojeg izvoza;
EU i globalno klimatsko djelovanje
80. ističe važnost pojačanih inicijativa i stalnog dijaloga na odgovarajućim međunarodnim forumima te učinkovite klimatske diplomacije u cilju poticanja sličnih političkih odluka kojima se jačaju klimatske ambicije u drugim regijama i trećim zemljama; poziva EU da poveća vlastito financiranje borbe protiv klimatskih promjena i aktivno radi na poticanju država članica da pruže veću potporu borbi protiv klimatskih promjena u trećim zemljama (razvojnom pomoći umjesto zajmovima), koja bi trebala biti nadopuna razvojnoj pomoći prekomorskim zemljama i ne bi se trebala dvostruko obračunavati kao financijska pomoć za razvoj i za zaštitu klime;
81. ističe da je sastanak na vrhu UN-a o klimi u rujnu 2019. pravi trenutak da vođe najave povećanu ambiciju u pogledu nacionalno utvrđenih doprinosa; smatra da bi EU trebao unaprijed zauzeti stajalište o ažuriranju svojih nacionalno utvrđenih doprinosa kako bi na sastanak na vrhu došao dobro pripremljen, uz blisku suradnju s međunarodnom koalicijom stranaka u potpori većim klimatskim ambicijama;
82. ističe koristi od jačanja interoperabilnosti instrumenata politika EU-a i istovrijednih instrumenata trećih zemalja, osobito mehanizama utvrđivanja cijena ugljika; poziva Komisiju da nastavi i pojača suradnju i potporu razvoju mehanizama utvrđivanja cijena ugljika izvan Europe kako bi se težilo većem smanjenju emisija i ujednačenijim tržišnim uvjetima na globalnoj razini; naglašava važnost uspostave mjera zaštite klime kojima će se zajamčiti stvarno i dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova; stoga poziva Komisiju da se zalaže za stroga i pouzdana međunarodna pravila kako bi se spriječili nedostaci u računovodstvu ili dvostruko obračunavanje smanjenja emisija;
°
° °
83. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0430.
- [2] Program UN-a za okoliš, „Izvješće o odstupanju emisija za 2018.”, str. 10.
- [3] Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).
- [4] Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.).
- [5] https://ec.europa.eu/energy/en/topics/energy-efficiency/buildings
- [6] Direktiva (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 156, 19.6.2018., str. 75.).
- [7] Van Dingenen, R., Crippa, M., Maenhout, G., Guizzardi, D., Dentener, F., Global trends of methane emissions and their impacts on ozone concentrations (Globalni trendovi u pogledu emisija metana i njihovi učinci na koncentracije ozona), EUR 29394 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, 2018., ISBN 978-92-79-96550-0, doi:10.2760/820175, JRC113210.
- [8] Završno izvješće Skupine na visokoj razini za europsku inicijativu o načinima dekarbonizacije, Glavna uprava Europske komisije za istraživanje i inovacije, studeni 2018.
- [9] Cijene i troškovi energije u Europi, COM(2019)0001, stranice 10. – 11.