PRIJEDLOG REZOLUCIJE o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19
6.7.2020 - (2020/2691(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Petra De Sutter
u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0216/2020
B9-0220/2020
Rezolucija Europskog parlamenta o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir članke 4., 6., 9., 114., 153., 169. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 168.,
– uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 35.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica[1],
– uzimajući u obzir manifest Svjetske zdravstvene organizacije o oporavku od pandemije bolesti COVID-19 s naglaskom na zdravlje i okoliš[2],
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je bolest COVID-19 otkrila međuovisnost ljudskog zdravlja i zdravlja našeg planeta te naše ranjivosti; budući da je pojava zoonotskih bolesti koje se prenose sa životinja na ljude pogoršana antropogenim klimatskim promjenama, uništavanjem biološke raznolikosti i degradacijom okoliša;
B. budući da se u manifestu Svjetske zdravstvene organizacije o oporavku od pandemije bolesti COVID-19 s naglaskom na zdravlje i okoliš utvrđuje šest odredbi za zdrav i ekološki oporavak:
a. Zaštita i očuvanje izvora ljudskog zdravlja: prirode;
b. Ulaganje u ključne usluge, od vode i odvodnje do čiste energije u zdravstvenim ustanovama;
c. Osiguravanje brze i zdrave energetske tranzicije;
d. Promicanje zdravih i održivih prehrambenih sustava;
e. Izgradnja zdravih gradova ugodnih za život;
f. Prestanak korištenja novca poreznih obveznika za financiranje onečišćenja;
C. budući da će se ova rezolucija usredotočiti na uže područje primjene politika javnog zdravlja kako je navedeno u članku 168. i članku 114. UFEU-a;
D. budući da je bolešću COVID-19 naglašena činjenica da Europska unija nema dovoljno snažnih alata za rješavanje hitne zdravstvene situacije kao što je širenje nove zarazne bolesti, koja po svojoj prirodi ne poznaje granice;
E. budući da je pravo na tjelesno i mentalno zdravlje temeljno ljudsko pravo; budući da svaka osoba, bez diskriminacije, ima pravo na pristup modernoj i sveobuhvatnoj zdravstvenoj skrbi; budući da je univerzalno zdravstveno osiguranje cilj održivog razvoja koji su se sve potpisnice obvezale ostvariti do 2030.;
F. budući da Europska unija ima znatnu nadležnost u području javnog zdravlja, ali zdravstveni sustavi ostaju u nadležnosti država članica, uz minimalnu suradnju na razini EU-a;
G. budući da se člankom 168. UFEU-a propisuje da se „u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije, osigurava visok stupanj zaštite zdravlja ljudi”, a Sud Europske unije u više je navrata presudio da EU može ostvarivati ciljeve javnog zdravlja mjerama unutarnjeg tržišta;
H. budući da će povjerenje javnosti u EU ovisiti o spremnosti i sposobnosti Komisije, agencija EU-a i država članica da surađuju u pitanjima zdravlja;
I. budući da EU trenutačno regulira proizvode koji utječu na zdravlje i zdravstvene posljedice, uključujući duhan, alkohol, hranu i kemikalije te farmaceutske i medicinske proizvode;
J. budući da u obliku Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi[3] postoji propis i politika EU-a kojom se uređuju klinička ispitivanja i koordinacija zdravstvenih sustava; budući da su u tijeku rasprave o prijedlogu procjene zdravstvenih tehnologija;
K. budući da se istraživanja u području zdravlja financiraju iz inicijative Obzor 2020. i nadolazećeg programa Obzor Europa, Zdravstvenog programa te nadolazećeg programa EU4Health, kao i iz drugih fondova EU-a;
L. budući da su Europska agencija za lijekove (EMA), Europska agencija za kemikalije i Europska agencija za sigurnost hrane izvršne agencije s važnim funkcijama u području javnog zdravlja;
M. budući da je tijekom trenutačne zdravstvene krize infrastruktura za odgovor na hitne situacije stavljena na kušnju do krajnjih granica, uključujući Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti, Odluku o prekograničnim prijetnjama zdravlju[4] i Mehanizam Unije za civilnu zaštitu;
N. budući da su zdravstveni djelatnici izloženi neprihvatljivo visokim rizicima i da su u nekim slučajevima bili prisiljeni donositi odluke o tome tko može a tko ne može dobiti zdravstvenu skrb;
O. budući da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 promijenila radne uvjete mnogih radnika u Europi i otvorila nova pitanja u pogledu zdravlja i sigurnosti na radnome mjestu;
P. budući da su zdravstvena kriza prouzročena bolešću COVID-19 i njezino širenje diljem Europe otkrili razliku u kapacitetima zdravstvenih sustava država članica i pokazali da države članice ovise o susjednim zemljama s dovoljno otpornim sustavima;
Q. budući da je prekogranična suradnja od ključne važnosti, posebno u vremenima zdravstvene krize;
R. budući da bi, u nedostatku koordinacije na europskoj razini, stvaranje međunarodnih zaliha moglo dovesti do neravnoteže na tržištu i pogoršati nestašicu osnovnih lijekova, cjepiva i osobne zaštitne opreme duž globalnih lanaca opskrbe;
S. budući da se mjerama koje usvajaju EU i države članice moraju poštovati prava osoba s invaliditetom, u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;
T. budući da je zbog različitih pristupa prikupljanju podataka o bolesti COVID-19 u EU-u teško uspoređivati podatke na razini Unije;
U. budući da su neke države članice znatno pogođene odljevom mozgova, a visokokvalificirani zdravstveni djelatnici odabiru raditi u državama članicama u kojima su plaće i uvjeti bolji nego u njihovim zemljama;
V. budući da se zajednička nabava EU-a uspješno koristi za osobnu zaštitnu opremu, komplete za testiranje, respiratore i određene lijekove, iako se mehanizam pokazao sporijim i manje učinkovitim nego što je potrebno;
W. budući da su u okviru pričuve rescEU prikupljeni ključni resursi kao što su maske, respiratori i laboratorijska oprema, koji će se rasporediti tamo gdje je to najpotrebnije;
X. budući da su tijekom zdravstvene krize izazvane bolešću COVID-19 uvedeni razni ad hoc aranžmani, uključujući stručnu skupinu Komisije te smjernice za liječenje pacijenata i slanje zdravstvenih radnika u druge države članice;
Y. budući da se gubitak europske suverenosti i neovisnosti u području zdravstva može pripisati premještanju proizvodnje; budući da farmaceutski lanci opskrbe ovise o aktivnim farmaceutskim sastojcima ili generičkim lijekovima koji se proizvode u trećim zemljama, ponekad u samo jednom postrojenju na globalnoj razini; budući da su zabrane izvoza nametnute tijekom zdravstvene krize izazvane bolešću COVID-19 pokazale opasnost od oslanjanja na takve lance opskrbe;
Z. budući da su države članice tijekom krize izazvane bolešću COVID-19 uvelike previdjele posljedice epidemije virusa za mentalno zdravlje;
AA. budući da kriza prouzročena bolešću COVID-19 i ostali zdravstveni izazovi unutar granica EU-a ne znače da EU može zanemariti svoju odgovornost u području zdravlja prema osobama kojima je potrebna pomoć na njegovom teritoriju i izvan njegovih granica;
1. smatra da je stiglo vrijeme za jačanje nadležnosti u području javnog zdravlja na razini EU-a; naglašava da jačanje suradnje EU-a u području zdravlja ne bi trebalo biti ograničeno na bolju pripremljenost za krizu; naglašava potrebu da se zdravstvene politike usredotoče na javni interes;
2. poziva Komisiju da podrži pristup „zdravlje u svim politikama” kojim se uzimaju u obzir utjecaj javne politike na zdravstvene sustave, odrednice zdravlja, nejednakosti i dobrobit te čiji je cilj horizontalno integrirati zdravstvene aspekte u sve relevantne politike, kao što su poljoprivreda, trgovina, okoliš, klima, promet i istraživanje;
