PRIJEDLOG REZOLUCIJE o traganju i spašavanju na Sredozemlju
21.10.2019 - (2019/2755(RSP))
u skladu s člankom 136. stavkom 5. Poslovnika
Annalisa Tardino, Tom Vandendriessche
u ime Kluba zastupnika ID-a
B9-0131/2019
Rezolucija Europskog parlamenta o traganju i spašavanju na Sredozemlju
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju Ujedinjenih naroda iz 1951., Konvenciju o pravu mora (UNCLOS) iz 1982., Međunarodnu konvenciju o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS) iz 1974. i Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru (SAR) iz 1979.,
– uzimajući u obzir Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama iz 2018.,
– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka[1] (Direktiva o olakšavanju),
– uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom[2] (Direktiva o vraćanju),
– uzimajući u obzir saslušanje o traganju i spašavanju na Sredozemlju koje je 3. listopada 2019. održao Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,
– uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću (O-000024/19 – B9-0052/2019) i Komisiji (O-000025/19 – B9-0053/2019) o traganju i spašavanju na Sredozemlju,
– uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se Europa zadnjih pet godina suočava s dosad nezabilježenom migracijskom krizom koja još traje;
B. budući da je Sredozemlje postalo preferirana ruta za migrante koji u Europu dolaze iz Afrike i drugih dijelova svijeta;
C. budući da se pomoć nezakonitim migrantima pri prelasku Sredozemlja može smatrati krijumčarenjem ljudi, što je teško kazneno djelo;
D. budući da neka plovila nevladinih organizacija provode operacije traganja i spašavanja na Sredozemlju bez usklađivanja s relevantnim koordinacijskim centrima uspostavljenima u skladu s Međunarodnom konvencijom o traganju i spašavanju na moru;
E. budući da su zbog prijevoza neprimjerenim plovilima ugroženi životi, pri čemu ne dolazi samo do smrtnih slučajeva već i do ometanja plovidbe trgovačkih brodova na Sredozemlju;
F. budući da se obalne države članice i države članice na vanjskim granicama moraju suočiti s posljedicama politike otvorenih vrata Angele Merkel;
1. prepoznaje da se državama članicama mora dopustiti da po potrebi ponovno uspostave unutarnje granice kako bi se zajamčila unutarnja sigurnost Europske unije i njezinih država članica;
2. naglašava da bi se kapetani i posada plovila nevladinih organizacija trebali suzdržati od toga da olakšavaju krijumčarenje migranata pod krinkom aktivnosti traganja i spašavanja jer je riječ o kaznenom djelu; povrh toga, naglašava da se moraju pridržavati uputa koje izdaju koordinacijski centri za traganje i spašavanje te da moraju poštovati nacionalno pravo država članica;
3. poziva Komisiju da prati i istražuje aktivnosti traganja i spašavanja u kojima sudjeluju nevladine organizacije na Sredozemlju, posebno one koje financira EU; traži od država članica da poduzmu mjere kako bi se spriječilo da nevladine organizacije postanu taksi služba za nezakonite migrante jer to može biti poticajni faktor zbog koji ugrožava još više života;
4. potvrđuje da Frontex može provoditi operacije traganja i spašavanja samo ako to zatraži jedna od država članica jer su takve operacije u nadležnosti država članica; napominje da Frontex ne smije vraćati migrante u Libiju, ali da to ne vrijedi za nevladine organizacije koje djeluju na Sredozemlju;
5. prima na znanje politički neuspjeh privremenog „dogovora s Malte” o iskrcavanju i premještanju migranata koji su spašeni na središnjem Sredozemlju; podsjeća da je potreban dugoročan pristup u bliskoj suradnji s trećim zemljama, osobito zemljama podrijetla imigranata, koji bi zamijenio postojeći okvir i neučinkovita ad hoc rješenja;
6. potvrđuje da bi nezakonite migrante kojima nije odobren azil trebalo vratiti u njihovu zemlju podrijetla čim to bude razumno moguće; apelira na države članice i EU da pokrenu programe za prihvatljive uvjete u prihvatnim centrima u trećim zemljama;
7. poziva države članice da uspostave ravnotežu između prava migranata i prava građana EU-a te da zaštite europski način života kad odlučuju o tome hoće li migrantima iz trećih zemalja odobriti pravo na boravak ili pravo na azil; poziva države članice da ponovno potvrde ograničenu zaštitu koja je u skladu s međunarodnim pravom odobrena progonjenim osobama te da ponovno naglase da ekonomski migranti nemaju pravo na tu zaštitu;
8. napominje da se Europa ne bi trebala smatrati utočištem za ekonomske oportuniste iz Afrike ili osobe koje se žele obogatiti iz drugih regija svijeta;
9. protivi se stvaranju većeg broja zakonitih putova za migracije i najodlučnije odbacuje odredbe Globalnog kompakta za sigurne, uređene i regularne migracije iz 2018.;
10. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica, Frontexu, Europskom potpornom uredu za azil i Europolu.