Postupak : 2019/2975(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0123/2020

Podneseni tekstovi :

B9-0123/2020

Rasprave :

Glasovanja :

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0156

<Date>{02/03/2020}2.3.2020</Date>
<NoDocSe>B9-0123/2020</NoDocSe>
PDF 194kWORD 61k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon izjave Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020.</Titre>

<DocRef>(2019/2975(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Lucia Ďuriš Nicholsonová</Depute>

<Commission>{EMPL}u ime Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja</Commission>

</RepeatBlock-By>

AMANDMANI

B9-0123/2020

Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020.

(2019/2975(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji i članke 2., 9., 10., 19. i 216. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

 uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), a posebno njezine članke 3., 15., 20., 21., 23., 25., 26. i 47.,

 uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, posebno načelo 17. o uključivanju osoba s invaliditetom, načelo 3. o jednakim mogućnostima i načelo 10. o zdravom, sigurnom i dobro prilagođenom radnom okruženju i zaštiti podataka,

 uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) i njezino stupanje na snagu 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009. o pristupanju Europske zajednice Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom[1],

 uzimajući u obzir opće napomene Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom koje služe kao mjerodavne smjernice za provedbu te konvencije,

 uzimajući u obzir Kodeks ponašanja između Vijeća, država članica i Komisije kojim se određuju interni mehanizmi provedbe u Europskoj uniji Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i zastupanja EU-a u vezi s tom Konvencijom[2],

 uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom od 2. listopada 2015. o početnom izvješću Europske unije,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija o ljudskim pravima), Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

 uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

 uzimajući u obzir strateške istrage Europskog ombudsmana o načinu na koji Europska komisija osobama s invaliditetom osigurava pristup svojim internetskim stranicama (OI/6/2017/EA), o načinu na koji Europska komisija postupa s osobama s invaliditetom u okviru Zajedničkog sustava zdravstvenog osiguranja za osoblje EU-a (OI/4/2016/EA), i Odluku u zajedničkoj istrazi u predmetima 1337/2017/EA i 1338/2017/EA o omogućavanju slabovidnim kandidatima da pristupe natječajima za zapošljavanje osoblja EU-a, koje organizira Europski ured za odabir osoblja,

 uzimajući u obzir UN-ov Program održivog razvoja do 2030. i UN-ove ciljeve održivog razvoja, koje se EU obvezao provesti,

 uzimajući u obzir eksplicitna upućivanja na invaliditet u ciljevima održivog razvoja povezana s obrazovanjem (4. cilj), rastom i zapošljavanjem (8. cilj), nejednakošću (10. cilj), dostupnošću naseljenih područja (11. cilj) i prikupljanjem podataka (17. cilj),

 uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

 uzimajući u obzir razmatračko mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o situaciji žena s invaliditetom koje je zatražio Europski parlament,

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) br. 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga[3],

 uzimajući u obzir Direktivu 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora[4],

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga („Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama”) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu[5],

 uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja[6],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)[7],

 uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (preinaka)[8],

 uzimajući u obzir komunikaciju Europske komisije od 15. studenog 2010. naslovljenu „Europska strategija za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020.: obnovljena obveza za Europu bez zapreka” (COM(2010)0636),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenu „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (COM(2020)0014),

 uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 2. veljače 2017. naslovljen „Izvješće o napretku o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.” (SWD(2017)0029),

 uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Vijeća o primjeni načela ravnopravnosti osoba bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju (COM(2008)0426) i stajalište Parlamenta o toj temi od 2. travnja 2009.[9],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine[10],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. studenoga 2017. o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom[11],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom[12],,

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o popisu pitanja koja je usvojio Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom u odnosu na početno izvješće Europske unije[13],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.[14],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2009. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada[15],

 uzimajući u obzir svoje rezolucije od 17. lipnja 1988. o znakovnim jezicima za gluhe osobe[16], od 18. studenog 1998. o znakovnim jezicima[17] i od 23. studenog 2016. o znakovnom jeziku i stručnim tumačima za znakovni jezik[18],

 uzimajući u obzir studiju iz 2016. Resornog odjela C Glavne uprave Europskog parlamenta za unutarnju politiku Unije o europskim strukturnim i investicijskim fondovima i osobama s invaliditetom u Europskoj uniji,

 uzimajući u obzir brifing Službe Europskog parlamenta za istraživanja naslovljen „Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.”,

 uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2018. godinu,

 uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Izrada programa EU-a za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020.”,

 uzimajući u obzir Izvješće o temeljnim pravima za 2019. koje je izradila Agencija Europske unije za temeljna prava,

 uzimajući u obzir tematska izvješća Agencije Europske unije za temeljna prava,

 uzimajući u obzir izjavu Komisije od 17. prosinca 2019. o strategiji EU-a za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020.,

 uzimajući u obzir statističke podatke Eurostata o pristupu osoba s invaliditetom tržištu rada, obrazovanju i osposobljavanju te o siromaštvu i nejednakim prihodima,

 uzimajući u obzir izvješća i preporuke predstavničkih organizacija osoba s invaliditetom,

 uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006[19], a posebno njezin članak 4. stavak 6.,

 uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006, a posebno njezin članak 5. stavak 9. točku (a)[20],

 uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006, a posebno njezin članak 2. stavak 3. i članak 8.[21],

 uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005[22],

 uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da sve osobe s invaliditetom kao punopravni građani imaju jednaka prava u svim područjima života (uključujući pristup otvorenom tržištu rada i obrazovanju) i da im pripada pravo na neotuđivo dostojanstvo, jednako postupanje, neovisan život, autonomiju i puno sudjelovanje u društvu, uz poštovanje i vrednovanje njihova doprinosa društvenom i gospodarskom napretku EU-a; budući da više od polovice država članica osobama koje pate od problema s mentalnim zdravljem ili imaju intelektualne poteškoće uskraćuje pravo glasa;

B. budući da se procjenjuje da je oko 100 milijuna osoba s invaliditetom u Europskoj uniji[23] i dalje lišeno svojih osnovnih ljudskih prava i da im se svakodnevno otežava da žive neovisan život; budući da su više od 60 % osoba s invaliditetom žene, i da su žene velika većina njegovatelja osoba s invaliditetom; budući da je zbog nedostatka statističkih podataka nepoznat broj djece s invaliditetom te da bi mogao predstavljati udio od 15 % ukupnog broja djece u Europskoj uniji; budući da će zbog sve starijeg stanovništva biti više osoba s invaliditetom kojima je potrebna pristupačnija i poticajnija okolina, uključujući odgovarajuće prilagođene usluge;

C. budući da se u okviru UFEU-a od Unije zahtijeva da pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti bude usmjerena na borbu protiv diskriminacije na temelju invaliditeta (članak 10.) te da joj se daje ovlast za donošenje zakonodavstva u cilju borbe protiv takve diskriminacije (članak 19.);

D. budući da se člancima 21. i 26. Povelje Europske unije o temeljnim pravima izričito zabranjuje diskriminacija na osnovi invaliditeta te se predviđa jednako sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu;

E. budući da je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) prvi međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji su ratificirali EU i sve njegove države članice;

F. budući da sudska praksa Suda Europske unije potvrđuje činjenicu da je CRPD obvezujući za EU i njegove države članice pri provedbi prava EU-a, kao i u okviru instrumenata sekundarnog prava[24];

G. budući da Fakultativni protokol CRPD-a nisu ratificirali EU i nekoliko država članica;

H. budući da bi djeca s invaliditetom trebala moći u potpunosti ostvariti sva ljudska prava i temeljne slobode jednako kao i druga djeca, uključujući pravo odrastanja u svojim obiteljima ili obiteljskom okruženju u skladu s njihovim najboljim interesima kako su definirani u Konvenciji o pravima djeteta; budući da članovi obitelji često moraju smanjiti ili prekinuti svoje profesionalne aktivnosti kako bi skrbili za članove obitelji s invaliditetom; budući da se u privremenom izvješću o studiji izvedivosti na temu jamstva za djecu ističe da su glavne prepreke koje su utvrđene za djecu s invaliditetom problemi u pogledu fizičkog pristupa, neprilagođenosti usluga i objekata potrebama djece i, u mnogo slučajeva, jednostavno njihova nedostupnost; budući da su u toj istoj studiji mnoge anketirane osobe ukazale na diskriminaciju, osobito u vezi s problemima povezanima s obrazovanjem, i pitanje cjenovne pristupačnosti u vezi s problemima povezanima sa stanovanjem;

I. budući da načela CRPD-a nadilaze diskriminaciju i pokazuju kojim putem treba ići kako bi, u uključivom društvu, sve osobe s invaliditetom i njihove obitelji u potpunosti uživale ljudska prava;

J. budući da se prema sudskoj praksi Suda Europske unije smatra da politika može biti neizravno diskriminirajuća ako odredba o kojoj je riječ u praksi negativno utječe na znatno veći udio osoba s invaliditetom; budući da, ako se za neku odredbu sumnja da je inherentno diskriminirajuća i će vjerojatno imati sličan negativan učinak, ona će se također smatrati diskriminirajućom;

K. budući da u članku 1. CRPD-a stoji da su osobe s invaliditetom „osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s ostalima”; budući da je u tom pogledu članak 9. CRPD-a od osobite važnosti;

L. budući da je invaliditet društvena konstrukcija; budući da je u skladu s društvenim modelom invaliditeta oštećenje tjelesno, mentalno ili osjetilno funkcionalno ograničenje pojedinca, a invaliditet je gubitak ili ograničenje prilika za sudjelovanje u normalnom životu zajednice u istoj mjeri kao i druge osobe zbog tjelesnih i društvenih prepreka; budući da pojam „osobe s ograničenjima” definira osobe koje žive s ograničenjima zbog društveno stvorenih prepreka, dok izraz „osobe s invaliditetom” upućuje na to ograničenja proizlaze iz pojedinca, a ne društva; budući da se izraz „invaliditet”, kada se upotrebljava u ovom kontekstu, odnosi na zdravstveno stanje osobe, čime se invaliditet miješa s oštećenjem; budući da se, povrh toga, tim izrazom niječe politički identitet odnosno „identitet invaliditeta”;

M. budući da je 2018. godine 37% populacije EU-a starije od 15 godina prijavilo (umjerena ili ozbiljna) fizička ili osjetilna ograničenja; budući da je u EU-u 2018. godine 24,7 % stanovništva prijavilo umjerena ili teška dugotrajna ograničenja u svakodnevnim aktivnostima zbog zdravstvenih problema; budući da je 17,7 % njih prijavilo umjerena dugotrajna ograničenja, a 7 % teška dugotrajna ograničenja[25];

N. budući da se teret teških kroničnih bolesti izračunava na temelju godina života prilagođenih invaliditetu (DALY); budući da se okviri za borbu protiv kroničnih bolesti razlikuju diljem Europe i mogu biti dio širih sustava za osobe s invaliditetom u nekim zemljama;

O. budući da je Eurofound istaknuo da postoji nedostatak jasnoće kad je riječ o uključivanju pojma (kronične) „bolesti” u definiciju invaliditeta[26]; budući da ta agencija preporučuje da se pri preispitivanju Europske strategije za osobe s invaliditetom pokuša riješiti spomenuto pitanje;

P. budući da Strategija EU-a za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. nije osvijestila rodnu ravnopravnost te nije uključila ni riješila specifičnu situaciju u kojoj se nalaze žene i djevojčice s invaliditetom, koje se suočavaju s višestrukom diskriminacijom i kršenjem njihovih prava; budući da su posljedice višestruke diskriminacije siromaštvo, socijalna, obrazovna i socijalna isključenost (veća je vjerojatnost da će radno mjesto biti slabo plaćeno, privremeno ili nesigurno), što uzrokuje dodatni stres i psihološko opterećenje za osobe s invaliditetom te njihove obitelji i njegovatelje; budući da se jednako postupanje može osigurati provedbom pozitivnih mjera i politika za žene s invaliditetom, majke/očeve djece s invaliditetom, samohrane roditelje s invaliditetom i/ili samohrane roditelje djece s invaliditetom; budući da će se uključivanjem rodne dimenzije u predviđenu Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. doprinijeti intersekcijskom pristupu za iskorjenjivanje diskriminacije žena i djevojčica s invaliditetom;

Q. budući da je 2018. godine 28,7 % svih osoba s invaliditetom u EU-u (u dobi od 16 godina ili starijih) bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti[27];

R. budući da se 800 000 osoba s invaliditetom još uvijek skraćuje pravo glasa u EU-u, unatoč tome što se u članku 19. CRPD-a navodi da „države stranke ove Konvencije priznaju jednako pravo svim osobama s invaliditetom na život u zajednici, s pravom izbora jednakim kao i za druge osobe, te će poduzeti djelotvorne i odgovarajuće mjere kako bi olakšale osobama s invaliditetom puno uživanje ovoga prava i punog uključenja i sudjelovanja u zajednici”;

S. budući da gluhoslijepe osobe pate od jedinstvenog dvostrukog invaliditeta, pri čemu im nedostaju osjetila vida i sluha, što ograničava njihovo puno sudjelovanje i uzrokuje specifične probleme u komunikaciji, pristupu informacijama, mobilnosti i društvenoj interakciji;

T. budući da bi se naknade povezane s invaliditetom trebale smatrati državnom potporom namijenjenom ljudima da premoste prepreke koje proizlaze iz njihova invaliditeta i/ili zdravstvenog stanja te da u potpunosti sudjeluju u društvu, uz pružanje zamjenskog dohotka kada je to potrebno;

U. budući da se člankom 9. CRPD-a prepoznaje potreba za poduzimanjem odgovarajućih mjera kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom, a posebno djevojčice i žene, uistinu imaju pristup fizičkom okruženju, prometnoj infrastrukturi, informacijama i komunikacijama, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije, te drugim javnim objektima i uslugama namijenjenima javnosti, i u ruralnim i u gradskim područjima;

V. budući da je u Direktivi o ravnoteži između poslovnog i privatnog života za roditelje i skrbnike, usvojenoj u lipnju 2019.[28], po prvi put na razini EU-a utvrđeno pravo svakog radnika na dopust za pružatelja skrbi od pet radnih dana godišnje;

W. budući da je Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020. („Strategija”) služila kao okvir za prijedloge politika kako bi se proveo CRPD i unutar i izvan EU-a;

X. budući da osobe s invaliditetom još uvijek ne sudjeluju u potpunosti u društvu i ne uživaju svoja prava; budući da se u skladu s člankom 29. CRPD-a sudjelovanje osoba s invaliditetom može postići samo ako su one uključene u politički i javni život, gdje su često nedovoljno zastupljene;

Y. budući da Strategija nije prilagođena novim područjima politika, tako da nije usklađena s Programom održivog razvoja do 2030., na čiju su se provedbu obvezali EU i sve države članice, kao ni s europskim stupom socijalnih prava;

Z. budući da Strategija ne obuhvaća sve odredbe CRPD-a;

AA. budući da Komisija dosad nije poduzela međusektorsku, sveobuhvatnu reviziju svojeg zakonodavstva kako bi se zajamčila potpuna usklađenost s odredbama CRPD-a;

AB budući da je Strategija ostvarila ograničen napredak;

AC. budući da prava osoba s invaliditetom nisu uključena u brojna područja javnih politika EU-a;

AD. budući da se i dalje pojavljuju novi i revidirani zakonodavni akti bez ikakvog upućivanja na CPRD i pristupačnost; budući da je pristupačnost preduvjet za samostalan život i participaciju; budući da Unija kao potpisnica CRPD-a ima dužnost osigurati blisko i aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom i njihovih organizacija u razvoju i provedbi zakonodavstva i politika, poštujući pritom različita poimanja invaliditeta;

AE. budući da je ključno da osobe s invaliditetom imaju potpun i ravnopravan pristup tržištu rada, što i dalje predstavlja problematično područje, s obzirom na to da njihova stopa zaposlenosti iznosi 58,5 % (53,3 % za muškarci i 48,3 % za žene s invaliditetom), u usporedbi sa 74.8 % za osobe bez invaliditeta[29], te da stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom u dobi od 20 do 64 godine iznosi 17 %, u usporedbi s 10 % osoba bez invaliditeta, zbog čega je mnogim osobama s invaliditetom onemogućen samostalan i aktivan život; budući da znatan udio od četiri milijuna osoba godišnje koje žive kao beskućnici ima neki oblik invaliditeta; budući da se podaci znatno razlikuju između različitih vrsta invaliditeta i potreba za potporom;

AF. budući da je potrebno podupirati i poticati poslodavce kako bi se osiguralo osnaživanje osoba s invaliditetom od obrazovanja do zapošljavanja; budući da je stoga podizanje razine osviještenosti među poslodavcima jedan od načina borbe protiv diskriminacije u zapošljavanju osoba s invaliditetom;

AG. budući da je poduzimanje mjera na radnom mjestu ključno za promicanje dobrog psihičkog zdravlja te prevenciju psihičkih bolesti i psihosocijalnog invaliditeta;

AH. budući da djelovanje u cilju suočavanja s izazovima demografskih promjena treba uključivati adekvatne mjere kojima bi se održala aktivnost osoba s invaliditetom kao i njihovo sudjelovanje na tržištu rada; budući da to ne uključuje samo preventivne mjere u pogledu sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu, nego i mjere usredotočene na rehabilitaciju i participaciju nakon bolesti ili nesreće;

AI. budući da se participacija može u potpunosti postići samo uz uključenost širokog raspona osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju te ako dođe do smislenih konzultacija sa svim vrstama dionika, uz poštovanje različitih poimanja invaliditeta;

1. prepoznaje napredak u provedbi CRPD-a koji je donijela Europska strategija za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.; poziva Komisiju da nadogradi ono što je postignuto tako što će povećati opseg svoje obveze u pogledu prava osoba s invaliditetom putem ambiciozne Europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. („Strategija za razdoblje nakon 2020.”);

2. podsjeća da je Odbor CPRD-a u svojim zaključnim napomenama kritički konstatirao da su mjere štednje koje su usvojili EU i njegove države članice pogoršale životni standard osoba s invaliditetom i dovele do većih razina siromaštva i socijalne isključenosti kao i do rezova u socijalnim uslugama, potpori obiteljima i uslugama koje se pružaju u zajednici;

3. podsjeća da je Odbor CPRD-a izrazio duboku zabrinutost zbog neizvjesne situacije osoba s invaliditetom u aktualnoj migracijskoj krizi u EU-u, osobito zato što su izbjeglice, migranti i tražitelji azila s invaliditetom u EU-u zadržani u uvjetima u kojima im se ne pruža odgovarajuća potpora te u okolini koja im nije u razumnoj mjeri prilagođena; stoga poziva Komisiju da ispravi tu situaciju te agencijama i državama članicama izradi smjernice o tome da restriktivno pritvaranje osoba s invaliditetom u kontekstu migracija i traženja azila nije u skladu s Konvencijom;

4. izražava posebnu zabrinutost za mlade osobe s invaliditetom i osobe s invaliditetom koje su već duže vrijeme nezaposlene; poziva države članice da kao prioritet odrede rad na njihovu uključivanju u tržište rada, primjerice u okviru programa Garancija za mlade;

5. poziva Komisiju da pripremi sveobuhvatnu, ambicioznu i dugoročnu Europske strategije za osobe s invaliditetom za razdoblje nakon 2020. godine koja:

a)  uključuje jasno određena prioritetna područja koja obuhvaćaju sve odredbe CRPD-a i u kojima se odražavaju opće napomene Odbora CRPD-a, uključujući definicije ključnih pojmova, a posebno zajedničku definiciju „invaliditeta” na razini EU-a i u svim područjima politike EU-a, te kojima se uzimaju u obzir zaključne napomene  Odbora CRPD-a EU-u usvojene 2015. godine;

b)  sadrži ambiciozne i jasne ciljeve, uključujući popis planiranih mjera s jasnim vremenskim okvirima i dodijeljenim resursima u sljedećim tematskim područjima: ravnopravnost, participacija, slobodno kretanje i samostalan život, pristupačnost, zapošljavanje i osposobljavanje, obrazovanje i kultura, siromaštvo i socijalna isključenost, vanjsko djelovanje, sloboda od nasilja i zlostavljanja, uključivanje pitanja u vezi s invaliditetom u politike i podizanje razine osviještenosti;

c)  sadrži zadana vremenska razdoblja i raspored provedbe;

d)  odražava raznolikost osoba s invaliditetom i njihove potrebe, uključujući putem usmjerenog djelovanja;

e)  uključuje prava svih osoba s invaliditetom u svim politikama i svim područjima;

f)  prepoznaje i odgovara na višestruke i višedimenzionalne oblike diskriminacije s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom;

g)  uključuje pristup koji je prilagođen potrebama djece;

h)  podupire rodno osviještenu politiku;

i)  usmjerena je na odrasle osobe s invaliditetom, s posebnim naglaskom na osobama s intelektualnim poteškoćama i njihovoj budućnosti nakon smrti osobe koja se brine za njih;

j)  uključuje adekvatan mehanizam praćenja s jasnim mjerilima i pokazateljima za koji su osigurana odgovarajuća sredstva;

 

k)  olakšava povezanost među različitim područjima politike na razini EU-a i prilagodljivost strategije novim područjima politike i izazovima koji nadilaze okvire odredbi CRPD-a, kao što su digitalizacija i nove tehnologije, automatizacija i umjetna inteligencija;

l)  dosljedna je s drugim inicijativama i strategijama EU-a i integrira nastavak strategije Europa 2020. te inicijativa u okviru europskog stupa socijalnih prava i plana za socijalnu Europu;

m)  dodjeljuje odgovarajući proračun za provedbu i praćenje strategije nakon 2020., uključujući namjenjivanje odgovarajućih proračunskih sredstava za okvir EU-a za provedbu CRPD-a, kojim se promiče, štiti i prati provedba CRPD-a u pitanjima u nadležnosti EU-a (tj. u zakonodavstvu i politikama EU-a i u javnoj upravi EU-a);

n)  promiče suradnju s tijelima vlasti, poduzećima, socijalnim partnerima i civilnim društvom na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se osigurala pravilna provedba strategije za razdoblje nakon 2020.;

o)  popularizira jednak pristup uslugama za osobe s invaliditetom, uključujući pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i zapošljavanju, javnom prijevozu, stanovanju, kulturi, sportu i razonodi te drugim područjima uklanjanjem prepreka za društveno sudjelovanje i primjenom načela univerzalnog dizajna u infrastrukturnim i digitalnim ulaganjima diljem EU-a;

p)  osigurava da jedan od prioriteta strategije bude učinkovito promicanje i podupiranje socijalne ekonomije;

 

6. naglašava potrebu za dosljednošću između strategije za razdoblje nakon 2020. i okvira usmjerenog na osobe s kroničnim bolestima, uključujući mjere za poticanje zapošljavanja, s obzirom na to da strategije usmjerene na osobe s invaliditetom ne obuhvaćaju nužno njihove potrebe;

7. ističe važnost sveobuhvatnog definiranja i primjene pristupačnosti te vrijednosti kao osnove prema kojoj bi osobe s invaliditetom imale jednake mogućnosti, priznate CRPD-om, te u skladu s općom napomenom br. 2 CRPD-a, uzimajući u obzir različitih potreba osoba s invaliditetom i promicanja univerzalnog dizajna kao načela EU-a;

8. poziva države članice da u potpunosti provedu i kontinuirano prate sve zakonodavstvo povezano s pristupačnošću, uključujući Europski akt o pristupačnosti[30], Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama, telekomunikacijski paket i Direktivu o pristupačnosti interneta[31], kao i relevantne propise povezane s prijevozom i pravima putnika; ustraje u tome da praćenje ne bi trebalo provoditi samoprocjenom, već da bi ga trebalo provoditi neovisno tijelo u kojem su zastupljene osobe s invaliditetom; stoga poziva Komisiju da olakša provedbu i osnuje Europski odbor za pristup radi praćenja provedbe zakonodavstva EU-a o pristupačnosti;

9. poziva Komisiju da Europski akt o pristupačnosti iskoristi kao temelj za donošenje čvrstog okvira EU-a za pristupačno i uključivo okruženje s potpuno pristupačnim javnim prostorima, uslugama, što uključuje usluge javnog prijevoza te komunikacije i financijske usluge, i izgrađenim okruženjem; poziva Komisiju da ojača prava putnika kako bi se izbjegla daljnja diskriminacija;

10. poziva Komisiju da preispita pravila za Agenciju Europske unije za sigurnost zračnog prometa (EASA) i Međunarodno udruženje zračnih prijevoznika (IATA) kako bi se zaštitila prava putnika s invaliditetom u smislu sigurnosti zaštite njihova tjelesnog integriteta i njihove opreme pri prijevozu, te priznavanja potrebe za dodatnim sjedalima za osobnog asistenta ili za osobe koje su u horizontalnom položaju;

11. podsjeća da su za provedbu svih obveza u vezi s pristupačnošću potrebna dostatna financijska sredstva na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini; poziva Komisiju i države članice da potiču javna ulaganja kojima bi se osobama s invaliditetom zajamčila pristupačnost fizičkog i digitalnog okruženja;

12. izražava zabrinutost zbog činjenice da se na nacionalnoj razini u nedovoljnoj mjeri provodi ex ante uvjet u javnim natječajima kojim se zahtjeva poštovanje pristupačnosti pri kupovini prije potpisivanja ugovora o javnoj nabavi; stoga preporučuje da se uspostavi portal, po uzoru na zelenu javnu nabavu, koji će sadržavati sve smjernice u pogledu pristupačnosti;

13. poziva Komisiju da sa Sudom Europske unije radi na strategijama komunikacije i pristupačnosti da bi se osiguralo da osobe s invaliditetom mogu pristupiti pravosudnom sustavu EU-a;

14. ističe da bi se strategija nakon 2020. trebala temeljiti na međusektorskom, sveobuhvatnom pregledu cjelokupnog zakonodavstva i politike EU-a kako bi bila potpuna usklađena s odredbama UNCRPD-a; ustraje u tome da bi strategija trebala obuhvaćati revidiranu izjavu o nadležnostima koja uključuje sva politička područja u kojima je EU donio zakonske akte i pravno neobvezujuće mjere koje imaju učinak na osobe s invaliditetom, te da bi u sklopu te strategije trebalo predložiti zakonodavne prijedloge s provedbenim mjerama i mjerama praćenja;

15. poziva Komisiju da se pobrine za uključivanje rodno utemeljenog i višedimenzionalnog pristupa borbi protiv brojnih oblika diskriminacije s kojima se suočavaju žene, djevojke i djevojčice s invaliditetom; ustraje u tome da je potrebno prikupljati podatke razvrstane po spolu kako bi se utvrdili oblici međusektorske višestruke diskriminacije s kojom se susreću žene, djevojke i djevojčice s invaliditetom u svim područjima obuhvaćenima Istanbulskom konvencijom i kad god je to relevantno; poziva Komisiju da predstavi konsolidirani prijedlog u okviru strategije za razdoblje nakon 2020. i da donese djelotvorne mjere za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i djecom s invaliditetom, uključujući seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, koje će biti usmjerene na obitelji, zajednice, stručnjake i ustanove; apelira na Europsku uniju, na one države članice koje to još nisu učinile, da ratificiraju Istanbulsku konvenciju;

16. traži da se strategijom za razdoblje nakon 2020. razvije međuinstitucijska struktura za praćenje njezine provedbe primjenom postupaka utvrđenih u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva[32]; naglašava da bi kontaktne točke za pitanja invaliditeta trebale postojati u svim institucijama i agencijama EU-a, a središnja kontaktna točka trebala bi se nalaziti u Glavnom tajništvu Komisije; naglašava da bi te kontaktne točke trebale primati potporu preko odgovarajućega međuinstitucijskog mehanizma radi koordinacije provedbe CRPD-a u institucijama i agencijama EU-a; naglašava da međuinstitucijski mehanizam postoji kako bi se olakšala suradnja između Komisije, Parlamenta i Vijeća, te da bi se njihovi predsjednici trebali sastati na početku svakog mandata; u tom pogledu naglašava da su institucije EU-a kao javne uprave dužne poštovati CRPD u svim aspektima;

17. apelira na Komisiju da pripremi strategiju nakon 2020. uz blisku, konstruktivnu i sustavnu uključenost osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji i organizacija koje ih predstavljaju te da osigura da Komisija, zajedno s državama članicama, s njima blisko surađuje na provedbi, nadzoru i evaluaciji strategije nakon 2020., pa i s pomoću odgovarajućih sredstava i izgradnje kapaciteta;

18. poziva Komisiju da uključi reviziju strategije svake tri godine s jasno definiranom ulogom za okvir EU-a za CRPD te da u toj reviziji sustavno i aktivno angažira osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju (i na razini EU-a i na nacionalnoj razini);

19. ističe potrebu za neprestanim nadzorom provedbe CRPD-a; u tom kontekstu traži:

(a) prikupljanje (s pravno utvrđenim mjerama za zaštitu) jasnih podataka raščlanjenih prema vrsti invaliditeta, dobi, spolu i faktorima relevantnima za praćenje napretka u provedbi CRPD-a i za uklanjanje prepreka s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju pri ostvarivanju svojih prava;

(b) dodjelu odgovarajućih resursa okviru EU-a za nadzor CRPD-a kako bi mogao ispunjavati svoje funkcije neovisno i primjereno;

(c) fleksibilan mehanizam kojim se mogu pružiti poticaji za optimalnu provedbu CRPD-a, kao što su nagrade za pristupačnost grada osobama s invaliditetom i relevantne inicijative na nacionalnoj razini;

20. poziva Komisiju da osigura da će se strategijom za razdoblje nakon 2020. posebno promicati zajamčeni pristup zapošljavanju, te strukovnom i stručnom osposobljavanju, uključivom obrazovanju, cjenovno pristupačnim kvalitetnim zdravstvenim uslugama, digitalnim uslugama i sportskim aktivnostima za osobe s invaliditetom, pa i tako što će se osigurati pružanje adekvatnih fizičkih uvjeta na radnom mjestu u razumnim granicama i plaće za osobe s invaliditetom na istoj razini kao i za zaposlenike bez invaliditeta te izbjegavanje i sprečavanje mogućnosti za sve druge vrste diskriminacije; poziva države članice da dodatno razviju i/ili bolje provedu mjere kojima se promiče sudjelovanje osoba s invaliditetom na tržištu rada i da zakonski priznaju kao radnike osobe s invaliditetom koje rade u zaštićenim radionicama te da se pobrinu da one imaju pravo na jednaku socijalnu zaštitu kao i ostali radnici; poziva Komisiju da potiče razvoj kvalitetnih okvira za pripravništvo te da potiče i razvija mogućnosti osposobljavanja s pomoću naukovanja za osobe s invaliditetom; poziva Komisiju da u buduća izvješća uvrsti primjere najbolje prakse kako bi se poslodavcima omogućilo da na djelotvoran način provedu zakonodavstvo povezano s invaliditetom; poziva Komisiju da prizna, promiče i štiti uključiva poduzeća kako bi se stvorila stalna radna mjesta za osobe s invaliditetom na tržištu rada; ističe potencijal poduzeća i organizacija socijalne ekonomije u olakšavanju uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada; poziva Komisiju da iz Europskog socijalnog fonda pruži ciljanu potporu za socijalnu ekonomiju;

21. naglašava da je ključno zajamčiti visoku razinu usluga i pomoći osobama s invaliditetom; stoga smatra da je potrebno utvrditi minimalne standarde na razini EU-a kako bi se zajamčilo ispunjavanje svih potreba osoba s invaliditetom;

22. poziva Komisiju da revidira Direktivu o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi kako bi je uskladila s CRPD-om s ciljem da se osobama s invaliditetom zajamči pristup cjenovno pristupačnoj i kvalitetnoj prekograničnoj zdravstvenoj skrbi;

23. poziva države članice da osobama s invaliditetom pruže pristup rodno osjetljivim zdravstvenim uslugama, što se odnosi i na medicinsku rehabilitaciju i, po potrebi, dugotrajnu skrb;

24. smatra da žene i djevojčice s invaliditetom moraju imati puni pristup zdravstvenoj skrbi koja odgovara njihovim posebnim potrebama, uključujući ginekološke konzultacije, liječničke preglede, planiranje obitelji i prilagođenu podršku tijekom trudnoće; potiče EU da pri provedbi strategije za razdoblje nakon 2020. vodi računa o tim uslugama;

25. naglašava da je gluhoslijepim osobama potrebna dodatna skrb koju pružaju stručnjaci sa specijaliziranim i kvalificiranim znanjem kao i tumači za gluhoslijepe; poziva države članice da priznaju crveno-bijeli štap kao simbol gluhoslijepih pješaka kako bi gluhoslijepe osobe postale vidljivije u prometu;

26. poziva Komisiju da zajamči da osobe koje su lišene poslovne sposobnosti mogu ostvarivati sva prava sadržana u Ugovorima i zakonodavstvu Europske unije;

27. sa žaljenjem napominje da aktualne europske politike o pravima djeteta ne sadržavaju u dovoljnoj mjeri sveobuhvatnu strategiju za dječake i djevojčice s invaliditetom utemeljenu na pravima ili mjere za zaštitu njihovih prava i da se u strategijama za osobe s invaliditetom ona nedovoljno razmatraju ili ističu;

28. poziva Komisiju da poboljša pristup osnovnim uslugama i socijalnim pravima za ugroženu djecu (posebno zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, predškolskom odgoju i obrazovanju, prehrani i stanovanju);

29. poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da EU bude predvodnik u promicanju prava osoba s invaliditetom te da promiču ratifikaciju CRPD-a u cijelome svijetu; poziva stručnu radnu skupinu Komisije za ravnopravnost pod nadzorom povjerenika za ravnopravnost da sustavno uvršćuje prava osoba s invaliditetom u sve relevantne zakone, odluke, politike i programe EU-a; poziva na potpunu integraciju perspektive prava osoba s invaliditetom u sve aspekte europskog stupa socijalnih prava, u Strategiju za ravnopravnost spolova, s posebnim naglaskom na borbi protiv nasilja, u programe Erasmus + i Jamstvo za mlade, mehanizam za pravednu tranziciju, Jamstvo za djecu, predstojeću Zelenu knjigu o starenju, u Europski semestar i vanjsku politiku EU-a te naglašava potrebu za Jamstvom za prava osoba s invaliditetom kako bi se osobama s invaliditetom pomoglo pri zapošljavanju, pripravništvu, zapošljavanju i daljnjem obrazovanju; podsjeća Komisiju da to prati i unutar institucija EU-a;

30. poziva stručnu radnu skupinu Komisije da uspostavi i održava sustavna savjetovanja s osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih predstavljaju;

31. naglašava da je pravo na neovisan život i na uključenost u zajednicu ključno za ostvarivanje mnogih drugih prava sadržanih u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, među kojima su ravnopravnost i nediskriminacija, autonomija i sloboda, pravna sposobnost i sloboda kretanja;

32. poziva Komisiju da aktivno promiče prelazak s institucionalne skrbi i/ili segregacije na potporu u zajednici, uključujući osobnu pomoć, i uključive usluge (opće i prilagođene) u svim političkim instrumentima i inicijativama EU-a; nadalje poziva Komisiju da osigura da opći napredak u deinstitucionalizaciji bude pokazatelj u pregledu socijalnih pokazatelja EU-a;

33. poziva države članice da potiču sudjelovanje ubrzavanjem postupka deinstitucionalizacije u zadanom vremenskom okviru i prelaskom sa zamjenskog odlučivanja na odlučivanje uz potporu; poziva države članice da osiguraju da deinstitucionalizacija nikad ne dovodi do toga da osobe s invaliditetom postaju beskućnici zbog nepostojanja odgovarajućeg i/ili pristupačnog smještaja;

34. poziva Komisiju da zauzme čvrst stav o činjenici da je opća dostupnost glavnih usluga koje se temelje na zajednici ključna za prelazak s institucionalne skrbi na život u zajednici;

35. poziva Komisiju da promiče slobodu kretanja osoba s invaliditetom;

36. poziva Komisiju da osmisli mjere na razini EU-a kako bi se osiguralo da sve gospodarski aktivne osobe s invaliditetom mogu ostvarivati svoju slobodu kretanja i uživati slobodu kretanja i rada u inozemstvu na ravnopravnoj osnovi s drugima;

37. poziva Komisiju da očuva korištenje sredstava EU-a u skladu s CRPD-om i osigura da sredstva EU-a neće doprinositi izgradnji ili preuređivanju ustanova za institucionalnu skrb ili kakvih drugih okružja koja bi lako mogla postati ustanove ili projektima koji ne uključuju u znatnoj mjeri osobe s invaliditetom, članove njihovih obitelji i organizacije koje ih predstavljaju te da se neće ulagati u strukture koje su nepristupačne osobama s invaliditetom;

38. poziva Komisiju da osigura da sredstva EU-a ne doprinose neetičkom istraživanju, nedobrovoljnoj sterilizaciji ili kršenju reprodukcijskih prava osoba s invaliditetom;

39. poziva Komisiju da uvidi da su osobe s intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama posebno podložne eksperimentalnim pristupima i liječenju, koji nemaju čvrstu znanstvenu bazu dokaza i mogu prouzročiti znatnu štetu;

40. ustraje u tome da bi fondovi EU-a trebali biti usmjereni na promicanje uključivih i pristupačnih okružja, usluga, praksi i uređaja primjenom pristupa univerzalnog dizajna i dajući prednost deinstitucionalizaciji, uključujući snažnu potporu osobnoj pomoći i samostalnom življenju; poziva Komisiju da promiče inicijative kojima će se zajamčiti da usluge podrške koje se financiraju iz fondova EU-a ispunjavaju potrebe osoba s invaliditetom; naglašava da bi se sredstva trebala aktivno ulagati u istraživanje kako bi se razvila bolja i pristupačnija pomoćna tehnologija za osobe s invaliditetom; poziva na aktivno komuniciranje s osobama s invaliditetom, članovima njihovih obitelji i organizacijama koje ih predstavljaju u svim programima koje financira EU;

41. poziva Europski revizorski sud da ispita jesu li mogućnosti koje financira EU dostupne osobama s invaliditetom;

42. poziva Komisiju da se pobrine za to da svi projekti i infrastruktura koji se u trećim zemljama financiraju sredstvima EU-a budu pristupačni i uključivi za osobe s invaliditetom te da se sredstva EU-a ulože u provedbu i praćenje CRPD-a i izgradnju kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom;

43. poziva Komisiju i države članice da osiguraju potpunu usklađenost strategije EU-a i mjera država članica s ciljevima održivog razvoja i Programom Ujedinjenih naroda do 2030. kao glavnim globalnim okvirom za djelovanje radi postizanja održivosti, ravnopravnosti i uključenosti, uključujući invaliditet kao horizontalno pitanje u ciljevima održivog razvoja br. 4, 8, 10,11 i 17;

44. poziva Komisiju da neovisno o novoj europskoj strategiji za osobe s invaliditetom bude predvodnik u provedbi ciljeva održivog razvoja u svojem vanjskom djelovanju na način kojim se obuhvaća aspekt invaliditeta donošenjem jasnog, transparentnog i uključivog plana za postizanje tih ciljeva;

45. pozdravlja nedavno donesenu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi, a posebno uvođenje dopusta za pružatelja skrbi od pet radnih dana godišnje; poziva države članice da brzo provedu tu direktivu i potiče ih da poduzmu više od minimalnih zahtjeva utvrđenih u njoj, pa i uvođenjem prava na plaćen očinski, roditeljski i skrbnički dopust; potiče države članice da uvedu mjere za skrbnički dopust, očinski dopust i roditeljski dopust te fleksibilne radne uvjete koji su prilagođeni posebnim potrebama roditelja u osobito nepovoljnom položaju, kao što su roditelji s invaliditetom ili roditelji djece s invaliditetom ili s dugotrajnom bolešću; poziva sve države članice da osiguraju odgovarajuću potporu, i financijsku i profesionalnu, osobama koje skrbe o članovima obitelji s invaliditetom koji s njima žive u istom domu; naglašava da činjenica da se moraju brinuti o svojoj rodbini često negativno utječe na njihov obiteljski i profesionalni život i može dovesti do isključenosti i diskriminacije;

46. poziva Komisiju da uspostavi mehanizme za koordinaciju prenosivosti i prilagodljivosti naknada i usluga za osobe s invaliditetom među državama članicama i da proširi pilot-projekt iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom na sve države članice i tako ga prenese i na područja izvan kulture i sporta, te da zajamči da se europska parkirna karta za osobe s invaliditetom u potpunosti poštuje u svim državama članicama; naglašava da su takve mjere ključne kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom diljem EU-a mogu pristupiti potpori za osobe s invaliditetom, a da pritom ne moraju prolaziti zasebne procjene u svakoj državi članici; poziva države članice da u svoje zakonodavstvo uvrste priznavanje posebnih vrsta invaliditeta kako bi se zadovoljile i obuhvatile njihove specifične potrebe (primjerice, gluhosljepoća);

47. poziva Komisiju da promiče strukturnu uključenost osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji i organizacija koje ih predstavljaju u svim fazama donošenja odluka, na nacionalnoj razini i na razini EU-a, te da financira izgradnju kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom kako bi im se omogućilo strukturno sudjelovanje u svim odlukama koje se na njih odnose; poziva Komisiju da razvije inicijative kojima se promiče samozastupanje i politička participacija osoba s invaliditetom te poziva države članice da ojačaju nacionalne inicijative u tom pogledu;

48. poziva Komisiju da promiče bolju koordinaciju među nacionalnim uslugama potpore i uspostavu kontaktnih točaka u svim državama članicama kako bi se građane EU-a s invaliditetom informiralo o njihovim socijalnim pravima i uslugama potpore koje mogu primati;

49. poziva Komisiju da u suradnji s privatnim sektorom uspostavi jedan portal koji bi sadržavao sve instrumente čiji je cilj optimalno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu;

50. podsjeća na pravo osoba s invaliditetom na odgovarajući životni standard i socijalnu zaštitu, posebno financijsku pomoć i privremenu skrb; poziva Komisiju da osigura da će u Europsku strategiju za osobe s invaliditetom do 2030. biti uključene posebne mjere za promicanje uključivih sustava socijalne zaštite diljem EU-a, čime bi se jamčio pristup pogodnostima i uslugama za osobe s invaliditetom tijekom cijelog njihova života; poziva države članice da utvrde minimalnu razinu socijalne zaštite za osobe s invaliditetom koja bi im jamčila primjeren životni standard;

51. poziva Komisiju i Vijeće da na temelju preporuke Vijeća o pristupu socijalnoj zaštiti[33] i Prijedloga uredbe o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti[34] svim građanima EU-a omogući pristup uslugama socijalne potpore diljem EU-a. To je u skladu s preporukom Odbora CRPD-a;

52. poziva Komisiju i države članice da osmisle sveobuhvatnu kampanju u kojoj će sudjelovati osobe s invaliditetom, članovi njihovih obitelji i organizacije koje ih predstavljaju, koja će biti dostupna u pristupačnim formatima, uključujući lako čitljivu verziju, te na nacionalnim znakovnim jezicima kako bi se među osobama s invaliditetom, nositeljima dužnosti i u društvu općenito podigla razina osviještenosti o CRPD-u, pravima i potrebama osoba s invaliditetom i preprekama s kojima se suočavaju; poziva Komisiju i države članice na promicanje, koordiniranje i izrađivanje edukativnoga materijala koji se može koristiti u državama članicama kako bi se promicali pozitivni stavovi o osobama s invaliditetom i poboljšala njihova uključenost;

53. poziva EU i države članice da financiraju osposobljavanje namijenjeno osobama s invaliditetom, njihovim organizacijama, sindikatima, savezima poslodavaca, tijelima za pitanja ravnopravnosti, civilnim službenicima, te osposobljavanje koje ti subjekti provode, o načelu nediskriminacije, uključujući višestruku i višedimenzionalnu diskriminaciju te razumnu prilagodbu;

54. poziva sve države članice da pruže potporu socijalnom radu (tj. socijalnim radnicima i osobama aktivnima u tom području) i jačaju njegov status;

55. poziva Komisiju da za strategije uspostavi jasan mehanizam odgovornosti, kontrole i sankcija;

56. poziva sve države članice da se hitno uhvate u koštac s problemom beskućništva usvajanjem dugoročnih i integriranih strategija povezanih s beskućništvom koje vode prema stjecanju kuće na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te da uvide posebne rizike s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, uključujući one na spektru autizma;

57. poziva države članice da potvrde svoju predanost promicanju, zaštiti i jamčenju toga da osobe s invaliditetom u potpunosti i jednako uživaju sva ljudska prava i temeljne slobode, uključujući pravo na slobodno kretanje i boravak te pravo na glasovanje na izborima u skladu s člankom 12. CRPD-a, da zajamče poštovanje njihova urođenog dostojanstva provedbom i pomnim praćenjem provedbe strategije nakon 2020. uz konkretno sudjelovanje osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji ili predstavnika organizacija, u suradnji s tijelima vlasti, socijalnim partnerima i civilnim društvom na razini EU-a i na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te da dodijele adekvatne ljudske i financijske resurse za njezinu provedbu;

58. poziva sve države članice da razviju vlastite nacionalne strategije za osobe s invaliditetom kako bi se promicalo sveobuhvatno razvijanje jednakosti osoba s invaliditetom i riješilo pitanje provedbe CRPD-a;

59. poziva države članice da razviju nacionalne strategije, uzimajući u obzir najbolje prakse u drugim državama članicama, kako bi se zajamčila ispravna provedba CRPD-a;

60. poziva Europsku uniju i sve države članice da ratificiraju Fakultativni protokol CRPD-a;

61. poziva sve države članice da izvješćuju o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom;

62. poziva države članice da izvijeste o mjerama poduzetima na temelju nacionalnih preporuka koje je dao Odbor za prava osoba s invaliditetom, nakon što ocijene svoju provedbu CRPD-a;

63. naglašava važnost postizanja sporazuma što je prije moguće; poziva Vijeće da pokrene stvari s mrtve točke kako bi se postiglo pragmatično rješenje i da bez odgađanja ubrzaju donošenje horizontalne direktive EU-a protiv diskriminacije čiji je prijedlog Komisija podnijela 2008. godine i koji je Parlament naknadno odobrio; smatra da je to preduvjet za konsolidiran i dosljedan pravni okvir EU-a koji će građanima pružati zaštitu od diskriminacije na osnovi vjere i uvjerenja, invaliditeta, dobi i seksualne orijentacije izvan zapošljavanja; napominje da se ne bi trebalo prihvatiti nikakvo neopravdano ograničavanje područja primjene te direktive; smatra da je konsolidacija pravnog okvira EU-a u pitanjima borbe protiv zločina iz mržnje također ključan element s obzirom na to da su slična djela zastupljena i u radnom okruženju;

64. preporučuje da EU strukturno integrira europsku strategiju za osobe s invaliditetom u postupak Europskog semestra;

65. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica i država kandidatkinja, Agenciji EU-a za temeljna prava, Revizorskom sudu, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, radi distribucije podnacionalnim parlamentima i vijećima, Vijeću Europe i Ujedinjenim narodima.

 

 

 

 

 

 

[1] SL L 23, 27.1.2010., str. 35.

[2] SL C 340, 15.12.2010., str. 11.

[3] SL L 151, 7.6. 2019., str. 70.

[4] SL L 327, 2.12. 2016., str. 1.

[5] SL L 303, 28.11.2018., str. 69.

[6] SL L 303, 2.12.2000., str. 16.

[7] SL C 204, 13.6.2018., str. 179.

[8] SL L 321, 17.12.2018, str. 36.

[9] SL C 137 E, 27.5.2010., str. 68.

[10] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.

[11] SL C 356, 4.10.2018., str. 110.

[12] SL C 101, 16.3.2018., str. 138.

[13] SL C 353, 27.9.2016., str. 41.

[14] SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9.

[15] SL C 212 E, 5.8.2010., str. 23.

[16] SL C 187, 18.7.2018., str. 236.

[17] SL C 379, 7.12.1998., str. 66.

[18] SL C 224, 27.6.2018., str. 68.

[19] SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

[20] SL L 347, 20.12. 2013., str. 289.

[21] SL L 347, 20.12.2013., str. 470.

[22] SL L 347, 20.12.2013., str. 487. – 548.

[23] Taj broj prema istraživanju EU-SILC-a iz 2016. uključuje 99 milijuna ljudi i 1 milijun ljudi za koje se procjenjuje da su u odvojenim smještajnim ustanovama te stoga nisu zastupljeni u anketi;

[24] Presude Europskog suda od 11. travnja 2013. u spojenim predmetima C-335/11 i C-337/11, stavci 29. – 30.; od 18. ožujka 2018. u predmetu C-363/12, točka 73.; i od 22. svibnja 2014. u predmetu C-356/12.

[26] Eurofound (2019.), How to respond to chronic health problems in the workplace?, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg.

[27] https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/DDN-20191029-2

[28] Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12.7.2019., str. 79.).

[29] Prijedlog zajedničkog izvješća Komisije COM(2019)0653.

[30] SL L 151, 7.6.2019., str. 70.

[31] SL L 327, 2.12.2016., str. 1.

[32] SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

[33] SL C 387, 15.11.2019.

[34]https://oeil.secure.europarl.europa.eu/oeil/popups/ficheprocedure.do?reference=2016/0397(COD)&l=en

Posljednje ažuriranje: 9. ožujka 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti