Prijedlog rezolucije - B9-0151/2019Prijedlog rezolucije
B9-0151/2019

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Nacrtu provedbene odluke Komisije o izdavanju djelomične autorizacije za uporabu kromova trioksida u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Cromomed S.A. i dr.)

21.10.2019 - (DD063690/01  – 2019/2844(RSP))

podnesen u skladu s člankom 112. stavcima 2. i 3. Poslovnika

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
Nadležni zastupnici: Bas Eickhout, Maria Arena, Martin Hojsík

Postupak : 2019/2844(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B9-0151/2019
Podneseni tekstovi :
B9-0151/2019
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

B9-0151/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o Nacrtu provedbene odluke Komisije o izdavanju djelomične autorizacije za uporabu kromova trioksida u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Cromomed S.A. i dr.)

(D063690/01 – 2019/2844(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o izdavanju djelomične autorizacije za uporabu kromova trioksida u okviru Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (Cromomed S.A. i dr.) (D063690/01),

 uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ[1] („Uredba REACH”), a posebno njezin članak 64. stavak 8.,

 uzimajući u obzir mišljenja koja su Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu Europske agencije za kemikalije[2] sastavili na temelju članka 64. stavka 5. trećeg podstavka Uredbe REACH,

 uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije[3],

 uzimajući u obzir presudu Općeg suda od 7. ožujka 2019. u predmetu T-837/16[4],

 uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

 uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A. budući da je kromov trioksid 2010. dodan na popis tvari predloženih za uvrštavanje na popis posebno zabrinjavajućih tvari u skladu s Uredbom REACH[5] jer je klasificiran kao karcinogena (kategorija 1.A) i mutagena tvar (kategorija 1.B);

B. budući da je kromov trioksid na temelju te klasifikacije, velike količine koja se upotrebljavala, velikog broja lokacija na kojima se upotrebljavao u Uniji i rizika od znatne izloženosti radnika[6] 2013. uvršten u Prilog XIV. Uredbi REACH[7];

C. budući da su društvo Cromomed S.A. i još četiri društva („Podnositelji zahtjeva”) u skladu s člankom 62. Uredbe REACH zajednički podnijeli zahtjev za autorizaciju uporabe kromova trioksida u funkcionalnom kromiranju u širokom rasponu primjena, uključujući opće tehničko-tehnološke procese i proizvodnju čelika[8];

D. budući da je Komisija u prosincu 2016. primila mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu; budući da je Nacrt provedbene odluke Komisije Odboru za REACH podnesen tek krajem kolovoza 2019.;

E. budući da je, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije[9], primarni cilj Uredbe REACH, u svjetlu njezine uvodne izjave 16., zajamčiti visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša;

F. budući da je prema članku 55. i u svjetlu uvodne izjave 12. Uredbe REACH glavni cilj autorizacije kemikalija zamjena posebno zabrinjavajućih tvari sigurnijim alternativnim tvarima ili tehnologijama;

G. budući da je Odbor za procjenu rizika potvrdio da za kancerogena svojstva kromova trioksida nije moguće odrediti „izvedenu razinu izloženosti bez učinka” (engl. Derived No-Effect Level, DNEL); budući da se kromov trioksid stoga kvalificira kao „tvar za koju nije moguće utvrditi prag”, tj. tvar za koju nije moguće procijeniti „sigurnu razinu izloženosti”;

H. budući da je u slučaju takve „tvari za koju nije moguće utvrditi prag” Uredbom REACH predviđeno da se rizik automatski ne može smatrati „odgovarajuće kontroliranim” u smislu članka 60. stavka 2. te Uredbe te se u tom slučaju autorizacija može izdati samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 60. stavka 4.;

I. budući da je člankom 60. stavkom 4. Uredbe REACH predviđeno da se autorizacija može izdati samo ako podnositelj zahtjeva dokaže, među ostalim, da za svaku zatraženu namjenu ne postoje prikladne alternativne tvari ili tehnologije; budući da, u skladu s člankom 60. stavkom 5. te uredbe, Komisija, kada procjenjuje jesu li dostupne prikladne alternative, uzima u obzir sve relevantne aspekte, uključujući i tehničku i ekonomsku izvedivost alternativa za podnositelja zahtjeva;

J. budući da se analiza alternativa koju su dostavili Podnositelji zahtjeva temelji na radu Konzorcija za autorizaciju kromova trioksida[10]; budući da su nejasnoće u analizi Konzorcija za autorizaciju kromova trioksida glavni razlog zbog kojeg je Parlament uložio prigovor na relevantni Nacrt provedbene odluke Komisije[11];

K. budući da se analiza alternativa koju su dostavili Podnositelji zahtjeva temelji na pristupu da tehnički izvediva alternativa može biti samo tvar na principu „slično za slično”[12], tj. samo jedna tvar ili tehnologija koja može zamijeniti posebno zabrinjavajuću tvar u svim različitim sektorima i različitim primjenama u kojima se ona upotrebljava[13];

L. budući da uz takav pristup, kad je riječ o zahtjevu za autorizaciju koji obuhvaća vrlo različite sektore i namjene s vrlo različitim zahtjevima u pogledu svojstava[14], jedna jedina alternativa ne može ispuniti sve zahtjeve, kao što je Odbor za socioekonomsku analizu jasno utvrdio[15];

M. budući da bi takav pristup predstavljao neopravdanu diskriminaciju u odnosu na alternative koje su dostupne bilo u određenim sektorima bilo za određene namjene i da bi Podnositeljima zahtjeva omogućio nezakonito odstupanje od njihove obveze da dokažu da ne postoji alternativa za svaku namjenu za koju je podnesen zahtjev; budući da se takvim pristupom zanemaruje cilj zamjene iz članka 55. Uredbe REACH i ne potiče na stvaranje inovacija;

N. budući da je Odbor za socioekonomsku analizu naveo da analiza koju su sastavili Podnositelji zahtjeva i koja se bavi dostupnošću tehnički prikladnih alternativa nije dovoljno temeljita niti ima jasan fokus[16]; budući da je Odbor za socioekonomsku analizu ustvrdio da Podnositelji zahtjeva nisu bili uvjerljivi u tvrdnji da se neće pojaviti alternative za primjenu u kromiranju i da je osim toga sam bio upoznat s time da postoje alternative koje bi mogle biti tehnički izvedive za neke namjene za koje je podnesen zahtjev[17]; budući da je Odbor za socioekonomsku analizu potvrdio da bi mu bilo potrebno više informacija kako bi donio sud o ekonomskoj izvedivosti alternativa[18];

O. budući da to dokazuje da Podnositelji zahtjeva nisu ispunili teret dokazivanja, što je protivno odredbama Uredbe REACH, što je potvrdio i Opći sud[19];

P. budući da je Odbor za socioekonomsku analizu ipak, postupajući u skladu sa svojim pretpostavkama, istaknuo da „alternative, ako i kada budu tehnički izvedive, vjerojatno neće biti ekonomski izvedive”[20] (naknadno istaknuto); budući da, kao prvo, nije na Odboru za socioekonomsku analizu da vlastitim pretpostavkama popunjava nedostatke u zahtjevu, a kao drugo, izraz „vjerojatno neće” pokazuje da i dalje postoje nejasnoće;

Q. budući da mišljenje Odbora za socioekonomsku analizu da alternative nisu tehnički i ekonomski izvedive nije u skladu s njegovim vlastitim nalazima i da se takvo mišljenje s obzirom na nedostatke zahtjeva ne može donijeti;

R. budući da je Opći sud istaknuo da je „na samoj Komisiji da provjeri jesu li ispunjeni uvjeti propisani [člankom 60. stavkom 4. Uredbe REACH]”[21], da nije vezan mišljenjima Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu i da se ne mora držati njihovih mišljenja ako njihova logika nije „potpuna, dosljedna i relevantna”[22];

S. budući da Komisija odobravanjem nedosljednog mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu u svojem Nacrtu provedbene odluke[23] nije ispunila svoje dužnosti kako ih je utvrdio Opći sud;

T. budući da se u uvodnoj izjavi 8. Nacrta provedbene odluke Komisije izričito upućuje na činjenicu da Odbor za socioekonomsku analizu nije mogao isključiti moguću nejasnoću u pogledu tehničke izvedivosti alternativa za određene specifične namjene koje spadaju u područje primjene predviđene namjene;

U. budući da je Opći sud utvrdio da se u slučajevima u kojima još postoje nejasnoće u pogledu uvjeta nedostupnosti alternativa, iako su različiti dionici uključeni u postupak izdavanja autorizacije predstavili dokaze, mora zaključiti da podnositelj zahtjeva nije ispunio teret dokazivanja i da se stoga autorizacija ne može izdati[24];

V. budući da Nacrt provedbene odluke Komisije s obzirom na nejasnoću koja se spominje u njegovoj 8. uvodnoj izjavi predstavlja kršenje presude Općeg suda;

W. budući da Komisija nastoji opravdati svoju odluku tvrdeći da uvjeti – za koje tvrdi da ograničavaju područje primjene autorizacije[25] – nadoknađuju nedostatke zahtjeva koji se odnose na analizu alternativa;

X. budući da je usvajanje uvjeta zakonito i primjereno ako se njima stvarno ograničava područje primjene autorizacije navođenjem posebnih namjena za koje je Komisija u trenutku izdavanja autorizacije smatrala da nemaju prikladne alternative;

Y. budući da je Komisija pak u ovom slučaju ostavila otvorenim definiranje područja primjene autorizacije[26], što upućuje na to da nije donijela konačnu odluku o tome za koje namjene nisu postojale prikladne alternative na dan donošenja odluke; budući da je, naprotiv, donošenjem tih uvjeta Komisija Podnositeljima zahtjeva prenijela svoju isključivu ovlast donošenja, za svaki slučaj pojedinačno, konačne ocjene i odluke o području primjene autorizacije;

Z. budući da je Opći sud utvrdio da je takav pristup nezakonit[27];

AA. budući da, osim toga, prema mišljenju Općeg suda, ako dostupne informacije upućuju na to da su prikladne alternative općenito dostupne, ali da nisu tehnički ili ekonomski izvedive za podnositelja zahtjeva, podnositelj zahtjeva mora iznijeti plan zamjene kako bi se autorizacija dodijelila zakonito[28];

AB. budući da, iako su informacije o alternativama bile dostupne prije prihvaćanja mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu[29], Podnositelji zahtjeva, prema mišljenju tog odbora, nisu ih dodatno ispitali niti su ponudili detaljnije planove u vezi s napretkom u istraživanju i razvoju[30];

AC. budući da je Komisija predložila izdavanje autorizacije na temelju toga da raspoložive alternative općenito nisu tehnički ili ekonomski izvedive za Podnositelje zahtjeva, unatoč činjenici da nisu pružili dovoljno informacija o ekonomskoj izvedivosti, kako je utvrdio Odbor za socioekonomsku analizu, niti plan zamjene, čime se krši članak 62. stavak 4. točka (f) Uredbe REACH;

AD. budući da se u skladu s člankom 60. stavkom 7. Uredbe REACH autorizacija izdaje samo ako je zahtjev podnesen u skladu s odredbama članka 62. te uredbe;

AE. budući da se Nacrtom provedbene odluke Komisije krše presuda Općeg suda i članak 60. stavci 4. i 7. Uredbe REACH;

1. smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1907/2006;

2. poziva Komisiju da povuče Nacrt provedbene odluke i da podnese novi nacrt kojim se odobrava uporaba samo za namjene koje su posebno definirane i za koje ne postoje prikladne alternative;

3. poziva Komisiju da brzo donese odluke u pogledu ovog i drugih zahtjeva koji se odnose na tu istu tvar uz potpuno poštovanje Uredbe REACH;

4. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

 

Posljednje ažuriranje: 23. listopada 2019.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti