PRIJEDLOG REZOLUCIJE o pregovorima koji su u tijeku o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država
18.11.2019 - (2019/2832(RSP))
u skladu s člankom 136. stavkom 5. Poslovnika
Tomas Tobé
u ime Odbora za razvoj
B9-0175/2019
Rezolucija Europskog parlamenta o pregovorima koji su u tijeku o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. („Sporazum iz Cotonoua”)[1] te njegove izmjene iz 2005. i 2010.[2],
– uzimajući u obzir preporuku Europske komisije od 12. prosinca 2017. za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu o partnerstvu između Europske unije i članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država[3],
– uzimajući u obzir svoje rezolucije od 4. listopada 2016. o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020.[4] i od 14. lipnja 2018. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država[5],
– uzimajući u obzir pitanje upućeno Vijeću i Komisiji o pregovorima koji su u tijeku o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (O-000000/2019 – B9-0000/2019),
– uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,
– uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,
A. budući da su pregovori o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) još u tijeku i da se očekuje da će trajati dulje nego što je prvotno bilo predviđeno;
B. budući da se snaga i pravna stečevina Sporazuma iz Cotonoua temelje na nizu jedinstvenih karakteristika koje treba održavati i poticati;
C. budući da su odnosi između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država vrlo bitni, osobito sada, kada se multilateralni sustav nalazi pod pritiskom i dovodi u pitanje; budući da je Sporazum iz Cotonoua ključan element našeg multilateralnog sustava, s obzirom na broj država potpisnica kao i na sadržaj i strukturu partnerstva; budući da bi tom partnerstvu trebalo pridati veću važnost i osigurati veću vidljivost u okviru Ujedinjenih naroda i drugih globalnih foruma; budući da je međunarodna zajednica 2015. godine preuzela bitne globalne obveze u okviru Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja, Pariškog sporazuma i Akcijskog plana iz Addis Abebe te budući da će suradnja AKP-a i EU-a biti ključna za postizanje tih globalnih ciljeva;
D. budući da bi jačanje parlamentarne dimenzije između EU-a i AKP-a, osiguravanjem veće učinkovitosti i reprezentativnosti, trebalo biti ključni element njihova novog partnerstva;
E. budući da su učestale i raznolike sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a tijekom godina omogućile dosljedan dijalog i na taj način učinkovito doprinijele poboljšanju parlamentarne diplomacije; budući da bi aktualna međunarodna klima trebala potaknuti države AKP-a i EU-a da nastave s tim parlamentarnim dijalogom i povećaju njegovu učinkovitost;
1. pozdravlja dosadašnji napredak u pregovorima o temeljnim strateškim prioritetima i radu na regionalnim protokolima;
2. prima na znanje da će trebati više vremena za pregovore o preostalim dijelovima sporazuma te da pregovori nisu završili krajem listopada 2019., kako se prvotno predviđalo;
3. s obzirom na prestanak važenja Sporazuma iz Cotonoua u veljači 2020. pozdravlja odluku koju je donijelo Vijeće ministara AKP-a i EU-a o delegaciji ovlasti za donošenje privremenih mjera Odboru veleposlanika AKP-a i EU-a dok na snagu ne stupi novi sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a;
4. odlučno ponovno potvrđuje stajalište izraženo u svojim dvjema rezolucijama o razdoblju nakon Sporazuma iz Cotonoua donesenima u listopadu 2016. odnosno lipnju 2018. te vjeruje da se neki od njegovih ključnih elemenata moraju izričito ponoviti kako bi se mogli u potpunosti uzeti u obzir tijekom preostalog razdoblja pregovora;
5. ponovno ističe važnost jačanja parlamentarne dimenzije u budućem sporazumu, za što je potrebno zajamčiti demokratsku odgovornost na svim razinama; naglašava da bi institucionalni okvir trebao uključivati Zajedničku parlamentarnu skupštinu AKP-a i EU-a; smatra da je taj zahtjev neupitan u smislu davanja pristanka Europskog parlamenta za budući sporazum;
6. podsjeća na to da Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a ima važnu ulogu u jamčenju demokratskog nadzora nad budućim sporazumom i ponovno poziva na jačanje njezine savjetodavne i nadzorne uloge; uvjeren je da su za snažno partnerstvo potrebni redoviti sastanci na razini AKP-a i EU-a;
7. smatra da Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a ima ključnu ulogu u postizanju ciljeva održivog razvoja i utvrđivanju usklađenosti politika u svrhu razvoja; uvjeren je da Zajednička parlamentarna skupština promiče razmjene kada je riječ o globalnim izazovima, kao što su ljudska prava, demokracija, dobro upravljanje, jednakost spolova, mir i sigurnost kao i klima, okoliš i bioraznolikost;
8. ponavlja svoju predanost multilateralizmu i poziva na koordinaciju, posebno u okviru Zajedničke parlamentarne skupštine, kako bi na međunarodnim forumima stajališta AKP-a i EU-a bila usklađena; naglašava da je u pripremi multilateralnih pregovora potrebno i dalje surađivati s drugim međunarodnim partnerima kao i s civilnim društvom,
9. smatra da bi se Zajednička parlamentarna skupština trebala sastojati od jednakog broja predstavnika EU-a i AKP-a te da bi se trebala sastajati dva puta godišnje na plenarnoj sjednici, naizmjence u Europskoj uniji i državi AKP-a;
10. naglašava da se parlamentarni odbori za regionalno partnerstvo moraju sastajati jednom godišnje u svakoj regiji i da ne trebaju ovisiti o sastancima Vijeća ministara regionalnog partnerstva; nadalje, ističe da se regionalizacija partnerstva između EU-a i zemalja AKP-a u okviru novog sporazuma, koji je zamišljen kao poticaj za dublju regionalnu integraciju među zemljama AKP-a, ne bi trebao provoditi na štetu glavnih zajedničkih ciljeva sporazuma;
11. ponavlja da se neke jedinstvene značajke Sporazuma iz Cotonoua, točnije – poštovanje ljudskih prava, demokracija, temeljne slobode, dobro upravljanje i vladavina prava – trebaju održavati i jačati;
12. naglašava da bi novi sporazum trebao dodatno ojačati koncept ravnopravnog partnerstva, uzimajući u obzir posebnosti svake zemlje i suradnju između zemalja AKP-a i EU-a kao ujedinjenih partnera koji se uzajamno podupiru unutar multilateralnog sustava; ističe da bi zahvaljujući novom sporazumu trebalo biti moguće nadići puki odnos donator – primatelj;
13. ponavlja važnost političkog dijaloga i u obrani naših zajedničkih vrijednosti i kao sastavni dio partnerstva te poziva na sustavnu, učinkovitiju i proaktivniju upotrebu političkog dijaloga u svrhu sprečavanja političke krize;
14. izražava žaljenje zbog smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva u nekim zemljama i ponavlja da bi se budućim sporazumom trebala predvidjeti veća uloga civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, skupine koje štite ljudska prava i skupine u lokalnim zajednicama, dijaspore, crkve te vjerske udruge i zajednice, a naročito predstavnike mladih i žena, radi zaštite interesa osoba s invaliditetom, kao i društvenih pokreta i sindikata, autohtonih naroda i zaklada te zastupljenosti ranjivih i marginaliziranih skupina koje se diskriminira, što bi to trebalo postići u političkom dijalogu i na svim razinama;
15. poziva na to da se iskorjenjivanje siromaštva i promicanje održivog razvoja utvrde kao najvažniji ciljevi suradnje između AKP-a i EU-a, u skladu s načelom da se nikoga ne zapostavlja, ponavlja da borba protiv isključenosti, diskriminacije i nejednakosti mora biti u središtu ovog sporazuma;
16. podsjeća na to da bi sastavnica budućeg sporazuma koja se odnosi na ljudska prava trebala sadržavati izričitu formulaciju o borbi protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi, uključujući spolnu orijentaciju ili rodni identitet, te diskriminaciju usmjerenu protiv djece, migranata, starijih osoba ili osoba s invaliditetom;
17. naglašava važnost rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena kao pokretača razvoja te poziva zemlje EU-a i AKP-a da rodnu ravnopravnost kao međusektorsko pitanje uključe u sporazum; ističe važnost pune predanosti strana pitanju spolnog i reproduktivnog zdravlja te punoj provedbi Akcijskog programa Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju;
18. očekuje od EU-a da posvetiti dužnu pozornost politikama i izazovima s kojima se suočavaju partnerske zemlje pri dodjeli financijske pomoći, posebno uzimajući u obzir činjenicu da do većine migracijskih kretanja dolazi upravo između samih zemalja AKP-a; ponavlja da se budućim sporazumom mora ponuditi pomoć zajednicama domaćinima koje su pogođene velikim prilivom raseljenog stanovništva te odgovoriti na temeljne uzroke prisilnog raseljavanja na sveobuhvatan način koji se temelji na pravima;
19. pozdravlja činjenicu da se ostvarenje ciljeva održivog razvoja smatra ključnim ciljem budućeg sporazuma i ponavlja svoj zahtjev za stvaranjem snažnih mehanizama praćenja kako bi se zajamčilo da se provedbom sporazuma učinkovito doprinosi ciljevima održivog razvoja te ih se istovremeno potiče; naglašava potrebu da se međusektorska pitanja poput održivosti okoliša, ciljeva u području klimatskih promjena, rodnih pitanja i socijalne pravde uključe u sve buduće politike, planove i intervencije u okviru sporazuma;
20. ponavlja da je ključni cilj sporazumâ o gospodarskom partnerstvu promicanje dugoročnog razvoja i regionalne integracije; naglašava da bi se trgovinskim sporazumima trebao promicati održivi razvoj i ljudska prava te ustraje u tome da bi oni trebali biti sastavni dio budućeg sporazuma;
21. poziva na sustavno uključivanje provedivih odredbi o održivom razvoju i ljudskim pravima u sve sporazume o kojima se trenutno pregovara i buduće sporazume o gospodarskom partnerstvu kao i na detaljnu analizu učinka sporazuma o gospodarskom partnerstvu na lokalna gospodarstva i međuregionalnu trgovinu kako bi se odgovorilo na pitanja u pogledu njihove provedbe kada je riječ o regionalnoj integraciji i industrijalizaciji;
22. izražava uvjerenje da provedba Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja zahtijeva znatno sudjelovanje lokalnih vlasti i nedržavnih aktera kako bi se ojačala demokratska odgovornost; smatra da je mehanizam AKP-a i EU-a za stručnu provjeru, praćenje i odgovornost, koji uključuje predstavnike nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, civilnog društva i znanstvenih zajednica i čija je zadaća izrada godišnjih zaključaka i preporuka za daljnje postupanje, vrijedan alat u smislu postizanja tog cilja;
23. podsjeća na potrebu za jasnim odredbama u budućem sporazumu kojima će se uređivati zadaće i odgovornosti privatnog sektora; osobito ističe potrebu da se poduzeća koja sudjeluju u razvojnim partnerstvima pridržavaju načela korporativne društvene odgovornosti tijekom cijelog životnog vijeka projekata, i to pridržavanjem Globalnog sporazuma UN-a, Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada, ekoloških standarda i Konvencije UN-a protiv korupcije;
24. podsjeća pregovaračke strane da u novi sporazum uključe ambiciozne odredbe za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova i utaje poreza te da osiguraju financijsku i tehničku pomoć zemljama u razvoju kako bi mogle ići ukorak s novim globalnim standardima za borbu protiv utaje poreza, uključujući automatsku razmjenu informacija, podatke o stvarnom vlasništvu poduzeća i javno izvješćivanje multinacionalnih kompanija po zemljama kako bi se zaustavilo smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti, na temelju modela koje su izradili G20 i OECD;
25. ponavlja da uvjetovanost između dodjele potpore i suradnje s EU-om u pitanjima migracija nije u skladu s dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti;
26. podsjeća na to da u skladu s člankom 218. stavkom 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Europski parlament mora odmah i u potpunosti izvještavati o svim fazama pregovora i ponovno ističe da je potrebno dogovoriti poboljšane aranžmane za suradnju i razmjenu informacija tijekom cijelog ciklusa međunarodnih sporazuma;
27. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vijeću ministara AKP-a, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji Afričke unije i Panafričkom parlamentu te Predsjedništvu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.
- [1] SL L 317, 15.12.2000, str. 3.
- [2] SL L 287, 4.11. 2010., str. 3.
- [3] COM(2017)0763.
- [4] SL C 215, 19.6.2018., str. 2.
- [5] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0267.