3. poziva države članice da hitno provedu testiranja otpornosti na stres svojih sustava zdravstvene skrbi kako bi se provjerilo jesu li spremni za moguće ponovno izbijanje bolesti COVID-19 i za buduće zdravstvene krize; poziva Komisiju da koordinira taj rad i uspostavi zajedničke parametre;
4. poziva Komisiju da predloži direktivu o minimalnim standardima za kvalitetnu zdravstvenu skrb na temelju rezultata testiranja otpornosti na stres, održavajući pritom nadležnost država članica u organizaciji i financiranju njihovih sustava zdravstvene skrbi te upravljanju njima, ali i jamčeći sigurnost pacijenata, pristojan rad i standarde zapošljavanja za zdravstvene radnike te europsku otpornost u odnosu na pandemije i druge krize javnog zdravlja;
5. poziva Komisiju da uspostavi europski indeks zdravstvene skrbi kako bi se pratio napredak zdravstvenih sustava u EU-u;
6. poziva Komisiju da u okviru Europskog semestra obuhvati zdravstvene pokazatelje;
7. smatra da su snažniji zdravstveni sustavi u EU-u od ključne važnosti za jačanje pripravnosti na krize; smatra da to iziskuje više ulaganja u sustave javnog zdravlja te bolje radne uvjete i osposobljavanje zdravstvenih radnika;
8. poziva Komisiju da predloži europski mehanizam za odgovor na zdravstvene krize kojim bi se formalizirale metode rada uspostavljene tijekom zdravstvene krize uzrokovane bolešću COVID-19, nadovezujući se na mjere predviđene Direktivom o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi i Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu; poziva na osnivanje odjela za upravljanje zdravstvenim krizama koji bi vodio europski mehanizam za odgovor na zdravstvene krize, a koji bi koordinirao Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti i vodili povjerenik za zdravlje i povjerenik za upravljanje krizama, zajedno s Europskom agencijom za lijekove i stručnim povjerenstvom; poziva na to da se taj odjel opremi planom za hitne slučajeve povezane s pandemijom kako bi se osigurao koordinirani odgovor;
9. poziva na jačanje kapaciteta pričuve rescEU, uključujući kapacitet za stvaranje zaliha i kapacitet medicinskih timova za hitne slučajeve; poziva na stvaranje baza podataka u kojima bi se objedinile sve potrebne informacije o zalihama lijekova, dostupnim krevetima za intenzivnu njegu i medicinskim uređajima u državama članicama; poziva države članice i pogranične regije da prodube prekograničnu suradnju u području zdravstvene skrbi uklanjanjem administrativnih prepreka i poticanjem sporazuma među bolnicama;
10. poziva Komisiju da osigura transparentnost u okviru djelovanja pričuve rescEU i kriterija za distribuciju zaliha; apelira na Komisiju da izradi smjernice kako bi se zajamčilo da su nacionalne inicijative za stvaranje zaliha razmjerne potrebama i da se njima ne stvaraju neželjene posljedice u državama članicama;
11. smatra da bi se Unija trebala moći osloniti na mobilizaciju zdravstvenih djelatnika u okviru europske zdravstvene jedinice osnovane radi pružanja brze medicinske pomoći i stručnog znanja u području javnog zdravlja u svim državama članicama;
12. poziva EU da u suradnji s državama članicama izradi i uključi posebne planove za održavanje pristupa liječenju i skrbi za kronično bolesne pacijente i osobe s invaliditetom u EU-u u vrijeme pandemije; ističe da se posebna pozornost treba posvetiti ravnopravnom pristupu zdravstvenoj skrbi i pritom osigurati dostatna sredstva, odgovarajuću opremu i osoblje za skrb u zajednici i usluge potpore, što je svakodnevno potrebno osobama s invaliditetom;
13. poziva Komisiju, države članice i globalne partnere da osiguraju brz, pravedan, jednak i cjenovno pristupačan pristup budućim cjepivima i liječenjima u vezi s COVID-om 19 čim postanu dostupni;
14. ističe strateški interes i vrijednost ulaganja u mrežu proizvođača i dobavljača sa sjedištem u Europi, u zamjenu za preuzimanje obveze u pogledu pitanja kao što su transparentnost, sljedivost, dostupnost i pristupačnost proizvodnje i distribucije u lancu opskrbe kako bi se osiguralo da su lijekovi jednako dostupni u svim regijama po primjerenoj cijeni;
15. ustraje u tome da sva javno financirana istraživanja moraju ostati u javnoj domeni; poziva Komisiju i farmaceutske kompanije da uspostave potpunu transparentnost u pogledu rezultata istraživanja i razvoja financiranih javnim sredstvima kako bi se kroz uvjete patentiranja i licenciranja osigurao povrat ulaganja u javno zdravlje i na taj način odrazila struktura financiranja istraživanja i razvoja;
16. poziva EU i države članice da službeno podrže pričuvu za pristup tehnologijama u borbi protiv bolesti COVID-19 i da javna sredstva uvjetuju sudjelovanjem u toj pričuvi, omogućujući pri tome maksimalnu razmjenu znanja, intelektualnog vlasništva i podataka povezanih sa zdravstvenim tehnologijama za borbu protiv COVID-a 19 u korist svih zemalja i građana;
17. poziva Komisiju i države članice da uvedu kolektivne zaštitne mjere u korist javnosti, kao što su transparentnost u pogledu javnih doprinosa, klauzule o dostupnosti i pristupačnosti te neisključive licencije za iskorištavanje konačnih proizvoda, u svim trenutačnim i budućim pozivima na financiranje i ulaganja;
18. apelira na države članice da izdaju obvezne licencije za životno važne lijekove u slučaju da treće zemlje ne dijele cjepivo i/ili liječenje ili odgovarajuće znanje;
19. poziva Komisiju da procijeni utjecaj poticaja povezanih s intelektualnim vlasništvom na biomedicinske inovacije općenito i da istraži vjerodostojne i učinkovite alternative za ekskluzivnu zaštitu u području financiranja medicinskog istraživanja i razvoja kao što su brojni alati utemeljeni na mehanizmima razdvajanja;
20. poziva na to da se dodatna sredstva u programima Obzor 2020. i Obzor Europa posebno usmjere na klinička ispitivanja i nove lijekove koji imaju jasnu društvenu vrijednost uz javno objavljivanje rezultata;
21. poziva da se zajednička nabava EU-a koristi za kupnju cjepiva protiv COVID-a 19 i za liječenje te bolesti te da se ona sustavnije koristi kako bi se izbjeglo međusobno natjecanje država članica te kako bi se osigurao jednak i cjenovno pristupačan pristup važnim lijekovima i medicinskim proizvodima, posebno novim inovativnim antibioticima, novim cjepivima i kurativnim lijekovima te lijekovima za rijetke bolesti;
22. poziva Komisiju da revidira mehanizam zajedničke javne nabave u skladu s Odlukom o prekograničnim prijetnjama zdravlju i da predloži novi propis kojim bi se zajednička javna nabava EU-a učinila bržom i učinkovitijom u slučaju zdravstvene krize te kako bi se osigurao jednak i cjenovno pristupačan pristup novim liječenjima;
23. poziva Komisiju i države članice da predstave novi prijedlog revizije Direktive 89/105/EEZ[5] o transparentnosti cijena, uz jamstvo transparentnosti troškova istraživanja i razvoja i stavljanje država članica u ravnopravan položaj u pregovorima s proizvođačima lijekova koji se ne nabavljaju zajednički;
24. poziva na brzu provedbu uvelike zakašnjele Uredbe o kliničkim ispitivanjima[6] kako bi se osigurala transparentnost rezultata kliničkih ispitivanja i olakšala veća prekogranična klinička ispitivanja;
25. poziva na to da se farmaceutskom strategijom za Europu riješe problemi lanaca opskrbe farmaceutskim proizvodima u EU-u i svijetu; ta bi strategija trebala uključivati zakonodavne mjere, politike i poticaje za pokretanje proizvodnje osnovnih aktivnih farmaceutskih sastojaka i lijekova u EU-u kako bi se u svakom trenutku osigurala opskrba i cjenovno pristupačan pristup, ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u okviru strateškog pristupa farmaceutskim proizvodima u okolišu; smatra da se farmaceutskom strategijom za Europu ne bi trebale dovoditi u pitanje mjere poduzete u okviru strateškog pristupa farmaceutskim proizvodima u okolišu;
26. poziva EU da osnuje javne i neovisne opskrbne lance i laboratorije koji će moći proizvoditi najmanje 20 % aktivnih farmaceutskih sastojaka i osnovnih lijekova kako bi se osigurala javna sigurnosna mreža na tržištu lijekova u EU-u; smatra da bi to trebalo pomoći EU-u da bude otporniji i da bolje štiti građane od nestašice lijekova i tvrdog pregovaranja farmaceutske industrije; poziva na to da se u svakoj državi članici uspostave obvezni nacionalni popisi lijekova i medicinskih proizvoda te da se Komisiji i Europskoj agenciji za lijekove dostavljaju informacije kako bi se osiguralo da se eventualna nestašica može predvidjeti i riješiti;
27. poziva Komisiju da izmijeni farmaceutsko zakonodavstvo kako bi se dopustila odstupanja od podataka i isključivog prava za stavljanja u promet ako postoji potreba za javnim zdravljem i ako je izdana obvezna ili vladina licencija;
28. poziva Komisiju i države članice da ojačaju rad u pogledu odgovornosti nositelja odobrenja za stavljanje u promet u vezi s obvezama neprekinute opskrbe iz članka 81. Direktive 2001/83/EZ; poziva Komisiju da pojasni obveze iz primjenjivih smjernica te da promiče povećano tržišno natjecanje i sigurnost opskrbe cjepivima i osnovnim lijekovima;
29. poziva Komisiju da procijeni učinak paralelne trgovine na nestašicu lijekova u državama članicama, uključujući ublažavanje nestašice lijekova, te da na odgovarajući način riješi probleme, uključujući moguće nezakonite primjene sustava kvota opskrbe kao sredstva za uvođenje zakonodavstva o zabrani paralelnog izvoza, poduzimanjem potrebnih mjera kako bi se osiguralo da lijekovi pravodobno dođu do svih pacijenata u EU-u;
30. poziva na reviziju Uredbe (EZ) br. 141/2000[7] o lijekovima za rijetke bolesti kako bi se poništio „teret dokaza” za klauzulu isključivog prava stavljanja u promet na deset godina kako bi nositelj odobrenja za stavljanje u promet morao dokazati da proizvod nije dovoljno profitabilan da bi se pokrili troškovi istraživanja i razvoja;
31. poziva Komisiju da izradi ciljane smjernice o Direktivi o javnoj nabavi[8] u vezi s dodjelom natječaja farmaceutskom sektoru; poziva na to da se te smjernice temelje na „ekonomski najpovoljnijoj ponudi”, čime bi se javnom naručitelju omogućilo da uzme u obzir kriterije koji odražavaju kvalitativne, tehničke i održive aspekte podnošenja ponude kao i cijenu;
32. poziva Komisiju da predloži revidirani mandat Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti kako bi se znatno povećali njegov proračun, osoblje i kompetencije a da bi mu se omogućilo da u svakom trenutku pruža zaštitu javnog zdravlja na svjetskoj razini, uključujući tijekom epidemija;
33. poziva na snažniju ulogu Europske agencije za lijekove u praćenju i izbjegavanju nestašica lijekova te u koordinaciji osmišljavanja i odobravanja kliničkih ispitivanja EU-a u kriznim vremenima;
34. poziva na jačanje uloge Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu kako bi se osiguralo da se zdravstveni radnici ne izlažu riziku;
35. poziva da se u određenim slučajevima ojačaju i uvedu obvezujuće zdravstvene smjernice EU-a, kao što su akcijski planovi EU-a o otpornosti na antimikrobna sredstva i cijepljenju koje bi trebalo ojačati obvezujućim mjerama kako bi se upotreba antimikrobnih sredstava za ljude ograničila na ono što je strogo potrebno te europska iskaznica cijepljenja za građane; poziva na to da smjernice Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti o zdravstvenoj krizi uzrokovanoj bolešću COVID-19 budu obvezne, kao što su metode bilježenja smrtnih slučajeva i oporavaka;
36. poziva Komisiju da u suradnji s civilnim društvom predloži stvaranje europskog prostora za zdravstvene podatke koji bi služio potrebama pacijenata i zdravstvenih djelatnika i kojim bi se u potpunosti poštovao europski okvir za zaštitu podataka kako bi se poboljšala standardizacija, razmjena podataka te usvajanje i promicanje međunarodnih standarda za zdravstvene podatke; naglašava da bi digitalno zdravlje trebalo doprinijeti boljem zdravlju za sve i ne bi trebalo dovesti do veće nejednakosti;
37. naglašava da je, kako bi se smanjio rizik od budućih epidemija, potrebno učiniti više od samog ranog otkrivanja i kontrole izbijanja bolesti te smanjenja rizika na izvoru;
38. čvrsto vjeruje u pristup „Jedno zdravlje” kojim se povezuju zdravlje ljudi, zdravlje životinja i zaštita okoliša; smatra da je borba protiv klimatskih promjena, degradacije okoliša, gubitka biološke raznolikosti i neodrživih metoda proizvodnje hrane od ključne važnosti za zaštitu ljudskog zdravlja;
39. odlučno poziva Uniju i njezine države članice da Međuvladinu znanstveno-političku platformu o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava pozovu na pokretanje detaljnog znanstvenog ispitivanja poveznice između pandemija, kao što su COVID-19, svinjska gripa, MERS i SARS, koje su izazvane prijenosom patogena sa životinja na čovjeka i degradacije biološke raznolikosti, deforestacije i drugih promjena u uporabi zemljišta kako bi se donositelje odluka informiralo o strategijama biološke raznolikosti kojima se rizici od takvih zoonoza svode na najmanju moguću mjeru;
40. ističe potrebu da prevencija bude prioritet, što pogoduje i zdravlju građana i nacionalnim proračunima za zdravstvo;
41. poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere za borbu protiv odrednica zdravlja kao što su pušenje, konzumacija alkohola, loša prehrana, onečišćenje zraka, izloženost opasnim kemikalijama i zdravstvene nejednakosti kako bi se poboljšali rezultati u području zdravstva;
42. poziva na proširenje europskih referentnih mreža kako bi obuhvatile zarazne bolesti i zoonoze;
43. poziva Komisiju da osmisli strategiju za „otpornu Europu” koja bi se sastojala od karte procjene rizika i mogućnosti za osiguravanje dobrog upravljanja i ulaganja u zdravstvene sustave i odgovora na pandemiju na europskoj razini, uključujući otporne lance opskrbe u EU-u;
44. poziva na koordinirani, skupni i otvoreni pristup u području istraživanja, uz snažniju ulogu Komisije u koordinaciji zdravstvenih istraživanja kako bi se izbjeglo udvostručavanje rada i kako bi se istraživanja usmjerila prema rezultatima, uključujući potrebne lijekove, cjepiva, medicinske uređaje i opremu;
45. poziva na osnivanje europskog istraživačkog vijeća koje bi izradilo i provelo plan za istraživanje u području zdravlja i povezalo novostečeno znanje s paneuropskom zdravstvenom politikom;
46. toplo pozdravlja povećanje predloženog proračuna za novi program EU4Health;
47. poziva Komisiju da predloži daljnje ažuriranje strateškog okvira EU-a za zdravlje i sigurnost, uključujući zakonodavstvo o pravu na isključivanje, novu direktivu o mišićno-koštanim poremećajima povezanima s radom i novu direktivu o mentalnoj dobrobiti na radu kako bi se anksioznost, depresija i kronična iscrpljenost (engl. burn-out) prepoznali kao profesionalne bolesti;
48. poziva na donošenje akcijskog plana EU-a za razdoblje 2021. – 2027. o mentalnom zdravlju, uz jednaku pozornost na biomedicinske i psihosocijalne čimbenike lošeg mentalnog zdravlja;
49. poziva EU da u potpunosti surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim međunarodnim tijelima u borbi protiv zaraznih bolesti, postizanju univerzalnog zdravstvenog osiguranja za sve i jačanju zdravstvenih sustava na globalnoj razini;
50. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiju.
- [1] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.
- [2] https://www.who.int/docs/default-source/climate-change/who-manifesto-for-a-healthy-and-green-post-covid-recovery.pdf?sfvrsn=f32ecfa7_6
- [3] SL L 88, 4.4.2011., str. 45.
-
[4] SL L 293, 5.11.2013., str. 1.
- [5] SL L 40, 11.2.1989., str. 8.
-
[6] SL L 158, 27.5.2014., str. 1.
- [7] SL L 18, 22.1.2000., str. 1.
-
[8] SL L 94, 28.3.2014., str. 65.