Postupak : 2019/2956(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0044/2020

Podneseni tekstovi :

B9-0044/2020

Rasprave :

Glasovanja :

PV 15/01/2020 - 10.5
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :


<Date>{10/01/2020}10.1.2020</Date>
<NoDocSe>B9-0044/2020/REV</NoDocSe>
PDF 227kWORD 68k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjave Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o europskom zelenom planu</Titre>

<DocRef>(2019/2956(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Manon Aubry, Martin Schirdewan, Marisa Matias, Giorgos Georgiou, Niyazi Kizilyürek, Clare Daly, Cornelia Ernst, Mick Wallace, Martin Buschmann, Anja Hazekamp, Pernando Barrena Arza, Martina Michels, Helmut Scholz, Özlem Demirel, Sira Rego, Manuel Bompard, Manu Pineda, Leila Chaibi, Eugenia Rodríguez Palop, Nikolaj Villumsen, Malin Björk, Miguel Urbán Crespo, Idoia Villanueva Ruiz</Depute>

<Commission>{GUE/NGL}u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a</Commission>

</RepeatBlock-By>


B9-0044/2020

Rezolucija Europskog parlamenta o europskom zelenom planu

(2019/2956(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i njezin Kyotski protokol,

 uzimajući u obzir sporazum donesen na 21. Konferenciji stranaka UNFCCC-a (COP21) 12. prosinca 2015. u Parizu (Pariški sporazum),

 uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (CBD),

 uzimajući u obzir najnovije i najopsežnije znanstvene dokaze o štetnim učincima klimatskih promjena koji su predstavljeni u posebnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) pod nazivom „Globalno zatopljenje od 1,5°C”, njegovom petom izvješću o procjeni (AR5) i sažetom izvješću o toj temi, posebnom izvješću o klimatskim promjenama i tlu te posebnom izvješću o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi u 2020.: znanje za prijelaz na održivu Europu” (SOER 2020.),

 uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja te Komisijin dokument za razmatranje od 30. siječnja 2019. pod nazivom „Prema održivoj Europi do 2030.” (COM(2019)0022),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. srpnja 2019. naslovljenu „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma” (COM(2019)0352) i komunikaciju Komisije od 20. rujna 2013. naslovljenu „Nova strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama” (COM(2013)0659),

 uzimajući u obzir ozbiljnu prijetnju gubitka biološke raznolikosti opisanu u Izvješću o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava koje je objavila Međuvladina znanstveno-politička platforma o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava 31. svibnja 2019.,

 uzimajući u obzir 25. Konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP25), koja je održana u Madridu (Španjolska) od 2. do 13. prosinca 2019.,

 uzimajući u obzir 26. Konferenciju stranaka UNFCCC-a koja će se održati u prosincu 2020. i činjenicu da sve stranke UNFCCC-a trebaju povećati svoje doprinose utvrđene na nacionalnoj razini u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma,

 uzimajući u obzir 15. konferenciju stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15) koja će se održati u Kunmingu (Kina) u listopadu 2020. i na kojoj stranke trebaju odlučiti o globalnom okviru za razdoblje nakon 2020. kako bi se zaustavio gubitak biološke raznolikosti,

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama: europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom[1],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi[2],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2019. u Madridu u Španjolskoj (COP25)[3],

 uzimajući u obzir članak 153. UFEU-a o socijalnoj zaštiti radnika,

 uzimajući u obzir članak 9. UFEU-a prema kojemu EU treba promicati visoku razinu zapošljavanja, jamčiti dostatnu socijalnu zaštitu, boriti se protiv socijalne isključenosti te jamčiti visoku razinu obrazovanja, osposobljavanja i zaštite ljudskog zdravlja,

 uzimajući u obzir prijedlog uredbe o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+),

 uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada,

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji[4],

 uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju Vijeća Europe,

 uzimajući u obzir studiju pod naslovom „Pentagon Fuel Use, Climate Change, and the Costs of War” (Upotreba goriva u Pentagonu, klimatske promjene i trošak rata) koju je 2019. objavilo Sveučilište u Bostonu,

 uzimajući u obzir Izvješće o ljudskom razvoju za 2019. Programa Ujedinjenih naroda za razvoj,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da su hitne i ambiciozne mjere ključne da bi se globalno zatopljenje ograničilo na 1,5 °C i da bi se izbjegao znatan gubitak biološke raznolikosti, degradacija ekosustava, oskudica resursa, onečišćenje i povećani zdravstveni rizici; budući da se diljem svijeta već osjećaju učinci klimatske krize i da se i dalje pogoršavaju alarmantnom brzinom;

B. budući da se u Izvješću o ljudskom razvoju za 2019. Programa Ujedinjenih naroda za razvoj navodi da su razlike u ljudskom razvoju i dalje vrlo raširene i da se pojavljuju nove vrste nejednakosti; budući da te rastuće socijalne i ekonomske razlike treba hitno rješavati, i to na koordinirani način sa svim mjerama u okviru klimatskog djelovanja;

C. budući da klimatska i okolišna kriza iziskuju djelovanje koje će biti lišeno opsjednutosti gospodarskim rastom, koja je temeljni uzrok obiju kriza, i budući da europski zeleni plan mora biti početak kraja te destruktivne dogme;

D. budući da su velike naftne i plinske kompanije potrošile 250 milijuna EUR na aktivnosti lobiranja u EU-u od 2010.; budući da u globalnom klimatskom štrajku sudjeluje stotine milijuna ljudi diljem planeta koji traže da se okonča vladavina tih interesnih skupina povezanih s fosilnim gorivima;

E. budući da sada imamo priliku osmisliti ambiciozan, cjelovit i sveobuhvatan plan ulaganja i preobrazbe koji će se oslanjati na demokraciju, regulaciju i javnu kontrolu; budući da si ne možemo dopustiti da tržišnim silama prepustimo rješavanje problema koje su same stvorile i da stoga izraz „zeleni plan” nije dovoljan za označavanje promjena za koje relevantne znanstvene spoznaje pokazuju da su potrebne;

F. budući da imamo još samo jednu priliku riješiti tu okolišnu i socijalnu krizu; budući da se učinkovito možemo suočiti s tim zajedničkim izazovima samo ako istovremeno pristupimo svim tim krizama; budući da je ova Komisija zadnja koja ima priliku iznijeti prijedloge za rješavanje tih kriza i da si ne smije dopustiti da u tom zadatku ne uspije;

G. budući da zeleni plan mora dovesti do radikalne, sustavne i globalne revolucije u našem načinu proizvodnje, potrošnje i distribucije, pri čemu treba poboljšati naš život i dekarbonizirati naša društva; budući da mora biti pravedan i koristiti svima; budući da su te krize dokaz da je potrebno zajednički raditi za drugačiju Europu, Europu u kojoj će planet i ljudi biti važniji od profita;

1. podsjeća da su klimatska kriza i kriza biološke raznolikosti te rastuće socijalne i ekonomske nejednakosti najvažniji izazovi s kojima se čovječanstvo suočava i da je europski zeleni plan prilika da ih zajedno i učinkovito riješimo; naglašava da su temeljita promjena politike, pravovremena međunarodna suradnja, solidarnost i predanost visoko ambicioznom djelovanju jedini način da se globalno zatopljenje zadrži na ispod 1,5 °C i da se suzbije nejednakost; smatra da europski zeleni plan mora dovesti do preobrazbe i rezultirati radikalnom, sustavnom i globalnom revolucijom u našim načinima proizvodnje, potrošnje i distribucije;

2. prima na znanje prijedlog Komisije o zelenom planu; ističe da se europskim zelenim planom treba podupirati cilj održivog ulaganja, štititi i poboljšavati ekosustave EU-a kako bi se zajamčilo njihovo očuvanje, te štititi zdravlje i dobrobit ljudi od rizika i učinaka povezanih s okolišem; naglašava da europski zeleni plan nije tek poboljšana klimatska politika, već da on predstavlja plan ulaganja koji bi u potpunosti trebao transformirati gospodarstvo i društvo i dovesti ih na jasan ekološki put, na kojem se poštuju socijalna prava i unapređuje život svih ljudi na planetu; ističe da bi ciljevi održivog razvoja trebali služiti kao opći okvir za donošenje politika i njihovu provedbu;

3. vjeruje da solidarnost mora biti u središtu europskog zelenog plana i da on mora biti otvorenog karaktera; naglašava da se europski zeleni plan mora baviti socijalnom pravdom i da mora rješavati socijalne i ekonomske nejednakosti zajedno s globalnim zatopljenjem; ističe važnost poštovanja i jačanja socijalnog dijaloga na svim razinama i u svim sektorima, posebno sa sindikatima, kako bi se zajamčila pravedna tranzicija; u tom pogledu ističe obvezu Unije da prizna i promiče ulogu socijalnih partnera; smatra da se europski zeleni plan mora temeljiti na načelima klimatske pravde i oslanjati se na relevantne znanstvene spoznaje te biti s njima potpuno u skladu;

4. odbacuje upotrebu pomodnih izraza i slogana u cilju prikrivanja niske razine ambicije i neučinkovitog i izopačenog tržišno usmjerenog klimatskog djelovanja, koje u konačnici pogoduje velikim poduzećima i industriji fosilnih goriva; tumači europski zeleni plan kao priliku da se napusti neoliberalni okvir i da EU napokon prizna svoj klimatski dug i povijesnu odgovornost da učini više; smatra da je postupno djelovanje u vrijeme klimatske krize apsolutno nedovoljno i da europski zeleni plan mora biti radikalan i transformativan program koji će dovesti do brzih, dalekosežnih i dosad neviđenih promjena u našem gospodarstvu i društvu; odbacuje integraciju tržišta kao način ujednačavanja tržišnih uvjeta u interesu velikih poduzeća te poziva na jak javni sektor u strateškim područjima kao što su energetika i industrija, koji će moći postići ciljeve u pogledu okoliša i istodobno smanjiti socijalne i teritorijalne nejednakosti;

5. ističe da je jednostrana usmjerenost na gospodarski rast dovela do krizne situacije u pogledu klime i biološke raznolikosti; napominje da se problemi ne mogu riješiti istim načinom razmišljanja koji ih je uzrokovao; žali zbog činjenice što Komisija europski zeleni plan predstavlja kao novu strategiju rasta; ističe potrebu za provedbom gospodarskih modela koji uzimaju u obzir ograničenja planeta, socijalne potrebe i ljudska prava, i nisu slijepo usmjereni na gospodarski rast;

6. inzistira na sveobuhvatnoj i smislenoj rodnoj perspektivi u svim područjima politika, a posebno u klimatskoj i socijalnoj politici, s obzirom na to da su žene i pripadnici marginaliziranih rodnih skupina najteže pogođeni mjerama štednje, socijalnom isključenosti i klimatskim promjenama; tvrdi da europski zeleni plan mora imati rodnu perspektivu kako bi bio učinkovit i ostvario svoje ciljeve; poziva EU i njegove države članice da u potpunosti provedu akcijski plan za rodnu ravnopravnost, kako je dogovoreno na konferenciji COP25;

7. smatra da kapitalizam nije zelen, niti to može postati; smatra da je dominantan socioekonomski sustav inherentno neodrživ i da je kapitalistička akumulacija potpuno u suprotnosti s fizičkim ograničenjima planeta i da narušava ravnotežu o kojoj ovisi sav živi svijet; osuđuje instrumentalizaciju zabrinutosti građana oko pitanja okoliša u svrhu daljnje kapitalističke akumulacije, pri čemu se ona širi na nova područja akumulacije te se stvaraju novi oblici privatnog prisvajanja prirode (takozvani „prirodni kapital”) kako bi se iz istinske zabrinutosti za okoliš stvorio posao, bez rješavanja problema koji su izvor te zabrinutosti; tvrdi da je borba protiv klimatskih promjena neodvojiva od borbe protiv socijalnih i ekonomskih nejednakosti i od borbe za mir;

Povećanje klimatskih ambicija EU-a za 2030. i 2050.

8. ističe da EU, imajući na umu načelo zajedničke, ali diferencirane odgovornosti, mora služiti kao primjer i podnijeti revidirani nacionalno utvrđeni doprinos od barem 70 % znatno prije konferencije COP26 u Glasgowu, čime će drugim strankama dati dovoljno vremena da vlastitim revidiranim ciljevima reagiraju na tu razinu ambicioznosti; naglašava da se ambiciozni ciljevi dekarbonizacije ne bi trebali smatrati teretom za gospodarstvo, već da će oni zapravo postaviti temelje za međusektorsku provedbu ambicioznih politika dekarbonizacije;

9. žali zbog činjenice što EU dosljedno podržava ciljeve koji nisu u skladu s ciljem od 1,5 °C iz Pariškog sporazuma i što države članice nisu previše ambiciozne u Vijeću; žali zbog činjenice što će se aktualnim politikama EU-a staklenički plinovi prema procjenama smanjiti za samo 60 % do 2050.; posebno napominje da su Direktiva o obnovljivoj energiji i Direktiva o energetskoj učinkovitosti, čiji su ciljevi 32 % odnosno 32,5 % do 2030., daleko nedovoljne za zadržavanje globalnog zatopljenja ispod 1,5 °C i ne odražavaju potrebnu razinu ambicioznosti;

10. sa zabrinutošću primjećuje negativnu ulogu lobiranja industrije fosilnih goriva i drugih u donošenju politika EU-a te ukazuje na nedovoljnu transparentnost posebno u Vijeću;

11. odbacuje ideju unovčavanja prirode i trgovanja pravom na onečišćavanje; zahtijeva normativni pristup u pogledu regulacije emisija stakleničkih plinova; poziva na politiku smanjenja emisija stakleničkih plinova koja će se temeljiti na konkretnim nadziranim propisima koje će definirati UN;

12. smatra da je od ključne važnosti da Komisija hitno djeluje u pogledu provedbe europskog zelenog plana kao i da izbjegne daljnje procjene u područjima u kojima je znanost dala svoj jasan odgovor; smatra da su ti pokušaji taktika kojom se nastoji postići odgoda i usporiti tranzicija; ponavlja da je Parlament proglasio izvanredno stanje u području klime i okoliša i da EU mora djelovati u skladu s time te utvrditi i provesti ambiciozne ciljeve dekarbonizacije, koji bi se trebali ostvariti najkasnije do 2040.;

13. sa zabrinutošću prima na znanje metode dugoročne strategije EU-a za dekarbonizaciju i preveliko oslanjanje na tehnološka rješenja, od kojih većina još nije dovoljno razvijena; ustraje u tome da se energetska transformacija EU-a mora temeljiti na tranziciji na energetski sustav koji se u potpunosti oslanja na obnovljive izvore najkasnije do 2050.;

14. smatra da je pristup u dva koraka kada je riječ o reviziji nacionalno utvrđenih doprinosa EU-a, koji je predložen u komunikaciji o europskom zelenom planu, poziv industriji fosilnih goriva na usmjerenije lobiranje i smatra da EU takvim pristupom ostalim strankama Pariškog sporazuma šalje nejasnu poruku o svojim ambicijama do 2030.; ističe da precjenjivanje poteškoća pri dekarbonizaciji između 50 % i 55 % nije znak vodeće uloge na globalnoj razini, već otvara prostor za više opravdanja za neambiciozne nacionalno utvrđene doprinose;

15. i dalje je kritičan prema ideji klimatske neutralnosti kako ju je predložila Komisija, koja ne obuhvaća stakleničke plinove iz transnacionalnih sektora, kao što su emisije iz zračnog i pomorskog prometa te iz cijelog vrijednosnog lanca multinacionalnih poduzeća, a istodobno promiče mjere neutralizacije i upotrebu lažnih tržišta ugljika, čime se unovčava zagađenje i prirodna dobra; smatra da se naglaskom na „klimatskoj neutralnosti” odvraća pažnja od potrebe za postupnim ukidanjem fosilnih goriva i za regulacijom u svrhu održivosti; čvrsto vjeruje da treba posvetiti pozornost temeljitoj dekarbonizaciji na odgovoran i pravedan način, što iziskuje nagli prijelaz na obnovljivu energiju i viziju budućnosti bez fosilnih goriva; upozorava na opasnost oslanjanja na buduće tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika velikih razmjera kako bi se postigla ugljična neutralnost, s obzirom na to da trenutačno nema dokaza da se takve tehnologije mogu dizajnirati i primijeniti u velikom opsegu; upozorava na opasnost oslanjanja na prirodne ponore ugljika kao što su oceani, šume i tlo, čije složeno djelovanje i dinamiku još ne razumijemo u potpunosti;

16. poziva Komisiju da predstavi ambiciozan klimatski zakon, kojim će se zakonski utvrditi ciljevi u pogledu kojih će trebati polagati račune i kojim se će uzeti u obzir neizravne emisije;

17. sa zanimanjem iščekuje novu i ambiciozniju strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i očekuje od nje da će potaknuti ravnotežu u financiranju ublažavanja i prilagodbe kao i ponovnu usmjerenost na prilagodbu;

Osiguravanje obnovljive, povoljne i sigurne energije

18. ponavlja da je energetska politika usmjerena na ljude i da mora u prvom redu nastojati osigurati pravedan pristup energiji jamčeći pravo na energiju; smatra da je energetsko siromaštvo duboko isprepleteno s klimatskom krizom i ističe potencijal europskog zelenog plana za rješavanje problema nejednakosti i klimatske krize uz pomoć socijalne politike koja će predvoditi ekološku tranziciju; podsjeća na pravo na dom i naglašava kako se europskim zelenim planom može zajamčiti to pravo, iskorijeniti energetsko siromaštvo i istodobno postići dekarbonizacija uz odgovarajuće ambicije i dobro financirane politike;

19. osuđuje privatizaciju energetskih sektora, koja dovodi do viših cijena i povećava energetsko siromaštvo; naglašava da je energija javno dobro i da je pristup obnovljivoj i pristupačnoj energiji temeljno pravo; inzistira na tome da energetske sustave koji su preneseni u javno vlasništvo i upravljanje treba demokratizirati i decentralizirati te da energetske projekte na razini zajednice treba proširiti kako bi ih se bolje usmjerilo prema okolišnim i socijalnim ciljevima; duboko je zabrinut zbog zabrinjavajućeg broja kućanstava u EU-u koji su pogođeni energetskim siromaštvom ili žive u energetskom siromaštvu, i ponavlja da je jednak pristup održivoj i pristupačnoj energiji temeljno pravo i da stoga treba zabraniti obustavu isporuke električne energije i/ili topline; povrh toga, vjeruje da se mjerama energetske učinkovitosti u zgradama može poboljšati situacija u vezi sa stanovanjem i pomoći ublažiti energetsko siromaštvo; naglašava, međutim, da troškove obnove ne bi trebali snositi stanari;

20. osuđuje upotrebu izraza „tehnološka neutralnost” kao eufemizma za prikrivanje stvarne usredotočenosti na kapitalno intenzivne tehnologije, kojom se osigurava hegemonija velikih energetskih poduzeća u scenariju europskog zelenog plana; osuđuje broj projekata povezanih s fosilnim gorivima na četvrtom popisu projekata od zajedničkog interesa, čime se produbljuje ovisnost o gospodarstvu temeljenom na fosilnim gorivima;

21. poziva Komisiju da poveća stopu obnove javnih zgrada i da proširi područje primjene Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada; poziva Komisiju da predloži više ciljeve u okviru Direktive o obnovljivoj energiji i Direktive o energetskoj učinkovitosti; smatra da bi inicijativa „vala obnove” trebala obuhvaćati konkretne aktivnosti i mjere usmjerene na podupirane obnove zgrada, i javnih i privatnih, kako bi do 2050. postale zgrade s gotovo nultom potrošnjom energije; poziva Komisiju i države članice da razmisle o povećanju stope obnove javnih zgrada i da osiguraju adekvatno javno financiranje stvarajući pritom pravedne prilike za zapošljavanje;

22. izražava zabrinutost zbog činjenice da Komisija i neke države članice promiču nuklearnu energiju kao rješenje klimatske krize unatoč neriješenom pitanju gospodarenja nuklearnim otpadom i sigurnosnim izazovima nuklearne energije;

23. izražava zabrinutost zbog Komisijinog interesa za „dekabornizaciju plina” i zbog korištenja opravdanja u smislu energetske sigurnosti i cjenovne pristupačnosti za potrošače kako bi se plin uključio u strategiju dekarbonizacije EU-a; poziva Komisiju da bez daljnje odgode predstavi reviziju Uredbe TEN-E kako bi se zajamčilo da sljedeći, peti popis projekata od zajedničkog interesa ispunjava nove kriterije koji će biti u skladu s Pariškim sporazumom;

Mobiliziranje industrije za čisto i kružno gospodarstvo

24. ističe da je hitno potrebno osigurati da se pravo značenje načela kružnog gospodarstva u potpunosti provede u cjelokupnom zakonodavstvu i postupcima jer statistika o tokovima materijala i stvaranju otpada pokazuje da je kružno gospodarstvo još u začetku, premda se istinski kružnim gospodarstvom može znatno smanjiti stvaranje otpada i ekstrakcija resursa, smanjiti emisije stakleničkih plinova i doprinijeti očuvanju biološke raznolikosti; smatra da su ulaganja, dodatno zakonodavstvo i praćenje napretka ključni;

25. ističe potrebu za promicanjem lokalne potrošnje i proizvodnje temeljene na načelima odbijanja, smanjenja, ponovne uporabe,  recikliranja i popravka, za suzbijanjem poslovnih strategija planiranog zastarijevanja, u okviru kojih se proizvodi dizajniraju tako da kratko traju i da ih se mora zamijeniti, i za prilagođavanjem potrošnje ograničenjima planeta; smatra da su pravo na popravak i pravo na trajnu podršku za informatičke usluge nužni za postizanje održive potrošnje; poziva na to da ta prava budu dijelom zakonodavstva EU-a;

26. poziva Komisiju da iznese prijedloge kojima bi se stalo na kraj trgovini otpadom, koja je posebno štetna za ugrožene osobe i okoliš u trećim zemljama, i da podupre izgradnju kapaciteta kako bismo pitanje vlastitog otpada rješavali unutar EU-a;

27. poziva sve institucije EU-a, države članice i lokalne vlasti da zajamče da svi njihovi postupci javne nabave, među ostalim za digitalne tehnologije, poštuju visoke standarde zaštite okoliša i ljudskih prava; poziva Komisiju da istraži jesu li postojeći europski i nacionalni zakoni i prakse u području javne nabave usklađeni s obvezama EU-a i njegovih država članica u vezi sa zaštitom okoliša i ljudskim pravima; poziva Komisiju da izmijeni direktive EU-a o javnoj nabavi kako bi se osiguralo da veliki javni naručitelji pripremaju, objavljuju i provode planove dužne pažnje da se zajamči da se vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada poštuju u njihovim lancima opskrbe; poziva institucije EU-a da budu primjer drugima i da u vlastitim postupcima javne nabave slijede smjernice o društveno odgovornoj javnoj nabavi i postojeće najbolje prakse među javnim naručiteljima;

28. ističe da su biorazgradiva plastika i biološka plastika u suprotnosti s načelima kružnog gospodarstva i da se treba usredotočiti na smanjenje plastike i uspostavu gospodarstva sa zatvorenim krugom plastike; poziva Komisiju da promiče gospodarstvo koje će za plastiku biti u potpunosti kružno i u kojem neće biti biorazgradive plastike i biološke plastike te da donese zakonodavstvo kako bi se to ostvarilo; smatra da nijedno poduzeće ne bi trebalo imati pravo da onečišćuje; poziva Komisiju da uvede strože mjere za plastiku za jednokratnu upotrebu, uključujući više programa proširene odgovornosti proizvođača; podsjeća da osiguravanje opskrbe sirovinama ili energetskim resursima ne bi trebalo biti izvor geopolitičkih borbi, štete za okoliš u regijama koje zaostaju ili bilo kakvog oblika neokolonijalizma;

29. poziva Komisiju da predstavi uistinu novi akcijski plan za kružno gospodarstvo koji će sadržavati čvrste mjere kojima se jača proširena odgovornost proizvođača i regulira održivost dizajna proizvoda; ističe potrebu za proširenjem uredbi o ekološkom dizajnu i označivanju energetske učinkovitosti na sve glavne kategorije proizvoda; naglašava potrebu da se primjena digitalnih tehnologija poprati regulatornim mjerama koje doprinose društvenoj i ekološkoj održivosti lanaca vrijednosti IKT-a te da se zajamči da su mjere za digitalizaciju usklađene s ciljevima održivog razvoja i ciljevima politika u području klime, energije i okoliša;

30. potvrđuje da temeljita dekarbonizacija europskih industrija zahtijeva strukturne promjene industrijske politike i politike rada, posebno energetski intenzivnih sektora; također naglašava da te politike moraju osigurati otvaranje radnih mjesta, bolje radne uvjete i prava, kao i povećanje plaća te ističe da su potrebna jamstva da će količina radnih mjesta u industriji ostati ista; u tom pogledu naglašava važnost poštovanja i jačanja socijalnog dijaloga na svim razinama i u svim sektorima, posebno sa sindikatima; naglašava da su javna ulaganja ključna kako bi se preokrenuo nejednak razvoj koji nameće tržišna logika, čime se osiguravaju kvalitetna radna mjesta i snažne kohezijske politike unutar Europske unije;

31. poziva Komisiju da hitno predstavi industrijsku strategiju EU-a prema kojoj industrije EU-a kreću prema snažnoj dekarbonizaciji s regulatornim pristupom, posebno energetski intenzivne industrije; poziva na dovoljno ulaganje u osposobljavanje i obrazovanje radne snage kako bi se radnici prilagodili tim promjenama, jamčeći time da ni jedna osoba i ni jedna regija nije zapostavljena; naglašava da će istinski kružno gospodarstvo stvoriti dodatna kvalitetna radna mjesta u području recikliranja, održavanja, popravka, ponovne uporabe i ponovne proizvodnje;

32. poziva Komisiju da izmijeni pravila o državnim potporama kako bi osigurala da primjerice energija iz obnovljivih izvora, željeznički prijevoz i obnova zgrada mogu dobiti državne potpore; žali zbog činjenice da se trenutačnim pravilima o državnim potporama pogoduje elektranama na ugljen i nuklearnoj energiji (što se odražava u odluci o jedinici C nuklearne elektrane Hinkley Point, nuklearnoj elektrani Paks II i mehanizmima za razvoj kapaciteta elektrana na ugljen);

Ubrzavanje prelaska na održivu i pametnu mobilnost

33. sa zanimanjem iščekuje strategiju Komisije za održivu i pametnu mobilnost u 2020. i od nje očekuje da će radikalno promijeniti prometne sustave diljem Europe povećanjem modalnog prelaska multimodalnog prijevoza tereta na željeznički promet i prijevoz unutarnjim plovnim putovima te promicanjem zelene logistike i smanjenjem obujma prijevoza tereta;

34. naglašava da je održavanje i zadržavanje javnog vlasništva nad javnim prijevozom najučinkovitiji način vođenja i postizanja učinkovite dekarbonizacije prometnog sektora i jamčenja prava javnosti na mobilnost; zahtijeva da se preokrene aktualna ili dovršena liberalizacija u prometnom sektoru, jer ona općenito dovodi do pogoršanja infrastrukture, opreme i pruženih usluga; ističe da su prava radnika narušena privatizacijom javnih usluga, kao što je prijevoz;

35. poziva države članice da uvedu besplatne sustave javnog prijevoza, uvodeći jedinstveno i multimodalno izdavanje karata u različite prometne sustave, kao i javne sustave za zajedničko korištenje vozila, osiguravajući univerzalnu dostupnost i destimulirajući korištenje privatnih automobila;

36. naglašava da održivi urbani razvoj smanjuje potrebu za individualnim prijevozom, da stvara kvalitetna radnih mjesta u lokalnim zajednicama i sprječava pojavu fenomena zajednica dnevnih migranata; ističe da su zeleniji gradovi i dekarbonizirani javni prijevoz ključni elementi pametne održive mobilnosti u gradskim područjima; potiče gradove i općine da prednost daju infrastrukturi za vožnju biciklom i hodanje, a ne cestovnoj infrastrukturi, kao i ulaganju u uvođenje odgovarajućih mreža za infrastrukturu alternativnih goriva; poziva Komisiju i države članice da promiču planove za urbanu i ruralnu mobilnost koji služe interesu javnosti i koji integriraju sve nove načine prijevoza kako bi se povećala kvaliteta usluga za građane i smanjili ekološki troškovi za gradove; poziva Komisiju, države članice i dionike da promiču lokalnu proizvodnju;

37. naglašava potrebu za učinkovitim i uključivim javnim prijevozom, koji obuhvaća gradska, prigradska i ruralna područja i koji bi trebao biti dostupan osobama sa smanjenom pokretljivošću; naglašava potrebu za brzom, cjenovno povoljnom i pouzdanom mrežom vlakova između svih velikih europskih gradova kako bi se smanjila ili izbjegla potreba za letovima unutar Europe; poziva Komisiju i države članice da drastično povećaju svoje napore i ulaganja kako bi se taj cilj ostvario uz postupno ukidanje svih postojećih poticaja koji su u suprotnosti s tim ciljem; ukazuje na važnost financiranja projekata prometne infrastrukture za ostvarivanje klimatskih ciljeva te važnost prekogranične suradnje država članica; smatra da bi svrsishodnost za ostvarivanje klimatskih ciljeva trebala biti jedno od mjerila za prihvatljivost projekata kad je riječ o financijskim sredstvima EU-a za promet;

38. odbija da se sustav trgovanja emisijama proširi na druge sektore kao što je pomorski promet te ustraje na potrebi za regulatornim pristupima za dekarbonizaciju u svim sektorima; poziva na ambiciozne ciljeve smanjenja emisija CO2, sumporovih oksida, čestica i dušikovog oksida u pomorskom prometu te da u svoje međunarodne trgovinske politike uključi ciljeve maksimalnog smanjenja prometnog onečišćenja;

39. poziva Komisiju da bude ambiciozna u nastojanju da smanji emisije iz zračnog prometa i odmah predloži obustavu svih besplatnih emisijskih kvota zračnim prijevoznicima u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) te da zahtijeva da se Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA) u potpunosti uskladi s postojećim zakonodavstvom EU-a i obvezama u pogledu planiranog smanjenja emisija;

40. žali zbog činjenice da se ogromne subvencije dodjeljuju najvećim zagađivačima kao što je zrakoplovstvo kroz oslobođenje od poreza za kerozin, subvencije za fosilna goriva i nedostatak usklađivanja na razini EU-a kada je riječ o porezu na avionske karte; naglašava da te subvencije ne jamče jednake uvjete tržišnog natjecanja s održivijim načinima prijevoza koji djeluju u istim okolnostima; naglašava da Komisija, jednako kao i države članice, imaju odgovornost da načelo „onečišćivač plaća” primjenjuju na zračni promet; napominje da su države članice u prošlosti prihvatile postupno ukidanje operativnih potpora za neprofitabilne elektrane na ugljen, ali i dalje postoji operativna potpora za neprofitabilne zračne luke; poziva na to da se načelo „onečišćivač plaća” primjenjuje i na luksuzne vrste prijevoza kao što su sportska terenska vozila i luksuzni brodovi te poziva na zabranu privatnih zrakoplova;

41. ističe da razvoj umreženih i automatiziranih automobila u velikoj mjeri potiče tehnologija; stoga poziva da se istraži socijalni učinak i kompatibilnost takve tehnologije s ljudskim i ekološkim vrijednostima i ciljevima; smatra da korištenje novih usluga prijevoza kao što su zajedničko korištenje automobilom i „mobilnost kao usluga” (Maas), zajedno sa sustavima naplate cestovnih naknada, ne bi trebalo usporavati zakonodavnim preprekama jer one imaju prednost u odnosu na individualno korištenje automobila;

42. ističe da je važno mobilnost preusmjeravati prema drugim vrstama prijevoza ekonomskim poticajima potičući ljude sa usvoje održive navike, podižući razinu svijesti o tome koliko pojedinačni načini prijevoza utječu na okoliš te koordinirajući i razvijajući prometne usluge s niskom razinom ugljika kao što je javni prijevoz; ističe da električni automobil sam po sebi neće riješiti ekološke probleme uzrokovane prijevozom bez promjene paradigme koja dovodi u pitanje prevalenciju individualnog prijevoza; naglašava potrebu da se troškovi te tranzicije podijele na pravedan način, jamčeći da mobilnost ne bude luksuz za najranjivije osobe i stvaranjem protuteže pomoću drugih sredstava kao što je smanjenje poreza; nadalje, naglašava da je potrebno uzeti u obzir potrebe za mobilnošću udaljenih i otočnih regija, posebno kako bi se izbjegao negativan utjecaj na već sada teške demografske i životne uvjete takvih regija;

Od polja do stola: formiranje pravednog, zdravog i ekološki prihvatljivog prehrambenog sustava

43. sa zabrinutošću primjećuje da su poljoprivreda, ribarstvo i proizvodnja hrane i dalje najveći uzrok gubitka kopnene i morske biološke raznolikosti; ističe da su intenziviranje i napuštanje poljoprivrednih sustava niskog intenziteta s visokim stupnjem biološke raznolikosti spadaju u glavne pritiske u području poljoprivrede koji doprinose tom negativnom trendu; ističe da je eutrofikacija, uzrokovana otpuštanjem dušika iz stočnih gospodarstava i korištenjem sintetičkih gnojiva, još jedan glavni čimbenik tog gubitka biološke raznolikosti; smatra da je s gledišta sigurnosti opskrbe granom gubitak oprašivača, uključujući pčele, posebno zabrinjavajući jer kulture koje ovise o oprašivačima imaju važnu ulogu u našoj prehrani; također smatra da je agrobiološka raznolikost jedan od velikih izazova našeg doba jer smo, prema navodima Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), od 1900-ih izgubili 75 % genetske raznolikosti biljaka, pri čemu se današnja ljudska prehrana uglavnom temelji na 12 biljnih vrsta i 14 životinjskih vrsta;

44. žali zbog činjenice da se poljoprivredna politika EU-a razvila na takav način da se hrana tretira kao roba; čvrsto vjeruje da je hrana temeljno ljudsko pravo; ističe da je potrebna radikalna preobrazba cijelog prehrambenog sustava kako bi se zaustavio gubitak biološke raznolikosti i klimatske promjene, promicala zdrava, hranjiva i održiva biljno bogata prehrana te osigurala sigurnost opskrbe hranom i neovisnost u opskrbi hranom u cijelom svijetu;

45. vjeruje da kemijski pesticidi, umjetna gnojiva, genetski inženjering u svim njegovim oblicima, industrijski uzgoj i prelov, masovni uvoz proteinskih i energetskih usjeva te aktualna globalizacija u prehrambenom lancu ugrožavaju budućnost planeta i proizvodnje hrane te se ne bi smjeli ni na koji način subvencionirati, već bi ih umjesto toga trebalo što je prije moguće ukinuti; napominje da ta globalizacija lanca opskrbe hranom nije koristila primarnim proizvođačima, sektoru koji karakteriziraju proizvodnja ispod cijene, niski povrati i izloženost nepoštenim trgovinskim praksama zbog njegove rascjepkanosti; podsjeća Komisiju na poziv Parlamenta da predloži zakonodavstvo sa zakonskim obvezama na razini EU-a o smanjenju upotrebe pesticida s obvezujućim nacionalnim doprinosima; poziva na reviziju međunarodnih trgovinskih sporazuma EU-a radi postizanja tih ciljeva te na preispitivanje novih sporazuma o slobodnoj trgovini, prije svega sporazuma između EU-a i Mercosura;

46. ističe da dobrovoljni i tržišno utemeljeni mehanizmi neće biti dovoljni za jamčenje pravednog prijelaza na održivi prehrambeni sustav; prepoznaje potrebu za ambicioznim i pravno obvezujućim mehanizmima i ciljevima; žali zbog činjenice da se aktualne i predložene zajedničke poljoprivredne i ribarstvene politike uopće ne bave ekološkim i društvenim izazovima u poljoprivredi, ribarstvu i proizvodnji hrane; napominje da će se početak revidirane zajedničke poljoprivredne politike vjerojatno odgoditi do početka 2022.; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i dionicima kako bi se od samog početka osiguralo da nacionalni strateški planovi za poljoprivredu u potpunosti odražavaju ambicije europskog zelenog plana i strategije „od polja do stola”. smatra da je, kada se poveća fleksibilnost, potrebno uspostaviti snažnu i čvrstu odgovornost, sustav upravljanja i praćenja te stroga pravila o transparentnosti u vezi s izradom planova na nacionalnoj razini kako bi se postigli ciljevi; naglašava da Komisija mora osigurati da će se ti strateški planovi ocijeniti u odnosu na čvrste klimatske i okolišne kriterije; naglašava da bi ti planovi trebali dovesti do primjene održivih praksi kao što su ekološka poljoprivreda, agroekologija, agrošumarstvo i stroži standardi dobrobiti životinja;

47. poziva Komisiju da predloži sveobuhvatnu i ambicioznu strategiju „od polja do stola” kako bi istinski transformirala europski sektor hrane, ribarstva i poljoprivrede; naglašava da bi ta strategija trebala polaziti od činjenice da je planet ograničen te bi se trebala temeljiti na zdravlju i dobrobiti ljudi i životinja te na konceptu agroekologije i održivosti;

48. naglašava potrebu za promicanjem kratkih lanaca opskrbe hranom i lokalnih prehrambenih sustava čija su prednost pravednije cijene za poljoprivrednike, pristup svježim i sezonskim proizvodima za potrošače, smanjeni utjecaj na okoliš i veća socijalna kohezija na lokalnoj razini; smatra da taj cilj zahtijeva temeljitu promjenu zajedničke poljoprivredne politike kako bi se suzbio i preokrenuo trend povećane liberalizacije i ojačali instrumenti za regulaciju proizvodnje i tržišta;

49. naglašava da bi strategija „od polja do stola” trebala sadržavati obvezujuće i ambiciozne ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova u poljoprivredi i degradacije tla kao i uporabu kemijskih pesticida, umjetnih gnojiva i antibiotika, uključujući brzo postupno ukidanje sintetičkih pesticida i mikroplastike koji se koriste u gnojivima, te da bi ona također trebala sadržavati obvezujuće ciljeve širenja ekološke proizvodnje; naglašava da bi strategija trebala promicati agrošumarstvo, da bi trebala uvesti dodatno zakonodavstvo i provedbu kako bi se zaštitila dobrobit svih životinja koje se koriste u prehrambenom lancu te kako bi se osiguralo da se u svim relevantnim politikama uzima u obzir dobrobit životinja, i trebala bi sadržavati plan okončanja masovnog uvoza proizvoda povezanih s krčenjem šuma kao što su soja, palmino ulje i kukuruz te obveze u pogledu zaustavljanja uvoza i uzgoja svih genetski modificiranih proizvoda u EU-u; smatra da je patentiranje sjemena i bitnih bioloških procesa neprihvatljivo;

50. naglašava potrebu za socijalnom i pravednom tranzicijom u poljoprivredi; naglašava da se poljoprivredne i međunarodne trgovinske politike EU-a moraju preusmjeriti s postojećeg industrijaliziranog modela koji se zasniva na izvozu u treće zemlje i u okviru kojeg su primarni proizvođači izloženi geopolitičkim zbivanjima na koje ne mogu utjecati, na onaj koji je usmjeren na samostalnu opskrbu harnom, uključivanje visokokvalitetne hrane, poštene prihode za proizvođače, zaštitu okoliša i visoke standarde dobrobiti životinja, s posebnim naglaskom na radnike u prehrambenom lancu;

Očuvanje i obnova ekosustava i biološke raznolikosti

51. naglašava da se bioraznolikost i priroda ne bi smjeli smatrati samo „prirodnim kapitalom” koji treba iskoristiti, već bi se na njih trebalo gledati kao na zajedničko nasljeđe za cijelo čovječanstvo te poziva na drugačiji pristup prirodi u okviru europskog zelenog dogovora; čvrsto vjeruje da priroda ima suštinsku vrijednost sama po sebi i da ju je potrebno poštovati te odbacuje svaki pokušaj da se ta priroda monetizira ili kvantificira u odnosu na vrijednost uporabe;

52. duboko žali zbog toga što Europa i dalje bilježi alarmantni gubitak biološke raznolikosti, kao i zbog toga što nije uspjela ostvariti nijedan od prethodnih ciljeva za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti; poziva na znatne napore za očuvanjem kako bi se preokrenuli aktualni trendovi i smanjio pritisak na prirodni svijet; hitno poziva na potpunu provedbu niza političkih mjera potrebnih za postizanje poboljšanja koje bi se trebale temeljiti na pravno obvezujućim ciljevima za EU i njegove države članice, uključujući sektorske politike;

53. pozdravlja inicijativu Komisije da predstavi strategiju za biološku raznolikost do ožujka 2020.; ponavlja svoje stajalište izneseno u rezoluciji od 2. veljače 2016. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti da je uništenje staništa najvažniji čimbenik koji potiče gubitak biološke raznolikosti te da rješavanje tog problema, tj. smanjenje degradacije i fragmentacije, predstavlja poseban prioritet;

54. dijeli mišljenje da su uzroci klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti globalni i nisu određeni samo nacionalnim granicama; stoga podržava prijedlog Komisije za postizanje globalnog cilja zaštite biološke raznolikosti koji bi se trebao definirati na Konferenciji UN-a o biološkoj raznolikosti u listopadu 2020.;

55. naglašava da dobrovoljne mjere i tržišno utemeljeni mehanizmi, kao što su označivanje i „okrugli stolovi”, nisu dostatni kako bi se zaustavilo krčenje šuma povezano s uvezenim proizvodima kao što su palmino ulje i soja; poziva na donošenje pravno obvezujućih ciljeva i regulatornih mjera kako bi se zaustavilo krčenje šuma povezano s proizvodima uvezenima u EU;

56. smatra da područja urbane zelene infrastrukture bogate bioraznolikošću pomažu u rješavanju problema onečišćenja zraka, buke, utjecaja klimatskih promjena, toplinskih valova, poplava i problema u vezi s javnim zdravljem; prima na znanje da će Komisija iznijeti prijedloge za zelene europske gradove i za povećanje bioraznolikosti u gradskim prostorima te poziva da ti prijedlozi budu žurni i ambiciozni; pozdravlja sve inicijative kojima se podupire urbana poljoprivreda;

57. naglašava da su šume ključni izvor biološke raznolikosti; naglašava da su šumska područja ključna za reguliranje hidrološkog ciklusa, apsorpciju CO2 i da pružaju mogućnost rekreacije bliže prirodi; pozdravlja novu strategiju Komisije EU-a za šume koja uključuje sadnju novih stabala i obnovu oštećenih ili osiromašenih šuma i njezine napore da potakne uvoz koji ne uzrokuje krčenje šuma u inozemstvu kako bi se rizik za šume diljem svijeta sveo na najmanju moguću mjeru; naglašava da bi cilj svih napora za pošumljavanje i ponovno pošumljavanje trebao biti zaštita i poboljšanje bioraznolikosti, kao i skladištenje ugljika;

58. prepoznaje ulogu plavog gospodarstva u borbi protiv klimatskih promjena; naglašava da plavo gospodarstvo mora biti istinski održivo jer upotreba morskih resursa izravno ili neizravno ovisi o dugoročnoj kvaliteti i otpornosti oceana; poziva na izradu zajedničke strategije sa susjednim zemljama za sprečavanje i smanjenje onečišćenja, uspostavu područja za kontrolu emisija i jačanje mreže zaštićenih morskih područja i njihovo međusobno povezivanje u Sredozemnom moru; pozdravlja ciljeve zajedničke ribarstvene politike usmjerene na smanjenje štetnih učinaka koje ribolov može imati na ekosustave, posebno u osjetljivim područjima, te obećanje Komisije da je poduprijeti uvođenje zaštićenih morskih područja koja su povezanija i kojima se dobro upravlja; potiče države članice da se u potpunosti pridržavaju znanstvenih preporuka o ograničenjima ulova i osuđuje svako subvencioniranje povećanja veličine flote;

59. poziva na više sredstava za okoliš i klimatsku politiku u okviru programa LIFE, što predstavlja najmanje 1 % cijelog proračuna EU-a u kratkoročnom razdoblju, kao i na zajedničku poljoprivrednu politiku, koja bi trebala poljoprivrednike plaćati za sekvestraciju ugljika i usluge ekosustava, poštujući autohtone vrste i ekosustave; poziva Komisiju da predloži novu okvirnu direktivu o tlu i da na odgovarajući način zaštiti tla unutar EU-a; potiče Komisiju da podnese prijedlog za povećanje područja mreže Natura 2000 kako bi ta mreža obuhvatila barem 30 % kopnenih, slatkovodnih i morskih područja EU-a; naglašava potrebu za financijskim instrumentom za potporu upravljanju područjima mreže Natura 2000;

60. napominje da se očekuje da će u većini scenarija dekarbonizacije porasti potražnja za biomasom koja se upotrebljava za proizvodnju energije; podsjeća na to da uporaba biomase i povećanje potrošnje hrane i stočne hrane zahtijeva povećanje poljoprivredne i šumske proizvodnje, što ima neprihvatljive učinke na okoliš i klimu; duboko je zabrinut zbog toga što je uvoz krute biomase, biogoriva i biotekućina za energetske potrebe Europe povezan sa znatnim učincima na biološku raznolikost; poziva Komisiju i države članice da stanu na kraj upotrebi biomase te da izbjegnu još jednu štetnu ovisnost o neodrživim izvorima energije;

Cilj nulte stope onečišćenja za netoksični okoliš

61. sa zabrinutošću primjećuje da je onečišćenje sintetičnim kemikalijama velika i rastuća prijetnja za ljude i divlje životinje te da se nove i nekad korištene kemikalije i dalje otpuštaju u okoliš Europe, što povećava ukupni kemijski teret europskih građana i ekosustava i dovodi do visokih društvenih i gospodarskih troškova te posebno predstavlja opasnost za trudnice i uzrokuje deformacije djece u maternici, šteti razvoju njihovog mozga i uzrokuje zaostajanje u razvoju; također napominje da su te kemikalije povezane s poteškoćama u pogledu plodnosti i povećanim brojem slučajeva bolesti kao što je rak, dok istovremeno prijete slomom europskih ekosustava;

62. naglašava pravo na netoksični okoliš; pozdravlja najavu Akcijskog plana za nultu stopu onečišćenja zraka, vode i tla, ali sa zabrinutošću napominje da Komisija nije pokrenula strategiju za netoksični okoliš koja je već bila obećana u Sedmom akcijskom planu za okoliš 2013.; napominje da je ta strategija hitno potrebna kako bi se drastično smanjila izloženost Europljana endokrino disruptivnim tvarima i drugim opasnim tvarima; poziva Komisiju da 2020. predstavi obećanu strategiju za netoksični okoliš i da ta strategija obuhvati i potrošačke proizvode;

63. poziva Komisiju da kao prioritet do 2030. odredi ukidanje izloženosti stanovništva toksičnim kemikalijama i smanjenje s tim povezanih zdravstvenih posljedica, s jasnim vremenskim okvirom, pokazateljima i obvezujućim ciljevima; naglašava potrebu za zakonodavnim prijedlozima radi jamčanja koordinacije i dosljednosti u različitim europskim zakonodavnim aktima o kemikalijama u okviru najviše zdravstvene zaštite kako bi se uklonila izloženost opasnim tvarima tijekom njihova životnog ciklusa, uključujući endokrino disruptivne kemikalije, perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS), mikroplastiku i posebno zabrinjavajuće tvari, u svim njihovim uporabama, uključujući materijale koji dolaze u dodir s hranom, igračke, medicinske proizvode, kozmetiku i pesticide, proizvode za čišćenje, usporivače gorenja i druge namjene; naglašava da su te zakonodavne mjere hitno potrebne i da ih se više ne može odgađati;

64. naglašava da bi se poduzimanjem mjera predostrožnosti za upravljanje rizicima za skupine kemikalija i promicanjem uporabe kemikalija koje su osmišljene tako da budu sigurne i uklapaju se u koncept kružnoga gospodarstva moglo doprinijeti ograničavanju budućeg onečišćenja; smatra da bi materijali trebali biti slobodni od toksičnih komponenti počevši od faze njihova dizajna i da bi se tokovi materijala s naslijeđenim kemikalijama trebali detoksicirati tako da se mogu na siguran način ponovno upotrebljavati i reciklirati u okviru kružnoga gospodarstva; odbacuje svaki pokušaj brisanja ili narušavanja načela predostrožnosti u zakonodavstvu EU-a;

65. naglašava da je nužno jasno se obvezati na osiguranje sredstava za poboljšanje metoda istraživanja i ispitivanja, za potporu organizacijama koje pružaju i istražuju sigurnije alternative te za promicanje zamjene štetnih kemikalija, čiste proizvodnje i održivih inovacija; naglašava potrebu za smanjenjem ispitivanja na životinjama u okviru procjene rizika te poziva da se povećaju napori i sredstva u tom pogledu; zagovara osmišljavanje sustava ranog upozoravanja radi utvrđivanja novih kemijskih prijetnji;

66. vjeruje da bi se cilj nulte razine onečišćenja trebao temeljiti na najnovijim znanstvenim spoznajama i da ne bi smio nuditi nižu razinu zaštite od one koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija; poziva Komisiju da prilagodi standarde EU-a u pogledu kvalitete zraka kako bi se u najmanju ruku poštovale preporuke Svjetske zdravstvene organizacije;

67. smatra da potrošači imaju pravo biti u potpunosti informirani; poziva na usklađeni europski obvezni sustav informiranja o kemikalijama u proizvodima široke potrošnje, materijalima i otpadu te na provedbu javnih kampanja za informiranje i podizanje razine svijesti; poziva na potpunu i aktivnu transparentnost tijekom postupaka procjene rizika i upravljanja rizikom;

Financiranje europskog zelenog plana i osiguravanje pravedne tranzicije

68. smatra da prijedlogu Komisije sasvim očito nedostaje jasan i ambiciozan plan financiranja; očekuje od Komisije da izradi takav plan financiranja u kojem će se prikazati i javni i privatni izvori novca koji će se koristiti, kao i to odakle ta sredstva dolaze i kako će se dodjeljivati; poziva države članice uključene u pregovore o postupku pojačane suradnje u vezi s porezom na financijske transakcije da postignu dogovor o tom instrumentu; smatra da bi takav instrument mogao biti jedan od novih izvora novca koje bi EU mogao mobilizirati kako bi financirao europski zeleni plan;

69. vjeruje da je pravedna tranzicija više od samog fonda ili izvora novca i da je riječ o cjelokupnom političkom pristupu koji se temelji na ulaganjima i kojim se mora zajamčiti da tranzicija koristi svima i to poštovanjem socioekonomskih prava, jamčenjem boljih standarda života i provedbom načela gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije; poziva Komisiju i Vijeće da, umjesto da preusmjere sredstva iz njih, ojačaju postojeće socijalne fondove, kao što je predloženo za Kohezijski fond, te da osiguraju da fond za pravednu tranziciju pomaže ugroženim regijama, zajednicama i radnicima te pruža zaštitu od sadašnje i buduće bezvrijedne imovine; naglašava da je potrebno osigurati poštenu dodjelu sredstava fonda za pravednu tranziciju te da se pritom mora voditi računa o kohezijskim kriterijima; vjeruje da bi se mehanizmom za pravednu tranziciju trebalo poštovati i ojačati načelo partnerstva uključivanjem svih relevantnih dionika u taj proces te da bi fond za pravednu tranziciju trebao biti financiran znatnim povećanjem javne potrošnje te iskorištavanjem postojećih mehanizama financiranja;

70. smatra da gornja granica nacionalnog zaduživanja u EU-u od 3 % BDP-a, koja je propisana u Paktu o stabilnosti i rastu, i strukturni deficitom jednak nuli koji je utvrđen u Fiskalnom ugovoru znatno narušavaju ekološku tranziciju jer brane državama članicama da potiču masivno javno ulaganje kako bi se postiglo gospodarstvo s nultim emisijama ugljika; ističe da su troškovi temeljite dekarbonizacije sada znatno niži od troškova nastalih zbog posljedica klimatskih promjena; traži da se Fiskalni ugovor povuče te poziva Komisiju i Vijeće da Pakt o stabilnosti i rastu kao i novi Fiskalni ugovor zamijene Paktom o zapošljavanju i održivosti, ili da u najmanju ruku javna ulaganja u području zaštite okoliša te socijalna javna ulaganja izuzmu od primjene tog pravila od 3 %; poziva na reformu pravila o državnim potporama kako bi se omogućila dosad nezabilježena javna ulaganja u zelenu tranziciju, javne usluge i socijalnu zaštitu;

71. pozdravlja prijedlog da se EIB pretvori u novu klimatsku banku EU-a, kao i odluku te institucije da više ne financira projekte povezane s većinom fosilnih goriva; poziva EIB da više ne financira projekte povezane s bilo kojim fosilnim gorivom, uključujući i plin; poziva novu klimatsku banku da tu tranziciju podrži zajmovima s nultom kamatnom stopom te traži od Komisije i Vijeća da uspostave propise kojima se zabranjuje ulaganje u sektore koji onečišćuju;

72. ističe da bi ESB i monetarna politika trebali biti u potpunosti uključeni u financiranje tranzicije; pozdravlja izjavu predsjednika ESB-a u kojoj je borbu protiv klimatskih promjena opisao kao „ključnu misiju” te banke; očekuje od ESB-a da u okviru svojeg programa kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora više ne financira projekte povezane s bilo kojim fosilnim gorivom, uključujući i plin; poziva ESB da mobilizira alate za bonitetno upravljanje kako bi se prednost dala ulaganjima u zelenu imovinu i kako bi se ulaganja preusmjerila u održive aktivnosti, kao i da mobilizira nadzorne mehanizme kao što su testiranje otpornosti na stres u cilju odgovarajuće procjene i smanjenja financijskih rizika za okoliš; poziva na reviziju standarda agencija za kreditni rejting kako bi u svoje procjene uključile okolišne, socijalne i upravljačke kriterije; smatra da bi ESB trebao moći izravno pozajmljivati novac državama članicama kroz zajmove s nultom kamatnom stopom kako bi se omogućila masovna javna ulaganja u tranziciju; stoga poziva Vijeće i države članice da preispitaju mandat ESB-a kako bi mogao u potpunosti doprinijeti financiranju tranzicije, među ostalim izravnim kreditiranjem država članica;

73. smatra da je Ugovor o energetskoj povelji štetan i zastario te poziva Komisiju i države članice da se u najkraćem mogućem roku povuku iz njega;

74. naglašava da države članice svake godine zbog izbjegavanja plaćanja poreza gube milijarde eura prihoda te da bi se taj novac mogao uložiti u ekološku tranziciju; poziva Komisiju i Vijeće da izrade vjerodostojnu i potpunu crnu listu svih poreznih oaza, da usvoje poreznu transparentnost i javno izvješćivanje po zemljama kako bi se osiguralo da se velika poduzeća oporezuju tamo gdje ostvaruju prihode; poziva Komisiju da se uhvati u koštac sa štetnim poreznim praksama država članica i uvede minimalni stvarni porez na dobit kako bi se okončala utrka prema dnu;

75. poziva na razvoj novih poreznih poticaja kako bi se odvratilo od provođenja aktivnosti koje su štetne za okoliš; smatra da bi prihodi od takvih poreza trebali biti u potpunosti namijenjeni financiranju tranzicije; naglašava potrebu za provedbom distribucijske analize prije uvođenja takvih poreznih poticaja kako bi se osiguralo da ne dođe do nejednakosti;

76. smatra da se učinkovita i pravedna tranzicija ne može provesti u neoliberalnom gospodarskom okviru; poziva Komisiju da ukine taj okvir i da stane na kraj mjerama štednje i antisocijalnim politikama koje se temelje na štednji, poput onih koje se zagovaraju u okviru europskog semestra; poziva Komisiju da europski zeleni plan prepozna kao priliku i da uvidi potrebu za povećanjem razine javnih ulaganja na razini Europe;

77. podsjeća na ulogu obrazovanja, osposobljavanja, prekvalifikacije i dokvalifikacije u procesu zelene tranzicije i napominje da radna mjesta s niskom razinom emisija ugljika uključuju i ona izvan industrije, poput rada u sektorima skrbi, zdravstva i obrazovanja; u tom pogledu ističe važnost savjetovanja sa socijalnim partnerima i njihova uključivanja; ustraje u tome da bi trebalo voditi računa o izgradnji kapaciteta regija i općina kako bi ti dionici bili dio rješenja i kako bi se olakšao pristup dostupnim sredstvima;

78. poziva Komisiju da osmisli ambiciozan fond za pravednu tranziciju kako bi se poduprle ranjive regije, zajednice i radnici, financirale nove, ekološki prihvatljive aktivnosti čiji je cilj stvaranje održivih radnih mjesta, promicala lokalna proizvodnja, financirale tehničke prekvalifikacije radnika te kako bi se radnicima koji traže nova kvalitetna radna mjesta isplaćivale naknade i dodaci; poziva Komisiju da uspostavi odgovarajuće kriterije za potrošnju u okviru pravedne tranzicije, uključujući uvjet postupnog ukidanja fosilnih goriva; poziva na rješavanje problema nezaposlenosti putem programa osposobljavanja i obrazovanja usmjerenih na održiva radna mjesta i kvalitetna radna mjesta prilagođena budućnosti;

Mobiliziranje istraživanja i poticanje inovacija

79. napominje važnost javnog financiranja istraživanja kako bi se pronašla nova rješenja za klimatsku krizu koja će rezultirati javnim dobrom; smatra da bi se europskim zelenim planom trebalo ubrzati ulaganje u održive prakse; naglašava, međutim, da rješenja za klimatsku krizu već postoje i da je glavni kamen spoticanja nedostatak političke volje; sa zabrinutošću primjećuje financijske interese industrije fosilnih goriva u promicanju klimatskih rješenja u području geoinženjeringa;

80. naglašava da je potrebno ulagati u istraživanje održivih alternativnih goriva, posebno u sektoru zrakoplovstva i pomorskog prometa, te poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi program Obzor Europa kako bi poduprla izazove ekološke tranzicije, posebno u digitalnom i industrijskom sektoru; primjećuje ulogu koju nove tehnologije mogu imati u toj prilagodbi te potiče Komisiju i države članice da istraživačke napore usmjere u tehnologije prilagodbe;

 

Nenanošenje štete – vođenje računa o održivosti u svim politikama EU-a

81. pozdravlja zelenu prisegu o nenanošenju štete te zaista ustraje u tome da bi se sve aktivnosti i politike EU-a trebale međusobno povezati kako bi se postigla pravedna tranzicija; ističe da trenutačne politike EU-a u području poljoprivrede, ribarstva i trgovine zapravo uvelike štete svim ambicijama u vezi s klimom, bioraznolikošću i pravednom tranzicijom koje su opisane u europskom zelenom planu; naglašava da ostvarenje bilo koje od tih ambicija iziskuje radikalne promjene u svim tim područjima; poziva na jasno priznavanje tih činjenica i na hrabre prijedloge za okončanje kontroverzi u okviru politika i zakonodavstva EU-a;

82. naglašava da trgovina mora biti usklađena s ciljem ekološke tranzicije; stoga poziva Komisiju i Vijeće da ciljeve iz Pariškog sporazuma i ciljeve u području biološke raznolikosti u obliku obvezujućih odredbi uvrste u sve sporazume o trgovini i ulaganjima kako bi se partnere potaknulo da poštuju cilj od 1,5 °C utvrđen u Pariškom sporazumu, kao i cilj zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti; također poziva Komisiju i Vijeće da revidiraju sve bilateralne trgovinske sporazume kako bi se u njih uvrstile ambiciozne i obvezujuće odredbe u području klime i biološke raznolikosti te kako bi se na taj način partneri potaknuli na usvajanje klimatskih strategija u skladu s Pariškim sporazumom; poziva na ukidanje trgovinskih pregovora između EU-a i Mercosura te između EU-a i Australije kao i na okončanje svih sporazuma o slobodnoj trgovini;

83. smatra da je europski zeleni plan prilika za zauzimanje za pravednu i poštenu međunarodnu trgovinu koja će biti od uzajamne koristi ljudima i koja će se temeljiti na solidarnosti te u potpunosti poštovati naše klimatske i socijalne ciljeve; zagovara potpun zaokret s tržišnog natjecanja na komplementarnost u međunarodnoj trgovini i priznaje suvereno pravo država članica da oblikuju vlastite trgovinske politike u skladu s tim načelom; ustraje u tome da se ne smije dopustiti da se u EU uvozi roba koja je proizvedena protivno pravilima EU-a u području okoliša te da se kemijskim poduzećima iz EU-a ne smije dopustiti da izvoze pesticide čija je uporaba zabranjena u EU-u;

84. poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu provjeru svih bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini koje je potpisala ili koji su u postupku pregovora kako bi ih prilagodila ciljevima u pogledu klimatskih promjena, održivog razvoja i sigurnosti hrane; traži od Komisije i da se aktivno uključi u novu inicijativu Svjetske trgovinske organizacije o klimatskim promjenama; izražava zgražanje nad primjenom mehanizama za zaštitu ulaganja u svim njegovim oblicima, kao što je rješavanje sporova između ulagača i države, te potiče Komisiju i sve države članice da što je prije moguće revidiraju sve postojeće sporazume i uklone te štetne mehanizme te da u buduće sporazume ne uvrste ni jedan od tih instrumenata;

85. smatra da strategija EU-a za dekarbonizaciju mora uključivati promicanje mira i ukidanje vojno-industrijskog kompleksa; naglašava da vojno-industrijski kompleks predstavlja velik izvor onečišćenja okoliša na planetu te da je utrošak energije u ratu veći od energetskog utroška brojnih drugih ljudskih aktivnosti; poziva da se sredstva iz proračuna za sigurnost i obranu preusmjere u djelovanje u području klimatskih promjena;

86. podsjeća da je vojna industrija jedan od glavnih izvora onečišćenja okoliša na planetu; osuđuje proturječnosti Komisije, koja donosi zelenu retoriku i u isto vrijeme promiče razvoj vojnog sektora u EU-u; potiče Komisiju i Vijeće da se suzdrže od usmjeravanja financijskih sredstava u vojne troškove te da odmah zaustave aktualnu utrku u naoružanju i te resurse dodijele ekološkim i socijalnim područjima;

87. potiče Komisiju da prilikom integracije ekoloških ciljeva u sektorske politike zajamči da su ostvareni značajni i mjerljivi rezultati; zahtijeva da se javni proračuni, privatna ulaganja i financijska tržišta preusmjere u promicanje tranzicija prema održivosti; potiče Komisiju i države članice da razviju i donesu sredstva za mjerenje napretka društva prema održivosti, koja se neće temeljiti samo na BDP-u te će uzimati u obzir dobrobiti ljudi, životinja i samog planeta, koristeći niz pokazatelja;

88. poziva Komisiju da poveže različita područja politika kako bi omogućila transformativnu promjenu diljem Europe koja je potrebna za provedbu dugoročne vizije „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”; nada se da provedba nužnog europskog zelenog plana podrazumijeva usvajanje sistemskih okvira politika koji će imati obvezujuće ciljeve i istodobno uključivati sve dionike;

89. osuđuje retoriku u kojoj se naglasak stavlja na potrebu za „smanjenjem birokracije” i „smanjenjem administrativnih opterećenja” kako bi se onemogućile prijeko potrebne zakonodavne promjene; odbacuje načelo „jedan za jedan” („one in, one out”); naglašava da se istinski bolja regulativa može postići samo stvaranjem pravedne i poštene ravnoteže između mogućnosti doprinosa i sudjelovanja civilnog društva, znanosti i industrije; poziva na potpunu demokraciju i transparentnost u svim fazama kreiranja politika te izrade politika i zakonodavstva i pregovora o njima, među ostalim unutar Vijeća i u okviru cjelokupnog postupka komitologije; smatra da je prijeko potrebno da se na svim razinama vlasti i upravljanja omogući aktivan pristup dokumentima; pozdravlja činjenicu da se razmatra mogućnost revizije Aarhuške uredbe; naglašava da je potpun pristup dokumentima i sudovima ključan kako bi se građanima omogućilo da prate i pomažu provedbu politike i zakonodavstva;

90. smatra da bi provedbeno zakonodavstvo trebalo biti temelj nacionalnih politika i politika EU-a; potiče države članice da ojačaju provedbu politika zaštite okoliša kako bi mogle iskoristiti sve njihove prednosti; naglašava da se ciljevi u području okoliša i klime neće ispuniti bez učinkovitije provedbe i financiranja postojećih mjera u svim europskim politikama zaštite okoliša; poziva Komisiju da po potrebi poduzme mjere kako bi se osigurala potpuna provedba zakonodavstva EU-a o okolišu;

EU na međunarodnoj sceni

91. uviđa da teret klimatske krize u najvećoj mjeri već snose, a i dalje će snositi, zemlje južne hemisfere, da su te zemlje osjetljivije na negativne posljedice klimatskih promjena od zemalja sjeverne hemisfere, da već trpe gubitke i štetu te da imaju manji kapacitet za prilagodbu, kao i da znatno manje doprinose klimatskoj krizi od zemalja sjeverne hemisfere; poziva Komisiju i države članice da pokažu istinsku solidarnost s južnom hemisferom i priznaju svoju povijesnu odgovornost i klimatski dug te da djeluju u skladu s njima;

92. smatra da je provedba Pariškog sporazuma ugrožena zbog negativnog utjecaja desničarskih snaga na globalnoj razini i drži da je konferencija COP26 ključan trenutak jer će se njome ili narušiti ili ojačati integritet Pariškog sporazuma; smatra da EU mora učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi zajamčio integritet Pariškog sporazuma i da to mora biti temeljni dio europskog zelenog plana;

93. duboko žali zbog ishoda konferencije COP25 u Madridu (Španjolska), čiji je domaćin bilo čileansko predsjedništvo, te sa zabrinutošću primjećuje izostanak napretka u tim razgovorima na visokoj razini; potiče Vijeće i Komisiju, kao i države članice, da tijekom cijele godine aktivno surađuju s drugim strankama Pariškog sporazuma kako bi se zajamčili pozitivni i ambiciozni rezultati konferencije COP26 u Glasgowu i kako bi se izbjeglo ponavljanje konferencije COP25;

94. čvrsto vjeruje da ciljevi održivog razvoja moraju biti sastavni dio ekološke tranzicije i da se europskim zelenim planom mora nastojati ostvariti te ciljeve u svim njihovim dijelovima te da se u odnosu na klimatske mjere mora usvojiti pristup koji će se temeljiti na pravima;

95. smatra da međunarodni gospodarski odnosi moraju koristiti svima te da se moraju odbaciti svi oblici neokolonijalizma i zajamčiti socioekonomska prava za sve; naglašava da EU i države članice s trećim stranama moraju surađivati aktivno i u duhu iskrenog partnerstva; odbacuje sve oblike neokolonijalizma, kojima se države južne hemisfere potčinjuju kontroli ili utjecaju drugih država i kojima se zadire u njihov suverenitet; potiče EU i države članice da krize povezane s klimom i bioraznolikošću stave na vrh svih dnevnih redova na međunarodnim forumima, uključujući skupine G7 i G20;

96. sa zadovoljstvom pozdravlja globalna klimatska kretanja poput pokreta „Petak za budućnost”, zahvaljujući kojima je klimatska kriza dovedena u središte javne rasprave i svijesti; smatra da su aktivizam i prosvjedi ključan dio te tranzicije; ustraje u tome da je nužno da nacionalni i regionalni parlamenti sa zakonodavnim ovlastima, sindikati, nevladine organizacije, civilno društvo i građani budu potpuno uključeni u izradu i provedbu europskog zelenog plana;

97. s dubokom zabrinutošću primjećuje da je 100 poduzeća u svijetu odgovorno za 71 % globalnih emisija; ponovno ističe odgovornost poduzeća u pogledu dekarbonizacije njihovih aktivnosti; poziva Komisiju da podnese prijedlog o obvezi stalnog praćenja za poduzeća koja rezultira odgovornošću matičnih društava za štete u okolišu te kršenja prava radnika i ljudskih prava do kojih dolazi u njihovim globalnim vrijednosnim lancima;

98. smatra da je iznimno važno da EU prepozna svoj klimatski dug i svoju povijesnu odgovornost da proces dekarbonizacije provede čim prije, pri čemu uvažava različite polazišne točke među državama članicama; poziva EU da na međunarodnoj razini obnovi sredstva za borbu protiv klimatskih promjena i da preuzme vodeću ulogu na globalnoj razini u financiranju; poziva Komisiju i Vijeće da podrže zemlje u razvoju u njihovim pozivima na naknadu gubitaka i štete te da aktivno podrže financijski sustav međunarodne solidarnosti;

99. poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatni mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika koji će se temeljiti isključivo na klimatskim i ekološkim kriterijima, kriterijima dobrobiti životinja i radnim uvjetima koje je odobrila Međunarodna organizacija rada kako bi se poduprli lokalna proizvodnja, poštene cijene i kratki lanci opskrbe te kako bi se odvratilo od konzumacije proizvoda koji su prešli velike udaljenosti; traži da se obveza stalnog praćenja za poduzeća te obvezujući ekološki radni i društveni standardi uvrste u sve dijelove vrijednosnog lanca; poziva Komisiju da obustava krčenja šuma izvan EU-a postane jedan od njezinih glavnih prioriteta, počevši od regulatornih mjera za smanjenje krčenja šuma u lancu opskrbe te da u skladu s time koristi mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika;

100. poziva EU da podrži i zagovara uspostavu statusa klimatskih izbjeglica, uključujući međunarodnu definiciju klimatskog azila, te da se zalaže za priznavanje ekocida kao međunarodnog zločina, kao i globalne konvencije za postupno ukidanje fosilnih goriva;

101. smatra da je sastanak na vrhu EU-a i Kine u Leipzigu ključna prilika za jačanje ambicioznog globalnog vodstva između Kine i EU-a u području klime; sa zanimanjem iščekuje ambiciozne rezultate Konferencije o biološkoj raznolikosti u Kunmingu te očekuje da će se nadovezati na ambiciozne strategije za prilagodbu na klimatske promjene i njihovo ublažavanje diljem svijeta;

102. snažno potiče druga velika gospodarstva da povećaju svoje nacionalno utvrđene doprinose i provedu konkretne mjere koje su u skladu s tim ciljanim doprinosima; vjeruje da je najbolji signal koji se može poslati međunarodnoj zajednici spremnost da budu uzor drugima i usvoje ambiciozne nacionalno utvrđene doprinose te da pruže potporu državama južne hemisfere kako bi mogle ostvariti ambiciozne ciljeve u pogledu ublažavanja posljedica klimatskih promjena;

103. poziva nacionalne i regionalne parlamente sa zakonodavnim ovlastima, sindikate, nevladine organizacije, civilno društvo i građane da se pobrinu za to da Vijeće, Komisija i vlade poštuju svoje obveze iz Pariškog sporazuma i u potpunosti provedu europski zeleni plan;

°

° °

104. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

 

 

 

[1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0217.

[2] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078.

[3] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079.

[4] SL C 204, 13.6.2018, str. 111.

Posljednje ažuriranje: 15. siječnja 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti