Postupak : 2019/2886(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0129/2019

Podneseni tekstovi :

B9-0129/2019

Rasprave :

PV 23/10/2019 - 7
CRE 23/10/2019 - 7

Glasovanja :

PV 24/10/2019 - 8.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0049

<Date>{21/10/2019}21.10.2019</Date>
<NoDocSe>B9-0129/2019</NoDocSe>
PDF 152kWORD 49k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o turskoj vojnoj operaciji na sjeveroistoku Sirije i njezinim posljedicama</Titre>

<DocRef>(2019/2886(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Kati Piri, Nacho Sánchez Amor</Depute>

<Commission>{S&D}u ime Kluba zastupnika S&D-a</Commission>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0123/2019

B9-0129/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o turskoj vojnoj operaciji na sjeveroistoku Sirije i njezinim posljedicama

(2019/2886(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Turskoj, nezakonitim aktivnostima bušenja i letu MH17 od 17. listopada 2019.,

 uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Siriji od 14. listopada 2019.,

 uzimajući u obzir izjavu Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a od 9. listopada 2019. o najnovijim događajima na sjeveroistoku Sirije,

 uzimajući u obzir Sporazum između SAD-a i Turske od 17. listopada 2019.,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i druge ugovore i instrumente UN-a u području ljudskih prava, uključujući Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

 uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

 uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin protokol 1967,

 uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju NATO-a iz 1949.,

 uzimajući u obzir Konvenciju o kemijskom oružju iz 1993.,

 uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice od 14. ožujka 2017. naslovljenu „Elementi strategije EU-a za Siriju”(JOIN(2017)0011) i zaključke Vijeća o Siriji od 3. travnja 2017., koji zajedno čine novu strategiju EU-a za Siriju,

 uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Siriji, osobito Rezoluciju 2254(2015) od 18. prosinca 2015., Rezoluciju 2393(2017) od 19. prosinca 2017. o izdavanju odobrenja za prekogranično pružanje pomoći i pružanje pomoći na crti razgraničenja u Siriji te Rezoluciju 2401(2018) od 24. veljače 2018. o prekidu vatre u Siriji na razdoblje od 30 dana kako bi se omogućilo pružanje humanitarne pomoći,

 uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 71/248 od 21. prosinca 2016. o uspostavi međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2011.,

 uzimajući u obzir Rimski statut i osnivačke dokumente Međunarodnoga suda i ad hoc sudova, uključujući Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni kazneni sud za Ruandu i Posebni sud za Libanon,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je 6. listopada tijekom telefonskog razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom američki predsjednik Donald Trump najavio da SAD neće spriječiti tursku ofenzivu na sjeveroistoku Sirije koju je predsjednik Erdoğan najavio nekoliko dana ranije; budući da je u narednoj izjavi Amerika najavila povlačenje svojih postrojbi iz tog područja i na taj način otvorila put za tursku ofenzivu u tom području; budući da je nakon te najave 9. listopada turska vojska, uz potporu arapskih sirijskih milicija, artiljerijom i zračnim snagama započela s bombardiranjem položaja duž tursko-sirijske granice te započela kopnenu ofenzivu na prostoru sjeveroistočne Sirije; budući da Vijeće sigurnosti UN-a još nije poduzelo nikakve mjere u vezi s krizom;

B. budući da je turska vlada Sirijske demokratske snage (SDF) navela kao glavni cilj svoje vojne operacije na sjeveroistoku Sirije; budući da je SDF imao ključnu ulogu u globalnoj koaliciji protiv terorističke organizacije Daiš; budući da je SDF u ratu protiv Daiša izgubio oko 11 000 boraca; budući da SDF predvode Jedinice narodne zaštite (YPG), koje Turska smatra ogrankom Radničke stranke Kurdistana, koja se nalazi na turskom i Unijinom popisu terorističkih organizacija;

C. budući da je 17. listopada tijelo nadležno za zdravstvo u okviru kurdske uprave na sjeveroistoku Sirije izvijestilo da je od početka turske ofenzive u Siriji poginulo najmanje 218 civila, uključujući 18 djece; budući da je, prema navodima turskih vlasti, u Turskoj od 15. listopada poginulo 18 i ranjeno 150 civila kao rezultat minobacačkih napada koje pripisuju kurdskim snagama u Siriji;

D. budući da je, prema navodima Ujedinjenih naroda, od početka turske ofenzive raseljeno više od 130 000 osoba; budući da Turska tvrdi da je ubila gotovo 600 „terorista”, dok se u izvješćima Promatračkog centra za ljudska prava u Siriji navodi da su ubijeni deseci civila; budući da turska vojska i njezini saveznici iz redova arapskih sirijskih milicija čine zlodjela protiv boraca SDF-a, lokalnih političara i aktivista te civilnog stanovništva;

E. budući da su snage koje podržava Turska navodno koristile streljivo punjeno bijelim fosforom; budući da fotografije i videozapisi iz bolnica u Tal Tamru i al-Hasakahu prikazuju djecu s teškim kemijskim opeklinama; budući da je Turska odbacila te optužbe; budući da je SDF pozvao međunarodne organizacije da pošalju stručnjake kako bi istražili to pitanje; budući da su inspektori UN-a za kemijsko oružje objavili da su počeli prikupljati podatke na temelju tih optužbi;

F. budući da su stotine članova Daiša, od kojih su neki građani EU-a, pobjegli iz pritvora SDF-a usred turske ofenzive; budući da njihova lokacija još nije poznata; budući da SDF tvrdi da su zarobili oko 10 000 boraca tzv. Islamske države;

G. budući da u raznim provincijama postoje vjerodostojni navodi da turske vlasti od lipnja 2019. proizvoljno zadržavaju i nasilno vraćaju mnoge Sirijce u sjevernu Siriju, čime se krši međunarodna obveza Turske prema kojoj je zabranjeno nekoga vratiti na mjesto gdje postoji stvarni rizik od njegovog progona, mučenja ili drugih oblika zlostavljanja ili gdje je to opasno po život;

H. budući da uspostava sigurnih zona u Siriji izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu sigurnosti osoba raseljenih zbog sukoba i onih koji bi mogli biti premješteni iz Turske; budući da bi uspostava takvih zona ugrozila prava lokalnog stanovništva, utjecala na temeljne demografske promjene u tom području i naišla na odbijanje i otpor na lokalnoj razini; budući da sigurne zone u kontekstu vojnih sukoba često postaju „ratne zone” za civile;

I. budući da je Vijeće osudilo tu tursku operaciju i obvezalo se da će poduzeti početne korake u vezi s prodajom oružja Turskoj; budući da je niz država članica EU-a već formalno obustavilo prodaju oružja Turskoj, u skladu s odredbama iz Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju zajedničkih pravila kontrole izvoza vojne tehnologije i opreme,

J. budući da je carinska unija između Turske i EU-a stupila na snagu 1995. i otada je ostala nepromijenjena; budući da se kao rezultat toga vrijednost bilateralne trgovine povećala više od četiri puta; budući da je Turska 2018. i dalje bila peti najveći trgovinski partner EU-a, dok je EU daleko najvažniji trgovinski partner Turske i njegov glavni izvor izravnih stranih ulaganja; budući da je EU 2018. obustavio inicijativu za modernizaciju carinske unije zbog zabrinjavajućih političkih događaja u Turskoj;

K. budući da Instrument EU-a za izbjeglice u Turskoj pruža znatna dodatna financijska sredstva za potporu izbjeglicama u Turskoj i upravlja ukupnim iznosom od 6 milijardi EUR; budući da zbog dosad neviđenog priljeva ljudi koji traže utočište od rata u Siriji u Turskoj trenutačno boravi više od 3,6 milijuna sirijskih izbjeglica; budući da Turska ulaže hvalevrijedne napore kako bi izbjeglicama pružila humanitarnu i razvojnu pomoć;

L. budući da je Turska i dalje ključni partner EU-a, članica NATO-a i važan čimbenik u sirijskoj krizi i regiji; budući da u članku 1. Ugovora o osnivanju NATO-a stoji da se njegove strane obvezuju da će međunarodne sporove, u kojima možda sudjeluju mirnim sredstvima, rješavati na način koji ne ugrožava međunarodni mir i sigurnost i pravdu te da će se u svojim međunarodnim odnosima suzdržavati od prijetnji ili upotrebe sile na bilo koji način koji nije u skladu s ciljevima Ujedinjenih naroda;

M. budući da je službeni stav EU-a i dalje predanost jedinstvu, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Sirije; budući da se ti ciljevi mogu osigurati samo istinskom političkom tranzicijom u skladu s Rezolucijom VSUN-a 2254 i Priopćenjem iz Ženeve iz 2012., o kojem su sirijske strane pregovarale u okviru ženevskog procesa pod vodstvom UN-a.

N. budući da je pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda postignut dogovor između vlade Sirijske Arapske Republike i Sirijske komisije za pregovore o uspostavi vjerodostojnog, uravnoteženog i uključivog ustavnog odbora koji bi trebao olakšati pronalaženje političkog rješenja za rat u Siriji;

O. budući da su međunarodna zajednica i pojedinačne države obvezne privesti pravdi osobe odgovorne za kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom sukoba u Siriji, među ostalim i primjenom načela univerzalne jurisdikcije i nacionalnog prava; budući da se to može učiniti ili na temelju postojećih nacionalnih i međunarodnih pravnih sredstava, kao što su nacionalni i međunarodni sudovi, ili u okviru ad hoc međunarodnih kaznenih sudova koji će se tek uspostaviti; budući da se, osim takve osobne kaznene odgovornosti, pod određenim uvjetima države također mogu kazneno goniti zbog kršenja obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija pod nadležnošću Međunarodnog suda, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.;

1. snažno osuđuje tursku invaziju na sjeveroistoku Sirije kao oblik kršenja međunarodnog prava koji predstavlja ozbiljnu prijetnju relativnoj stabilnosti i sigurnosti u regiji, uzrokuje masovno raseljavanje civila i može doprinijeti ponovnom pojavljivanju Daiša, koji i dalje predstavlja prijetnju sigurnosti građana u Siriji, Turskoj, široj regiji i EU-u, ali i globalno; izražava žaljenje zbog nepouzdanosti Sjedinjenih Američkih Država kao saveznika zbog načina na koji je najavljeno i provedeno njihovo povlačenje na sjeveroistoku Sirije;

2. poziva Tursku da smjesta i konačno prekine svoju vojnu operaciju na sjeveroistoku Sirije, da proglasi trajni prekid vatre i da povuče sve svoje snage sa sirijskog teritorija;

3. prepoznaje i odaje priznanje SDF-u, posebno ženama, za njihov ključni doprinos u borbi protiv Daiša i za ponovno potvrđivanje važnosti slobode i građanskih prava u razvoju socijalnog, političkog i kulturnog života u regiji Sirije u kojoj živi većinom kurdsko stanovništvo;

4. prima na znanje sporazum između SAD-a i Turske od 17. listopada o privremenom prekidu vatre; odbacuje, međutim, njegove odredbe kojima se ozakonjuje turska okupacija „sigurne zone” na sjeveroistoku Sirije; nadalje, izražava duboku zabrinutost zbog toga što taj sporazum ne obuhvaća samo raseljavanje lokalnog stanovništva Kurda, Jezida i Asiraca te turkmenistanskih, armenskih, arapskih i drugih manjina, već i njihovo premještanje u područja s arapskom većinom, čime bi se stvorile nove napetosti i prijetnje sigurnosti civilnog stanovništva; ustraje u tome da bi trebalo postojati globalno političko rješenje za sirijski sukob koje se temelji na priznavanju jedinstva, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti Sirije, uz potpuno poštovanje prava svih etničkih i vjerskih dijelova sirijskog društva, u okviru Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2254 i Priopćenja iz Ženeve iz 2012., o kojem su sirijske strane pregovarale u okviru ženevskog procesa pod vodstvom UN-a i koji se temelji na postavljanju temelja za stvarnu političku tranziciju;

5. u tom pogledu pozdravlja uspostavu Ustavnog odbora i napore Geira O. Pedersena, posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Siriju, što bi trebalo omogućiti vjerodostojnu, uravnoteženu i uključivu osnovu za politički proces među Sirijcima koji se provodi bez vanjskog utjecaja; traži da se SDF uključi u taj proces; podsjeća na to da ne može postojati održivo vojno rješenje sukoba te poziva sve uključene strane da se u potpunosti pridržavaju rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, zahtijevajući hitan prekid vatre, kraj svih opsada, potpun i neometan pristup za humanitarnu pomoć u cijeloj zemlji te zaštitu humanitarnih radnika koju će osigurati sve strane;

6. odlučno odbacuje planove Turske da uspostavi takozvanu sigurnu zonu duž granice na sjeveroistoku Sirije; ističe da bi svako prisilno preseljenje sirijskih izbjeglica ili interno raseljenih osoba u to područje predstavljalo ozbiljno kršenje konvencijskog međunarodnog prava o izbjeglicama, međunarodnog humanitarnog prava i načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; podsjeća da se vraćanje izbjeglica mora provesti na siguran, dobrovoljan i dostojanstven način te da trenutačne okolnosti apsolutno onemogućuju takva kretanja; ustraje u tome da takva područja ne primaju pomoć EU-a za stabilizaciju ili razvoj;

7. poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da, ako se turska vojna operacija u Siriji nastavi, pokrene inicijativu u Vijeću prema kojoj bi sve države članice EU-a odmah i u potpunosti obustavile izdavanje dozvola za izvoz oružja u Tursku i druge strane u sukobu u Siriji protiv kojih postoje vjerodostojne optužbe o ozbiljnim kršenjima međunarodnog prava, što uključuje i tehnološku robu s dvojnom namjenom, u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2008/944/CFSP; pozdravlja činjenicu da su neke države članice već provele tu mjeru;

8. poziva Vijeće da uvede individualne i ciljane restriktivne mjere, posebno zamrzavanje imovine i zabranu ulaska u EU, protiv svakog pojedinca ili subjekta koji je odgovoran za teško kršenje ljudskih prava u kontekstu vojne operacije u sjeveroistočnoj Siriji, upleten je u ta djela ili je u njima sudjelovao, financirao ih ili pridonio njihovu planiranju, vođenju ili izvršavanju;

9. poziva Vijeće da razmotri, u svrhu sprječavanja eskalacije na sjeveroistoku Sirije, obustavu trgovinskih povlastica iz sporazuma o poljoprivrednim proizvodima i, kao krajnju mjeru, obustavu carinske unije između EU-a i Turske;

10. poziva Vijeće sigurnosti UN-a da brzo uvede sve dostupne instrumente kako bi se zaštitili ugroženi civili;

11. poziva turske vlasti i druge strane uključene u sukob da poštuju međunarodno humanitarno pravo, što od relevantnih aktera zahtijeva da poduzmu sve mjere opreza kako bi se izbjegle civilne žrtve, da istraže navodne nezakonite štrajkove, pruže dovoljnu potporu raseljenim osobama te da osiguraju da kopnene snage ne uznemiravaju, proizvoljno uhićuju ili zlostavljaju rezidente koji odluče ostati, kao i da zajamče sigurnost i zaštitu osoblja za humanitarnu pomoć;

12. snažno osuđuje izvansudsko pogubljenje poznate kurdske političarke Hevrin Khalaf, koje su navodno proveli borci proturske skupine Ahrar al-Sharqiya; traži da se provede istraga njezina ubojstva i drugih izvansudskih pogubljenja te da oni koji su odgovorni odgovaraju za te zločine;

13. iznimno je zabrinut zbog navoda da turske snage i/ili njihove pomoćne snage koriste bijeli fosfor na civilima, što je zabranjeno međunarodnim pravom; u potpunosti podržava rad Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW), koja je pokrenula istragu o mogućoj uporabi bijelog fosfora; traži da oni koji su odgovorni za to odgovaraju;

14. poziva turske vlasti da ne napadaju novinare i borce za ljudska prava koji kritički izvještavaju o provođenju vojnih operacija te da se ne osvećuju subjektima u Turskoj kao što su demokratski izabrani kurdski gradonačelnici, političari i nenasilni aktivisti;

15. poziva sve strane u sukobu, uključujući Tursku, sirijsku vladu i kurdske snage, da osiguraju nesmetan pristup lokalnim i međunarodnim humanitarnim organizacijama;

16. poziva države članice EU-a da pripreme planove za izvanredne situacije u pogledu sigurnosnih prijetnji do kojih će doći ako se vrate strani borci Daiša te da nastave s kaznenim progonom u skladu s međunarodnim standardima za zlodjela koja su počinile takve osobe; nadalje, naglašava da je sigurna repatrijacija djece državljana EU-a humanitarna dužnost;

17. pozdravlja obvezu koju je Unija preuzela u smislu daljnjeg pružanja humanitarne pomoći sirijskim susjedima, osobito Turskoj, koji i dalje prihvaćaju milijune izbjeglica; smatra neprihvatljivim da predsjednik Erdoğan izbjeglice koristi kao oružje i za ucjenjivanje EU-a; poziva države članice da se još čvršće obvežu u pogledu podjele odgovornosti kako bi se izbjeglicama koje bježe iz ratnih zona u Siriji omogućilo da na temelju preseljenja, uspostave humanitarnih koridora i programa humanitarnog prihvata te uvođenjem jednostavnijeg postupka spajanja obitelji ili fleksibilnijeg viznog režima pronađu zaštitu izvan granica neposrednog susjedstva; poziva EU i države članice da osiguraju dodatna sredstva za kurdsku regionalnu vladu u Iraku kako bi se mogla nositi s priljevom izbjeglica iz Sirije;

18. uviđa da je Turska opravdano zabrinuta oko sigurnosti, no ustraje u tome da se ta pitanja rješavaju političkim i diplomatskim sredstvima, a ne vojnim djelovanjem, u skladu s međunarodnim i humanitarnim pravom;

19. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, posebnom izaslaniku za Siriju UN-a i Arapske lige te svim stranama uključenima u sukob u Siriji.

 

 

Posljednje ažuriranje: 23. listopada 2019.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti