Prijedlog rezolucije - B9-0154/2019Prijedlog rezolucije
B9-0154/2019
Europski parlament

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o traganju i spašavanju na Sredozemlju

21.10.2019 - (2019/2755(RSP))

podnesen nakon pitanjâ za usmeni odgovor B9‑0052/2019 i B9‑0053/2019
u skladu s člankom 136. stavkom 5. Poslovnika

Juan Fernando López Aguilar,
u ime Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove


Postupak : 2019/2755(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B9-0154/2019
Podneseni tekstovi :
B9-0154/2019
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

B9‑0000/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o traganju i spašavanju na Sredozemlju

(2019/2755(RSP))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju Ujedinjenih naroda iz 1951., a posebno njezin članak 33., te njezin Protokol iz 1967. o statusu izbjeglica, Konvenciju o pravu mora iz 1982. (UNCLOS), Međunarodnu konvenciju o zaštiti ljudskog života na moru iz 1974., Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru iz 1979. s izmjenama i povezane rezolucije Međunarodne pomorske organizacije, posebno Rezoluciju MSC.167(78) „Smjernice za postupanje s osobama spašenima na moru” od 20. svibnja 2004.,

– uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata od 24. travnja 2013. „Regionalna studija: upravljanje vanjskim granicama Europske unije i njegov utjecaj na ljudska prava migranata”,

– uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju posebnog izvjestitelja UN-a o položaju boraca za ljudska prava; neovisnog stručnjaka za ljudska prava i međunarodnu solidarnost; posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata; posebnog izvjestitelja UN-a za suvremene oblike rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije; posebnog izvjestitelja UN-a za mučenje i drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje; i posebnog izvjestitelja za trgovanje ljudima, posebice ženama i djecom od 15. svibnja 2019. (AL ITA 4/2019),

– uzimajući u obzir stajalište visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) o vraćanju u Libiju iz rujna 2018.,

– uzimajući u obzir izvješće o stanju ljudskih prava migranata i izbjeglica u Libiji od 20. prosinca 2018. koje su pripremili Misija potpore Ujedinjenih naroda u Libiji i Ured visokog povjerenika za ljudska prava,

– uzimajući u obzir izvješće glavnog‑tajnika UN-a o Misiji potpore Ujedinjenih naroda u Libiji od 26. kolovoza 2019.,

– uzimajući u obzir preporuku povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava „Životi su spašeni. Prava su zaštićena. Premošćivanje jaza u zaštiti izbjeglica i migranata na Sredozemlju” iz lipnja 2019.,

– uzimajući u obzir poziv povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 7. listopada 2019. na odvažnije mjere zaštite ljudskih prava i dostojanstva svih migranata na Sredozemlju,

– uzimajući u obzir članak 18. Povelje o temeljnim pravima EU-a,

– uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o namjeri od 23. rujna 2019. u pogledu kontroliranog postupka u hitnim slučajevima – dobrovoljnih obveza država članica za predvidljiv privremeni mehanizam solidarnosti (koju su dali Njemačka, Francuska, Italija, Malta i XXX u prisutnosti finskog predsjedništva Vijeća EU-a i Komisije),

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2015. o uspostavi Akcijskog plana EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015.‑2020.) (COM(2015)2020),

– uzimajući u obzir Izvješće o temeljnim pravima Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2019. i ažurirano izvješće iz lipnja 2019. „Brodovi nevladinih organizacija uključeni u traganje i spašavanje na Sredozemlju i u kaznenim istragama”,

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji[1],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o provedbi programa premještanja[2],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama[3],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2018. o smjernicama za države članice u svrhu sprečavanja kriminalizacije humanitarne pomoći[4],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine[5],

– uzimajući u obzir ažuriranu inačicu iz 2018. za studiju „Svrsishodnost? Direktiva o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka i kriminalizacija humanitarne pomoći za nezakonite migrante” izrađenu 2016.,

– uzimajući u obzir saslušanje o traganju i spašavanju na Sredozemlju koje je 3. listopada 2019. održao Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

– uzimajući u obzir pitanja Vijeću (O-000024/19 – B9‑0052/2019) i Komisiji (O-000025/19 – B9‑0053/2019) o traganju i spašavanju,

– uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

– uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

A. budući da se prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) od početka 2019. za 933 osobe smatra da su poginule ili nestale na Sredozemnom moru na svom putu prema Europi; budući da je broj smrtnih slučajeva na Sredozemlju u padu od 2015. (3771 smrtni slučaj 2015. u usporedbi s 2277 smrtnih slučajeva 2018.); budući da je prema podacima visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) unatoč znatnom padu broja dolazaka (141 472 tijekom 2018. u odnosu na 1 032 408 tijekom 2015.) ruta iz Libije do Europe i dalje migracijska ruta s najvišim brojem smrtnih slučajeva u svijetu (dosad 646 smrtnih slučajeva tijekom 2019.) te je na toj ruti 2018. bilo peterostruko više smrtnih slučajeva nego 2015., osobito zbog smanjenih aktivnosti traganja i spašavanja kraj libijske obale;

B. budući da je među onima koji pokušavaju doći do Europe prelaskom preko Sredozemnog mora mnogo ugroženih osoba kao što su žene i maloljetnici bez pratnje; budući da su mnogi od njih u opasnosti da postanu žrtve trgovine ljudima i iskorištavanja te stoga trebaju hitnu zaštitu (udio maloljetnika bez pratnje koji pristižu središnjom sredozemnom rutom u posljednjih 5 godina ostao je nepromijenjen i iznosi 15 %, dok je ove godine više od 1100 maloljetnika bez pratnje pristiglo na talijansku obalu);

C. budući da je spašavanje života čin solidarnosti s ugroženim osobama, ali je prije svega zakonska obveza u skladu s međunarodnim pravom, s obzirom na to da se člankom 98. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) – koju su ratificirale sve države članice i sama Unija – propisuje da države članice pruže pomoć svakoj osobi u nevolji na moru[6], i u skladu s pravom Unije;

D. budući da se u skladu s člankom 19. stavkom 2. točkom (g) i člankom 17. Konvencije UN-a o pravu mora smatra da strani brod ima pravo na neškodljiv prolazak teritorijalnim morem države koja je potpisnica Konvencije i da se smatra da se prolaskom stranog broda zadire u mir, red ili sigurnost obalne države ako taj brod u teritorijalnom moru obavlja ukrcavanje ili iskrcavanje robe, novca ili osoba suprotno carinskim, fiskalnim, useljeničkim ili zdravstvenim zakonima i drugim propisima obalne države;

E. budući da se u skladu s međunarodnim pravom mora i pomorskim pravom od država traži da poduzmu preventivne mjere, mjere za rano upozoravanje i mjere odgovora kako bi se smanjio rizik od smrtnih slučajeva na moru, među ostalim radom odgovarajućih i učinkovitih službi za traganje i spašavanje; budući da se europskim pravom o ljudskim pravima propisuje da države ispune pozitivne dužnosti povezane sa zaštitom života osoba pod njihovom nadležnosti te da poduzmu preventivne mjere kako bi spriječile stvaran i neposredan rizik za ljudski život;

F. budući da se, sukladno Smjernicama za postupanje s osobama spašenima na moru koje je 2004. usvojio Odbor za pomorsku sigurnost pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, u slučajevima u kojima koordinacijski centar za traganje i spašavanje na moru koji je nadležan za regiju traganja i spašavanja odbija odgovornost, uključujući slučajeve u kojima je odbijanje sustavno, za operaciju odgovornim smatra prvi koordinacijski centar za traganje i spašavanje koji je o nesreći obaviješten;

G. budući da se međunarodnim pomorskim pravom[7], pravom o ljudskim pravima i pravom Unije propisuje da se spašene osobe iskrcavaju na sigurno mjesto[8]; budući da „sigurno mjesto” znači lokacija gdje se operacije spašavanja smatraju završenima te gdje sigurnost života preživjelih nije ugrožena, gdje se njihove osnovne ljudske potrebe mogu zadovoljiti i odakle se može organizirati prijevoz prema sljedećem ili konačnom odredištu preživjelih, uzimajući u obzir zaštitu njihovih temeljnih prava u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja[9];

H. budući da sva plovila koja djeluju na Sredozemlju, među ostalim i kad sudjeluju u operacijama spašavanja, imaju obvezu poštovati relevantne međunarodne konvencije i ostala važeća pravila;

I. budući da Vijeće trenutačno ne razmatra predvidljivi mehanizam za iskrcavanje i premještanje unatoč najavama u srpnju 2019., nakon sastanka na visokoj razini u Parizu, da je 14 država članica pristalo na novi „mehanizam solidarnosti” koji su predložile Njemačka i Francuska, a u vezi s kojim se sastanak na visokoj razini naknadno održao 23. rujna na Malti; budući da se zajedničkom izjavom danom nakon tog sastanka ističe obveza država članica potpisnica za predvidljiviji i učinkovitiji privremeni mehanizam solidarnosti kako bi se osigurao dostojanstven iskrcaj na sigurnom mjestu za migrante koji su primljeni na plovila na otvorenom moru; budući da bi mehanizam bio valjan 6 mjeseci, uz mogućnost produljenja uz daljnju suglasnost; budući da se izjavom ne uspostavlja sustav suradnje pri traganju i spašavanju među državama članicama koje u njemu sudjeluju; budući da Parlament nije sudjelovao u tim raspravama;

J. budući da se Okvirnom odlukom 2002/946/PUP o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka utvrđuju minimalna pravila u pogledu kaznenih sankcija za olakšavanje nezakonitog ulaska kako je definirano u Direktivi Vijeća 2002/90/EZ, čak i ako ono nije organizirano radi stjecanja financijske dobiti te se pravila proširuju na nezakoniti provoz, poticatelje i suučesnike; budući da zapovjednici plovila i posada ne bi trebali biti podvrgnuti kaznenim sankcijama isključivo iz razloga što su spasili osobe u nevolji na moru i doveli ih na sigurno mjesto[10];

K. budući da je u svojoj Rezoluciji od 5. srpnja 2018. o smjernicama za države članice u svrhu sprečavanja kriminalizacije humanitarne pomoći Parlament napomenuo da bi se izuzeće humanitarne pomoći trebalo primjenjivati kao prepreka kaznenom progonu, kako bi se osiguralo da se ne provodi kazneni progon protiv pojedinaca i organizacija civilnog društva koje pomažu migrantima iz humanitarnih razloga te je apelirao na Komisiju da donese smjernice za države članice u kojima se navode oblici olakšavanja koje ne bi trebalo kriminalizirati; budući da bi kriminalizacija mogla odvratiti privatne zapovjednike plovila od pružanja pomoći; budući da se 10 nevladinih organizacija/plovila/pojedinaca nalazi pod kaznenom istragom radi spašavanja života; budući da su 2018. nevladine organizacije koje spašavaju živote migranata na Sredozemlju nominirane za nagradu Saharov Europskog parlamenta;

L. budući da od završetka operacije Mare Nostrum od 31. listopada 2014. nije bilo proaktivnog traganja i spašavanja na središnjem Sredozemlju kojim je upravljala neka država;

M. budući da je Vijeće 26. rujna 2019. produljilo mandat vojne operacije Europske unije na južnom središnjem Sredozemlju (operacija Sofija) do 31. ožujka 2020., ali je nastavilo, kao što je bio slučaj s proširenjem prethodnog mandata, da je ograničava na letačke operacije i suspendira sve pomorske operacije (plovila);

N. budući da Frontex trenutačno na Sredozemlju provodi operacije Themis (za potporu Italiji na središnjem Sredozemlju), Poseidon (za potporu Grčkoj na grčkim morskim granicama s Turskom) i Indalo (za potporu Španjolskoj na zapadnom Sredozemlju); budući da je 2018. izravnim sudjelovanjem suradnika Frontexa u predmetima traganja i spašavanja spašeno 37 439 osoba; budući da su od početka 2019. do danas u svim zajedničkim operacijama traganja i spašavanja koje je obavio Frontex spašena 25 982 migranata, a od toga su 1582 migranta spašena na središnjem Sredozemlju; budući da Frontex prima na znanje da se većina slučajeva traganja i spašavanja dogodila izvan operativnog područja zajedničke operacije Themis;

O. budući da migranti predstavljaju unosan posao za krijumčare i trgovce ljudima; budući da su poslovni modeli potonjih bili vrlo reaktivni na razvoj situacije na kopnu i moru; budući da je važno da EU pojača borbu protiv krijumčarenja;

P. budući da su krijumčarenje migranata i trgovina ljudima različiti fenomeni koji se rješavaju različitim pravnim okvirima na razini Unije i na međunarodnoj razini; budući da trgovina ljudima uključuje novačenje, prijevoz ili prihvat osobe nasilnim, obmanjujućim ili nasilnim sredstvima u svrhu iskorištavanja, dok krijumčarenje migranata, u skladu s Protokolom UN-a protiv krijumčarenja migranata[11] znači pomaganje nezakonitog ulaska osobe u državu potpisnicu Protokola koja nema njezino državljanstvo ili nema stalno boravište u toj državi, a kako bi se ostvarila, izravno ili neizravno, financijska ili druga materijalna korist;

Q. budući da su libijske vlasti u lipnju 2018. obavijestile Međunarodnu pomorsku organizaciju za libijsko područje traganja i spašavanja; budući da prema informacijama Komisije[12] libijska obalna straža i dalje presreće ili spašava velik broj osoba na moru (2018. riječ je bila o otprilike 15 000 osoba); budući da zajednički centar za koordinaciju traganja i spašavanja u Libiji u nekoliko navrata nije u potpunosti ispunio svoje obveze koordinacije operacija spašavanja u skladu s međunarodnim pomorskim pravom, da često ne odgovara na pozive u pomoć, da je sprječavao plovila nevladinih organizacija u spašavanju života i ugrozio živote osoba pri spašavanju ili presretanju osoba na moru[13]; budući da su suradnici Frontexa prosljeđivali informacije libijskom koordinacijskom centru za traganje i spašavanje na moru o osobama u nesreći na moru;

R. budući da su osobe koje je libijska obalna straža presrela prebačene u centre za zadržavanje u kojima su sustavno izložene proizvoljnom pritvaranju u neljudskim uvjetima i gdje je uobičajeno mučenje i drugi oblici lošeg postupanja, među ostalim i silovanja, kao i proizvoljna ubojstva i iskorištavanje; budući da UNHCR smatra da Libija ne ispunjava kriterije da bi je se proglasilo sigurnim mjestom u svrhu iskrcaja nakon spašavanja na moru;

S. budući da nakon zatvaranja nekih sredozemnih luka Komisija koordinira ad hoc iskrcaj i model dobrovoljnog premještanja; budući da je od početka 2019. u Malti iskrcano 620, a u Italiji 718 osoba; budući da je Europski potporni ured za azil (EASO) podržao 12 operacija iskrcavanja i naknadnih operacija premještanja u Italiji i na Malti; budući da je velika većina tih iskrcanih osoba podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu i da su mnoge od njih ranjive osobe kao što su žene i maloljetnici bez pratnje kojima je potrebna neposredna zaštita;

T. budući da je oko 100 gradova i općina diljem Europe izrazilo spremnost za prihvat izbjeglica izvan utvrđenih nacionalnih kvota za premještanje;

U. budući da bi u skladu s nedavno usvojenom Uredbom (EU) 2018/2020[14]države članice trebale ponovno preuzeti obveze ili prenijeti najmanje 20 % iznosa izdvojenih za podršku provedbi odluka o premještanju na djelovanja u nacionalnim programima, za premještanje podnositeljâ zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili korisnikâ međunarodne zaštite, za preseljenje ili za druge oblike ad hoc humanitarnog prihvata, kao i za pripremne mjere za premještanje podnositeljâ zahtjeva za međunarodnu zaštitu nakon njihova dolaska u Uniju, uključujući pomorskim putem, ili za premještanje korisnikâ međunarodne zaštite;

V. budući da je u svojoj Rezoluciji od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji Parlament bio mišljenja da je trajan, pouzdan i učinkovit odgovor Unije u sklopu operacija potrage i spašavanja na moru ključan za sprečavanje porasta u broju migranata koji smrtno stradaju u pokušaju da prijeđu Sredozemno more; budući da bi trebalo stvoriti zakonite i sigurne putove radi smanjenja nezakonitih migracija i smrtnih slučajeva na Sredozemlju;

W. budući da je u svojoj Rezoluciji od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama Parlament pozvao na povećanje kapaciteta za potragu za osobama u nevolji i njihovo spašavanje, na povećanje kapaciteta u svim državama članicama i na prepoznavanje važnosti podrške koju pružaju privatni subjekti i nevladine organizacije pri provođenju operacija spašavanja na moru i kopnu;

1. ponovno ističe da je u skladu s međunarodnim pravom mora obveza pomoći osobama u nevolji te poziva sve države članice, pojedinačno i kad djeluju kao države članice EU-a ili na relevantnim međunarodnim forumima, da u potpunosti poštuju standarde relevantnog međunarodnog prava i prava Unije; poziva sva plovila koja provode operacije traganja i spašavanja da se pridržavaju uputa koje je u skladu s relevantnim međunarodnim pravom i pravom Unije dao nadležni koordinacijski centar za spašavanje te da surađuju s tijelima država članica i Frontexom kako bi se zaštitila sigurnost migranata;

2. poziva države članice EU-a na jačanje proaktivnih operacija traganja i spašavanja pružanjem dostatnih plovila i opreme za operacije traganja i spašavanja na rutama na kojima mogu učinkovito doprinijeti očuvanju života, bez obzira na to jesu li pod okriljem operacije u koordinaciji Frontexa ili u okviru međunarodnih ili zasebnih nacionalnih ili regionalnih operacija, po mogućnosti civilnih operacija; poziva Komisiju da pruži političku i financijsku potporu takvim inicijativama; poziva države članice da u potpunosti iskoriste sva plovila koja mogu pomoći u operacijama traganja i spašavanja, uključujući plovila kojima upravljaju nevladine organizacije; smatra da plovila nevladinih organizacija i trgovački pomorski promet ne smiju biti zamjena za ispunjavanje obveza država članica i Unije u pogledu njihovih obveza potrage i spašavanja u okviru dugoročnog, strukturnog i koordiniranog pristupa;

3. poziva države članice i Frontex da pojačaju napore za potporu operacijama traganja i spašavanja na Sredozemlju te izražava zadovoljstvo velikim brojem osoba koje je Frontex spašavao 2018. i 2019.; žali zbog toga što taj pozitivan doprinos aktivnostima traganja i spašavanja nije bio dovoljan za znatno smanjenje broja smrtnih slučajeva na Sredozemlju;

4. poziva sve sudionike na Sredozemlju da proaktivno prenose informacije o osobama u nevolji na moru nadležnim tijelima za operacije traganja i spašavanja te, prema potrebi, svim potencijalnim plovilima u blizini koja bi mogla odmah sudjelovati u traganju i spašavanju;

5. poziva Frontex da znatno poboljša dostupne informacije o svojim operativnim aktivnostima na moru te da javno objavi točne i sveobuhvatne informacije o svojim aktivnostima na moru, pri čemu priznaje njegovu zakonsku obvezu da ne otkriva operativne informacije koje bi „ugrozile ostvarivanje cilja operacija”[15]; poziva Frontex da ispuni svoje posebne dužnosti u pogledu izvješćivanja u skladu s Uredbom o europskoj graničnoj i obalnoj straži, uključujući pružanje detaljnih informacija zastupnicima u Parlamentu u čijoj je nadležnosti, po potrebi u okruženju nejavnog sektora; stoga posebno naglašava potrebu za detaljnijim informacijama nakon rada; poziva Frontex da objavi informacije o svojoj suradnji s koordinacijskim centrom za traganje i spašavanje na moru u Tripoliju i s libijskom obalnom stražom; vjeruje da je potrebna proaktivnija politika informiranja o njezinim operacijama na moru kako bi se omogućio javni nadzor i na taj način zaštitila Agencija od neutemeljenih optužbi; u tom kontekstu prima na znanje tužbu iz predmeta T-31/18 pred Sudom Europske unije[16]; posebno žali zbog toga što izvješće koje Frontex mora izraditi u skladu s Uredbom (EU) br. 656/2014 „o praktičnoj primjeni ove Uredbe” i koje je zasad dostupno samo za 2014., 2015., 2016. i 2017. na njegovoj internetskoj stranici ne pruža nikakve konkretne informacije koje bi omogućile odgovarajuću procjenu aktivnosti Agencije na moru;

6. podsjeća da svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da su kaznena djela iz članaka 1. i 2. Direktive 2002/90/EZ kažnjiva učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznenim sankcijama koje mogu uključivati izručenje;

7. ponavlja svoj apel Komisiji da do kraja ove godine donese smjernice za države članice u kojima će se navesti oblici pomoći koji ne bi trebali biti kriminalizirani, kako bi se osigurala veća dosljednost u kaznenom zakonodavstvu koje se provodi u državama članicama i ograničila neopravdana kriminalizacija;

8. poziva Komisiju da ispita jesu li mjere koje su u skladu sa svojim nacionalnim pravom neke države članice poduzele kako bi spriječile ulazak brodica za prikupljanje u svoje teritorijalne vode bez prethodnog odobrenja u skladu s pravom EU-a o azilu i člankom 18. Povelje o temeljnim pravima u vezi s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Ženevskom konvencijom;

9. poziva države članice da drže svoje luke otvorene za plovila nevladinih organizacija;

10. poziva Komisiju da podijeli sveobuhvatne informacije i podatke o razini potpore koja se pruža financiranjem EU-a i država članica za službenike graničnog i obalnog nadzora u trećim zemljama, uključujući Libiju, Tursku, Egipat, Tunis i Maroko, ne samo izravnim prijenosom već i materijalnom, tehničkom pomoći i pomoći za osposobljavanje, među ostalim u okviru aktivnosti agencija EU-a; poziva Komisiju i države članice da ocijene navode o ozbiljnim kršenjima temeljnih prava koja je počinila libijska obalna straža te da prekinu suradnju u slučaju ozbiljnih kršenja temeljnih prava osoba koje se presrelo na moru nakon što su libijsku obalnu stražu o nesreći obavijestili suradnici EU-a; u tom pogledu podržava preporuke povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava za „hitno preispitivanje svih aktivnosti i praksi suradnje s libijskom obalnom stražom, utvrđivanje koje od tih aktivnosti i praksi izravno ili neizravno utječu na vraćanje na teška kršenja ljudskih prava osoba koje se presrelo na moru i njihovo privremeno obustavljanje sve dok se ne uspostave jasna jamstva usklađenosti s ljudskim pravima”;

11. poziva Komisiju, države članice i Frontex da osiguraju da se iskrcavanje odvija samo na sigurnom mjestu koje je sigurno u skladu s relevantnim međunarodnim pravom i pravom Unije te da se suzdrži od izdavanja uputa zapovjednicima plovila koje mogu, izravno ili neizravno, dovesti do iskrcavanja spašenih osoba na nesigurno mjesto;

12. poziva države članice da brzo evakuiraju centre za zadržavanje u Libiji i presele migrante, među ostalim i u EU;

13. ponavlja da su sigurni i zakoniti putovi najbolji način za izbjegavanje smrtnih slučajeva i apelira na države članice da u potpunosti pruže podršku operacijama evakuacije koje UNHCR provodi u Libiji te pojačaju mjere preseljenja i uspostave humanitarne koridore prema Europskoj uniji;

14. poziva Komisiju da odmah započne s radom na novom, održivijem, pouzdanom i trajnom pristupu u potrazi i spašavanju koji će zamijeniti postojeća ad hoc rješenja, da razvije poseban operativni akcijski plan za procjenu i odgovor na potrebe i kapacitete za traganje i spašavanje te pruži materijalnu i financijsku potporu državama članicama kako bi se povećao njihov kapacitet za spašavanje života na moru i koordinacija operacija traganja i spašavanja;

15. poziva Vijeće da bez odlaganja iznese stajalište o pravednom i održivom mehanizmu raspodjele za osobe koje su spašene na moru ili su samostalno stigle u EU i da započnu pregovore s Parlamentom kao suzakonodavcem; pozdravlja ishod ministarskog sastanka na Malti u pogledu razvoja predvidljivijeg i učinkovitijeg privremenog mehanizma solidarnosti;

16. poziva Komisiju da u planirano ponovno pokretanje reforme pravila o azilu uključi održiv i pravedan mehanizam za premještanje osoba koje stižu morem;

17. poziva buduće povjerenike nadležne za pitanja iz ovog teksta da izvijeste Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove izvještavaju o relevantnim događanjima do početka 2020.;

18. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, državama članicama i njihovim nacionalnim parlamentima, Frontexu, Europskom potpornom uredu za azil (EASO), Europolu, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice (UNHCR), Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) i nevladinim organizacijama koje se bave aktivnostima traganja i spašavanja.

 

 

Posljednje ažuriranje: 23. listopada 2019.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti