Postupak : 2019/2956(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0041/2020

Podneseni tekstovi :

B9-0041/2020

Rasprave :

Glasovanja :

PV 15/01/2020 - 10.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


<Date>{10/01/2020}10.1.2020</Date>
<NoDocSe>B9-0041/2020</NoDocSe>
PDF 185kWORD 59k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjave Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o europskom zelenom planu</Titre>

<DocRef>((2019/2956(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Alexandr Vondra, Anna Zalewska</Depute>

<Commission>{ECR}u ime Kluba zastupnika ECR-a</Commission>

</RepeatBlock-By>


Rezolucija Europskog parlamenta o europskom zelenom planu

((2019/2956(RSP))

B9-0041/2020

Europski parlament,

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640) i njezin prilog,

 uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019.,

 uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) pod nazivom „Globalno zagrijavanje od 1,5°C”, njegovo peto izvješće o procjeni i objedinjeno izvješće o toj temi, posebno izvješće o klimatskim promjenama i tlu te posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,

 uzimajući u obzir ozbiljnu prijetnju gubitka biološke raznolikosti na koju je u Izvješću o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava od 31. svibnja 2019. upozorila Međuvladina znanstveno-politička platforma o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES),

 uzimajući u obzir Pariški sporazum (Odluka 1/CP.21) 21. konferencije stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i 11. konferenciju stranaka koja je ujedno bila sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), održane u Parizu, u Francuskoj, od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

 uzimajući u obzir 24. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP24), 14. sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP14) te treći dio prve sjednice Konferencije stranaka koja je ujedno sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1.3) održane u Katowicama u Poljskoj od 2. do 14. prosinca 2018. i 25. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP25), 15. sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP15) te drugu sjednicu Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMP2), održane u Madridu (Španjolska) od 2. do 15. prosinca 2019.,

 uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

 uzimajući u obzir Šlesku izjavu o solidarnosti i pravednoj tranziciji koja je usvojena na početku konferencije COP24,

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi u 2020.: znanje za prijelaz na održivu Europu”

 uzimajući u obzir neovisno znanstveno izvješće skupine glavnih znanstvenih savjetnika Europske komisije od 24. rujna 2019. pod nazivom „Znanstveni savjeti europske politike u složenom svijetu” (znanstveno mišljenje br. 7),

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da se u članku 15. stavku 1. ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi da „Europsko vijeće daje Uniji potreban poticaj za njezin razvoj i utvrđuje opće političke smjernice i prioritete tog razvoja”;

B. budući da su se države članice u listopadu 2014. jednoglasno dogovorile o klimatskim i energetskim ciljevima EU-a u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na 1990., osiguravanja najmanje 32 % udjela energije iz obnovljivih izvora i poboljšanja energetske učinkovitosti za najmanje 32,5 %;

C. budući da je Komisija 11. prosinca 2019. predstavila europski zeleni plan te utvrdila ključne političke ciljeve EU-a prije nego što je Europsko vijeće postiglo konsenzus o cilju klimatske neutralnosti;

D. budući da je ključno da EU djeluje na jedinstven način i da konsenzusom nastoji postići svoje klimatske ciljeve, uzimajući u obzir zabrinutost država članica s nižim prihodima koje još uvijek ovise o fosilnim gorivima;

E. budući da se europskim zelenim planom utvrđuju ciljevi i plan koji će EU pretvoriti u prvu regiju koja će ostvariti klimatsku neutralnost do 2050., čime se nadilaze rokovi za smanjenje stakleničkih plinova utvrđeni u Pariškom sporazumu;

F. budući da EEA procjenjuje da će postojeće obveze država članica u pogledu smanjenja emisija do 2030. dovesti do smanjenja emisija od 36 %, što je manje od cilja od 40 %; budući da će povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a taj broj smanjiti na manje od 34 %; budući da se u tim okolnostima čini da je smanjenje od 50 % ili više malo vjerojatno te da će zahtijevati nezapamćenu razinu ulaganja;

G. budući da će postizanje klimatske neutralnosti uključivati znatnu gospodarsku diversifikaciju i transformaciju te značajne promjene poslovnih modela i donošenja nacionalnih politika; budući da će se tim promjenama stvoriti nove prilike, ali i veliki društveno-gospodarski izazovi u mnogim regijama i industrijskim sektorima;

H. budući da će se ti učinci neravnomjerno osjetiti diljem EU-a, čime će se stvoriti pobjednici i gubitnici; budući da to opravdava potrebu za snažnim i sveobuhvatnim fondom za pravednu tranziciju i mehanizmom potpore kako bi se zajamčilo da „nitko ne bude zapostavljen”;

I. budući da su rezultati konferencije COP25 pokazali da je i dalje prisutno mnogo izazova koje treba riješiti na globalnoj razini prije nego što Pariški sporazum bude mogao donijeti znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova na svjetskoj razini; budući da EU i dalje mora zaštititi svoje industrije od nepoštenog tržišnog natjecanja u regijama s manje strogim klimatskim obvezama;

J. budući da svaka država članica zadržava svoje pravo da „utvrđuje uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj izbor među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom” (članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije);

1. prima na znanje komunikaciju Komisije o europskom zelenom planu i pozdravlja njezin cilj povećanja održivosti gospodarstva EU-a; potvrđuje da ta komunikacija sadrži zahtjevan niz inicijativa za olakšavanje prelaska na niskougljično gospodarstvo te da uključuje obvezu konstruktivnog rada na postizanju boljeg stanja okoliša i očuvanju radnih mjesta, gospodarske konkurentnosti i dobrobiti;

2. izražava zabrinutost zbog činjenice da odluka Komisije da predstavi takav ambiciozan i opsežan plan u tako kratkom vremenskom roku predstavlja politički oportunizam nauštrb pouzdane procjene učinka; napominje da bi predloženi zakonodavni raspored mogao negativno utjecati na vjerodostojnost i vrijednost donošenja politika na europskoj razini koje se temelje na dokazima te stvaranje financijskih sredstava potrebnih za postizanje predloženih ciljeva;

3. ističe zabrinutost da bi raspon politika u okviru europskog zelenog plana, kojima se nastoje zajednički rješavati gospodarski, socijalni i ekološki izazovi i koje imaju dalekosežne posljedice u mnogim sektorima, mogao doprinijeti širenju nadležnosti EU-a te dovesti u pitanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti EU-a i klauzulu o fleksibilnosti (članak 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) na štetu tijela nadležnih za donošenje odluka u državama članicama;

4. smatra da se razvoj može smatrati održivim samo u slučajevima u kojima su društvo, okoliš i gospodarstvo jednako važni u donošenju javnih politika;

5. smatra da prijelaz na niskougljično gospodarstvo ima potencijal za otvaranje novih radnih mjesta u industrijama u nastajanju i upotrebu tehnologija u nastajanju, ali da može dovesti i do društvenih troškova i gubitaka radnih mjesta u konvencionalnom industrijskom i energetskom sektoru koji često nerazmjerno pogađaju najiskusnije radnike; smatra da taj prijelaz mora biti društveno prihvatljiv i osigurati pristup pristojnom zaposlenju u gospodarstvima koja još uvijek ovise o fosilnim gorivima;

6. osuđuje svaku odluku Komisije kojom se traži reforma nedavno donesenog zakonodavstva koje se tek treba u potpunosti provesti jer će se time narušiti pravna i regulatorna sigurnost pravne stečevine u području okoliša;

7. poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi načelo inovativnosti u pripremi zakonodavstva u okviru europskog zelenog plana; napominje da će se time osigurati da se novim prijedlozima politika podupiru inovacije i omogućuje regulatorni okvir koji je pogodniji za inovacije;

8. snažno pozdravlja predanost Komisije da primijeni načelo „jedan za jedan” pri čemu bi svaki zakonodavni prijedlog kojim se stvaraju nova opterećenja trebao ljude i poduzeća rasteretiti od ekvivalentnog opterećenja u istom području politike na razini EU-a;

9. naglašava da se donošenje političkih odluka o zakonodavnim mjerama mora provoditi na koordiniran način i izražava veliku zabrinutost da bi bez potpunog političkog konsenzusa pojedinačni prijedlozi unutar tog paketa mogli postati podložni povećanju ambicioznosti i ugroziti postizanje općih ciljeva europskog zelenog plana; naglašava potrebu za učinkovitom koordinacijom svih relevantnih mjera kako bi se osiguralo da djeluju usklađeno u postizanju glavnih ciljeva i da pri provedbi nisu u sukobu s drugim zakonodavnim ciljevima;

10. upozorava da, iako istraživanja javnog mnijenja poput ankete Eurobarometra o klimi pokazuju potporu za opće ili neodređene klimatske mjere, troškovi ili promjene u načinu života koje snose pojedinci za te mjere često nisu jasno utvrđeni; stoga smatra da potpora javnosti može biti „meka” i da se, kada se izlože opsegu promjena povezanih s europskim zelenim planom i ako ne dobiju odgovarajuću potporu, stavovi mnogih građana EU-a mogu promijeniti; naglašava da je važno zajamčiti potporu javnosti za sve aktivnosti navedene u europskom zelenom planu na temelju točnih i poštenih procjena njihovih vjerojatnih učinaka i očekivanih troškova;

11. prepoznaje da kao institucija ima odgovornost smanjiti svoj ugljični otisak; predlaže donošenje vlastitih mjera za smanjenje emisija, uključujući zamjenu vozila iz svojeg voznog parka vozilima s nultom stopom emisija te hitno poziva sve države članice da se slože oko jedinstvenog sjedišta Europskog parlamenta;

Povećanje klimatskih ambicija EU-a za 2030. i 2050.

12. napominje da je EU nedavno donio zakone za provedbu cilja smanjenja stakleničkih plinova od 40 % koji je Europsko vijeće jednoglasno usvojilo 2014. te je i dalje u postupku provedbe relevantnog zakonodavstva; stoga izražava veliko nepovjerenje u političku i ekonomsku izvedivost namjere Komisije da manje od šest godina poslije toga poveća cilj smanjenja za 2030. godinu;

13. podsjeća na ocjenu Junckerove Komisije u kojoj je zaključeno da bi bez formalne izmjene cilja potpuna provedba postojećih klimatskih zakona dovela do smanjenja emisija od 45 % do 2030. godine; međutim, duboko je zabrinut zbog proturječne procjene Europske agencije za okoliš o tome da će klimatske politike EU-a dovesti do smanjenja emisija od 36 % do 2030. te da bi ta brojka mogla biti iznositi 34 % nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a;

14. protivi se bilo kakvom trenutačnom povećanju sadašnjeg nacionalnog utvrđenog doprinosa EU-a u okviru Pariškog sporazuma jer EU i dalje treba provoditi zakone na temelju trenutačnog obvezujućeg cilja smanjenja emisija za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990. (tj. četvrta faza sustava Europske unije za trgovanje emisijama (2021. – 2030.), Uredba o raspodjeli tereta itd.); napominje da se svaki prijedlog za povećanje ciljeva EU-a u pogledu smanjenja emisija mora temeljiti na sveobuhvatnoj procjeni učinka radi procjene svih povezanih rizika i biti usklađen s ciklusom planiranja, provedbe i revidiranja napretka u pogledu nacionalno utvrđenih doprinosa stranaka u skladu s Pariškim sporazumom;

15. poziva Komisiju predsjednice Von der Leyen da uzme u obzir zaključke prethodne Komisije, koja je odbila povećati cilj smanjenja za EU do 2030., i ponovno razmotri svoj pristup, jer smo zabrinuti da će se to znatno povećanje temeljiti na nepouzdanim dokazima, što će dovesti do znatnih gospodarskih i socijalnih problema u mnogim regijama te izložiti industrije EU-a tržišnom natjecanju s regijama koje imaju znatno niže standarde zaštite okoliša;

16. vjeruje da plan za povećanje cilja EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova na najmanje 50 % ili čak 55 % zahtijeva nezapamćeno financijsko ulaganje i promjene gospodarskih modela od kojih će koristi imati države članice s višim dohotkom, moguće na štetu siromašnijih država članica koje još uvijek uvelike ovise o financiranju kohezijske politike;

17. podržava ciljeve Pariškog sporazuma, uključujući postizanje klimatske neutralnosti u drugoj polovici ovog stoljeća; smatra da bi sve stranke Pariškog sporazuma trebale nastojati postići taj cilj što je prije moguće;

18. ističe svoju zabrinutost zbog toga što se Komisija već obvezala na postizanje klimatske neutralnosti do 2050. bez provedbe sveobuhvatne procjene učinka ili detaljnog plana za njegovo financiranje (uključujući odredbe za pravednu tranziciju) i bez čekanja da Europsko vijeće ispuni svoju ulogu u uspostavi dugoročnog političkog smjera EU-a kako je predviđeno u članku 15. UEU-a;

19. smatra da EU može samo sporazumno ostvariti dugoročne ciljeve, kao što je klimatska neutralnost; stoga smatra da bi trebalo uzeti u obzir zabrinutost svih država članica, kao i njihovih regija, lokalnih vlasti, industrija i civilnog društva;

20. prima na znanje namjeru Komisije da predloži mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika; naglašava da je to tek jedan od mogućih alata među nekoliko potencijalnih politika koje bi se mogle uvesti kako bi se riješio problem izmještanja emisija ugljika, ali da je njegov učinak potrebno temeljito ocijeniti; stoga ističe da bi prijedlog poreza povezanog s graničnom prilagodbom emisija ugljika, koji bi trebao biti krajnje rješenje ako međunarodni sporazum i dalje bude neizvediv, trebao biti u potpunosti u skladu s WTO-om i popraćen temeljitom procjenom učinka uz nekoliko drugih temeljito procijenjenih političkih opcija kojima se razmatraju učinci na potencijalno ugrožene sektore i proizvode, konkurentnost EU-a te šire posljedice na trgovinu;

21. napominje da će, ostvari li EU svoj cilj da postane prvi ugljično neutralan kontinent do 2050., postići tek marginalan učinak na globalne emisije (otprilike 9 %); smatra da je stoga ključno da druga velika gospodarstva ispunjavaju svoje obveze u okviru Pariškog sporazuma kako bi se tijekom druge polovice ovog stoljeća postigla klimatska neutralnost; smatra da EU mora dati prednost izradi dobrog zakonodavstva, ispunjenju svojih postojećih obveza u okviru Pariškog sporazuma i korištenju svojeg diplomatskog utjecaja na produbljivanje suradnje s trećim zemljama, povećavajući time ambicije na globalnoj razini;

Osiguravanje čiste, povoljne i sigurne energije

22. naglašava da postizanje klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. i 2050. ne smije dovesti u pitanje pravo svake države članice da odredi svoju kombinaciju izvora energije te da bi se trebalo poštovati načelo tehnološke neutralnosti;

23. smatra da nuklearna energija može imati ulogu u postizanju klimatskih ciljeva jer se njezinom proizvodnjom ne ispuštaju staklenički plinovi, a može osigurati i znatan udio proizvodnje električne energije u EU-u; međutim smatra da ta energija zbog otpada koji nastaje njezinom proizvodnjom zahtijeva srednjoročnu i dugoročnu strategiju kojom se uzimaju u obzir tehnološki napredak (laser, fuzija itd.) čiji je cilj poboljšanje održivosti cijelog sektora; u tom pogledu potiče Komisiju da pri pripremi sekundarnog zakonodavstva unutar okvira za olakšavanje održivih ulaganja razmotri nezamjenjivu ulogu koju ima nuklearna energija kao rješenje s niskim emisijama ugljika;

24. naglašava da prirodni plin mora također postati ključan izvor energije ako EU želi ostvariti svoje ambiciozne klimatske ciljeve; podsjeća na njegovu važnu ulogu „prijelaznog goriva” kojim se znatno smanjuju emisije čestica i CO2 te da djeluje kao poticajni element za opsežno uvođenje obnovljivih izvora energije daleko nakon 2030. godine; zabrinut je zbog odluke Europske investicijske banke (EIB) da više ne financira projekte prirodnog plina bez sustava za hvatanje i skladištenje ugljika;

25. izražava potporu četvrtom popisu projekata od zajedničkog interesa koji sadrži niz ključnih projekata u području plina s ciljem razvoja dobro povezane plinske mreže otporne na šokove za EU i njegovo susjedstvo;

26. naglašava da je, prema navodima Međunarodne agencije za energetiku, smanjenje emisija metana iz aktivnosti u sektoru plina jedna od pet glavnih svjetskih mogućnosti za smanjenje stakleničkih plinova kako bi se postigao ambiciozni cilj od 2 °C te da bi se polovica tih emisija mogla izbjeći ili smanjiti uz nulti neto trošak; podsjeća da je u sektoru plina ostvaren znatan napredak u ograničavanju emisija metana u Europi, s obzirom na to da su se emisije metana smanjile za 61 % u odnosu na razinu iz 1990., dok se potrošnja plina povećala za 25 %;

27. pozdravlja namjeru Komisije da pripremi smjernice kako bi pomogla državama članicama u rješavanju problema energetskog siromaštva, što je gorući problem diljem EU-a koji je posebno raširen u istočnim i južnim državama članicama; skreće pozornost na činjenicu da postoje razni uzroci energetskog siromaštva koji se razlikuju diljem EU-a i uključuju cijene energije, pad dohotka kućanstava i energetski neučinkovite domove te da se stručna mišljenja o tome kako riješiti taj problem znatno razlikuju; podsjeća da bi prema procjenama trebalo povećati ulaganja s 55 na 110 milijardi EUR samo kako bi se riješio problem energetske neučinkovitosti u kućanstvima s niskim prihodima;

28. naglašava da se besplatne emisijske jedinice moraju i dalje dodjeljivati programima centraliziranog grijanja u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama jer nude cjenovno pristupačno grijanje za građane, smanjuju onečišćenje iz manje učinkovitih izvora topline i energetski učinkovito proizvode energiju iz kogeneracije;

Mobiliziranje industrije za čisto i kružno gospodarstvo

29. napominje da su u nekim sektorima emisije stakleničkih plinova neizbježan dio proizvodnog procesa te da trenutačno ne postoji komercijalno održiva tehnologija s nultom stopom emisija; naglašava da su energetski intenzivne industrije ključan dio gospodarstva EU-a, da čine više od 6 milijuna izravnih radnih mjesta i da su odgovorne za više lanaca vrijednosti;

30. stoga poziva na uvođenje nove i integrirane industrijske strategije EU-a za energetski intenzivne industrije kako bi se dovršio prijelaz na niskougljično gospodarstvo u EU-u; podsjeća na ulogu koju će javna politika imati u jačanju industrijskih inovacija modernizacijom i racionalizacijom, što će dovesti do smanjenja kapitalnih troškova niskougljičnih projekata i stvaranja novih proizvoda s niskim emisijama ugljika; slaže se s Komisijom da su energetski intenzivne industrije, kao što je proizvodnja čelika, neophodne i apelira na nju da usvoji usklađen strateški pristup za upravljanje sektorom kako bi se zajamčili rast i zapošljavanje diljem sektora;

31. snažno potiče Komisiju da čim prije podnese prijedlog na temelju ograničenja namjernog korištenja mikroplastike u proizvodima stavljenima na tržište EU-a koje je predložila Europska agencija za kemikalije, kako bi se izbjeglo ili smanjilo ispuštanje mikroplastike u okoliš;

32. smatra da bi olakšavanje i poticanje popravka proizvoda moglo biti korisno kako bi se produljio vijek trajanja proizvoda i razvila sekundarna tržišta u cilju popravka proizvoda i opskrbe rezervnim dijelovima; prima na znanje nedavne pozitivne napore u automobilskom sektoru da se podrži dinamičan i neovisan sektor popravka te smatra da bi se taj model mogao primijeniti u sektorima u kojima se proizvod može popraviti;

33. smatra da je kružno gospodarstvo ključno za uspješnu klimatsku politiku zbog visokih emisija stakleničkih plinova iz potrošnje materijala tijekom različitih faza u vrijednosnom lancu linearnog gospodarstva (npr. vađenje, proizvodnja, prijevoz, upotreba i odlaganje materijala); stoga pozdravlja činjenicu da će Komisija predstaviti novi akcijski plan, uključujući i inicijativu o održivim proizvodima, uz posebnu usredotočenost na sektore koji zahtijevaju intenzivnu upotrebu resursa, kao što su tekstilni i građevinski sektor te sektori elektronike i plastike; očekuje da će taj akcijski plan biti ključan za razvoj novih politika kojima se promiču kružni modeli proizvodnje i potrošnje u cijelom vrijednosnom lancu;

34. smatra da je ugrađeno zastarijevanje ozbiljno štetno za potrošače i da je u suprotnosti s njihovim očekivanjima dugotrajnijih i učinkovitijih proizvoda; podsjeća na to da su rok trajanja i razdoblje pružanja potpore potrošačima, uključujući za digitalne proizvode, posebno obrađeni u nedavno donesenom zakonodavstvu o zaštiti potrošača; poziva Komisiju da procijeni učinak tih novih mjera i predloži daljnje obveze ako se pokaže da su potrebne;

35. naglašava činjenicu da novi poslovni modeli koji se pojavljuju u ekonomiji suradnje imaju potencijal za podupiranje ekoloških gospodarskih odluka, uključujući upoznavanje ljudi s proizvodima koje mogu unajmiti ili podijeliti s drugima, što znači da više ne trebaju kupovati vlastite proizvode; nadalje, smatra da je rast digitalnih usluga omogućio potrošačima da bolje razlučuju, uključujući u pogledu učinaka na okoliš; vjeruje da bi se takve usluge trebale poticati i da bi trebalo ukloniti nacionalne regulatorne prepreke kako bi se omogućilo pružanje tih usluga u svim državama članicama;

36. naglašava moguće prednosti e-označavanja, kojim se može omogućiti lagan i jednostavan pristup regulatornim informacijama, uključujući usklađenost s primjenjivim zahtjevima ili standardima za proizvode, pojedinosti o sastavu i mogućnostima popravka i smjernicama za kraj životnog vijeka proizvoda te poziva Komisiju da uvede e-označavanje prikladnih proizvoda, uključujući regulirane proizvode; smatra da se ušteda može ostvariti uklanjanjem papirnatih priručnika i druge povezane dokumentacije koju se sada prilaže proizvodima;

37. smatra da se Uredbom o građevnim proizvodima podupire razvoj zajedničkog tržišta građevnih proizvoda unutar EU-a, ali da i dalje postoje poteškoće; napominje da su kašnjenja i neuspjesi u standardizaciji otežali provedbu usklađenih zahtjeva i poziva Komisiju da to pitanje riješi prije provedbe daljnjih mjera; ističe da se Uredbom o zajedničkim odredbama, ako se uspješno provedu, mogu poduprijeti održive odluke; podsjeća na to da su, za razliku od prognoza, Uredbom o zajedničkim odredbama povećani troškovi usklađivanja s propisima te da je malim i mikropoduzećima posebno teško provesti sve odredbe; potiče Komisiju da prilikom razmatranja svake detaljnije revizije Uredbe o zajedničkim odredbama i povezanim obvezama vodi računa o poteškoćama pri provedbi;

Ubrzavanje prelaska na održivu i pametnu mobilnost

38. izražava zabrinutost zbog činjenice da je nedavno postignut privremeni dogovor o paketu za mobilnost I., a posebno zahtjev o vraćanju teških teretnih vozila u državu članicu poslovnog nastana svakih osam tjedana, proturječan cilju prvotnog zakonodavnog prijedloga Komisije o smanjenju negativnih učinaka na okoliš i klimatskim ciljevima EU-a koje je utvrdila Komisija u novom europskom zelenom dogovoru, uključujući cilj postizanja klimatski neutralnog EU-a do 2050., jer bi se tim zahtjevom znatno povećao broj praznih kamiona na cestama u EU-u te bi, zajedno s ograničenjima u pogledu kabotaže, došlo do znatnog povećanja emisija CO2, onečišćenja i zagušenosti koje uzrokuje prometni sektor; podsjeća da zahtjev za vraćanjem teških teretnih vozila nije bio dio prijedloga Komisije te da nije bio predmet procjene učinka te stoga potiče Komisiju da odmah poduzme korake, uključujući cjelovitu procjenu učinka, kako bi se uklonio taj zahtjev radi ispravljanja povezanih nedosljednosti i proturječnosti u svim relevantnim zakonima i politikama EU-a;

39. ograđuje se od jedinstvenog pristupa za sve koji se odnosi na cestarine za teška teretna vozila (Direktiva o eurovinjeti) i nastojanja Komisije da proširi područje primjene navedene direktive kako bi naknade za cestarinu bile usklađenije u sektoru cestovnog prometa te ustrajan je u tome da bi države članice trebale zadržati svoje pravo prilagodbe politika naplate cestarina i mogućnost ponude vinjeta s vremenskim ograničenjem;

40. naglašava da je važno povećati  udio vrsta prijevoza s niskom razinom emisija, kao što su unutarnji plovni putovi, pomorski promet i željeznica, te naglašava da je potrebno povećati kapacitet željeznica i unutarnjih plovnih putova te pružiti odgovarajuće veze u okviru zadnjeg dijela puta i željezničkih veza, uz međusobno povezivanje željezničke infrastrukture na terminalima na unutarnjim plovnim putovima, kao i prometnim čvorištima u području opsluživanja; naglašava da mješoviti prijevoz mora postati djelotvoran i funkcionalan alat europskog jedinstvenog tržišta prijevoza tereta, kojim se podupire multimodalni teretni prijevoz;

41. protivi se pokušajima proširenja sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama na cestovni promet s obzirom na to da taj sektor već ima standarde za smanjenje emisija stakleničkih plinova, a njegovo uključivanje u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama moglo bi dovesti do prekomjernih, nepovoljnih propisa i potencijalno velikog financijskog opterećenja za potrošače;

42. izražava zabrinutost zbog toga što Komisija namjerava ponovno preispitati porezno izuzeće za goriva iz zrakoplovstva, što bi moglo biti u neskladu s odredbama članka 24. Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. (Čikaška konvencija), kojom je utvrđen pravni okvir međunarodnog civilnog zrakoplovstva; napominje da izuzeće zračnih prijevoznika od nacionalnih poreza i carina na različitu robu povezanu sa zrakoplovstvom, uključujući dijelove, skladišta i goriva, predstavlja standardni element bilateralnih sporazuma o uslugama u zračnom prometu između pojedinih država; naglašava da bi se, bez globalnog sporazuma o oporezivanju avionskog goriva, vrlo vjerojatno uvođenjem pristojbi na međunarodne letove (na nacionalnoj razini ili na razini EU-a) potaknuo „tankering” (sustavna kupovina goriva ondje gdje je ono u tom trenutku najjeftinije), što znači da bi prijevoznici u najvećoj mogućoj mjeri punili gorivo kad god bi sletjeli izvan EU-a kako bi se izbjeglo plaćanje poreza; smatra da, ako se mora uvesti porez na zrakoplovstvo, to mora biti na globalnoj razini i njime se moraju odražavati veličina zrakoplova i učinkovitost potrošnje goriva u njemu;

Od „polja do stola”: osmišljavanje pravednog, zdravog i ekološki prihvatljivog prehrambenog sustava

43. ističe ključan doprinos poljoprivrednog sektora EU-a za jamčenje sigurnosti opskrbe hranom, održavanje ruralnih područja EU-a i jamčenje zaštite okoliša; naglašava da se gospodarska, ekološka i socijalna održivost treba zaštititi u novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici i strategiji „od polja do stola”, uz modernizaciju i pristup istraživanju i inovacijama kao međusektorskom cilju; naglašava potrebu za pristupom odozdo prema gore koji uključuje poljoprivrednike svih generacija, s posebnim naglaskom na mlade poljoprivrednike, odgovarajuću financijsku naknadu i poticaje za rješenja koja koriste svima, uzimajući u obzir lokalne okolnosti;

44. poziva Komisiju da se pobrine za to da poljoprivrednici u EU-u imaju pristup najboljim raspoloživim alatima, kao što su nove tehnike uzgoja bilja i precizne poljoprivrede; izražava zabrinutost zbog  trenutnog sporog ustupanja alata i poziva Komisiju da prednost da ocjeni novih tehnika i proizvoda, koja je potkrijepljena znanstvenim mišljenjima, te da po potrebi ažurira zakonodavstvo kako bi se zajamčilo da poljoprivrednici imaju pristup tim alatima;

45. poziva na jednake uvjete tržišnog natjecanja za poljoprivredni sektor i poziva Komisiju da pažljivo procijeni usklađenost prijedloga u okviru europskog zelenog plana s trgovinskim politikama kako bi se zajamčilo da održivost europskog poljoprivrednog sektora ne bude ugrožena zbog nepoštenog tržišnog natjecanja koje proizlazi iz nejednakih standarda proizvodnje;

46. naglašava potrebu da sve razine u prehrambenom lancu, kao i potrošači, doprinesu održivim prehrambenim sustavima smanjenjem otpada i maksimalnim povećanjem količine proizvoda koji se koriste kao hrana i hrana za životinje; traži od Komisije da nastavi ulagati napore u poboljšanje pregovaračke pozicije primarnog proizvođača kako bi se osiguralo da se dodatni troškovi povezani s inicijativama održivosti mogu nadoknaditi kada se proizvodi stavljaju na tržište;

47. naglašava da proizvoljno smanjenje upotrebe sredstava za zaštitu bilja ne pogoduje zdravlju oprašivača ni poljoprivrednom sektoru; napominje da su u okviru Direktive o održivoj uporabi pesticida (Direktiva 2009/128/EZ) države članice u svojim nacionalnim akcijskim planovima već uvele i ispunile ciljeve smanjenja (npr. Danska) jer se tim pristupom ne odražava složenost upravljanja nametnicima i bolestima u različitim lokalnim uvjetima primjenom integrirane zaštite bilja;

48. naglašava važnost znanstveno utemeljenog pristupa pri odobravanju aktivnih tvari, transparentnosti i učinkovitog obavješćivanja o riziku kako bi se osigurala prihvatljivost odluka o upravljanju rizikom i zadobilo povjerenje potrošača;

49. poziva Komisiju da poboljša svoju komunikaciju prema van kako bi javnost na prikladan i lako razumljiv način bila informirana o potrebi za sredstvima za zaštitu bilja u proizvodnji sigurne i cjenovno pristupačne hrane, uz mogući dokazani učinak na ljudsko zdravlje i okoliš; napominje da bi to trebalo uključivati objašnjenje razlike između opasnosti i rizika, prihvatljivih rizika i utvrđene sigurne uporabe, i stavljanja u kontekst opasnosti i rizika upotrebe sredstava za zaštitu bilja s drugim kućanskim kemikalijama i tvarima; preporučuje da te informacije budu lako dostupne i da se korisnike obavijesti o mogućim mjerama za ublažavanje rizika;

50. naglašava potencijal koji održivi morski prehrambeni proizvodi imaju za doprinos strategiji „od polja do stola” za održivu hranu; poziva na primjenu pristupa nulte tolerancije na nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov; ističe da je potrebno poboljšati postupak kontrole i usklađenost uvoza ribarskih proizvoda i akvakulture sa zakonodavstvom EU-a;

Očuvanje i obnova ekosustava i biološke raznolikosti

51. sa zabrinutošću primjećuje da priroda, kako je navedeno u izvješću IPBES-a „Globalna procjena biološke raznolikosti i usluga ekosustava”, na globalnoj razini propada dosad nezabilježenom brzinom, a vrste sve brže izumiru; pozdravlja, stoga, namjeru Komisije da do ožujka 2020. predstavi ambicioznu strategiju o biološkoj raznolikosti, popraćenu konkretnim djelovanjem 2021. kojom će se utvrditi stajalište EU-a kako bi zauzeo vodeću ulogu na 15. konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD COP15) koja bi se trebala održati u listopadu 2020. u Kunmingu, u Kini, s globalnim ciljevima zaštite bioraznolikosti i novih mjerljivih ciljeva za rješavanje glavnih uzroka nestanka biološke raznolikosti u EU-u;

52. napominje da su onečišćenje, širenje gradova, prekrivanje tla i uništavanje staništa glavni uzroci uništavanja biološke raznolikosti; podsjeća da u Globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava IPBES-a stoji da se površina gradskih područja udvostručila od 1992.; poziva Komisiju da provede procjenu uloge gradskih područja i gradova u očuvanju biološke raznolikosti koja će se koristiti u programima kao što je plan EU-a za gradove kako bi doprinijela razvoju politika za zaštitu biološke raznolikosti;

53. poziva Komisiju da predloži sveobuhvatan skup mjera na temelju detaljne analize kako bi se ograničio potrošački otisak EU-a na zemljište, uključujući zakonodavstvo kojim će se osigurati održivi lanci opskrbe bez krčenja šuma za proizvode koji se stavljaju na tržište EU-a, kao i akcijski plan za palmino ulje;

54. naglašava da su šumarstvo i usluge agrošumarstva, koje doprinose klimi i biološkoj raznolikosti, u nadležnosti država članica; ističe važnost oslanjanja na stručnost vlasnika šuma pri promicanju održivog upravljanja i učinkovite uporabe sirovina;

55. podržava razvoj plavog gospodarstva jer ono doprinosi ukupnom gospodarskom rastu, posebno u obalnim regijama i na otocima;

56. naglašava važnost korištenja dijela dostupnih sredstava za ublažavanje učinaka i rizika od hidrološke nestabilnosti, seizmičkih aktivnosti, obalne erozije i obalne stabilnosti, koji su u posljednja dva desetljeća postali prisutniji;

Cilj nulte stope onečišćenja za netoksičan okoliš

57. iščekuje ishod Komisijine provjere prikladnosti za endokrine disruptore, kojom će se doprinijeti široj procjeni toga postiže li zakonodavstvo EU-a o kemikalijama cilj zaštite ljudskog zdravlja i okoliša smanjenjem izloženosti tim tvarima na najmanju moguću mjeru; prima na znanje da, iako su kriteriji za utvrđivanje endokrino disruptivnih kemikalija već utvrđeni zakonodavstvom o sredstvima za zaštitu bilja i biocidima, pri razvoju i primjeni usklađenih kriterija u drugim područjima treba postupiti oprezno s obzirom na to da oni moraju obuhvaćati zakonodavstvo kojim se zabranjuje upotreba endokrinih disruptora, odnosno zakonodavstvo kojim se dopušta odobrenje pod strogim uvjetima i propisima koji se izričito ne odnose na endokrine disruptore, već ih se uređuje općim odredbama;

58. ističe da će za prijelaz na kružno gospodarstvo biti potrebno, kada je to moguće, postupno ukidanje tvari koje izazivaju zabrinutost kako bi se zajamčio razvoj ciklusa netoksičnih materijala, koji će olakšati recikliranje i biti ključni za uspostavu funkcionalnog tržišta sekundarnih sirovina;

59. potiče Komisiju da radi na temelju strateškog pristupa rizicima koje predstavljaju farmaceutski proizvodi u skladu s Okvirnom direktivom o vodama i da pripremi zakonodavni prijedlog za rješavanje problema farmaceutskih proizvoda u okolišu, bilo zbog postupka proizvodnje, bilo zbog načina korištenja i odlaganja lijekova;

Financiranje europskog zelenog plana i jamčenje pravedne tranzicije

60. očekuje da će proračunska sredstva tijekom sljedećeg financijskog programskog razdoblja biti razmjerna planovima navedenima u europskom zelenom planu; ponovno potvrđuje da je potrebno, kao vodeće načelo, zadržati  snažan naglasak na europskoj dodanoj vrijednosti; odbacuje rezove u kohezijskoj politici, kojima će se ugroziti glavni investicijski instrument EU-a za financiranje radnih mjesta i rasta, jer će se njima stvoriti teritorijalna konvergencija i unaprijediti razvoj na regionalnoj razini;

61. ustrajan je u utvrđivanju jasnijih ciljeva i usredotočenosti na manji broj kvalitetnijih pokazatelja učinkovitosti kojima se definiraju i prate rashodi povezani s djelovanjem u području klime i suočavanjem sa smanjenjem biološke raznolikosti;

62. zabrinut je zbog toga što bi predloženi prihodi za doprinose za ekologizaciju u proračunu EU-a mogli dovesti do neravnoteža; podržava postojeći sustav nacionalnih doprinosa i naglašava da je doprinos iz bruto nacionalnog dohotka najpravedniji vlastiti izvor sredstava jer se temelji na gospodarskom kapacitetu svake države članice; ponavlja da je oporezivanje u isključivoj nadležnosti država članica EU-a;

63. prima na znanje ključnu ulogu financijskih institucija EU-a u omogućavanju zelene tranzicije; u tom pogledu prima na znanje da je EIB udvostručio svoj klimatski cilj za 2025. s 25 % na 50 %; ponavlja, međutim, svoje žaljenje u pogledu toga što se novom investicijskom politikom EIB-a ograničava potpora za plin, koji je i dalje ključan izvor energije za države članice koje ovise o fosilnim gorivima;

64. potiče Komisiju da pažljivo procijeni sve moguće nedostatke do kojih bi moglo doći zbog olakšavanja selektivnih ulaganja, uključujući odredbe kojima se smanjuju kapitalni zahtjevi kako bi se omogućila veća dodjela sredstava za zelenu imovinu; poziva Komisiju da zauzme strukturiraniji i dosljedniji pristup kako bi se ograničio rizik od bezvrijedne imovine;

65. ponavlja da je tijekom energetske tranzicije potrebno pružiti odgovarajuću financijsku potporu pogođenim regijama koje imaju velike količine ugljena i emisija ugljika; naglašava da sve regije nemaju isto polazište u prijelazu na klimatski neutralno gospodarstvo ni iste instrumente niti će sve regije u jednakoj mjeri snositi posljedice; stoga ističe da je prijeko potreban takav prelazak kojim se uzimaju u obzir posebnosti najugroženijih regija, stanovnika i sektora; pozdravlja odluku EIB-a da posudi do 75 % vrijednosti projekata povezanih s pravednom tranzicijom za najsiromašnije države članice;

66. poziva Komisiju da se pobrine za to da se novi fond za pravednu tranziciju sastoji od dodatnih sredstava povrh sredstava dodijeljenih fondovima kohezijske politike; napominje da bi ulaganja u pravednu tranziciju trebala biti isključena kada se nacionalni deficiti procjenjuju u okviru Pakta o stabilnosti i rastu, čime bi se javnim tijelima omogućilo da ulažu u usluge i infrastrukturu;

67. poziva Komisiju da zajamči gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju tranzicija, pridajući posebnu pozornost regijama u najnepovoljnijem položaju, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom (prvenstveno rudarskim regijama i područjima koja ovise o industrijama s visokim emisijama ugljika kao što su proizvodnja čelika), rijetko naseljenim područjima i ekološki ugroženim područjima;

Mobiliziranje istraživanja i poticanje inovacija

68. naglašava ulogu koju istraživanja i inovacije moraju imati u ostvarivanju prijelaza na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika; ističe da istraživanje i inovacije, uključujući pionirska istraživanja, mogu poduprijeti sve gospodarske sektore i da uvođenje novih tehnologija, čak i ako nisu izravno povezane s utjecajima na okoliš, može imati pozitivne učinke prelijevanja kojima se doprinosi prijelazu na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika;

69. naglašava potrebu da se politikama istraživanja i inovacija proširi pristup i promiče dostupnost klimatski neutralnih energetskih zaliha, po cijenama koje su konkurentne na globalnoj razini; u tom pogledu naglašava potrebu demonstracije industrijskih naprednih tehnologija, uključujući „čisti ugljen”, te potrebu za poticanjem razvoja i uvođenja na tržište projekata hvatanja i skladištenja ugljika; potiče Komisiju i države članice da podrže opsežne pilot-projekte kojima se nastoji dokazati održivost čiste tehnologije u roku od pet do deset godina te da potiču njihovo opsežno uvođenje;

70. naglašava ključnu ulogu koju program Obzor Europa ima kao pokretač inovacija i istraživanja u EU-u te potencijal programa da doprinese donošenju novih tehnologija na tržište; smatra da je važno produbiti i dodatno iskoristiti taj kapacitet kako bi se podržao prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika; poziva Komisiju da dodatno ojača suradnju između javnih istraživačkih i industrijskih aktera kako bi se i dalje poticala praktična primjena inovativnih tehnika i kako bi se potaknulo brzo uvođenje novih tehnologija;

71. naglašava da je potrebna koordinacija programa Obzor Europa i drugih programa EU-a kako bi se izbjegla preklapanja; također smatra da je važno da u strateškom planu programa Obzor Europa postoji visoka razina unutarnje koordinacije i dopunskih mjera koje uključuju partnerstva, misije i zajednice znanja i inovacija kako bi se iskoristile prednosti i učinkovitost zajedničkog rada;

72. ponavlja da je u strateškom planu programa Obzor Europa potrebno usredotočiti se na strategije i tehnologije s niskim razinama emisija čiji je cilj revitalizirati prijelazna područja s velikim udjelom ugljena i s visokim emisijama ugljika;

73. skreće pozornost na ključnu ulogu Inovacijskog fonda i Modernizacijskog fonda u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama te poziva na povećanje broja emisijskih jedinica koje su im dodijeljene, ako su dostupne;

Nenanošenje štete – vođenje računa o održivosti u svim politikama EU-a

74. smatra da javna nabava može biti važan pokretač i prima na znanje da će Komisija razmotriti načine za olakšavanje zelene javne nabave; vjeruje da održivi kriteriji imaju ulogu u postupku donošenja odluka o javnoj nabavi, posebno kada se njima dugoročno podupire učinkovito korištenje novca poreznih obveznika;

75. napominje da bi Komisijin prijedlog za 8. program djelovanja za okoliš, koji je u postupku donošenja, trebao biti u skladu s Europskim zelenim sporazumom i olakšati postizanje ciljeva održivog razvoja kako bi se postigli rezultati i osiguralo predvidljivo i usklađeno djelovanje u odnosu na politiku EU-a u području okoliša i klimatskih promjena;

76. podsjeća na važnu ulogu koju načelo predostrožnosti ima u razvoju politika EU-a; napominje da je pristup Komisije njegovoj primjeni primjeren te stoga smatra da nije potrebna revizija kako bi se osiguralo da mjere u okviru Europskog zelenog dogovora budu usklađene s tim načelom;

EU kao globalni predvodnik

77. napominje da EU mora surađivati s drugim potpisnicima Pariškog sporazuma kako bi se postigli njegovi ciljevi jer se neće moći samostalno suočiti s izazovima povezanima s uništavanjem okoliša i klimatskim promjenama; naglašava da EU, u bliskoj suradnji s državama članicama, mora raditi zajedno s trećim zemljama, posebno sa zemljama skupine G20, koje proizvode otprilike 80 % globalnih emisija stakleničkih plinova;

78. podržava prijedloge za zeleni program za zapadni Balkan; vjeruje da će to, kao dio šireg procesa proširenja, doprinijeti sposobnosti zemalja u pretpristupnoj fazi da primjenjuju pravnu stečevinu u područjima energetike, klime, poljoprivrede, prometa i okoliša;

79. naglašava važnost Zajedničke strategije EU-a i Afrike, posebno u svjetlu golemog potencijala kontinenta za očuvanje biološke raznolikosti i ograničavanje emisija stakleničkih plinova; smatra da svaka strategija mora poboljšati zdravlje i dobrobit lokalnog stanovništva;

80. ustrajan je u održavanju strateškog dijaloga s Kinom, posebno uoči ovogodišnjeg sastanka na vrhu EU-a i Kine u Leipzigu i 15. konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti; međutim ističe negativnu ulogu Kine tijekom pregovora na konferenciji COP25 u Madridu, posebno u pogledu transparentnosti obveza smanjenja emisija u skladu s Pariškim sporazumom;

81. uviđa da bi globalni klimatski i ekološki izazovi mogli biti uzrok sukoba koji će dovesti do nesigurnosti opskrbe hranom i migracijskih tokova koji bi mogli utjecati na EU i njegove države članice; stoga smatra da bi europski zeleni dogovor također trebao obuhvatiti zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a;

°

° °

82. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

 

 

 

 

Posljednje ažuriranje: 14. siječnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti