PRIJEDLOG REZOLUCIJE o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a
12.9.2019 - (2019/2817(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Gunnar Beck
u ime Kluba zastupnika ID-a
B9-0039/2019
Rezolucija Europskog parlamenta o povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a
Europski parlament,
– uzimajući u obzir slobodnu i demokratsku odluku britanskog naroda od 23. lipnja 2016.,
– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije[1] te rezoluciju od 3. listopada 2017. o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom[2],
– uzimajući u obzir izjave Vijeća i Komisije od 18. rujna 2019. o povlačenu Ujedinjene Kraljevine iz EU-a,
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je 23. lipnja 2016. za izlazak iz Europske unije glasovalo 51,8 % birača u Ujedinjenoj Kraljevini (17,4 milijuna ljudi), što je gotovo potpuno jednako postotku glasova kojima je Ursula von der Leyen izabrana za predsjednicu Europske komisije;
B. budući da sve financijske obveze Ujedinjene Kraljevine prema EU-u (i obrnuto) prestaju, u skladu s međunarodnim pravom, istekom roka iz članka 50., osim ako se ne dogovori drugačije;
C. budući da je Ujedinjena Kraljevina jedan od najvećih neto uplatitelja u proračun EU-a i da je neto uplatitelj bila svake godine svog članstva (s izuzetkom 1975. godine);
D. budući da je Europska unija carinska unija sa zajedničkom vanjskom tarifom te da stoga nije riječ o području slobodne trgovine;
E. budući da je cilj članstva u EU-a osigurati koristi za države članice, koje pak imaju pravo na izlazak iz tog kluba ako smatraju da teret članstva nadilazi koristi;
F. budući da uredno povlačenje ne ovisi samo o stavu Ujedinjene Kraljevine, nego i o dobroj volji Unije i sudionicima koji pregovaraju u njezino ime;
G. budući da sporazum o povlačenju koji je ponudila Unija nije dobio većinu u parlamentu Ujedinjene Kraljevine i da nije pronađeno rješenje za mogućnost nereguliranog povlačenja;
1. podsjeća da je poštovanje načela demokracije i nacionalne raznolikosti među temeljnim vrijednostima utvrđenima Ugovorima EU-a;
2. podsjeća institucije EU-a i države članice da ne zanemare ta načela i da poštuju demokratsku odluku britanskog naroda;
3. snažno podupire ideju omogućavanja i institucionalizacije međuvladine suradnje među svim europskim državama jer je upravo ta suradnja dovela do stvaranja EU-a;
4. prima na znanje da su institucije Unije pokazale dugogodišnje zanimanje za proširenje područja primjene njezine nadležnosti iznad izvorne ideje Europe naroda, kako ju je osmislio Charles de Gaulle;
5. smatra da je načelo supsidijarnosti temelj ideje Europe naroda i da bi ono bilo neizbježna prepreka za pretjerano sveprisutne tendencije centralizacije i prekomjerne regulacije; žali zbog toga što Komisija i Sud Europske unije krše, potkopavaju i ugrožavaju načelo supsidijarnosti; naglašava da je potrebno obnoviti načelo supsidijarnosti; poziva na vraćanje određenih nadležnosti državama članicama;
6. pozdravlja dinamičnu demokratsku tradiciju u određenim državama članicama, koja naglašava odgovor na nepoželjan trend centralizacije;
7. smatra da rezultat referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini predstavlja legitimnu odluku jedne države članice da napusti ideju „sve tješnje povezane unije”;
8. vjeruje da izlazak Ujedinjene Kraljevine nije samo od koristi za Ujedinjenu Kraljevinu, nego i za sve države članice, jer jasno pokazuje da članstvo u EU-u nije neizbježno i da je ono demokratska odluka donesena na nacionalnoj razini;
9. smatra da bi svaki novi aranžman između Ujedinjene Kraljevine, koja se povlači, i ostatka Europske unije trebao biti recipročan jer bi bilo što drugo rezultiralo osjećajem ogorčenosti i problemima u budućnosti;
10. nije siguran da je sporazum o povlačenju sastavljen tako da se osigura recipročnost između EU-a i Ujedinjene Kraljevine; naglašava da činjenica da Zastupnički dom Ujedinjene Kraljevine nije ratificirao sporazum o povlačenju i da se nije mogla pronaći parlamentarna većina jasno pokazuje da sporazum ne odražava interese Ujedinjene Kraljevine na odgovarajući način;
11. stoga poštuje namjeru koju je Boris Johnson izrazio o napuštanju EU-a bez sporazuma o povlačenju kao krajnjoj mjeri;
12. naglašava da bi gotovo bilo koji drugi zajednički dogovoreni sporazum o povlačenju bio povoljniji za građane, potrošače i poduzeća u EU-u;
13. ističe da je neuspjeh u pregovorima o obostrano prihvatljivom sporazumu o povlačenju ugrozio gospodarsku dobrobit milijuna ljudi u EU-u; stoga smatra da bi se akteri odgovorni za pregovore o sporazumu o povlačenju trebali smatrati odgovornima ako stranke ne sklope obostrano prihvatljiv sporazum o povlačenju; poziva na hitnu ostavku Michela Barniera, koji je kao pregovarač EU-a za Brexit svojim nepopustljivim i antagonističkim taktikama pregovaranja mjesecima doprinosio štetnoj gospodarskoj i političkoj nesigurnosti;
14. i dalje je skeptičan u vezi s koristima još jednog produženja;
15. ističe da su rezultati referenduma jasno pokazali volju britanskog naroda da napusti EU; smatra da bi čak i scenarij bez dogovora i prelazak na pravila WTO-a u trgovinskim odnosima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine bili poželjniji od zanemarivanja volje naroda;
16. ustraje u tome da se pregovori o budućem sporazumu o novim oblicima prijateljske suradnje između EU-a i Ujedinjene Kraljevine više ne bi smjeli odgađati kako bi takav sporazum mogao što prije stupiti na snagu;
17. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima i vladi Ujedinjene Kraljevine.