Prijedlog rezolucije - B9-0254/2019Prijedlog rezolucije
B9-0254/2019

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi

16.12.2019 - (2019/2978(RSP))

podnesen nakon izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika

Javier Nart, Abir Al‑Sahlani, Petras Auštrevičius, Malik Azmani, José Ramón Bauzá Díaz, Phil Bennion, Izaskun Bilbao Barandica, Gilles Boyer, Sylvie Brunet, Olivier Chastel, Katalin Cseh, Jérémy Decerle, Anna Júlia Donáth, Engin Eroglu, Klemen Grošelj, Christophe Grudler, Bernard Guetta, Antony Hook, Ivars Ijabs, Ondřej Kovařík, Ilhan Kyuchyuk, Nathalie Loiseau, Jan‑Christoph Oetjen, Dragoş Pîslaru, Samira Rafaela, Frédérique Ries, María Soraya Rodríguez Ramos, Monica Semedo, Susana Solís Pérez, Ramona Strugariu, Irène Tolleret, Hilde Vautmans, Marie‑Pierre Vedrenne, Chrysoula Zacharopoulou
u ime Kluba zastupnika Renew

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0251/2019

Postupak : 2019/2978(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B9-0254/2019
Podneseni tekstovi :
B9-0254/2019
Doneseni tekstovi :

B9‑0254/2019

Rezolucija Europskog parlamenta o stanju ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi

(2019/2978(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nikaragvi, posebno one od 18. prosinca 2008.[1], 26. studenog 2009.[2], 16. veljače 2017.[3], 31. svibnja 2018.[4] i 14. ožujka 2019.[5],

 uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike iz 2012.,

 uzimajući u obzir Strateški dokument i višegodišnji okvirni program EU-a za Nikaragvu za razdoblje 2014. – 2020.,

 uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Nikaragvi, a posebno one od 14. listopada 2019. o uspostavi okvira za ciljane sankcije,

 uzimajući u obzir izjave o stanju u Nikaragvi koje je u ime EU-a dala potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a posebno onu od 20. studenog 2019.,

 uzimajući u obzir izjavu Ruperta Colvillea, glasnogovornika visoke povjerenice UN-a za ljudska prava (OHCHR) od 19. studenog 2019.,

 uzimajući u obzir izvješće Povjerenstva na visokoj razini za Nikaragvu u sklopu Organizacije američkih država od 19. studenog 2019.,

 uzimajući u obzir biltene koje je objavio Posebni mehanizam praćenja za Nikaragvu (MESENI) koji je osnovalo Međuameričko povjerenstvo za ljudska prava,

 uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966.,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

 uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava od 14. lipnja 2004.,

 uzimajući u obzir Ustav Nikaragve,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da se borci za ljudska prava i drugi kritičari vlade Nikaragve u vezi sa stanjem ljudskih prava sve češće suočavaju s prijetnjama smrću, zastrašivanjem, klevetničkim kampanjama na internetu, uznemiravanjem, nadzorom, napadima i sudskim progonom; budući da je prema izvješćima međunarodnih organizacija za ljudska prava više od 80 000 ljudi bilo prisiljeno napustiti Nikaragvu zbog aktualne krize i da je represija u zemlji još veća;

B. budući da je prema najnovijim podacima MESENI-a u Nikaragvi život izgubilo 328 osoba, a stotine su ranjene, više od 150 političkih zatvorenika i dalje je proizvoljno pritvoreno samo zbog ostvarivanja svojih prava, a 144 studenta izbačeno je sa sveučilišta zbog sudjelovanja u prosvjedima za demokraciju i veću slobodu te poštovanje ljudskih prava; budući da je Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) izvijestio da je više od 100 novinara i medijskih djelatnika moralo napustiti zemlju; budući da je vlada Nikaragve blokirala uvoz novinskog papira, što je dovelo do zatvaranja nekoliko novina, uključujući kultni Nuevo Diario;

C. budući da su poštovanje neovisnosti pravosuđa, politički pluralizam te sloboda okupljanja i izražavanja temeljna prava i ključni stupovi demokracije i vladavine prava;

D. budući da je 14. studenog 2019., među ostalim, osmero srodnika zatvorenih političkih protivnika počelo štrajk glađu u crkvi San Miguel u Massayji te tražilo puštanje na slobodu 130 osoba koje su navodno pritvorene u kontekstu prosvjeda; budući da ih je policija u crkvi opkolila, a osim toga policija je prekinula i dovod vode i struje u taj objekt; budući da policija nije nikome dopustila ulazak u crkvu te je spriječila dostavljanje humanitarne i medicinske pomoći;

E. budući da je te iste noći pritvorena skupina od najmanje 13 članova oporbe nakon što su dostavili vodu osobama koje je opkolila policija, uključujući Amayu Evu Coppens, nikaragvansko-belgijsku aktivisticu za ljudska prava koja je u kontekstu prosvjeda bila pritvorena osam mjeseci, a puštena je na slobodu 11. lipnja 2019. na temelju Zakona o amnestiji;

F. budući da je Ured nikaragvanskog javnog tužitelja nepravedno optužio tih 13 članova oporbe po nekoliko točaka, uključujući otmicu, nezakonito posjedovanje vatrenog oružja i terorizam, što pokazuje da očito ne postoje jamstva za pravičan postupak i pravo na pošteno suđenje; budući da ni zatvorski uvjeti u Nikaragvi ne zadovoljavaju međunarodne standarde na odgovarajući način; budući da su članovi nikaragvanske oporbe jasno izjavili da se u zatvorima koristi mučenje i seksualno nasilje;

