Postupak : 2021/2576(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0179/2021

Podneseni tekstovi :

B9-0179/2021

Rasprave :

PV 09/03/2021 - 23
CRE 09/03/2021 - 23

Glasovanja :

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2021)0088

<Date>{08/03/2021}8.3.2021</Date>
<NoDocSe>B9-0179/2021</NoDocSe>
PDF 183kWORD 54k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen slijedom izjave potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o sukobu u Siriji – deset godina nakon ustanka</Titre>

<DocRef>(2021/2576(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Nathalie Loiseau, Barry Andrews, Olivier Chastel, Engin Eroglu, Klemen Grošelj, Bernard Guetta, Moritz Körner, Javier Nart, Urmas Paet, Dragoș Pîslaru, Michal Šimečka, Nicolae Ştefănuță, Ramona Strugariu, Hilde Vautmans</Depute>

<Commission>{Renew}u ime Kluba zastupnika Renew</Commission>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0177/2021

B9-0179/2021

Rezolucija Europskog parlamenta o sukobu u Siriji – deset godina nakon ustanka

(2021/2576(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, posebno Rezoluciju od 15. ožujka 2018. o stanju u Siriji[1], od 18. svibnja 2017. o strategiji EU-a za Siriju[2], od 4. srpnja 2017. o kršenjima ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid[3], od 24. listopada 2019. o turskoj vojnoj operaciji na sjeveroistoku Sirije i njezinim posljedicama[4], od 10. srpnja 2020. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 5/2020 Europske unije za financijsku godinu 2020. – nastavak pružanja potpore izbjeglicama i zajednicama domaćinima u Jordanu, Libanonu i Turskoj kao odgovor na sirijsku krizu[5] i od 17. studenoga 2011. o potpori EU-a Međunarodnom kaznenom sudu (MKS): suočavanje s izazovima i prevladavanje teškoća[6],

 uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,

 uzimajući u obzir prethodne izjave glavnog tajnika UN-a o Siriji,

 uzimajući u obzir prethodne izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, uključujući izjavu iz veljače 2020. o humanitarnom pristupu u Idlibu, od 26. rujna 2019. o Siriji i od 9. listopada 2019. o najnovijim događajima na sjeveroistoku Sirije,

 uzimajući u obzir najnoviju izjavu posebnog izaslanika UN-a za Siriju Geira O. Pedersena upućenu Vijeću sigurnosti UN-a 22. siječnja 2021.,

 uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2254 od 18. prosinca 2015. o Siriji i 2533 od 11. srpnja 2020. o produljenju odobrenja za granični prijelaz Bab al Hava do 10. srpnja 2021.,

 uzimajući u obzir izjave predsjedništva Vijeća sigurnosti UN-a kojima se potvrđuje njegova snažna podrška Konvenciji o kemijskom oružju,

 uzimajući u obzir mjesečna izvješća Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) glavnom tajniku UN-a o napretku u ukidanju sirijskog programa za kemijsko oružje,

 uzimajući u obzir šezdesetodnevno izvješće glavnom tajniku UN-a o provedbi humanitarnih rezolucija od strane svih sudionika u sukobu u Siriji,

 uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 71/248 od 21. prosinca 2016. o uspostavi međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Siriji od ožujka 2011.,

 uzimajući u obzir izvješća Vijeća UN-a za ljudska prava koja je objavila Neovisna međunarodna istražna komisija UN-a o Siriji,

 uzimajući u obzir strategiju EU-a za Siriju usvojenu 3. travnja 2017. i Zaključke Vijeća o regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak i o opasnosti od ISIL-a/Daiša usvojene 16. ožujka 2015.,

 uzimajući u obzir Provedbenu odluku Vijeća (ZVSP) 2021/30 od 15. siječnja 2021. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije[7], kojom je novi sirijski ministar vanjskih poslova uvršten na popis sankcija EU-a, te uzimajući u obzir odluke Vijeća o mjerama ograničavanja protiv Sirije,

 uzimajući u obzir sankcije Vijeća sigurnosti UN-a u pogledu zamrzavanja financijskih sredstava osoba i subjekata povezanih s ISIL-om/Daišom i Al Kaidom, kao i relevantne provedbene odluke Vijeća EU-a,

 uzimajući u obzir da je 2011. osnovano Tajništvo Mreže EU-a za genocid koja se bavi istragom i kaznenim progonom genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina pod okriljem Eurojusta,

 uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2003/444/ZVSP od 16. lipnja 2003. o Međunarodnom kaznenom sudu[8], njegov Akcijski plan iz 2004. za Međunarodni kazneni sud o postizanju univerzalne ratifikacije i implementacije te revidirani Akcijski plan EU-a iz 2011.,

 uzimajući u obzir zaključke s četvrte briselske konferencije o potpori budućnosti Sirije i regije, održane 30. lipnja 2020.,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da je krajem veljače 2011. sirijski režim uhitio, pritvorio i mučio sirijsku djecu u Derai zbog toga što su na gradskim zidovima ispisali grafite kojima se kritizira predsjednik Bašar al Asad; budući da su 15. ožujka 2011. tisuće Sirijaca u Derai i Damasku izašle na ulice u rekordnom broju tražeći demokratske reforme, puštanje na slobodu političkih zatvorenika, okončanje mučenja, poštovanje ljudskih prava i vladavine prava, organizaciju slobodnih i pravednih izbora i kraj korupcije; budući da su se ti narodni prosvjedi nekoliko godina širili zemljom, iz velikih gradova kao što su Homs, Hama, Idlib i radničkih četvrti Alepa i Damaska u manje gradove kao što su al Hasaka na sjeveroistoku i Kafr Nabl na sjeverozapadu;

B. budući da je sirijski ustanak 2011. bio demonstracija sirijske etničke i vjerske raznolikosti koja je okupila vođe svih etničkih i vjerskih skupina iz svih pokrajina te zemlje;

C. budući da je sirijski režim na legitimne demokratske težnje svojeg naroda odgovorio apsolutnom brutalnošću sirijskih snaga sigurnosti i savezničkih paravojnih postrojbi pod njihovim zapovjedništvom; budući da je, prema podacima Sirijske mreže za ljudska prava, od ožujka 2011. ubijeno više od 230 000 civila, od kojih je 88 % stradalo od strane sirijskog režima, 3 % od strane ruskih snaga, 2 % od strane Daiša i 2 % od strane naoružanih oporbenih skupina; budući da je više od 15 000 civila mučeno do smrti, od kojih 99 % u zatvorima pod kontrolom režima; budući da je otad više od 150 000 civila prisilno nestalo te se i dalje nalazi u pritvoru, pri čemu njih 88 % drži sirijski režim, 6 % Daiš, a 3 % naoružane oporbene skupine; budući da je ubijeno više od 29 500 djece, od kojih 78 % od strane sirijskog režima i iranskih paravojnih postrojbi, 7 % od strane ruskih snaga i 3 % od strane Daiša; budući da je ubijeno više od 28 500 žena, od kojih 77 % od strane sirijskog režima, 6 % od strane ruskih snaga i 3 % od strane Daiša; budući da je otad više od 3400 zdravstvenih radnika prisilno nestalo ili pritvoreno, a sirijski je režim odgovoran za 98 % tih slučajeva;

D. budući da sirijski režim izvršava napade kemijskim oružjem, raketama Scud, konvencionalnom artiljerijom i zrakoplovnim bombama, kao i bombama bačvama, kazetnim bombama i zapaljivim bombama na gusto naseljene civilne zone kao što su Homs, Hama i istočni Alep; budući da je mirnim prosvjednicima koji su ozlijeđeni u pucnjavi sirijskih snaga sigurnosti uskraćena liječnička pomoć i da su mučeni do smrti u vojnim bolnicama i centrima za pritvor u cijeloj zemlji, što dokazuje izvješće Caesar koje je Francuska predstavila Vijeću sigurnosti UN-a u svibnju 2014.; budući da se obiteljima redovito ne dopušta pokapanje pokojnika na grobljima; budući da su brojni masakri stotina muškaraca, žena i djece u ruralnim gradovima, poput onog u Huli u svibnju 2012., dio strategije sirijskog režima za zastrašivanje kritičara; budući da je Istražna komisija UN-a o Siriji izvijestila o tome da sirijske režimske snage i njihove paravojne postrojbe sustavno koriste silovanje kao ratno oružje;

E. budući da je UN pokrenuo niz inicijativa u okviru mandata svojih posebnih izaslanika kako bi se postigao prekid vatre među svim skupinama, oslobodili pritvorenici, zajamčio pristup humanitarne pomoći svim dijelovima zemlje, zaštitili novinari i nevladine organizacije te pokrenuo uključiv dijalog radi postizanja političkog rješenja sukoba koji je uslijedio nakon 2011.;

F. budući da je Rusija, uz potporu Kine, od 2011. uložila veto na 16 rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, među ostalim na onu o upućivanju sirijskog slučaja Međunarodnom kaznenom sudu (MKS) i o povećanju pristupa humanitarnoj pomoći; budući da Iran i Hezbollah izravno podupiru sirijski režim represije nad civilima; budući da Rusija od 2015. izdvaja logističke, diplomatske i financijske resurse za opsežnu vojnu intervenciju ruskih zračnih snaga kojom se podupire sirijski režim; budući da Turska od 2016. izravno intervenira u Siriji kako bi okupirala sjeverne dijelove te zemlje, koji se uglavnom sastoje od enklava sirijskih Kurda;

G. budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava u više navrata upozorila na teška kršenja ljudskih prava u Siriji, posebno od 2011.; budući da novinari, nevladine organizacije i neovisne međunarodne organizacije kao što je Neovisna međunarodna istražna komisija UN-a o Siriji dokumentiraju kršenja zakona koja se smatraju zločinima protiv čovječnosti, ratnim zločinima i zločinima mučenja i seksualnog nasilja;

H. budući da su EU i njegove države članice 2012. prekinuli diplomatske odnose sa sirijskim režimom; budući da je EU u prosincu 2012. zatvorio svoju Delegaciju u Damasku nakon što su početkom 2012. zatvorena veleposlanstva država članica;

I. budući da je Sporazum o pridruživanju između EU-a i Sirije, potpisan 2009., suspendiran 2011.; budući da je članstvo Sirije u Uniji za Mediteran suspendirano;

J. budući da je EU prije 2011. bio najveći trgovinski partner Sirije; budući da je Vijeće 2011. donijelo sankcije protiv pojedinaca i subjekata koji su sudjelovali u represiji nad civilima i da su te sankcije otad proširene radi postizanja političkog rješenja na temelju pregovora; budući da te sankcije obuhvaćaju iznimke u vezi s humanitarnom pomoći;

K. budući da je odgovor sirijskog režima na ustanak doveo do uništenja gospodarske i društvene strukture Sirije; budući da je kolaps sirijske funte pogoršan raspadom libanonskog gospodarstva od 2019. te globalnim ekonomskim posljedicama pandemije bolesti COVID-19 od ožujka 2020.;

L. budući da je Sirija pod jakim međunarodnim pritiskom u listopadu 2013. potpisala i ratificirala Konvenciju o kemijskom oružju nakon što je izvršila dotad najteže napade kemijskim oružjem na civilnu zonu istočno od Damaska u istočnoj Guti; budući da je tim za istragu i utvrđivanje počinitelja Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) utvrdio da je sirijski režim otad više puta koristio kemijsko oružje za napade na civile; budući da je u srpnju 2020. izvršno vijeće OPCW-a još jednom službeno zatražilo da sirijski režim prijavi svoje objekte za proizvodnju kemijskog oružja;

M. budući da je početkom 2021. utvrđeno da je sukob dotad otjerao gotovo 7 milijuna ljudi u izbjeglištvo, a više od 13 milijuna ljudi u Siriji učinio ovisnima o humanitarnoj pomoći, dok je 6,8 milijuna osoba interno raseljeno, a više od 3 milijuna ih živi u teško dostupnim opkoljenim područjima; budući da je pristup humanitarnoj pomoći za cjelokupno potrebito stanovništvo i dalje od presudne važnosti i da 40 % sirijskog stanovništva živi u područjima koja nisu pod kontrolom vlade; budući da je, osim na važnost opće zdravstvene skrbi za stanovništvo, pandemija bolesti COVID-19 ukazala na to da je prekogranični pristup sjeverozapadnoj i sjeveroistočnoj Siriji i dalje ključan;

N. budući da su kontinuirani napadi na zdravstvene ustanove desetkovali sirijski zdravstveni sustav, zbog čega se Sirijci ne mogu nositi s izazovima koje donosi kriza uzrokovana bolešću COVID-19;   budući da u Siriji radi manje od 64 % bolnica i 52 % centara primarne zdravstvene zaštite; budući da je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), iz zemlje pobjeglo 70 % zdravstvenih radnika;

O. budući da su periodični napadi na zdravstvene ustanove karakteristični za sirijski sukob od njegova samog početka i da se njima eklatantno krši međunarodno humanitarno pravo;   budući da su se ti napadi nastavili čak i tijekom 2020. unatoč izbijanju pandemije koronavirusa; budući da međunarodna zajednica tijekom posljednjeg desetljeća sve više prepoznaje sustavnu prirodu napada na zdravstvene ustanove u Siriji, no da ne može jasno utvrditi odgovornost za njih; budući da se rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2139, usvojenom 2014., traži da sve strane u sukobu poštuju načelo medicinske neutralnosti, ustrajući u tome da sve strane demilitariziraju zdravstvene ustanove te da prestanu napadati civilne objekte; budući da su posebne mjere za zaštitu zdravstvene skrbi u sukobima diljem svijeta ojačane 2016. usvajanjem rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2286; budući da je glavni tajnik UN-a osnovao unutarnji istražni odbor UN-a koji je istražio ograničen broj incidenata u sjeverozapadnoj Siriji između rujna 2019. i travnja 2020.;

P. budući da je Golanska visoravan sirijski teritorij i da se od 1967. nalazi pod okupacijom izraelske države;

Q. budući da su sve države članice do 2009. već ratificirale Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda; budući da je Vijeće 2011. osnovalo Tajništvo Mreže EU-a za genocid koja se bavi istragom i kaznenim progonom genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina pod okriljem Eurojusta; budući da se EU u europskoj strategiji za Siriju poziva da potiče preuzimanje odgovornosti za ratne zločine počinjene u Siriji radi olakšavanja procesa nacionalnog pomirenja i tranzicijske pravde;

R. budući da je zajednički istražni tim pod vodstvom tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela u Francuskoj i Njemačkoj 2018. okupljen prvi put kako bi se olakšalo uhićivanje i kazneni progon sirijskih ratnih zločinaca nakon objave izvješća Caesar o sustavnom izgladnjivanju i mučenju desetaka tisuća žena i muškaraca u sirijskim centrima za pritvor od 2011.;

1. podupire demokratske težnje sirijskog naroda, koji je prije deset godina, 15. ožujka 2011., mirno prosvjedovao tražeći demokratske reforme u Derai, Damasku i ostatku zemlje; odaje počast žrtvama represije i sukoba u Siriji, čiji je broj narastao na 500 000 od početka narodnog ustanka; vjeruje da budućnost Sirije treba biti u rukama sirijskog naroda;

2. izražava duboku zabrinutost zbog političkog zastoja u proteklih deset godina i pohvaljuje napore posebnog izaslanika UN-a Geira O. Pedersena da pronađe političko rješenje za sukob; dijeli zabrinutost posebnog izaslanika zbog izostanka bilo kakvog napretka; jednako je zabrinut zbog gospodarskog kolapsa i katastrofalne humanitarne krize koji pogađaju Siriju;

3. poziva Rusiju, Iran i Hezbollah da sa sirijskog teritorija povuku svoje postrojbe koje djeluju izvan mandata UN-a; žali zbog uloge Rusije i Irana u podupiranju sveopće represije sirijskog režima nad civilnim stanovništvom i zbog njihova preuzimanja kontrole nad sirijskim političkim procesom i ekonomskim resursima;

4. poziva Tursku da povuče svoje postrojbe iz sjeverne Sirije, koju nezakonito okupira izvan mandata UN-a; osuđuje turske nezakonite premještaje sirijskih Kurda iz okupirane sjeverne Sirije u Tursku radi pritvaranja i kaznenog progona, čime su prekršene međunarodne obveze Turske u skladu sa Ženevskim konvencijama; zabrinut je da bi kontinuirano raseljavanje koje provodi Turska moglo dovesti do etničkog čišćenja sirijskog kurdskog stanovništva; naglašava da je turska intervencija oslabila međunarodnu borbu protiv Daiša; oštro osuđuje tursko korištenje sirijskih plaćenika u sukobima u Libiji i Gorskom Karabahu, čime se krši međunarodno pravo;

5. iskazuje potporu rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2254 iz 2015. o uspostavi procesa ustavne reforme pod vodstvom Sirije; duboko žali zbog nedovoljnog angažmana sirijskog režima unatoč opetovanim inicijativama i spremnosti sirijskih oporbenih pokreta da pregovaraju sa sirijskim režimom pri sastavljanju novog sirijskog Ustava;

6. protivi se bilo kakvoj normalizaciji diplomatskih odnosa sa sirijskim režimom sve dok ne dođe do temeljnog napretka na terenu u Siriji s jasnim, održivim i vjerodostojnim angažmanom u uključivom političkom procesu; smatra da u trenutačnom kontekstu predstojeći sirijski predsjednički izbori 2021. nemaju nikakav kredibilitet u očima međunarodne zajednice;

7. čvrsto vjeruje u vjersku i etničku raznolikost Sirije; žali zbog dugotrajnog diskriminirajućeg djelovanja sirijskog režima protiv sirijskih Kurda; osuđuje ciljane napade sirijskog režima na kritičke glasove iz alavitske zajednice, kao što je dobitnik Nagrade „Saharov„ Europskog parlamenta Ali Ferzat zbog kritiziranja predsjednika Bašara al Asada, kao i napade sirijskog režima na 124 kršćanske crkve, što je dokumentirala Sirijska mreža za ljudska prava; oštro osuđuje ubojstva pripadnika vjerskih manjina koja je počinio Daiš, a posebno njegove zločine genocida nad Jezidima i osobama šijitske muslimanske i kršćanske vjeroispovijesti u razdoblju 2014. – 2018.; duboko žali zbog progona manjina od strane naoružanih opozicijskih skupina;

8. izražava svoju zabrinutost zbog sve većih napetosti u iračkom Kurdistanu, koji posljednjih godina uživa veću stabilnost od Sirije, te je sirijskim izbjeglicama osigurao sigurno utočište;

9. podsjeća međunarodnu zajednicu na ozbiljnost i razmjere kršenja ljudskih prava u Siriji koja su počinile sve strane u sukobu; ističe veliku odgovornost sirijskog režima zbog njegove odluke da na mirne prosvjede odgovori totalnom represijom neopisivim metodama; podsjeća na važnost izvješća Caesar i potvrde, koju je Francuska 2014. dala Vijeću sigurnosti UN-a, o vjerodostojnosti fotografija 11 000 identificiranih zatvorenika koji su od 2011. do 2013. izgladnjivani i mučeni do smrti u centrima za pritvor i vojnim bolnicama oko Damaska;

10. oštro osuđuje ubojstva 550 međunarodnih i sirijskih novinara od strane sirijskog režima i desetaka ubojstava novinara koje su počinili Daiš i druge naoružane skupine; poziva sirijski režim da odmah pusti iz zatvora 400 novinara koje, prema Sirijskoj mreži za ljudska prava, drži u pritvoru;

11. najoštrije osuđuje upotrebu silovanja kao ratnog oružja protiv žena, bilo od strane sirijskog režima i njegovih paravojnih postrojbi, kako je dokumentirala Neovisna međunarodna istražna komisija UN-a, bilo od strane Daiša protiv jezidskih i šijitskih žena; podsjeća na ulogu žena u ustanku 2011. i na temeljnu važnost uključivanja žena na svim razinama sirijskih političkih, gospodarskih i pravosudnih struktura vlasti, uključujući tranzicijsku pravdu;

12. oštro osuđuje napade svih strana na humanitarne radnike, posebno sirijskog režima i Daiša; ističe posebnu odgovornost sirijskog režima u ciljanim ubojstvima humanitarnih radnika od 2011., kao i veliku odgovornost Rusije, primjerice u bombardiranju 21 poljske bolnice organizacije Liječnici bez granica (MSF) u listopadu 2015.;

13. ponovno najoštrije osuđuje ruske zračne napade u kojima je ubijeno ukupno 6 900 civila, uključujući 2 000 djece, korištenjem kazetnog streljiva, termobaričnih bombi i dalekometnih projektila, usmjerene na neovisne medijske centre, bolnice, humanitarnu infrastrukturu, uključujući više od 207 medicinskih objekata, prema podacima sirijske Mreže za ljudska prava i sirijskih jedinica civilne zaštite kao što su članovi humanitarne organizacije bijele kacige; osuđuje pokušaje Rusije da uništi sliku bijelih kaciga u zapadnim medijima agresivnom i neprekidnom kampanjom dezinformiranja na društvenim mrežama; najoštrije osuđuje sudjelovanje ruskih ratnih zrakoplova u kemijskim napadima sirijskog režima, primjerice u kemijskom masakru u Khan Sheikhounu u travnju 2017., nakon čega su ruski ratni avioni odmah bombardirali jedinu bolnicu u kojoj su se žrtve liječile; žali zbog izraelskih napada na sirijski teritorij;

14. apelira na sirijski režim da odmah oslobodi 130 000 nepravedno pritvorenih političkih zatvorenika, uključujući žene, muškarce i djecu koji su prisilno nestali djelovanjem sirijskih sigurnosnih snaga; oštro osuđuje sustavno mučenje, nehumano postupanje i seksualno nasilje u strašnim uvjetima u kojima se nalaze, bez pristupa civilnom sudu, odvjetniku, medicinskoj skrbi ili njihovim obiteljima; naglašava da im se uskraćuju osnovna prava na pošteno suđenje, uključujući uskraćivanje informacija o njihovu uhićenju i mučenje radi izvlačenja lažnih priznanja; potiče sirijske vlasti da bez iznimke omoguće trenutačan i neometan pristup ustanovama za zadržavanje priznatim međunarodnim humanitarnim nevladinim organizacijama i organizacijama za nadzor bez prethodne obavijesti;

15. ponovno potvrđuje da osobe odgovorne za ta kaznena djela moraju biti propisno kazneno gonjene, među ostalim i u državama članicama EU-a u nedostatku drugih međunarodnih ili nacionalnih postupaka tranzicijskog pravosuđa; naglašava ključnu važnost rješavanja pitanja pritvorenih i nestalih osoba za koje su odgovorne sve sukobljene strane kao temeljnog dijela bilo kojeg tranzicijskog procesa za postizanje mira;

16. pozdravlja prvu presudu koja je 24. veljače 2021. na sudu u Koblenzu u Njemačkoj izrečena službeniku za sigurnost sirijskog režima zbog sudjelovanja u zločinima protiv čovječnosti;

17. snažno osuđuje činjenicu da je Rusija, uz potporu Kine, 16 puta uložila veto u Vijeću sigurnosti UN-a na upućivanje Sirije na Međunarodni kazneni sud; podsjeća da bi Međunarodni kazneni sud trebao ostati tijelo s primarnom nadležnošću za međunarodnu pravdu u slučajevima zločina genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i zločina agresije;

18. naglašava da je Daiš i dalje aktivan u regiji i da još nije poražen; izražava zabrinutost zbog poteškoća u dobivanju pristupa dokazima o zločinima koje je počinio Daiš i njihova čuvanja; poziva EU i njegove države članice da podrže napore na terenu kako bi se dokumentirali i sačuvali dokazi o tim zločinima; pozdravlja kazneni progon državljana EU-a i trećih zemalja koji su se pridružili Daišu;

19. pohvaljuje napore država članica EU-a od 2019. da zajamče široku međunarodnu potporu osiguravanju dugoročnog financiranja u okviru općeg proračuna UN-a za međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam UN-a za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteža kaznena djela prema međunarodnom pravu počinjena u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon ožujka 2011. (IIIM);

20. pozdravlja francusko-njemački zajednički istražni tim (JIT) u potpori kaznenom progonu zločina protiv čovječnosti koji su dokumentirani u izvješću Caesar; pozdravlja međunarodne uhidbene naloge koje su obje zemlje izdale 2018. kako bi uhitile tri visokorangirana dužnosnika za sigurnost; pohvaljuje ulogu koju lokalne sirijske nevladine organizacije imaju u provjeri, dokumentiranju, prikupljanju i zaštiti dokaza o zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima, kao i komplementarnu ulogu koju imaju nevladine organizacije poput Komisije za međunarodnu odgovornost i pravdu u pomaganju europskim tijelima kaznenog progona i pravosudnim tijelima da učinkovito kazneno gone ratne zločince prisutne na teritoriju država članica EU-a; poziva EU da osigura više pravnog osposobljavanja za Sirijce kako bi im se omogućilo da sudjeluju u borbi protiv nekažnjavanja;

21. poziva Komisiju da predstavi akcijski plan EU-a protiv nekažnjavanja s posebnim poglavljem o Siriji; naglašava da bi se tim akcijskim planom trebalo nastojati bolje koordinirati i uskladiti napore i resurse država članica za kazneni progon ratnih zločinaca u EU-u; smatra da tranzicijsko pravosuđe ima temeljnu ulogu u osiguravanju dugoročnog mira;

22. poziva EU da pokrene europski fond za žrtve zločina protiv čovječnosti u Siriji;

23. apelira na države članice da poboljšaju koordinaciju pravosudnih, policijskih i imigracijskih resursa razvojem udruženih jurisdikcija kako bi se objedinile pravosudne nadležnosti u državama članicama i olakšao kazneni progon; naglašava da bi bolje opremljene države članice trebale dijeliti svoje stručnjake i usmene prevoditelje kako bi se olakšale učinkovite i djelotvorne istrage, dok bi svaka država članica trebala nastojati imenovati javnog tužitelja za ta kaznena djela kako bi se ubrzali napori za pravosudnu koordinaciju;

24. poziva države članice da na razini EU-a automatski razmjenjuju informacije o osobama osumnjičenima za ratne zločine u skladu s člankom 1. odjeljkom F Ženevske konvencije; smatra da također treba postojati bliža suradnja između tijela nadležnih za imigraciju i javnih tužitelja protiv osoba osumnjičenih za ratne zločine na nacionalnoj razini;

25. apelira na sve države članice EU-a da bez iznimke u potpunosti surađuju u borbi protiv nekažnjavanja; izražava duboku zabrinutost zbog nedostatka suradnje određenih država članica u kaznenom progonu sirijskih ratnih zločinaca;

26. u potpunosti podupire europske napore pod vodstvom Nizozemske od rujna 2020. u pokretanju sudskih postupaka protiv Sirije pred Međunarodnim sudom (ICJ) zbog kršenja Konvencije UN-a protiv mučenja;

27. poziva države članice EU-a da na predstojećoj konferenciji Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) u proljeće 2021. zatraže suspenziju članstva Sirije u OPCW-u zbog krivotvorenja dokaza o uporabi kemijskog oružja ; ponovno ističe svoju potresenost i osuđuje 336 dokumentiranih kemijskih napada sirijskog režima klornim plinom, sarinom i iperitom protiv civila;

28. oštro osuđuje nove zakone sirijskog režima kojima se Sirijcima koji žive u inozemstvu oduzima njihova privatna imovina; smatra da je ta politika protivna dugoročnom interesu Sirije da pronađe mir i nacionalno jedinstvo;

29. izražava duboku zabrinutost zbog trajne patnje sirijskog naroda deset godina od početka sukoba; posebno je zabrinut zbog toga što su humanitarne potrebe u Siriji samo prošle godine porasle za petinu te da dodatnih 4,5 milijuna Sirijaca sada pati od nesigurnosti opskrbe hranom, dok njih 90 % živi ispod granice siromaštva; smatra da pristup humanitarnoj pomoći mora ostati središnji prioritet EU-a u Siriji te da povećane potrebe iziskuju veći financijski i politički odgovor EU-a; primjećuje da se u srpnju 2021. očekuje obnova Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2533 o graničnom prijelazu Bab al Hawa; smatra da se osobe koje se trenutačno oslanjaju na prekograničnu dostavu ne mogu pouzdati u nju; podsjeća da 2,4 milijuna[1] Sirijaca ovisi o tom graničnom prijelazu kako bi preživjeli te da bi neproduljenje prijelaza za najmanje 12 mjeseci imalo teške i opasne posljedice za njihove živote; osuđuje djelovanje članica Vijeća sigurnosti UN-a koje su nastojale ograničiti pristup humanitarnoj pomoći u političke svrhe; apelira na sve članice Vijeća sigurnosti UN-a da podrže obnovu rezolucije o prekograničnom prijelazu kako bi se izbjeglo pogoršanje humanitarne krize te kako bi se osiguralo širenje i podupiranje prekograničnih intervencija koje se provode u skladu s humanitarnim načelima; naglašava važnost hitnog ponovnog odobrenja graničnih prijelaza Bab al Salam i Yarubiyah u skladu s Rezolucijom Opće skupštine UN-a 74/169 kako bi se osiguralo da pomoć najizravnijim rutama dođe do stanovništva na sjeverozapadu i na sjeveroistoku zemlje kojem je pomoć potrebna;

30. poziva međunarodnu zajednicu da hitno odgovori na rekordne razine humanitarnih potreba sirijskog naroda u Siriji i izvan nje; potiče EU da kao organizator pete donatorske konferencije za Siriju u Bruxellesu pozove druge međunarodne donatore na povećanje potpore zdravstvenom sektoru u okviru Plana humanitarnog odgovora za Siriju povećanim fleksibilnim višegodišnjim financiranjem koje dugoročno pokriva potrebe stanovništva; poziva međunarodne donatore da posebno ulažu u programe kojima se popravljaju, obnavljaju i jačaju oštećene ili uništene zdravstvene ustanove, kao i ostala civilna infrastruktura koja je pretrpjela štetu;

31. potiče Vijeće sigurnosti UN-a da u buduće rezolucije UN-a i službene rasprave uključi izričite pozive na zaštitu zdravstvenih radnika; u tom pogledu poziva države članice EU-a da pruže političku i operativnu potporu inicijativama i istragama u pogledu odgovornosti pod vodstvom UN-a kako bi se poštovalo međunarodno humanitarno pravo;

32. naglašava, uoči pete donatorske konferencije za Siriju u Bruxellesu koja se održava 29. i 30. ožujka, da je važno ne samo održati obećanja o humanitarnoj pomoći nego ih i povećati, kako za Sirijce, interno raseljene osobe i izbjeglice, tako i za zajednice pogođene krizom u regiji; ističe činjenicu da su EU i njegove države članice bili najveći humanitarni donatori koji su odgovorili na humanitarnu krizu u Siriji sa 20 milijardi EUR doniranih od 2011. godine; duboko je zabrinut zbog navodnih planova vlade Ujedinjene Kraljevine da znatno smanji svoje doprinose za pomoć, uključujući smanjenje od 67 % za Siriju i 88 % za Libanon;

33. pohvaljuje ulogu susjednih država u iskazivanju solidarnosti i pružanju pomoći sirijskim izbjeglicama u Libanonu, Jordanu, Turskoj i Iraku; snažno potiče države članice EU-a da nastave financirati programe humanitarne pomoći za izbjeglice u zemljama domaćinima i interno raseljene osobe u Siriji; apelira na države članice EU-a da osiguraju sva potrebna financijska sredstva i potporu kako bi se osiguralo da sva sirijska djeca izbjeglice u zemljama domaćinima imaju pristup ne samo osnovnom nego i srednjoškolskom obrazovanju; snažno potiče sve zemlje domaćine da usvoje sve potrebne mjere kako bi se to postiglo te da uklone sve administrativne ili zakonodavne prepreke; potiče zemlje domaćine da se usredotoče na pristup zapošljavanju, zdravstvenim uslugama i obrazovanju te građanskoj dokumentaciji, čime će se promicati put izbjeglica prema samodostatnosti;

34. poziva sve države članice EU-a da podrže humanitarnu pomoć koja se temelji na principima, bez normalizacije odnosa sa sirijskim režimom; traži da se financijska sredstva EU-a ne ulažu izravno ili neizravno u opću obnovu Sirije ako sirijski režim ne provede vjerodostojan politički proces; žali zbog ruskih, iranskih, kineskih i turskih poslovnih planova da ostvare korist od uništenja Sirije; snažno se protivi bilo kakvoj normalizaciji stanja od strane bilo koje države članice EU-a; oštro osuđuje posjete zastupnika sirijskom režimu i naglašava da ti zastupnici ne predstavljaju Europski parlament;

35. poziva države članice EU-a da zadrže sankcije protiv pojedinaca i subjekata uključenih u represiju u Siriji; naglašava važnost izbjegavanja bilo kakvih neželjenih negativnih posljedica sankcija humanitarnim izuzećima za principijelno humanitarno djelovanje i važnost rješavanja izazova, zajedno s SAD-om, u pogledu prekomjernog pridržavanja bankarskih propisa;

36. podsjeća sve države članice EU-a da Sirija nije sigurna zemlja za povratak; smatra da bi svaki povratak trebao biti siguran, dobrovoljan, dostojanstven i informiran, u skladu s iznesenim stajalištem EU-a; poziva sve države članice EU-a da se suzdrže od promjene smjera nacionalnih politika kako bi se određenim kategorijama Sirijaca uskratio njihov zaštićeni status te da taj trend preokrenu ako su to već primijenile takve politike; apelira na Libanon, Tursku i sve zemlje u regiji da obustave deportacije Sirijaca natrag u Siriju protiv njihove volje;

37. izražava duboku zabrinutost zbog sve goreg humanitarnog, sanitarnog i sigurnosnog stanja u kampovima kao što je Al Hol u Rojavi u Autonomnoj upravi sjeverne i istočne Sirije; smatra da je nužno da se svim državljanima EU-a koji su pritvoreni u tim kampovima sudi pred sudom; izražava šokiranost zbog ubojstva zaposlenika organizacije Liječnici bez granica koji je radio u kampu Al Hol 24. veljače 2021., što je dodatno ukazalo na ljudske žrtve zbog nasilja i nesigurnih životnih uvjeta u kampu;

38. poziva države članice da zaštite djecu koja nisu državljani EU-a i koja su možda pritvorena zbog kaznenih djela povezanih sa sigurnošću ili zbog povezanosti s oružanim skupinama;

39. poziva države članice EU-a da olakšaju povratak djece u njihovu zemlju podrijetla radi rehabilitacije, reintegracije i/ili zbog progona, po potrebi, uz potpuno poštovanje međunarodnog prava;

40. izražava zabrinutost zbog ponovnog pojavljivanja Daiša na sjeveroistoku; pohvaljuje napore međunarodne koalicije u borbi protiv Daiša; naglašava važnost kontinuiranog dugoročnog angažmana SAD-a u koaliciji;

41. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladama država članica.

 

[1] SL C 162, 10.5.2019., str. 119.

[2] SL C 307, 30.8.2018., str. 117.

[3] SL C 334, 19.9.2018., str. 69.

[4] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0049.

[5] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0195.

[6] SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115.

[7] SL L 12 I, 15.1.2021., str. 3.

[8] SL L 150, 18.6. 2003., str. 67.

Posljednje ažuriranje: 10. ožujka 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti