Postupak : 2019/2819(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0098/2019

Podneseni tekstovi :

B9-0098/2019

Rasprave :

PV 18/09/2019 - 17
CRE 18/09/2019 - 17

Glasovanja :

PV 19/09/2019 - 7.5
CRE 19/09/2019 - 7.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0021

<Date>{17/09/2019}17.9.2019</Date>
<NoDocSe>B9-0098/2019</NoDocSe>
PDF 153kWORD 54k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o 80. obljetnici početka Drugog svjetskog rata i važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe</Titre>

<DocRef>(2019/2819(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Ryszard Antoni Legutko, Anna Fotyga, Tomasz Piotr Poręba, Dace Melbārde, Witold Jan Waszczykowski, Ryszard Czarnecki, Jadwiga Wiśniewska, Bogdan Rzońca, Anna Zalewska, Jacek Saryusz-Wolski, Grzegorz Tobiszowski, Joanna Kopcińska, Elżbieta Rafalska, Joachim Stanisław Brudziński, Beata Szydło, Beata Mazurek, Andżelika Anna Możdżanowska, Beata Kempa, Patryk Jaki</Depute>

<Commission>{ECR}u ime Kluba zastupnika ECR-a</Commission>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0097/2019

B9-0098/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o 80. obljetnici početka Drugog svjetskog rata i važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe

(2019/2819(RSP))

Europski parlament,

  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda br. 260 (III) od 9. prosinca 1948. o genocidu,

 uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.[1],

 uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina komunističkih totalitarističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006.,

 uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,

 uzimajući u obzir svoju Deklaraciju od 23. rujna 2008. o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma[2],

 uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu[3],

 uzimajući u obzir zajedničku izjavu vlada država članica EU-a od 23. kolovoza 2018. kojom se odaje počast žrtvama komunizma,

 uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),

 uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,

 uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju proglašenu povodom Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima 23. kolovoza 2011.,

 uzimajući u obzir zajedničku izjavu Estonije, Latvije, Litve, Poljske i Rumunjske u povodu 80 godina od potpisivanja pakta Molotov – Ribbentrop,

 

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao pakt Molotov-Ribbentrop i njegove tajne protokole, čime su podijelili Europu i državna područja neovisnih država u sfere interesa između dva totalitarna režima i utrli put za izbijanje Drugog svjetskog rata;

B. budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju neviđenih razmjera i desetljeća teškog života pod okupacijom u polovici Europe;

C. budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz kasniji Nacističko-sovjetski sporazum o prijateljstvu i demarkaciji od 28. rujna 1939., Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je zemlja lišena neovisnosti i čime je započela nezapamćena tragedija poljskog naroda; budući da je usto komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresivan rat protiv Finske te u lipnju 1940. okupirao i pripojio dio Rumunjske (teritoriji koji nisu nikad vraćeni), te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju;

D. budući da su paktom Molotov-Ribbentrop izravno prekršene međunarodne norme, ugovori i sporazumi, uključujući Pariški ugovor iz 1928., Pakt o nenapadanju između Poljske i SSSR-a iz 1932. i Deklaraciju o nenapadanju između Poljske i Njemačke iz 1934., te je međunarodni mir utvrđen Versajskim ugovorom osuđen na propast; budući da posljedice tog ugovora, sklopljenog između dvojice najbrutalnijih diktatora u modernoj povijesti, ukazuju na važnost povijesnih događaja za suvremenu politiku;

E. budući da je nastojanje Zapada da umiri totalitarne režime značilo da su se odluke donosile bez savjetovanja sa zemljama središnje i istočne Europe, kao što je bio slučaju u Locarnu i Münchenu, čime je na vidjelo izašla slabost Zapada pred tim režimima; budući da se time utro put paktu Molotov-Ribbentrop, čija je posljedica bila izbijanje Drugog svjetskog rata;

F. budući da su nacistička Njemačka i Sovjetski Savez politički, gospodarski i vojno surađivali sa zajedničkim ciljem osvajanja Europe i njezine podjele u interesne zone, kako je i predviđeno paktom Molotov-Ribbentrop;

G. budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje uspjele provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge, kao posljedica sporazuma iz Jalte, ostale pod sovjetskom okupacijom i komunističkim diktaturama tijekom pola stoljeća i bile i dalje lišene slobode, suvereniteta, dostojanstva, ljudskih prava i društveno-gospodarskog razvoja;

H. budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima osuđeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za podizanjem svijesti i provedbom moralnih i pravnih procjena o zločinima počinjenima u komunističkim diktaturama; budući da zločini koje su nacistička Njemačka i Sovjetski Savez u nezapamćenim razmjerima počinili nad milijunima ljudi, pri čemu su mnogi postali robljem te su im uskraćena temeljna i neotuđiva prava, predstavljaju ratne zločine i zločine protiv čovječanstva;

I. budući da Europa ne smije zaboraviti svoju povijest; budući da je potrebno omogućiti sveobuhvatno razumijevanje europske povijesti te je iznimno važno spriječiti uspostavu totalitarnih režima;

J. budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene;

K. budući da međunarodna zajednica mora zajednički djelovati protiv totalitarizma;

L. budući da je za europske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, proces proširenja NATO-a nakon 1999. i EU-a 2004. predstavljao njihov povratak u obitelj zemalja zapadne demokracije, kojoj i pripadaju;

M. budući da je europska povijest 20. stoljeća u prvom redu napisana i prikazana iz perspektive Zapada te se stoga određeni povijesni događaji i povezana iskustva ljudi u istočnoj Europi često ne uzimaju u obzir;

N. budući da bi neznanje i nesvjesna pristranost u povijesnom sjećanju Europljana mogli dovesti do stvaranja plodnog tla za ekstremizam krajnje desnice i krajnje ljevice; budući da postoji potreba za djelotvornim suprotstavljanjem krivotvorenju povijesti;

O. budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinih naroda te za jačanje otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

P. budući da je od iznimne važnosti odati počast svjedočanstvima i nepokolebljivom stavu mnogih ljudi koji su se suprotstavili ugnjetavanjima, kao što je satnik Witold Pilecki koji se aktivno borio protiv oba totalitarna režima i koji je dobrovoljno otišao u nacistički logor smrti u Auschwitzu da bi ga na kraju 1948. smaknuli Sovjeti;

Q. budući da je u svojoj povijesnoj rezoluciji o stanju u Estoniji, Latviji i Litvi[4], koja je donesena 13. siječnja 1983. kao odgovor na baltički apel 45 državljana tih zemalja, Europski parlament osudio činjenicu da je te ranije neovisne i neutralne države 1940., nakon sklapanja pakta Molotov-Ribbentrop, okupirao Sovjetski Savez te da su oslobođene tek mnogo godina kasnije;

R. budući da je prije 30 godina, 23. kolovoza 1989., obilježena 50. godišnjica pakta Molotov-Ribbentrop te je u znak sjećanja na žrtve totalitarnih režima organiziran „Baltički put“, dotad nezabilježena demonstracija dva milijuna Litavaca, Latvijaca i Estonaca koji su se uhvatili za ruke i stvorili ljudski lanac koji se protezao od Vilniusa do Rige, pa sve do Tallinna;

S. budući da su, usprkos tome što je Kongres narodnih zastupnika SSSR-a 24. prosinca 1989. osudio potpisivanje pakta Molotov-Ribbentrop, kao i drugih sporazuma s nacističkom Njemačkom, ruske vlasti u kolovozu 2019. odbacile odgovornost za taj sporazum i njegove posljedice i trenutačno promiču stajalište da su Poljska, baltičke države i Zapad pravi pokretači Drugog svjetskog rata;

T. budući da ne samo da ruska vlada ne osuđuje potpisivanje pakta Molotov-Ribbentrop, već ga i aktivno rehabilitira kao sredstvo obrane nacije od agresora te time mijenja sliku o prošlim događajima i oslobađa odgovornosti počinitelje povezanih zlodjela;

U. budući da je postalo uobičajeno da Rusija u svojoj službenoj retorici odbacuje odgovornost i za zločine okrivljuje Zapad, stvarajući time propagandno uporište na temelju kojega može opravdavati svoje nepoštovanje međunarodnog prava i nastaviti napade na zemlje Istočnog partnerstva;

1. naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, posljedica zloglasnog nacističkog-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao pakt Molotov-Ribbentrop i njegovih tajnih protokola, pri čemu su dva totalitarna režima koja su dijelila svoj cilj osvajanja čitava svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja;

2. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi doveli do masovnih ubojstava, genocida, deportacija i nezapamćenog gubitka života i slobode te podsjeća na stravični zločin holokausta koji je počinio nacistički režim;

3. žali zbog toga što još nisu ispravno istraženi niti međunarodno osuđeni zločini kao što su genocid počinjen holokaustom te masovni zločini protiv čovječnosti kao što su masovne deportacije iz baltičkih država, Poljske i drugih zemalja, masovna pogubljenja poljskih časnika u Katinskoj šumi i pripadnika latvijske vojske u Litenu, uspostava i rad koncentracijskih logora i gulaga, izbijanje gladi uzrokovane ljudskim djelovanjem u Ukrajini, uskraćivanje temeljnih prava na slobodu izražavanja, govora, kretanja i mnogi drugi zločini počinjeni pod totalitarnim komunizmom;

4. izražava duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se zajamčilo sjećanje i sudsko kažnjavanje stravičnih totalitarnih zločina protiv čovječnosti i sustavnih teških kršenja ljudskih prava te kako bi se zajamčilo da se takvi zločini nikada ne ponove te da se bol i nepravda koje su nanesene žrtvama nikada ne zaborave;

5. smatra da nam se prisjećanjem i obilježavanjem ranijih zločina pružaju znanje i snaga da se suprotstavimo onima koji nastoje oživjeti te ideologije i onima koji te ideološke skupine nastoje lišiti odgovornosti za te zločine; vjeruje da nas sjećanje na žrtve prisiljava na promicanje povijesne pravde kontinuiranim istraživanjem i podizanjem svijesti javnosti o totalitarnom nasljeđu europskog kontinenta;

6. poziva vlade svih europskih zemalja da pruže moralnu i materijalnu potporu aktualnim historiografskim istraživanjima totalitarnih režima jer samo usklađenim djelovanjem možemo učinkovitije suzbijati kampanje dezinformiranja i pokušaje manipulacije povijesnim činjenicama;

7. najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili totalitarni i komunistički režimi;

8. izražava zabrinutost zbog porasta pokreta ekstremne krajnje desnice i krajnje ljevice u državama članicama EU-a;

9. podsjeća sve države članice EU-a da obilježe 23. kolovoza kao Europski dan sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma i na razini EU-a i na državnoj razini te da razviju svijest o tim temama među mlađim generacijama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u Europskoj uniji;

10. nadalje, poziva na to da se 25. svibnja (godišnjica smaknuća heroja Auschwitza satnika Witolda Pileckog) proglasi međunarodnim danom junaka borbe protiv totalitarizma, kao izraz poštovanja i počasti prema svima onima koji su se suprotstavili tiraniji, dokazali svoje junaštvo i istinsku ljubav za čovječanstvo te čime će se također budućim generacijama pružiti jasan primjer pravilnog stava koji treba zauzeti prema totalitarnom porobljavanju;

11. poziva Komisiju da pruži učinkovitu potporu projektima povijesnog pamćenja i sjećanja u državama članicama te za aktivnosti Platforme europskog sjećanja i savjesti te da dodijeli odgovarajuća financijska sredstva u okviru programa Europa za građane kako bi se podržala komemoracija i sjećanje na žrtve totalitarizma; ističe da bi buduće generacije trebale imati pristup činjeničnim obrazovnim materijalima u kojima se ističu strašne posljedice pasivnosti uslijed ozbiljnih povreda međunarodnih zakona i normi;

12. ističe da, iako se zemlje središnje i istočne Europe ponovno u okrilju europske obitelji slobodnih, demokratskih zemalja zahvaljujući pristupanju EU-u i NATO-u, europski mirovni projekt i integracija neće biti potpuni sve dok sve europske zemlje koje su odabrale put prema europskim reformama, kao što su Ukrajina, Moldova i Gruzija, ne postanu punopravne članice EU-a; tek će tada Europa biti cjelovita, slobodna, ujedinjena i mirna;

13. duboko je zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe, s ciljem podjele Europe te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;

14. skreće pozornost na daljnje korištenje simbola sovjetskog režima u javnim prostorima i u komercijalne svrhe, podsjećajući na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu nacističkih i komunističkih simbola;

15. ističe da se zločini koje je počinio totalitarni komunistički režim SSSR-a ne mogu opravdati ili umanjiti pod izlikom da su doprinijeli porazu nacističkog režima; istovremeno naglašava da je neprihvatljivo da Ruska Federacija donosi zakone kojima se kažnjavaju svi koji pokušavaju analizirati događaje Drugog svjetskog rata iz nove perspektive;

16. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovi, trgovi, ulice itd.) i dalje postoje spomenici koji slave sovjetsku vojsku, koja je okupirala te zemlje, što stvara uvjete za narušavanje istine o uzrocima, tijeku i posljedicama Drugog svjetskog rata;

17. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

[1] SL C 92 E, 20.4.2006., str. 392.

[2] SL C 8 E, 14.1.2010., str. 57.

[3] SL C 137 E, 27.5.2010., str. 25.

[4] SL C 42, 14.2.1983., str. 77.

Posljednje ažuriranje: 18. rujna 2019.Pravna napomena