G. budući da vlada Nikaragve uz pomoć nadzora u svrhu zastrašivanja sve intenzivnije progoni obitelji žrtava demokratske, institucijske i političke krize kako bi ih pokušala spriječiti da privatno i javno obilježavaju sjećanje na svoje najbliže i traže pravdu;

H. budući da vlada Nikaragve provodi odmazdu nad osobama koje upozoravaju na stanje ljudskih prava u Nikaragvi i obraćaju se dužnosnicima i mehanizmima međunarodne zajednice i UN-a;

I. budući da je vlada Nikaragve iz zemlje protjerala međunarodne organizacije koje su tražile mirno rješavanje sukoba i nacionalnu pomirbu; budući da se represija nad organizacijama civilnog društva pojačala i da im je oduzet pravni status u zemlji s lošim institucionalnim okvirom, čime se žrtve represije dvostruko kažnjavaju;

J. budući da su neki visokorangirani dužnosnici iz država članica EU-a više puta bili spriječeni u pokušaju da uđu u Nikaragvu;

K. budući da vlada Nikaragve nije pokazala interes za nastavak vjerodostojnog i uključivog dijaloga s nikaragvanskim Građanskim savezom ni za potpunu provedbu sporazuma iz ožujka 2019.;

L. budući da razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda moraju biti sastavni dio vanjskih politika EU-a, što se odnosi i na Sporazum o pridruživanju između EU-a i zemalja Srednje Amerike iz 2012.; budući da taj sporazum obuhvaća i demokratsku klauzulu koja je bitan element sporazuma; budući da bi u aktualnim okolnostima demokratsku klauzulu trebalo aktivirati suspenzijom primjene sporazuma na Nikaragvu;

1. osuđuje sve represivne mjere koje provodi vlada Nikaragve, posebno ubojstva, opće ograničavanje slobode izražavanja, okupljanja i prosvjeda, zabranu nevladinih organizacija i civilnog društva, protjerivanje međunarodnih organizacija iz zemlje, zatvaranje medija i napade na njih, ograničenja prava na informacije i izbacivanje studenata sa sveučilišta;

2. apelira na vladu Nikaragve da prekine s konstantnom represijom nad neistomišljenicima i stalnim obrascem proizvoljnih uhićenja, mučenja i seksualnog nasilja te da se suzdrži od kriminalizacije, kaznenog progona i napada na borce za ljudska prava, političke protivnike, obitelji žrtava i ostale neistomišljenike; poziva na brzu, nepristranu, transparentnu i temeljitu istragu slučajeva nasilja;

3. traži da se odmah oslobode sve proizvoljno pritvorene osobe, uključujući Amayu Evu Coppens, te da se odbace sve optužbe i poštuju temeljni mehanizmi njihove pravne zaštite; snažno poziva na to da osobe odgovorne za kršenja ljudskih prava te ugrožavanje demokracije i vladavine prava budu privedene pravdi;

4. pozdravlja odluku Vijeća EU-a o usvajanju okvira za ciljane restriktivne mjere za osobe odgovorne za kršenja ljudskih prava, zlouporabu ili represiju nad civilnim društvom i demokratskom oporbom u Nikaragvi; poziva države članice da se brzo dogovore o posebnom popisu pojedinaca i subjekata kojima treba nametnuti sankcije, među kojima su i predsjednik Ortega, potpredsjednica Rosario Murillo, njihovi sinovi Laureano i Rafael Ortega Murillo te Ramon Antonio Avellan Medal, zamjenik glavnog direktora nikaragvanske Nacionalne policije koji je vodio „operaciju čišćenja”;

5. osuđuje nedostatak spremnosti vlade Nikaragve da ponovno pokrene konstruktivan unutarnji dijalog; poziva vlasti da nastave dijalog s nikaragvanskim Građanskim savezom radi postizanja demokratskog, održivog i mirnog rješenja koje bi omogućilo potpunu provedbu sporazuma iz ožujka 2019.; naglašava da je potrebno zajamčiti političke i građanske slobode za sve građane Nikaragve, povratak osoba iz egzila, povratak međunarodnih organizacija i suradnju s njima te uspostavu vjerodostojnog izbornog procesa, s reformiranim Vrhovnim izbornim vijećem, kojim bi se osigurali skori pošteni i transparentni izbori uz prisutnost međunarodnih promatrača;

6. traži od potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i delegacije Europske službe za vanjsko djelovanje u Nikaragvi da pomno prate razvoj događaja u zemlji te da nastave rješavati probleme, među ostalima, zatvorenika, studenata, prosvjednika, obitelji žrtava i novinara koji se odnose na ljudska prava i koji su rezultat nastale situacije;

7. poziva Parlament da čim prije pošalje izaslanstvo u Nikaragvu kako bi ponovno pratilo stanje u zemlji te apelira na vlasti Nikaragve da omoguće nesmetan ulazak u zemlju te pristup svim sugovornicima i objektima;

8. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Organizacije američkih država, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini, Srednjeameričkom parlamentu, Limskoj skupini te vladi i parlamentu Republike Nikaragve.

 

Posljednje ažuriranje: 18. prosinca 2019.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti