Postupak : 2019/2933(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0234/2019

Podneseni tekstovi :

B9-0234/2019

Rasprave :

Glasovanja :

PV 18/12/2019 - 13.6
CRE 18/12/2019 - 13.6

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2019)0101

<Date>{11/12/2019}11.12.2019</Date>
<NoDocSe>B9‑0234/2019</NoDocSe>
PDF 179kWORD 58k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjava Vijeća i Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući zone bez LGBTI-ja</Titre>

<DocRef>(2019/2933(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Maria Walsh, Roberta Metsola</Depute>

<Commission>{PPE}u ime Kluba zastupnika PPE-a</Commission>

<Depute>Delara Burkhardt, Birgit Sippel, Claude Moraes, Sylwia Spurek, Łukasz Kohut, Robert Biedroń, Sylvie Guillaume, Raphaël Glucksmann</Depute>

<Commission>{S&D}u ime Kluba zastupnika S&D-a</Commission>

<Depute>Sophia in ’t Veld, Moritz Körner, Maite Pagazaurtundúa, Anna Júlia Donáth, Michal Šimečka, Abir Al‑Sahlani, Olivier Chastel, Hilde Vautmans, Frédérique Ries, Irène Tolleret, Naomi Long, Liesje Schreinemacher, Jan‑Christoph Oetjen, Fabienne Keller, Ramona Strugariu</Depute>

<Commission>{Renew}u ime Kluba zastupnika Renew</Commission>

<Depute>Terry Reintke, Kira Marie Peter‑Hansen, Henrike Hahn, Katrin Langensiepen, Diana Riba i Giner, Gwendoline Delbos‑Corfield, Petra De Sutter, Saskia Bricmont, Alexandra Geese, Francisco Guerreiro, Kim Van Sparrentak, Marie Toussaint, Tineke Strik, Erik Marquardt, Monika Vana, Rasmus Andresen, Alice Kuhnke</Depute>

<Commission>{Verts/ALE}u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a</Commission>

<Depute>Malin Björk, Manon Aubry, Younous Omarjee, Manuel Bompard, Pernando Barrena Arza, Martin Buschmann, Leila Chaibi, Stelios Kouloglou, Dimitrios Papadimoulis, Idoia Villanueva Ruiz, Konstantinos Arvanitis, Niyazi Kizilyürek, Petros Kokkalis</Depute>

<Commission>{GUE/NGL}u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a</Commission>

</RepeatBlock-By>


B9‑0234/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući zone bez LGBTI-ja

(2019/2933(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume i instrumente o ljudskim pravima usvojene na razini UN-a, a osobito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR) i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR), koje je donijela Opća skupština UN-a 16. prosinca 1966. u New Yorku,

 uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP),

 uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu „Povelja”),

 uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC),

 uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

 uzimajući u obzir članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

 uzimajući u obzir Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće donijelo 2013.,

 uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte (o primjeni međunarodnog prava o ljudskim pravima u odnosu na seksualnu orijentaciju i rodni identitet) donesena u studenom 2006. i 10 dodatnih načela („dodatnih 10”, Dodatna načela i obveze država o primjeni međunarodnog prava o ljudskim pravima u odnosu na seksualnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje i spolna obilježja), donesenih 10. studenoga 2017.,

 uzimajući u obzir preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara Vijeća Europe o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta od 31. ožujka 2010.,

 uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela[1],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta[2],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2019. o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.)[3],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine[4],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta[5],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u[6],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2019. o kriminalizaciji spolnog odgoja u Poljskoj[7],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u[8],

 uzimajući u obzir rezultate istraživanja o zajednici LGBT u EU-u koje je 2012. provela Agencija EU-a za temeljna prava (FRA),

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji te da bi se trebalo u potpunosti poštovati;

B. budući da su sve države članice u okviru međunarodnog prava i ugovora EU-a preuzele obveze i dužnosti da će poštovati, jamčiti, štititi i ispunjavati temeljna prava;

C. budući da istraživanja, ankete i izvješća[9] pokazuju da su javna diskriminacija i govor mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI u porastu u cijelom EU-u; budući da je u EU-u zabilježen sve veći broj zločina iz mržnje potaknutih mržnjom protiv pripadnika skupine LGBTI; budući da se tim napadima krše temeljna prava pripadnika zajednice LGBTI, a odgovori tijela javne vlasti i dalje su često nedostatni;

D. budući da napadi na temeljna prava pripadnika skupine LGBTI predstavljaju ozbiljnu prijetnju poštovanju temeljnih prava u EU-u i budući da su ti napadi često povezani s napadima na prava žena i prava manjina;

E. budući da govor mržnje javnih vlasti usmjeren protiv pripadnika skupine LGBTI ima širi utjecaj jer se njime daje legitimitet za progon, nasilje i diskriminaciju nad pripadnicima te skupine te se stvaraju preduvjeti za takve postupke u društvu u cjelini;

F. budući da sigurnost zajednice LGBTI nije odvojena od sigurnosti svih građana Europe, a narušavanje te sigurnosti pokazatelj je i narušavanja svih temeljnih prava; budući da je ksenofobična retorika također pridonijela stvaranju sve nesigurnijeg i neodrživijeg okruženja za organizacije i borce za ljudska prava koji zagovaraju prava pripadnika skupine LGBTI;

G. budući da postoji otpor prema rodnoj ravnopravnosti u EU-u i šire, koji je, osim općenito na žene, izravno usmjeren i na pripadnike skupine LGBTI te negativno utječe na njih; budući da populizam i krajnje desni ekstremizam potiču taj otpor;

H. budući da je stigmatizacija zbog stvarne ili percipirane seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spolnih obilježja i dalje prisutna diljem EU-u;

I. budući da postoji ozbiljan manjak sustavnog praćenja, dokumentiranja i prikupljanja podataka o mržnji i nasilju usmjerenima protiv pripadnika skupine LGBTI;

J. budući da veliki broj zločina iz mržnje počinjenih nad pripadnicima skupine LGBTI ostaje neprijavljen; budući da prijavljivanje nosi rizik i strah od otkrivanja seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih obilježja i rodnog izražavanja osobe koja vrši prijavu;

K. budući da u velikoj većini država članica postoje pravne mjere protiv diskriminacije i nasilja; međutim, budući da je provedba tih mjera i dalje nedostatna, zbog čega su pripadnici skupine LGBTI i dalje izloženi zločinima iz mržnje, govoru mržnje i diskriminaciji, osobito u području zdravstvene zaštite, obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja;

L. budući da su brojni napadi javnih vlasti protiv pripadnika zajednice LGBTI usmjereni na obrazovne ustanove i škole; budući da je to posebno štetno za mlade pripadnike skupine LGBTI;

M. budući da seksualna orijentacija i rodni identitet spadaju u djelokrug prava pojedinca na privatnost, koja su zajamčena međunarodnim, europskim i nacionalnim pravom o ljudskim pravima, a javne bi vlasti trebale promicati jednakost i nediskriminaciju[10];

N. budući da bi trebalo zajamčiti slobodu izražavanja za medije, nevladine organizacije (NVO) i pojedince;

O. budući da su pripadnici skupine LGBTI izloženi raznim oblicima diskriminacije i nasilja, kao što su najnoviji primjeri koji uključuju napade na društvene centre za pripadnike skupine LGBTI u nekoliko država članica, homofobne izjave i govor mržnje usmjeren prema pripadnicima te skupine, osobito u kontekstu izbora, te pravne instrumente koji se mogu primijeniti za ograničavanje slobode medija, obrazovanja i pristupa drugim sadržajima na način kojim se neopravdano ograničava sloboda izražavanja o problemima skupine LGBTI;

P. budući da je od početka 2019. u Poljskoj zabilježeno više od 80 slučajeva, u kojima su regije, županije ili općine donijele rezolucije, proglašavajući se zonama bez takozvane „LGBT ideologije” ili su usvojile „Regionalne povelje o obiteljskim pravima” ili ključne odredbe koje proizlaze iz tih dokumenata, a kojima se osobito diskriminiraju obitelji sa samohranim roditeljem i obitelji pripadnika skupine LGBTI; budući da se u tim rezolucijama lokalne vlasti pozivaju da se suzdrže od poduzimanja bilo kakvih mjera za poticanje tolerancije prema pripadnicima skupine LGBTI, kao i od pružanja financijske potpore nevladinim organizacijama koje promiču jednaka prava, provedbe edukacije u pogledu nediskriminacije ili na bilo koji drugi način pružanja potpore pripadnicima skupine LGBTI; budući da su navedeni primjeri dio šireg konteksta napada na zajednicu LGBTI u Poljskoj, koji uključuju sve više slučajeva govora mržnje među javnim i izabranim dužnosnicima i u javnim medijima, kao i napade i zabrane usmjerene protiv povorki ponosa ili programa i aktivnosti za podizanje razine osviještenosti, kao što je Rainbow Friday;

Q. budući da se prema istraživanju Agencije za temeljna prava o zajednici LGBT[11] 32 % ispitanika osjećalo diskriminirano i u drugim područjima osim zapošljavanja, poput obrazovanja; budući da je rizik od počinjenja samoubojstva među djecom pripadnicima skupine LGBTI veći od onoga za djecu koja ne pripadaju toj skupini; budući da je uključivo obrazovanje ključno za stvaranje sigurnih školskih sredina u kojima mogu napredovati sva djeca, uključujući djecu koja pripadaju manjinama kao što su djeca pripadnici skupine LGBTI i djeca iz obitelji koje pripadaju toj skupini; budući da su djeca i mladi koji žive u ruralnim područjima i manjim gradskim centrima najviše pogođeni napadima na prava pripadnika skupine LGBTI jer su osobito izloženi nasilju te se često suočavaju s odbacivanjem i nesigurnošću te im je stoga potrebna posebna potpora i pomoć institucija državnih i lokalnih vlasti ili nevladinih organizacija;

R. budući da nepostojanje zakona o nediskriminaciji u mnogim državama članicama izlaže veći dio marginaliziranog stanovništva riziku od diskriminacije i nasilja; budući da bi se horizontalnom direktivom o nediskriminaciji popunila ta praznina u zaštiti, ali Vijeće blokira postupak njezina donošenja već 11 godina; budući da postoji zakonodavna praznina u pogledu zaštite od kaznenih djela počinjenih zbog predrasuda koje se temelje na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu u EU-u i mnogim državama članicama;

S. budući da ljudi mogu biti izloženi višestrukoj i intersekcijskoj diskriminaciji; budući da se u okviru politika koje se bave jednom vrstom diskriminacije pozornost treba usmjeriti na situaciju u posebnim skupinama za koje postoji velika vjerojatnost da bi mogle postati žrtve višestruke diskriminacije koja bi mogla biti utemeljena na, među ostalim, dobi, rasi, vjeroispovijesti, seksualnoj orijentaciji, rodu ili invaliditetu;

T. budući da se pripadnici skupine LGBTI suočavaju s diskriminacijom i nasiljem diljem svijeta;

1. podsjeća na to da su prava pripadnika skupine LGBTI temeljna prava i da institucije EU-a i države članice imaju obvezu pridržavati ih se i štiti ih u skladu s Ugovorima i Poveljom te međunarodnim pravom;

2. izražava duboku zabrinutost zbog sve većeg broja napada na pripadnike skupine LGBTI zabilježenih diljem EU-a koji dolaze od država, državnih dužnosnika, nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti te političara;

3. oštro osuđuje svaku diskriminaciju pripadnika skupine LGBTI i njihovih temeljnih prava koju provode javne vlasti, uključujući govor mržnje javnih vlasti i izabranih dužnosnika, u kontekstu izbora, kao i nedavna proglašavanja zona u Poljskoj bez takozvane „LGBT ideologije” i poziva Komisiju da oštro osudi takve slučajeve javne diskriminacije;

4. izražava žaljenje zbog činjenice da pripadnici skupine LGBTI doživljavaju nasilje i uznemiravanje koje započinje u školi i poziva Komisiju i države članice da poduzmu konkretne mjere za zaustavljanje diskriminacije nad pripadnicima skupine LGBTI, koja može dovesti do vršnjačkog nasilja nad njima, njihova zlostavljanja ili izolacije, osobito u obrazovnom okruženju; odlučno osuđuje činjenicu da škole u nekim državama članicama sprječavaju tijela javne vlasti da izvršavaju svoju ulogu promicanja temeljnih prava i zaštite pripadnika skupine LGBTI i podsjeća na to da škole ne bi trebale biti samo sigurna mjesta, već i mjesta na kojima se jačaju i štite temeljna prava sve djece; naglašava važnost obrazovanja u području zdravlja i seksualnosti, posebno za djevojčice i mlade pripadnike skupine LGBTI, na koje posebno utječu nepravedne rodne norme; naglašava da takvo obrazovanje mora uključivati podučavanje mladih o vezama koje se temelje na rodnoj ravnopravnosti, pristanku i uzajamnom poštovanju, čime se sprečavaju i suzbijaju rodni stereotipi, mržnja protiv pripadnika skupine LGBTI i rodno uvjetovano nasilje;

5. podsjeća na to da je mržnja protiv pripadnika skupine LGBTI na sportskim događajima i dalje uobičajena pojava i da ne postoje mjere za borbu protiv nje; poziva države članice da obrate posebnu pozornost na to kako homofobija u sportu utječe na mlade pripadnike skupine LGBTI radi poboljšanja uključivosti i podizanja razine osviještenosti;

6. poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere kako bi zajamčila slobodu kretanja za sve obitelji, uključujući i obitelji pripadnika skupine LGBTI, u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu Coman[12] donesenom u lipnju 2018.;

7. izražava zabrinutost zbog rastuće pojave rasizma i ksenofobije; poziva Komisiju i države članice da osnaže razmjenu najboljih praksi i svoju suradnju u borbi protiv rasizma, ksenofobije, homofobije, transfobije i drugih oblika netolerancije, uz potpunu uključenost civilnog društva i doprinos relevantnih dionika kao što je Agencija za temeljna prava;

8. osuđuje slučajeve zločina iz mržnje i govora mržnje potaknute rasizmom, ksenofobijom, vjerskom netolerancijom ili predrasudama na temelju invaliditeta, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih obilježja ili manjinskog statusa pojedinca, koji su svakodnevna pojava u EU-u; žali zbog porasta govora mržnje unutar pojedinih tijela javne vlasti, političkih stranaka i medija; poziva EU da pruži primjer suprotstavljanja govoru mržnje unutar svojih institucija; zabrinut je zbog sve veće prisutnosti govora mržnje na internetu te preporučuje državama članicama da uvedu jednostavne postupke kojima bi se građanima omogućilo da prijave slučajeve govora mržnje na internetu;

9. izražava zabrinutost zbog činjenice da žrtve rijetko prijavljuju zločine iz mržnje zbog neprimjerenih mjera zaštite i neuspjeha vlasti u pogledu ispravnog istraživanja i osuđivanja zločina iz mržnje u državama članicama; poziva države članice da osmisle i šire alate i mehanizme za prijavljivanje zločina iz mržnje i govora mržnje te da zajamče da se svaki slučaj navodnog zločina iz mržnje ili govora mržnje učinkovito istraži, kazneno goni i privede pred sud;

10. poziva Komisiju da podrži programe za osposobljavanje policije i sudskih tijela te nadležnih agencija EU-a u cilju sprečavanja i suzbijanja diskriminacijskih praksi i zločina iz mržnje;

11. uviđa da je potpuna slika nejednakosti u EU-u i dalje nejasna zbog nedostatka usporedivih i razvrstanih podataka o jednakosti koje trebaju prikupiti države članice; smatra da je nužno da države članice prikupljaju te podatke u cilju izrade konstruktivnih politika za provedbu zakonodavstva EU-a o jednakosti; poziva Komisiju i Vijeće da prepoznaju potrebu za pouzdanim i usporedivim podacima o jednakosti razvrstanima prema osnovama diskriminacije u cilju izrade mjera za suzbijanje diskriminacije i informiranja donositelja politika; poziva obje institucije da utvrde dosljedna načela prikupljanja podataka o jednakosti, na temelju samoodređenja, standarda za zaštitu podataka EU-a i savjetovanja s relevantnim zajednicama;

12. osuđuje sve vrste diskriminacije ili nasilja na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spolnih obilježja; potiče Komisiju da osmisli plan kojim se jamče jednaka prava i mogućnosti za sve građane, uz poštovanje nadležnosti država članica, te da prati pravilno prenošenje i provedbu zakonodavstva EU-a koje se odnosi na pripadnike skupine LGBTI; u tom pogledu pozdravlja popis djelovanja Komisije za poboljšanje jednakosti pripadnika skupine LGBTI, uključujući njezinu promidžbenu kampanju za suzbijanje stereotipa i poboljšanje društvenog prihvaćanja pripadnika skupine LGBTI; poziva Komisiju i države članice da blisko surađuju s organizacijama civilnog društva koje se bore za prava pripadnika skupine LGBTI; napominje da terenska istraživanja Agencije za temeljna prava pokazuju da javni dužnosnici smatraju zakonodavstvo i politiku EU-a glavnim pokretačima kojima se podupiru nacionalni napori za promicanje jednakosti pripadnika skupine LGBTI;

13. podsjeća na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na prava pripadnika skupine LGBTI; poziva Komisiju i države članice da razmjenjuju najbolje prakse o temeljnim pravima i potiče države članice da u potpunosti informiraju pripadnike skupine LGBTI o njihovim pravima;

14. ponovno poziva na uspostavu sveobuhvatnog, trajnog i objektivnog mehanizma EU-a za promicanje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava kojim bi bila obuhvaćena zaštita prava pripadnika skupine LGBTI; naglašava da je hitno donošenje takvog mehanizama sada potrebnije nego ikad prije; ponavlja potrebu za nepristranom i redovitom procjenom stanja u pogledu vladavine prava, demokracije i temeljnih prava u svim državama članicama i poziva Komisiju da prati povrede temeljnih prava u okviru svojeg najavljenog ciklusa preispitivanja vladavine prava;

15. poziva Komisiju i Vijeće da koriste sve instrumente i postupke koji su im na raspolaganju kako bi osigurali potpunu i pravilnu primjenu načela i vrijednosti iz Ugovora, kao što su postupci zbog povrede prava, proračunski postupci, mehanizam vladavine prava i postupak iz članka 7., uključujući postupke koji su u tijeku;

16. poziva Komisiju da prati uporabu svih izvora financiranja EU-a, uključujući strukturne i investicijske fondove EU-a, te da vodi redoviti dijalog s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima kako bi podsjetila dionike na njihovu obvezu u pogledu poticanja nediskriminacije te da se takva sredstva ni u kojem slučaju ne smiju upotrebljavati u diskriminirajuće svrhe; poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere za rješavanje jasnih i izravnih povreda antidiskriminacijskih pravila, osobito da zabrani poticanje diskriminacije u smislu Direktive 2000/78/EZ koje provode lokalna vijeća koja donose propise kojima se ugrožavaju prava pripadnika skupine LGBTI;

17. ponovno poziva Komisiju da donese strategiju EU-a za zaštitu prava skupine LGBTI kojom se uzimaju u obzir prethodni zahtjevi Parlamenta, s popisom mjera za promicanje jednakosti pripadnika skupine LGBTI, čime bi se osigurao kontinuitet i nastavak na rad prethodnog saziva Komisije;

18. poziva Komisiju da kao prioritet postavi učinkovito osiguravanje jednake i snažne pravne zaštite za sve osobe na svim temeljima navedenim u članku 19. UFEU-a; poziva Vijeće da odmah deblokira i završi pregovore o horizontalnoj direktivi o nediskriminaciji i pozdravlja nove obveze Komisije u tom području;

19. poziva Komisiju da nastavi suradnju s državama članicama u području poboljšanja istrage zločina iz mržnje, poput zločina potaknutih mržnjom protiv pripadnika skupine LGBTI, te u pogledu pružanja potpore žrtvama; napominje da su neke države članice tijekom provedbe Okvirne odluke EU-a o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima proširile dodijeljenu zaštitu na žrtve diskriminacije na drugim osnovama, kao što su seksualna orijentacija, rodni identitet i spolna obilježja, te potiče takva proširenja; ponavlja svoj poziv Komisiji da nakon procjene učinka revidira Okvirnu odluku EU-a koja je trenutačno na snazi kako bi se uključilo poticanje na mržnju na temelju roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih obilježja;

20. poziva Europski odbor regija, kao predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti EU-a, da razmotri djelovanje u okviru svojih nadležnosti kao odgovor na uspostavu zona u Poljskoj bez takozvane „LGBT ideologije”;

21. podupire rad EU-a u pogledu obrane i promicanja ljudskih prava u njegovom vanjskom djelovanju, uključujući prava pripadnika skupine LGBTI; poziva da u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju, koji će uskoro biti donesen, naglasak i dalje bude na snažnoj predanosti i usredotočenosti na pitanja prava skupine LGBTI u narednih pet godina, kao što je to bio i u razdoblju 2015. – 2019.;

22. poziva sve države članice da se pridržavaju svoje obveze da zaštite temeljna prava i slobode svih građana EU-a, uključujući, bez izuzetka, pripadnike skupine LGBTI na nacionalnoj i lokalnoj razini; poziva države članice da poduzmu pozitivne mjere za povećanje društvenog prihvaćanja zajednice LGBTI;

23. poziva Poljsku da odlučno osudi diskriminaciju pripadnika skupine LGBTI, uključujući i slučajeve kada ona dolazi od lokalnih vlasti, te da opozove rezolucije kojima se ugrožavaju prava pripadnika zajednice LGBTI, uključujući lokalne odredbe protiv „LGBT ideologije”, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, kao i svojim obvezama prema međunarodnom pravu i pravu EU-a;

24. poziva sve države članice da prate govor mržnje državnih vlasti i izabranih dužnosnika, kao i tijekom lokalnih, regionalnih i nacionalnih izbora, te da poduzmu čvrste i konkretne mjere i sankcije protiv takvog govora;

25. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladama i parlamentima država članica navedenim u ovoj Rezoluciji te Vijeću, Komisiji i Europskom odboru regija.

[1] SL L 315, 14.11.2012., str. 57.

[2] SL C 93, 24.3.2017, str. 21.

[3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0129.

[4] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.

[5] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0066.

[6] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0111.

[7] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0058.

[8] SL C 390, 18.11.2019, str. 19.

[9] Izvješće o temeljnim pravima, FRA, 2019., https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2019-fundamental-rights-report-2019_en.pdf; Istraživanje o zajednici LGBT u EU-u, FRA; Izvješće Rainbow Europe za 2019., ILGA-Europe, https://www.ilga-europe.org/rainboweurope/2019

[10] Predmet ESLJP-a S. i Marper protiv Ujedinjene Kraljevine, 4. prosinca 2008. (Zahtjevi br. 30562/04 i 30566/04), t. 66., https://hudoc.echr.coe.int/eng#{“itemid”:[“001-90051”]}; Mišljenje nezavisne odvjetnice Eleanor Sharpston, 17. srpnja 2014. u spojenim predmetima C-148/13, C-149/13 i C-150/13, t. 38. i 39., http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=%2522gender%2Bidentity%2522&docid=155164&pageIndex=0&doclang=en&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=4735298#ctx1

[11] Istraživanje FRA-e o zajednici LGBT u EU-u, sažetak rezultata, https://fra.europa.eu/en/publications-and-resources/infographics/eu-lgbt-survey

[12] ECLI:EU:C:2018:385

Posljednje ažuriranje: 13. veljače 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti