Postupak : 2020/2532(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0422/2020

Podneseni tekstovi :

B9-0422/2020

Rasprave :

PV 17/12/2020 - 3
CRE 17/12/2020 - 3

Glasovanja :

PV 17/12/2020 - 9
PV 17/12/2020 - 15

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2020)0382

<Date>{11/12/2020}11.12.2020</Date>
<NoDocSe>B9-0422/2020</NoDocSe>
PDF 215kWORD 61k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B9-0075/2020</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 136. stavkom 5. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama</Titre>

<DocRef>(2020/2532(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Lídia Pereira, Marek Paweł Balt, Nils Torvalds, Pär Holmgren, Petros Kokkalis</Depute>

<Commission>{ENVI}u ime Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane</Commission>

</RepeatBlock-By>

AMANDMANI

B9-0422/2020

Rezolucija Europskog parlamenta o strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama

(2020/2532(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (engl. United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC) i Kyotski protokol uz tu konvenciju,

 uzimajući u obzir sporazum donesen 12. prosinca 2015. na 21. sastanku Konferencije stranaka UNFCCC-a (COP21) održanom u Parizu (Pariški sporazum),

 uzimajući u obzir strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama iz travnja 2013. i prateće radne dokumente službi,

 uzimajući u obzir izvješće Komisije od 12. studenog 2018. o provedbi strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2013)0738),

 uzimajući u obzir izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš iz 2018. o odstupanjima u razini prilagodbe,

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

 uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) od 4. ožujka 2020. (COM(2020)0080),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote” (COM(2020)0380),

 uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenu „Strategija ‘od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

 uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladina panela o klimatskim promjenama (engl. Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC) o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C, njegovo peto izvješće o procjeni (AR5) i objedinjeno izvješće o toj temi, posebno izvješće o klimatskim promjenama i tlu te posebno izvješće o oceanima i kriosferi u kontekstu klimatskih promjena,

 uzimajući u obzir izvješće o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava koje je 31. svibnja 2019. objavila Međuvladina znanstveno-politička platforma o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (engl. Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services, IBPES),

 uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 33/2018 naslovljeno „Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”,

 uzimajući u obzir vodeće izvješće o prilagodbi klimatskim promjenama iz 2019. koje je sastavila Globalna komisija za prilagodbu naslovljeno „Adapt Now: A Global Call for Leadership on Climate Resilience”,

 uzimajući u obzir EU-ov Sedmi program djelovanja za okoliš do 2020. i njegovu viziju za 2050.,

 uzimajući u obzir Program UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15)[1],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu[2],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi[3],

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 25. siječnja 2017. utemeljeno na pokazateljima i naslovljeno „Klimatske promjene, učinci i ranjivost u Europi 2016.”,

 uzimajući u obzir procjenu pokazatelja Europske agencije za okoliš od 2. travnja 2019. naslovljenu „Gospodarski gubici prouzročeni ekstremnim klimatskim promjenama u Europi”,

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. rujna 2019. naslovljeno „Prilagodba klimatskim promjenama u poljoprivrednom sektoru u Europi”,

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europski okoliš ‒ stanje i izgledi 2020.: znanje za tranziciju prema održivoj Europi”,

 uzimajući u obzir znanstveno mišljenje nezavisne skupine glavnih znanstvenih savjetnika Komisije od 29. lipnja 2020. o prilagodbi učincima na zdravlje povezanima s klimatskim promjenama,

 uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 8. rujna 2020. naslovljeno „Zdrav okoliš, zdravi životi: Kako okoliš utječe na zdravlje i dobrobit u Europi”,

 uzimajući u obzir UN-ov Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030.,

 uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike[4],

 uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/741 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode[5],

 uzimajući u obzir okvir za prilagodbu iz Cancuna,

 uzimajući u obzir Varšavski međunarodni mehanizam za gubitke i štetu povezane s utjecajima klimatskih promjena,

 uzimajući u obzir Direktivu 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava[6],

 uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o mjerama poduzetima u vezi s europskom građanskom inicijativom Right2Water (Pravo na vodu)[7],

 uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 33/2018 naslovljeno „Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”,

 uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 25/2018 naslovljeno „Direktiva o poplavama: napredak u procjeni rizika, a u području planiranja i provedbe potrebna su poboljšanja”,

 uzimajući u obzir izvješća Komisije s projekcijama gospodarskih učinaka klimatskih promjena u sektorima EU-a na temelju analize ,odozdo prema gore’ (izvješća PESETA), a posebno izvješće PESETA III iz 2018. i izvješće PESETA IV iz 2020.,

 uzimajući u obzir pitanje Komisiji o strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (O-000075/2020B9-0075/2020),

 uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

 uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A. budući da ekosustavi (posebno bioraznolikost), društveni i gospodarski sektor (produbljivanje nejednakosti) i zdravlje ljudi već snose dalekosežne posljedice opaženih klimatskih promjena; budući da je važno spriječiti pojavu višestrukih i često međusobno povezanih prijetnji za ekosustave i divlje vrste, među kojima su gubitak i degradacija staništa; budući da se i dalje opažaju učinci klimatskih promjena u svijetu i u EU-u i budući da postoje dodatni dokazi da će buduće klimatske promjene dovesti do povećanog broja ekstremnih klimatskih događaja u mnogim regijama EU-a i u trećim zemljama, i da će potaknuti invaziju prijenosnika zaraznih bolesti, što bi moglo dovesti do ponovne pojave zaraznih bolesti koje su bile iskorijenjene u EU-u; budući da prilagodba klimatskim promjenama nije samo u interesu gospodarstva EU-a, već je nužna i za dobrobit stanovništva;

B. budući da klimatske promjene različito utječu i da će, kako se predviđa, i u budućnosti različito utjecati na različite države članice, regije i sektore u EU-u; budući da su priobalne i otočne regije posebno osjetljive na učinke klimatskih promjena; budući da se sposobnost prilagodbe znatno razlikuje među regijama EU-a i da je sposobnost prilagodbe otočnih i najudaljenijih regija EU-a ograničena; budući da bi strategije prilagodbe trebale također potaknuti prijelaz na održiv razvoj u osjetljivim područjima, kao što su otoci, na temelju rješenja koja su prihvatljiva za okoliš i utemeljena na prirodi; budući da će u Sredozemlju biti izraženije učinci u vidu smrtnosti ljudi povezane s vrućinom, nestašice vode, dezertifikacije, dezertifikacije, gubitka staništa i šumskih požara;

C. budući da su zbog klimatskih promjena ugroženi koraljni grebeni i mangrovi, ključni prirodni ponori ugljika;

D. budući da je zdravlje tla ključan čimbenik za ublažavanje učinaka dezertifikacije jer je tlo najveći spremnik ugljika i okosnica svih ekosustava i poljoprivrednih kultura, ima znatan kapacitet zadržavanja vode i važnu ulogu u poboljšanju društvene otpornosti na promjene u okolišu;

E. budući da su vodni sektor, poljoprivreda i ribarstvo, šumarstvo te kopnena i morska bioraznolikost usko povezani međusobno, ali i s promjenjivim modelima korištenja tla i promjenama u stanovništvu; budući da posljedice klimatskih promjena u drugim dijelovima svijeta mogu utjecati na EU kroz trgovinu, međunarodne financijske tokove, javno zdravlje, migracije i sigurnost;

F. budući da je ukupna potrošnja energije u vodnom sektoru u EU-u velika i da bi trebala biti učinkovitija kako bi se doprinijelo ostvarenju ciljeva Pariškog sporazuma i klimatskih ciljeva EU-a do 2030., kao i ugljične neutralnosti do 2050.;

G. budući da Okvirna direktiva o vodama ne sadrži posebne odredbe za suočavanje s posljedicama klimatskih promjena; budući da Komisija u svojoj komunikaciji o europskom zelenom planu priznaje da se prirodne funkcije površinskih i podzemnih voda moraju obnoviti;

H. budući da su u Europskoj uniji zgrade odgovorne za otprilike 40 % potrošnje energije i 36 % emisija CO2 i budući da je stoga njihova temeljita obnova, uključujući postupnu temeljitu obnovu, ključna za postizanje EU-ova cilja nulte stope neto emisija stakleničkih plinova do 2050.;

I. budući da je Europska agencija za okoliš procijenila da su ekstremne vremenske prilike i klimatske pojave u 28 država članica EU-a u razdoblju od 1980. do 2017. odgovarale iznosu od 426 milijardi EUR u monetarnom smislu te da je najavila da se očekuje da će troškovi nastali zbog štete prouzročene klimatskim promjenama biti visoki, čak i uz provedbu Pariškog sporazuma; budući da bi te troškove trebalo uzeti u obzir u analizi troškova i koristi mjera koje će se provesti; budući da se ulaganjima otpornima na klimatske promjene mogu ograničiti negativni učinci klimatskih promjena i tako smanjiti troškovi prilagodbe; budući da će učinci klimatskih promjena izvan EU-a vjerojatno imati brojne gospodarske, socijalne i političke posljedice za EU, među ostalim kroz trgovinu, međunarodne financijske tokove, raseljavenje potaknuto klimatskim promjenama i sigurnost; budući da potrebna ulaganja u prilagodbu klimatskim promjenama još nisu procijenjena ni uključena u podatke o klimi iz višegodišnjeg financijskog okvira;

J. budući da se klimatske promjene i njihove posljedice mogu znatno smanjiti ambicioznom globalnom politikom ublažavanja sukladnom s ciljem ublažavanja klimatskih promjena iz Pariškog sporazuma; budući da trenutačne obveze u pogledu smanjenja emisija nisu dovoljne za ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma i da će rezultirati globalnim porastom temperature od više od 3 °C u odnosu na razine iz predindustrijskog razdoblja;

K. budući da je prilagodba klimatskim promjenama nužna kako bi se preduhitrile i savladale sadašnje i buduće štetne posljedice klimatskih promjena i kako bi se spriječili ili smanjili kratkoročni, srednjoročni i dugoročni rizici od klimatskih promjena; budući da je čvrsta strategija prilagodbe EU-a ključna za pripremu osjetljivih regija i sektora; budući da bi se zajednički međunarodni napori, među ostalim oni u pogledu održivog razvoja, bioraznolikosti i smanjenja rizika od katastrofa, trebali bolje integrirati u novu strategiju;

L. budući da će mehanizmi za financiranje mjera prilagodbe na gubitke i štete ili raseljavanje zbog klimatskih promjena biti djelotvornije ako žene, uključujući žene u lokalnim zajednicama, budu mogle potpuno sudjelovati u procesu njihove izrade, donošenju odluka i provedbi; budući da se uvažavanjem znanja žena, uključujući znanje lokalnih i i autohtonih zajednica, može ostvariti napredak u upravljanju katastrofama, povećati bioraznolikost, poboljšati upravljanje vodama, povećati sigurnost opskrbe hranom, spriječiti dezertifikacija, zaštititi šume, osigurati brz prelazak na tehnologije koje koriste obnovljivu energiju i poduprijeti javno zdravstvo;

M. budući da će na ljude, posebno na neke ranjive skupine (starije osobe, djecu, radnike na otvorenom i beskućnike) utjecati zdravstveni opasnosti povezane s klimatskim promjenama; budući da su među tim opasnostima i sve veći pobol i smrtnost zbog ekstremnih vremenskih pojava (toplinski valovi, oluje, poplave, šumski požari) i pojava zaraznih bolesti (na čije širenje, vrijeme i intenzitet utječu promjene temperature, vlažnosti i padalina); budući da bi promjene u ekosustavima mogle povećati i rizik od zaraznih bolesti;

N. budući da će prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije predviđene klimatske promjene do 2030. prouzročiti oko 250 000 dodatnih smrtnih slučajeva godišnje;

O. budući da obnova ekosustava, npr. šuma, travnjaka, tresetišta i močvarnih zemljišta, donosi pozitivne promjene u ravnoteži ugljika dotičnog sustava korištenja tla te je istodobno mjera ublažavanja i prilagodbe;

P. budući da se ulaganjem u sprečavanje ekoloških katastrofa može učinkovito poboljšati prilagodba klimatskim promjenama i smanjiti učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih pojava povezanih s klimom;

Q. budući da, prema posebnom izvješću IPCC-a iz 2019. o klimatskim promjenama i tlu, očuvanje visokougljičnih ekosustava ima neposredan pozitivni učinak u pogledu klimatskih promjena; budući da pozitivni učinak obnove i drugih mjera u sustavima korištenja tla nije neposredan;

R. budući da je cilj postizanja dobrog ekološkog stanja vodnih cjelina od ključne važnosti za prilagodbu jer je ekološko stanje vodnih cjelina zbog klimatskih promjena pod sve većim pritiskom;

Opće napomene

1. ističe da je prilagodba potrebna kako bi Unija u cjelini i sve zemlje i regije mogle maksimalno smanjiti negativne učinke klimatskih promjena i istodobno provesti ambiciozne mjere ublažavanja kako bi nastavile s naporima za ograničavanje globalnog zatopljenja ispod 1,5 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama, u potpunosti iskoristiti prilike za klimatski otporan rast i održiv razvoj i maksimizirati dodatne prednosti s drugim okolišnim politikama i zakonodavstvom; u tom kontekstu naglašava svoju čvrstu predanost globalnom cilju prilagodbe kako je definiran Pariškim sporazumom;

2. prepoznaje da su gradovi i regije EU-a već suočeni s dalekosežnim i negativnim učincima klimatskih promjena, među kojima su ekstremne kiše, poplave i suše, te da te pojave predstavljaju ekološki, gospodarski i sigurnosni rizik za lokalne zajednice i poduzeća; smatra da bi se u predstojećoj strategiji trebala odražavati ta hitnost i da bi ona trebala sadržavati odgovarajuće mjere u tom pogledu;

3. predlaže da se sposobnost odgovora Fonda solidarnosti Europske unije dopuni proaktivno planiranom prilagodbom klimatskim promjenama, čime će se smanjiti osjetljivost područja EU-a i njegovih stanovnika tako što će se povećati sposobnost prilagodbe i smanjiti njihova osjetljivost;

4. izražava svoju potporu radu Globalne komisije za prilagodbu koja skreće pozornost na prilagodbu;

5. poziva da se na prilagodbu nanovo stavi jači naglasak; stoga izražava zadovoljstvo činjenicom da će Komisija novu strategiju predstaviti kao ključnu sastavnicu klimatske politike EU-a i traži od nje da je predstavi bez odgađanja; smatra da je to prilika da se pokaže da EU na globalnoj razini predvodi izgradnju globalne klimatske otpornosti povećanim financiranjem te promicanjem znanosti, usluga, tehnologija i praksi za prilagodbu; smatra da bi nova strategija trebala biti sastavni dio europskog zelenog plana kako bi se stvaranjem i očuvanjem sustava s visokom sposobnošću prilagodbe i odgovora u klimi koja se brzo mijenja, poticanjem održivog gospodarskog razvoja, zaštitom kvalitete života i javnog zdravlja, jamčenjem sigurnosti opskrbe vodom i hranom, poštovanjem i zaštitom bioraznolikosti, okretanjem čistim izvorima energije te jamčenjem klimatske i socijalne pravde izgradila otporna Europska unija; pozdravlja poboljšani sustav upravljanja prilagodbom u okviru Europskog propisa o klimi;

6. pozdravlja Komisijinu ocjenu aktualne strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama provedenu u studenom 2018. i prima na znanje njezin zaključak da nisu u potpunosti ispunjeni sveobuhvatni ciljevi te strategije, no da je ostvaren napredak u pogledu svih njezinih pojedinačnih mjera; s tim u vezi smatra da ciljevi utvrđeni u novoj strategiji trebaju biti ambiciozniji kako bi EU bio pripremljen za predviđene negativne učinke klimatskih promjena;

7. poziva da se prilagodba klimatskim promjenama uzme u obzir pri izgradnji i obnovi postojeće infrastrukture, u svim sektorima i u prostornom planiranju, te da se provodi djelotvorna provjera klimatske sukladnosti prostornog planiranja, zgrada, sve relevantne infrastrukture i drugih ulaganja, posebno ex ante ispitivanjem kako bi se procijenila sposobnost projekata da se nose sa srednjoročnim i dugoročnim klimatskim učincima u različitim scenarijima porasta globalne temperature, kako bi se utvrdilo ispunjavaju li uvjete za financiranje sredstvima Unije i osiguralo da se sredstva EU-a učinkovito troše na dugoročne klimatski održive projekte; poziva na reformu inženjerskih standarda i prakse diljem EU-a kako bi se integrirali fizički rizici klimatskih promjena;

8. naglašava da zelena infrastruktura doprinosi prilagodbi klimatskim promjenama jer se njome štiti prirodni kapital, čuvaju prirodna staništa i vrste, osiguravaju dobro ekološko stanje, upravljanje vodama i sigurnost opskrbe hranom;

9. žali zbog činjenice da strategija iz 2013. nije na odgovarajući način odgovorila na hitnost provedbe mjera prilagodbe; poziva na snažnije upravljanje novom strategijom, utvrđivanje prioritetnih područja i potreba za ulaganjima, uključujući provedbu procjene razmjera u kojem ulaganja EU-a doprinose smanjenju ukupne klimatske osjetljivosti Unije, učestaliji postupak revizije s jasnim ciljevima, na odgovarajuću procjenu i pokazatelje na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja za mjerenje napretka u njezinoj provedbi; priznaje da se u svijetu koji se mijenja kao nikada dosad mjere i planovi moraju stalno ažurirati; stoga poziva Komisiju da redovito preispituje i ažurira novu strategiju u skladu s relevantnim odredbama Europskog propisa o klimi;

10. također napominje da je napredak niza lokalnih i regionalnih strategija prilagodbe slabiji nego što se očekivalo i da postoje razlike među državama članicama; poziva države članice da potiču regije na provedbu planova i mjera prilagodbe te da im u tome pomažu; naglašava da bi se u okviru strategija prilagodbe trebale uzeti u obzir teritorijalne posebnosti i lokalno znanje; poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako bi sve regije EU-a uz prilagodbu bile spremne nositi se s posljedicama klimatskih promjena; u tom kontekstu prepoznaje vrijednost Sporazuma gradonačelnika, koji je doveo do pojačane suradnje u prilagodbi na lokalnoj razini te stalnih nacionalnih višerazinskih dijaloga o klimi i energiji, kako je predviđeno Uredbom o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime; traži da prilagodba ima veću ulogu u europskom klimatskom paktu;

11. naglašava važnost upravljanja fizičkim rizicima klimatskih promjena i poziva na uključivanje obveznih procjena klimatskih rizika u strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, uključujući nacionalne planove prilagodbe;

12. poziva da javna nabava bude primjer korištenja klimatski prihvatljivih materijala i usluga;

13. naglašava da je važno da se u novoj strategiji dodatno promiče prilagodba klimatskim promjenama u regijama i gradovima, primjerice promicanjem zakonodavnih okvira koji zahtijevaju odgovarajuće strategije prilagodbe i praćenje na regionalnim i gradskim razinama, nakon odgovarajućeg savjetovanja s relevantnim dionicima, uključujući civilno društvo, organizacije mladih, sindikate i lokalna poduzeća, te uz odgovarajuće financijske poticaje za ostvarenje njihove provedbe; naglašava da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti poboljšanju pripravnosti i sposobnosti prilagodbe najosjetljivijih geografskih područja kao što su priobalna područja, otoci i najudaljenije regije, na koje klimatske promjene posebno utječu zbog prirodnih katastrofa i ekstremnih vremenskih nepogoda; žali zbog toga što u Komisijinoj strategiji prilagodbe iz 2013. uvelike nedostaje rodna perspektiva te insistira na rodnoj perspektivi kojom se u potpunosti uzima u obzir ranjivost žena i djevojčica te podupire rodna ravnopravnost u sudjelovanju;

14. naglašava da je potrebno poboljšati prekograničnu suradnju i koordinaciju u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama i u pogledu brzog odgovora na klimatske katastrofe; u tom kontekstu poziva Komisiju da podupre države članice kad je riječ o razmjeni znanja i najboljih praksi u pogledu različitih napora na prilagodbi klimatskim promjenama na regionalnoj i lokalnoj razini;

15. naglašava potrebu da države članice, regije i gradovi izgrade svoje kapacitete za prilagodbu kako bi se smanjila ranjivost i socijalni učinci klimatskih promjena; poziva Komisiju i agencije EU-a da osiguraju potrebnu izgradnju kapaciteta i osposobljavanje te okvir za dobru razmjenu informacija i najboljih praksi među lokalnim, podnacionalnim i nacionalnim tijelima;

16. naglašava da bi se strategijama prilagodbe trebala poticati i promjena modela u osjetljivim područjima, kao što su otoci, na temelju ekološki prihvatljivih rješenja koja se temelje na prirodi, te da bi se trebala povećati samodostatnost kako bi se osigurali bolji životni uvjeti, uključujući održive i lokalne prakse u poljoprivredi i ribarstvu, održivo upravljanje vodama, intenzivnije korištenje obnovljivih izvore energije itd., u skladu s ciljevima održivog razvoja, kako bi se potaknula njihova otpornost i zaštita njihovih ekosustava;

17. primjećuje da je i dalje potrebno mapirati učinke klimatskih promjena, na primjer u slučaju prirodnih opasnosti; stoga pozdravlja već pokrenuti projekt EU-ovog opservatorija za klimatske promjene i zdravlje, Climate-ADAPT, te potiče Komisiju da ga dodatno razvije i proširi kako bi se njime obuhvatili i drugi sektori;

18. naglašava važnost sinergije i potencijalnih kompromisa između ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe na njih; naglašava činjenicu da je evaluacijom trenutačne strategije prilagodbe utvrđena potreba za dodatnim naglaskom na vezi između prilagodbe i ublažavanja u politikama i planovima; primjećuje da su sinergijski pristupi tim pitanjima ključni i zbog hitnosti klimatske i okolišne krize i zbog potrebe za zaštitom ljudskog zdravlja i jačanjem otpornosti ekoloških i socijalnih sustava, osiguravajući da nitko ne bude zapostavljen; naglašava da se, bez obzira na to što su zajednički napori ključni kako bi se osiguralo učinkovito djelovanje u pogledu ublažavanja zbog njegove globalne prekogranične prirode, posebna pozornost mora se posvetiti i učincima klimatskih promjena i troškovima prilagodbe za svaku regiju, posebno za regije koje se suočavaju s dvostrukim izazovom, odnosno koje doprinose globalnim naporima za ublažavanje klimatskih promjena i istodobno snose sve veće troškove suočavanja s učincima klimatskih promjena;

19. smatra da bi štetni učinci klimatskih promjena mogli potencijalno premašiti sposobnosti prilagodbe država članica; stoga smatra da bi države članice i Unija trebale surađivati kako bi spriječile, svele na najmanju moguću mjeru i riješile pitanje gubitaka i štete povezano s klimatskim promjenama, kako je predviđeno u članku 8. Pariškog sporazuma; prepoznaje da je potrebno dalje razvijati mjere za rješavanje pitanja gubitaka i štete;

20. prepoznaje da su učinci klimatskih promjena prekogranične naravi i da utječu primjerice na trgovinu, migracije i sigurnost; stoga apelira na Komisiju da osigura da nova strategija bude sveobuhvatna i da uključuje cijeli niz klimatskih učinaka;

21. naglašava da EU mora biti spreman za raseljavanje potaknuto klimatskim promjenama i priznaje da je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu ljudskih prava stanovništva koje je ugroženo zbog posljedica klimatskih promjena;

Prirodna rješenja i zelena infrastruktura

22. podsjeća da klimatske promjene i njihove posljedice ne utječu samo na ljude, nego i na bioraznolikost i morske i kopnene ekosustave te da su prema ključnom izvješću IPBES-a klimatske promjene trenutačno treći po važnosti izravni pokretač gubitka bioraznolikosti diljem svijeta te da će održivo stjecanje sredstava za život biti ključno za ublažavanje opasnog antropogenog utjecaja na klimatski sustav i za prilagodbu na njega; stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju veću usklađenost između provedbe mjera prilagodbe i mjera za očuvanje bioraznolikosti koje proizlaze iz strategije za biološku raznolikost do 2030.;

23. potiče razvoj istinski koherentne i otporne transeuropske mreže prirodnih područja koja se sastoji od ekoloških koridora kako bi se spriječila genetska izolacija, omogućila migracija vrsta te održali i poboljšali zdravi ekosustavi i istodobno omogućio razvoj tradicionalne infrastrukture koja je otporna na klimatske promjene;

24. naglašava važnost primjene održivih prirodnih rješenja za prilagodbu te očuvanja i obnove morskih i kopnenih ekosustava koji istodobno mogu doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih, zaštiti bioraznolikosti i borbi protiv različitih vrsta onečišćenja; poziva da se u novu strategiju uključe ambiciozni akcijski planovi za intenzivniju primjenu takvih rješenja, uz odgovarajuće financiranje, uključujući sredstva iz višegodišnjeg financijskog okvira, InvestEU-a i Instrumenta za oporavak i otpornost, te predlaže da se razmotre portfelji dostupnih financijskih proizvoda i poboljšaju uvjeti financiranja kako bi se popravila trenutačna investicijska situacija koja je ispod optimalne razine; nadalje poziva na dobro iskorištavanje programa LIFE kako bi on mogao djelovati kao katalizator za inovacije u prilagodbi i postati prostor za eksperimentiranje, razvoj i pilot-rješenja za izgradnju otpornosti Unije na klimatske rizike;

25. podsjeća da je potrebno procijeniti i dodatno iskoristiti potencijal šuma, stabala i zelene infrastrukture u prilagodbi klimatskim promjenama i pružanju usluga ekosustava kao što su primjerice stabla u gradovima koja uz to što stvaraju druge koristi kao što je poboljšanje kvalitete zraka mogu neutralizirati ekstremne temperature; poziva na pojačanu sadnju stabala u gradovima, na pružanje potpore održivom gospodarenju šumama i na integrirani odgovor na šumske požare, uključujući, na primjer, odgovarajuće osposobljavanje vatrogasaca uključenih u borbu protiv njih, kako bi se šume EU-a zaštitile od uništavanja uzrokovanog ekstremnim klimatskim pojavama; ističe da bi se sve mjere prilagodbe za ponovno pošumljavanje i poljoprivredu trebale temeljiti na najnovijim znanstvenim spoznajama i da bi se trebale provoditi uz potpuno poštovanje ekoloških načela;

26. napominje da je jedan od prioriteta EU-ovog Drugog programa djelovanja za okoliš iz 1977. bilo utvrđivanje šumskih područja koja su najviše očuvana u svom prirodnom stanju i kojima bi stoga trebalo pružiti posebnu zaštitu; nadalje napominje da, iako dosad još nisu poduzete nikakve mjere, EU to smatra prioritetom i u Strategiji za biološku raznolikost do 2030.; poziva Komisiju da uskladi buduću strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama s ciljevima strategije EU-a za biološku raznolikost, posebno u pogledu stroge zaštite svih primarnih šuma i ciljeva očuvanja i obnove;

27. naglašava ulogu netaknutih šumskih ekosustava[8] u prevladavanju okolišnih stresora, uključujući klimatske promjene, zahvaljujući njihovim inherentnim svojstvima koja im omogućuju da maksimalno povećaju svoju sposobnost prilagodbe i uključuju evolucijska obilježja koja su posebno prilagođena za preživljavanje velikih sezonskih promjena temperature i poremećaja na razini krajolika tijekom vremena;

28. naglašava da nekoliko tehnologija omogućuje ponovnu sadnju stabala; shvaća da u nekim slučajevima građevinski radovi koji se provode u gradovima mogu dovesti do uništavanja zelenih površina te u tom kontekstu podržava presađivanje stabala koje im omogućuje novi život na novim, dobro osmišljenim mjestima;

29. poziva Komisiju i države članice da zelenu infrastrukturu za potrebe programiranja, financiranja i ulaganja svrstaju u kategoriju kritične infrastrukture;

30. uviđa da zbog porasta temperature i drugih stresnih uvjeta pate i određene sastavnice zelene infrastrukture i da im, kako bi mogle uspijevati u urbanim područjima, moramo osigurati povoljne uvjete, tlo i vlagu s ciljem da one stvaraju ne samo fizički nego i fiziološki učinak hlađenja; stoga ističe ulogu odgovarajućeg zelenog urbanističkog planiranja u kojem se u obzir uzimaju potrebe raznih sastavnica zelene infrastrukture, a ne samo sadnja stabala;

31. prepoznaje ulogu oceana u prilagodbi klimatskim promjenama i naglašava potrebu za osiguravanjem i promicanjem zdravih i otpornih mora i oceana; podsjeća da se u posebnom izvješću IPCC-a naslovljenom „Ocean i kriosfera u kontekstu klimatskih promjena” navodi da klimatski mehanizmi ovise o zdravlju oceana i morskih ekosustava koji trenutačno trpe posljedice globalnog zagrijavanja, onečišćenja, prekomjernog iskorištavanja morske bioraznolikosti, zakiseljavanja, deoksigenacije i erozije obale; ističe da IPCC podsjeća i na to da su oceani dio rješenja za ublažavanje učinaka klimatskih promjena i prilagodbu na njih te naglašava da je potrebno smanjiti emisije stakleničkih plinova i onečišćenje u ekosustavima te poboljšati prirodne ponore ugljika;

32. ističe da degradacija obalnih i morskih ekosustava ugrožava fizičku i ekonomsku sigurnost te sigurnost opskrbe hranom lokalnih zajednica i gospodarstva općenito te slabi njihovu sposobnost pružanja ključnih usluga ekosustava kao što su osiguravanje hrane, skladištenja ugljika i proizvodnja kisika, kao i sposobnost podupiranja rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama utemeljenih na prirodi;

33. smatra da određena obalna područja zbog povećanja razine mora i prodora slane vode u obalne vodonosnike koji se upotrebljavaju za zahvaćanje pitke vode i u kanalizaciju, kao i zbog ekstremnih vremenskih uvjeta mogu biti pod velikim pritiskom, što može imati posljedice poput izostanka poljoprivrednih prinosa, zagađenja vodnih cjelina, oštećenja infrastrukture i prisilnog raseljavanja; potiče razvoj zelene infrastrukture u priobalnim gradovima, koji se obično nalaze blizu močvarnih područja, kako bi se očuvala biološka raznolikost i priobalni ekosustavi te kako bi se ojačao održivi razvoj gospodarstva, turizma i obalnog krajolika, što pomaže u poboljšanju otpornosti na klimatske promjene u tim osjetljivim područjima, koja su posebno pogođena podizanjem razine mora;

34. podupire inicijative, uključujući razvoj gradskih strategija i bolje prostorno planiranje, kojima je cilj iskorištavanje potencijala krovova i druge infrastrukture kao što su parkovi, gradski vrtovi, zeleni krovovi i zidovi, uređaji za filtriranje zraka, hladni pločnici, porozni beton i druge mjere koje mogu doprinijeti snižavanju visokih temperatura u gradovima, zadržavanju i ponovnoj uporabi oborinskih voda i proizvodnji hrane i istodobno smanjiti onečišćenja zraka, poboljšati kvalitetu života u gradovima, smanjiti rizik za zdravlje ljudi i zaštititi biološku raznolikost, uključujući oprašivače; smatra da infrastruktura, koja između ostalog uključuje ceste, parkirališta, željezničke pruge te energetske i drenažne sustave, mora biti održiva u smislu bioraznolikosti i klimatskih promjena;

35. priznaje da bi procjene utjecaja prostornih planova i urbanog razvoja na vodni sustav koje provode javne vlasti mogle tijelima za planiranje pružiti potrebne savjete o načinima gradnje bez stvaranja problema za vodni sustav; poziva države članice da te procjene ugrade u svoj pristup; poziva države članice da izrade karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava u skladu s člankom 6. Direktive 2007/60/EZ o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, čime bi se smanjio učinak rizika od poplava;

36. podsjeća da klimatske promjene utječu i na količinu i na kvalitetu vode jer manji protok u vodnim cjelinama znači manje razrjeđenost štetnih tvari koje su prijetnja za bioraznolikost, zdravlje ljudi i opskrbu pitkom vodom; stoga poziva na bolje upravljanje vodama u urbanim i ruralnim područjima, uključujući stvaranje održive odvodnje boljim planiranjem zemljišta kojim se čuvaju i oporavljaju prirodni sustavi tokova i mjere prirodnog zadržavanja vode kako bi ublažile poplave i suše, olakšalo ponovno punjenje rezervoara podzemnih voda te osigurala dostupnost vodnih resursa za proizvodnju pitke vode; naglašava da bi mjere prilagodbe u upravljanju vodama trebale biti u skladu s mjerama za poboljšanje održivosti i kružnosti u poljoprivredi, poticanje energetske tranzicije te očuvanje i obnovu ekosustava i bioraznolikosti; u tom pogledu poziva na snažno povezivanje predstojećeg akcijskog plana za postizanje nulte stope onečišćenja vode, zraka i tla te nove strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama;

37. poziva države članice i Komisiju da u potpunosti provedu Direktivu 2000/60/EZ kojom se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice u području vodne politike, čime će se poboljšati kvaliteta voda uzvodno; utvrđuje da mjere za zadržavanje i crpljenje vode iz vodnih cjelina uzvodno utječu, i prekogranično, na vodna tijela nizvodno, što bi moglo ugroziti gospodarski razvoj nizvodnih područja i ograničiti dostupnost resursa pitke vode; poziva na dosljedne političke mjere u svim područjima kako bi se doprinijelo postizanju barem dobrog ekološkog stanja vodnih cjelina u EU-u te naglašava da je od ključne važnosti osigurati ekološki protok u skladu s Okvirnom direktivom o vodama i znatno poboljšanje povezivosti slatkovodnih ekosustava;

38. poziva Komisiju i države članice da dodatno promiču ponovnu uporabu vode kako bi se spriječili sukobi pri raspodjeli između različitih uporaba vode te istodobno osigurala dovoljna dostupnost vodnih resursa za proizvodnju pitke vode, što je ključno za ostvarivanje ljudskog prava na vodu;

39. konstatira visoku potrošnju energije u vodnom sektoru; poziva Komisiju da razmotri mjere energetske učinkovitosti i mogućnost uporabe pročišćenih otpadnih voda kao obnovljivog izvora energije na licu mjesta; primjećuje da postojeća Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda nije revidirana od njezina donošenja 1991.; poziva Komisiju da revidira Direktivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda kako bi se osiguralo da ona pozitivno doprinosi klimatskim i okolišnim ciljevima Unije;

Mjere prilagodbe i usklađenost

40. naglašava potrebu da se prilagodba klimatskim promjenama uključi u sve relevantne politike EU-a za održiviju budućnost, kao što su poljoprivreda i proizvodnja hrane, šumarstvo, promet, trgovina, energetika, okoliš, gospodarenje vodama, zgrade, infrastruktura, industrijska, pomorska i ribarstvena politika, kohezijska politika i lokalni razvoj te socijalne politike, potrebu da se maksimalno povećaju njihove zajednički koristi, kao i potrebu da se osigura usklađenost drugih inicijativa u okviru europskog zelenog plana s mjerama prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja;

41. traži od Komisije da detaljno procijeni utjecaj svih relevantnih zakonodavnih i proračunskih prijedloga na klimu i okoliš te da zajamči njihovu potpunu usklađenost s ciljem ograničavanja globalnog zagrijavanja na manje od 1,5°C;

42. žali zbog činjenice da su politike EU-a u razdoblju 2014. – 2020. omogućile subvencije koje su štetne za klimu i okoliš i koje su doprinijele smanjenju otpornosti ekosustava EU-a; poziva na donošenje mjerodavnih pravila u svim područjima politika kako bi se spriječila takva upotreba javnih sredstava;

43. poziva Komisiju da usvoji ambiciozan pristup za predstojeći val obnove i da donese odgovarajuće inicijative kojima će se osigurati postupna i temeljita obnova s jakim naglaskom na troškovnoj učinkovitosti; u tom kontekstu pozdravlja ambiciju predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da uspostavi „europski Bauhaus” koji će okupiti inženjere, arhitekte i druge kadrove iz građevinskog sektora, kako je istaknula u govoru o stanju Unije 16. rujna 2020. u Europskom parlamentu;

44. poziva na usklađenost nove strategije s globalnim djelovanjem i sporazumima, kao što su Pariški sporazum, ciljevi održivog razvoja i Konvencija o biološkoj raznolikosti; traži od Komisije da u novoj strategiji utvrdi mjere kojima se promiče i olakšava prilagodba izvan EU-a, posebno u najmanje razvijenim zemljama i malim otočnim državama koje su najviše pogođene klimatskim promjenama i porastom razine mora te da u okviru svojeg vanjskog djelovanja pojača tehničku pomoć za zemlje u razvoju i razmjenu najboljih praski s tim zemljama;

45. poziva na donošenje nove strategije za prilagodbu kako bi se promicala i razvila rješenja za prilagodbu s trećim zemljama, posebno u dijelovima svijeta koji su najviše izloženi i najviše pogođeni klimatskim promjenama; također naglašava potrebu za učinkovitom i ciljanom izgradnjom kapaciteta u zemljama u razvoju, širenjem tehnologija za prilagodbu klimatskim promjenama i odgovornostima u okviru opskrbnih lanaca;

46. poziva Komisiju da se brzo i na odgovarajući način uhvati u koštac s dezertifikacijom i degradacijom tla, problemima koji već pogađaju većinu zemalja Unije i koji su se pojavili kao jedna od najvidljivijih posljedica klimatskih promjena te da izradi metodologiju i pokazatelje za procjenu njihovih razmjera; također ističe potrebu za rješavanjem problema nepropusnosti tla; podsjeća na rezultate tematskog izvješća Europskog revizorskog suda naslovljenog „Borba protiv dezertifikacije u EU-u: sve veća prijetnja u pogledu koje je potrebno djelovati odlučnije”, a posebno na potrebu za poboljšanjem pravnog okvira EU-a za tlo, za jačanjem mjera za ispunjavanje obveza koje su preuzele države članice kako bi se postigla neutralnost degradacije tla u EU-u najkasnije do 2030. te za boljim rješavanjem temeljnih uzroka dezertifikacije, posebno neodrživih poljoprivrednih praksi; žali zbog nedostatka posebne politike i djelovanja EU-a u tom pogledu; stoga poziva Komisiju da u okviru strategije za prilagodbu predstavi strategiju EU-a za borbu protiv dezertifikacije; poziva na izdvajanje dostatnih financijskih sredstava za borbu protiv dezertifikacije i degradacije tla;

47. prepoznaje da klimatske promjene imaju nejednake posljedice i činjenicu da se negativni učinci neće razlikovati samo među državama članicama, nego, što je još važnije, među regijama, te da će utjecati na njihove potrebe za mjerama prilagodbe; stoga poziva Komisiju da sastavi smjernice za države članice i regije kako bi im se pomoglo da na najučinkovitiji mogući način usmjere svoje mjere prilagodbe;

48. naglašava da je potrebno poboljšati pripravnost i sposobnost prilagodbe geografskih područja koja su izrazito izložena klimatskim promjenama, kao što su otočne i najudaljenije regije EU-a;

49. prepoznaje da će negativni učinci klimatskih promjena posebno pogoditi siromašne i zapostavljene društvene skupine jer one obično imaju ograničenije sposobnosti prilagodbe i više ovise o klimatski osjetljivim resursima; naglašava da se napori za prilagodbu klimatskim promjenama trebaju usmjeriti na vezu između klimatskih promjena i široko rasprostranjenih socioekonomskih izvora osjetljivosti, uključujući siromaštvo i rodnu nejednakost;

50. poziva na jačanje sustava socijalne zaštite kako bi se najugroženije regije i stanovništvo zaštitilo od negativnih učinaka klimatskih promjena, kao i na utvrđivanje ranjivih skupina pri osmišljavanju pravednih politika prilagodbe na svim relevantnim razinama upravljanja;

51. naglašava da bi mjere prilagodbe trebalo odabrati na temelju analize s više kriterija koji obuhvaćaju učinkovitost, djelotvornost, financijske troškove, usklađenost s ublažavanjem, urbanu perspektivu itd.; poziva Komisiju da izradi definiciju prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se zajamčilo da su sve mjere učinkovite i svrsishodne;

52. ističe rizike loše prilagodbe klimatskim promjenama i s tim povezane troškove; stoga poziva Komisiju da razvije pokazatelje za mjerenje činjenice ispunjava li Unija ciljeve prilagodbe, na temelju predviđenih učinaka;

53. potiče razvoj zajedničkih metodologija i pristupa za praćenje i evaluaciju učinkovitosti mjera prilagodbe te istodobno priznaje da su učinci klimatskih promjena i mjere prilagodbe lokalni i ovise o kontekstu;

Financiranje

54. poziva na povećanje sredstava na svim razinama upravljanja i na mobilizaciju javnih i privatnih ulaganja u prilagodbu; podsjeća na svoje stajalište u skladu s kojim traži da se u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. i instrumenta Next Generation EU odredi cilj potrošnje u području klime od 30 % i cilj potrošnje za biološku raznolikost od 10 %, što bi trebalo doprinijeti i ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih; poziva da se otpornost na klimatske promjene učini ključnim kriterijem u okviru cjelokupnog relevantnog financiranja sredstvima EU-a; smatra da bi Europska investicijska banka kao klimatska banka također trebala financirati mjere za prilagodbu klimatskim promjenama[9]; poziva EIB da kao klimatska banka EU-a na odgovarajući način osigura financijska sredstva EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i da se u svojem Planu za klimatsku banku obveže na veću ambicioznost u pogledu prilagodbe, kao i na jačanje poticaja za mala i srednja poduzeća koja mogu imati ključnu ulogu u razvoju inovativnih održivih rješenja za prilagodbu; naglašava da sljedeći višegodišnji financijski okvir i Fond za oporavak ne bi smjeli dovesti do povećanog pritiska na ekosustave, do njihove smanjene povezivosti niti do njihova prekomjernog iskorištavanja jer će samo održivo korištenje prirode Uniji omogućiti da se prilagodi na opasni antropogeni utjecaj na klimatski sustav i da ga ublaži[10]; poziva na odgovarajuću financijsku potporu za provedbu ciljeva zaštite i obnove iz strategije EU-a za biološku raznolikost; naglašava da financiranje prilagodbe klimatskim promjenama treba biti uključivo i rodno osjetljivo;

55. žali zbog činjenice da se u metodologiji EU-a za praćenje financiranja mjera protiv klimatskih promjena ne pravi razlika između ublažavanja i prilagodbe te što je dodjelu sredstava za klimatske promjene teško pratiti jer se upotrebljava više kao računovodstveni alat nego stvarna potpora za planiranje politika; poziva na to da sustav dodjele sredstava za klimatske promjene bude specifičan za politiku i da uključuje kriterije praćenja koji omogućuju usporedbu među fondovima EU-a te da se pritom u svim proračunskim instrumentima EU-a razlikuje ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama;

56. potiče na bolje korištenje Fonda solidarnosti EU-a kao mehanizma za financiranje „bolje ponovne izgradnje” kojim se potiču i prilagodbe i planiranje usmjereno na budućnost;

57. prepoznaje da prilagodba ima svoju cijenu; međutim, napominje da se očekuje da će cijena nedjelovanja biti puno veća; inzistira na važnosti ulaganja u prilagodbu jer, osim što se njima spašavaju životi i štiti okoliš, preventivne mjere mogu biti isplativije; ističe načelo prevencije i poziva Komisiju da razvije pristupe kojima bi se zajamčilo da se troškovi nastali zbog nepoduzimanja mjera prilagodbe ne prenose na širu javnost te da primjeni načelo „onečišćivać plaća”, čime se odgovornost za prilagodbu prenosi na onečišćivača; poziva EU i države članice da osiguraju da su javna ulaganja otporna na klimatske promjene i da istodobno potiču zelena, održiva privatna ulaganja kako bi ona djelovala kao katalizator za sustavne promjene; smatra da bi načelo nenanošenja štete trebalo biti izričito navedeno u predstojećoj strategiji prilagodbe, posebno kako bi se spriječili negativni učinci na bioraznolikost i izbjegla loša prilagodba;

58. pozdravlja prijedlog Komisije o proširenju djelokruga Fonda solidarnosti EU-a na hitne situacije u području javnog zdravlja poput pandemija;

Podizanje razine osviještenosti te znanje i istraživanje u području prilagodbe

59. ističe važnost podizanja razine osviještenosti o posljedicama klimatskih promjena, kao što su ekstremne vremenske pojave, za, između ostalog, zdravlje i okoliš, i o potrebi za prilagodbom i njezinim prednostima, ne samo među donositeljima odluka, nego i kroz odgovarajuće i kontinuirane informacijske i obrazovne aktivnosti u svim fazama i u svim područjima života; u tom kontekstu žali zbog činjenice da su provedeni proračunski rezovi za važne programe kao što su EU za zdravlje (EU4health) i Erasmus;

60. prepoznaje da nisu uklonjeni prioritetni nedostaci u znanju i da su se pojavili novi; stoga poziva Komisiju da dodatno utvrdi i popuni nedostatke u znanju, i kad je riječ o ključnim sektorima, kako bi se osiguralo donošenje informiranih odluka, daljnjim razvojem alata kao što su Climate-ADAPT i EIT Climate-KIC (Zajednica znanja i inovacija Climate Europskog instituta za inovacije i tehnologiju); u tom pogledu naglašava važnost bolje razmjene znanja među državama članicama, koja je i dalje nedovoljna, te poboljšanja koordinacije u vezi s pitanjima kao što su međunarodna porječja, obrana od poplava, građevinski propisi i izgradnja u potencijalno visokorizičnim zonama; poziva Komisiju da uspostavi forum za analizu prilagodbe i izradu modela kako bi se poboljšala upotreba modela u vezi s učinkom klimatskih promjena i prilagodbom tim promjenama za oblikovanje politika;

61. ističe velik broj inovacija na kojima se temelje projekti i mjere za mjere prilagodbe klimatskim promjenama, kao što su razvoj tehnologije, digitalne usluge itd., te naglašava da EU treba poduprijeti razvoj i provedbu takvih inicijativa;

62. naglašava važnost podupiranja istraživanja i inovacija kroz program Obzor Europa i druge mehanizme financiranja u području prilagodbe klimatskim promjenama, prirodnim rješenjima, zelenim tehnologijama i drugim rješenjima koja mogu pomoći u borbi protiv klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih pojava; također podsjeća na potencijal programa Obzor Europa za poticanje otpornosti građana EU-a na klimatske promjene, čime se doprinosi prilagodbi i kroz društvenu transformaciju; u tom kontekstu žali zbog činjenice da su provedeni golemi rezovi u proračunima u području istraživanja i inovacija za programe kao što je Obzor Europa jer će ti rezovi smanjiti konkurentnost EU-a u području najsuvremenijih tehnologija i rješenja za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama; podsjeća na temeljnu ulogu istraživača u borbi protiv globalnog zagrijavanja i u tom pogledu naglašava važnost tijesne znanstvene suradnje međunarodnih partnera; primjećuje da poljoprivredno europsko inovacijsko partnerstvo (EIP-AGRI) može biti važan alat za razvoj novih tehnologija i praksi za prilagodbu klimatskim promjenama u poljoprivredno-prehrambenim sustavima;

63. ističe da je veoma važno da se mjere prilagodbe temelje na najnovijim znanstvenim spoznajama i dostupnim podacima; u tom kontekstu prima na znanje napore koji su dosad uloženi u okviru programa EU-a kao što je COPERNICUS te naglašava ulogu prisilnog prikupljanja podataka u jamčenju najtočnijih mogućih projekcija; poziva na povećanje istraživanja i razvoja kako bi se pronašla inovativna rješenja za prilagodbu i na ciljanu potporu digitalnim inovacijama koje iskorištavaju moć digitalizacije za održivu transformaciju;

64. napominje da će se učinci klimatskih promjena na zdravlje povećati i da se, prema Izvješću Europske agencije za okoliš o zdravlju i klimatskim promjenama i inicijativi Lancet Countdown, ti učinci tek sada počinju uzimati u obzir; stoga naglašava važnost daljnjeg proučavanja utjecaja klimatskih promjena na ljudsko zdravlje i poziva na ulaganje u istraživanje u tom području, na međusektorsku suradnju u području procjene rizika i nadzora te na povećanu osviještenost i kapacitete u zdravstvenom sektoru, uključujući na lokalnoj razini, kao i na razmjenu najboljih praksi i najnovijih spoznaja o rizicima koje klimatske promjene predstavljaju za ljudsko zdravlje, putem programa EU-a kao što su Obzor Europa i program LIFE; poziva da se prikupljeni podaci integriraju u zajednički europski prostor za zdravstvene podatke;

65. poziva Komisiju da u svojoj strategiji uzme u obzir potrebu da se osigura da države članice imaju zdravstvene sustave otporne na klimatske promjene i sposobne predvidjeti i odgovoriti na posljedice klimatskih promjena za zdravlje ljudi, posebno onih najranjivijih, tako što će u osmišljavanje instrumenata za prilagodbu u potpunosti uključiti zdravstvenu zajednicu; naglašava da bi to trebalo uključivati programe prevencije, planove za mjere prilagodbe i kampanje za podizanje svijesti o učincima klimatskih promjena na zdravlje, uključujući smrt, ozljede, povećani rizik od bolesti koje se prenose hranom i vodom zbog ekstremnih temperatura, poplava i požara, kao i o učincima koji proizlaze iz poremećaja u ekosustavima i nose rizik od bolesti, promijenjenih sezona peluda i alergija; poziva Komisiju da također osigura potrebna sredstva za održavanje i daljnji razvoj mreže za praćenje vektorskih zaraznih bolesti i entomološko nadziranje te njezinu pravilnu provedbu u državama članicama;

Rano upozoravanje i žurni odgovor

66. poziva da se u novoj strategiji stavi veći naglasak na sprečavanje krize i planiranje pripravnosti, upravljanje katastrofama i odgovor na njih, uključujući u slučaju pandemije, na istraživanje svih sinergija s pojačanim i obnovljenim Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu i uz aktivno sudjelovanje agencija EU-a kao što su Europska agencija za okoliš i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti; smatra da bi države članice trebale koordinirati kreiranje takvih planova pripreme s Mehanizmom Europske unije za civilnu zaštitu preko njezina Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije; poziva Komisiju da izradi smjernice za toplinske krize u gradovima i da promiče razmjenu primjera najbolje prakse među državama članicama u tom kontekstu;

67. odlučno poziva države članice da razviju odgovarajuće planove prevencije i brzog odgovora na klimatske katastrofe kao što su toplinski valovi, poplave i suše, u kojima se uzimaju u obzir posebnosti regija, primjerice pograničnih ili priobalnih regije, i koji uključuju mehanizme za prekogranično djelovanje kojima se osigurava podjela odgovornosti i solidarnost među državama članicama i s trećim zemljama; insistira na tome da je potrebno donijeti strategiju prilagodbe za područja i gradove izložene posljedicama klimatskih promjena, na temelju novog inovativnog pristupa sprečavanju rizika i upravljanju rizikom za ekosustave, posebno tako što će se unaprijed utvrditi područja za zadržavanje vode, područja retencije, načini prirodne zaštite i, u slučajevima u kojima je to bitno, umjetne zaštite;

68. zahtijeva od nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da uspostave pravovremene sustave ranog upozoravanja i pripreme odgovarajuće alate za odgovor na ekstremne vremenske pojave i ostale negativne učinke klimatskih promjena, kao i pandemije;

 

°

° °

68. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

 

[1] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0015.

[2] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.

[3] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078.

[4] SL L 327, 22.12.2000., str. 1.

[5] SL L 177, 5.6. 2020., str. 3.

[6] SL L 288, 6.11.2007., str. 27.

[7] SL C 316, 22.9.2017., str. 99.

[8] Watson, J. E. M. et al..: „The exceptional value of intact forest ecosystems”, Nature, Ecology and Evolution, sv. 2., br. 4., Macmillan Publishers Limited, London, 2018.

[9] Rezolucija Europskog parlamenta od 23. srpnja 2020. o zaključcima Europskog vijeća s izvanrednog sastanka od 17. do 21. srpnja 2020., Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0206.

[10] IPBES, Izvješće o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava, 2019.

Posljednje ažuriranje: 16. prosinca 2020.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti