Postupak : 2021/2642(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0252/2021

Podneseni tekstovi :

B9-0252/2021

Rasprave :

PV 28/04/2021 - 10
CRE 28/04/2021 - 10

Glasovanja :

Doneseni tekstovi :

P9_TA(2021)0159

<Date>{26/04/2021}26.4.2021</Date>
<NoDocSe>B9-0252/2021</NoDocSe>
PDF 174kWORD 49k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen slijedom izjave potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o Rusiji, slučaju Alekseja Navaljnog, povećanoj vojnoj prisutnosti na granici s Ukrajinom i ruskom napadu u Češkoj Republici</Titre>

<DocRef>(2021/2642(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Anna Fotyga, Alexandr Vondra, Ryszard Antoni Legutko, Jan Zahradil, Jadwiga Wiśniewska, Roberts Zīle, Veronika Vrecionová, Adam Bielan, Ruža Tomašić, Eugen Jurzyca, Dace Melbārde, Evžen Tošenovský, Hermann Tertsch, Elżbieta Rafalska, Bogdan Rzońca, Witold Jan Waszczykowski, Ryszard Czarnecki</Depute>

<Commission>{ECR}u ime Kluba zastupnika ECR-a</Commission>

</RepeatBlock-By>

Također vKEYi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0236/2021

B9-0252/2021

Rezolucija Europskog parlamenta o Rusiji, slučaju Alekseja Navaljnog, povećanoj vojnoj prisutnosti na granici s Ukrajinom i ruskom napadu u Češkoj Republici

(2021/2642(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

 uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je Ruska Federacija potpisnica,

 uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.,

 uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 68/262 od 27. ožujka 2014. naslovljenu „Teritorijalna cjelovitost Ukrajine” i rezolucije Opće skupštine UN-a br. 71/205 od 19. prosinca 2016., br. 72/190 od 19. prosinca 2017., br. 73/263 od 22 prosinca 2018., br. 74/168 od 18 prosinca 2019. i br. 75/192 od 16 prosinca 2020. naslovljene „Stanje ljudskih prava u Autonomnoj Republici Krimu i gradu Sevastopolju (Ukrajina)” te rezolucije Opće skupštine UN-a br. 74/17 od 9. prosinca 2019. i br. 75/29 od 7. prosinca 2020. naslovljene „Problem militarizacije Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja te dijelova Crnog i Azovskog mora”,

 uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda i Helsinški završni akt Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) iz 1975.,

 uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravu mora (UNCLOS), čija je Ruska Federacija potpisnica,

 uzimajući u obzir Protokol o rezultatima savjetovanja trilateralne kontaktne skupine (Protokol iz Minska) potpisan 5. rujna 2014. i paket mjera za provedbu sporazumâ iz Minska, usvojen i potpisan u Minsku 12. veljače 2015.,

 uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/145/ZVSP od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine[1],

 uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane, a posebno njegovu Glavu II. o političkom dijalogu i konvergenciji u području vanjskih poslova i sigurnosti[2],

 uzimajući u obzir izjavu ministara vanjskih poslova skupine G7 o Ukrajini od 18. ožujka 2021.,

 uzimajući u obzir Konvenciju o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju (Konvencija o kemijskom oružju),

 uzimajući u obzir Memorandum iz Budimpešte o sigurnosnim jamstvima od 5. prosinca 1994. u vezi s pristupanjem Bjelorusije, Kazahstana i Ukrajine Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja,

 uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 6. travnja 2016. naslovljenu „Zajednički okvir za suzbijanje hibridnih prijetnji – odgovor Europske unije” (JOIN(2016)0018),

 uzimajući u obzir Ustav Ruske Federacije, a posebno njegovo poglavlje 2. o pravima i slobodama čovjeka i građanina,

 uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji i Ukrajini,

 uzimajući u obzir prijedlog Ukrajine od 29. ožujka 2021. o ponovnoj uspostavi potpunog prekida vatre u istočnoj Ukrajini i nacrt zajedničkog akcijskog plana za ostvarenje sporazumâ iz Minska,

 uzimajući u obzir prijedlog Ukrajine u okviru trilateralne kontaktne skupine da se od 1. travnja 2021. ponovno uspostavi potpuni prekid vatre,

 uzimajući u obzir Izjavu Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u ime EU-a od 18. travnja 2021. o pogoršanju zdravstvenog stanja Alekseja Navaljnog,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da povećana ruska vojna prisutnost na ukrajinskim granicama i okupiranim teritorijima, vojne vježbe kao što je „ZAPAD-2021” i znatno nedavno daljnje pozicioniranje ruskih snaga u brojkama koje premašuju 100 000 vojnika pokazuju sve više neprijateljske namjere u odnosu na Putinovu politiku prema Ukrajini i njezinim susjedima; budući da je od početka prekida vatre u srpnju 2020. zabilježeno više od 15 000 slučajeva njegova kršenja u regijama Donjeck i Luhansk, od kojih se većina dogodila u posljednjih nekoliko mjeseci;

B. budući da je Ruska Federacija najavila suspenziju prava neškodljivog prolaska za ratne brodove i komercijalna plovila preko dijela Crnog mora u smjeru Kerčkih vrata od 24. travnja do 31. listopada 2021., čime se krši sloboda plovidbe zajamčena Konvencijom UN-a o pravu mora, koje je Rusija stranka; budući da se predmetna područja nalaze unutar teritorijalnog mora Ukrajine koje okružuje privremeno okupirano područje Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja;

C. budući da je odbijanje Rusije da pruži bitne informacije o svojoj povećanoj vojnoj prisutnosti duž granice s Ukrajinom i u privremeno okupiranim područjima još jedno kršenje međunarodnog prava, a posebno obveza Rusije iz Bečkog dokumenta iz 2011. o mjerama za izgradnju povjerenja i sigurnosti;

D. budući da su 18. travnja 2021. češka tijela vlasti najavila da je Ruska Federacija 2014. poslala časnike na aktivnu dužnost u Odjel 29155 GRU-a kako bi proveli operaciju vojne sabotaže na skladište streljiva u mjestu Vrbětice, pri čemu su ubijena dva češka državljanina;

E. budući da eksplozija i aktivnost GRU-a, ruske obavještajne službe, u Češkoj Republici predstavljaju neprihvatljivo kršenje suvereniteta i nacionalne sigurnosti Češke Republike i međunarodnog prava;

F. budući da su češke vlasti potvrdile da su počinitelji ista dvojica obavještajnih operativaca koje vlasti Ujedinjene Kraljevine i dalje traže u vezi s napadom izvršenim 2018. u Salisburyju uz upotrebu vojnog bojnog otrova novičoka;

G. budući da je 17. travnja Češka Republika protjerala 18 ruskih dužnosnika koji pripadaju ruskim obavještajnim službama i koji su radili u ruskom veleposlanstvu u Pragu pod diplomatskim imunitetom, dok je Rusija za odmazdu protjerala 20 čeških diplomata; budući da su Slovačka, Litva, Latvija i Estonija također protjerale ruske diplomate u znak solidarnosti s češkim vlastima; budući da je nekoliko dana prije toga Poljska protjerala ruske diplomate u znak solidarnosti s SAD-om;

H. budući da se zdravlje Alekseja Navaljnog, ruskog oporbenog političara pritvorenog nakon povratka u Moskvu 17. siječnja 2021., znatno pogoršava, i to u tolikoj mjeri da je njegov život u opasnosti, i budući da mu nije pružena odgovarajuća liječnička pomoć, što ga je navelo na trotjedni štrajk glađu; budući da je prošlog tjedna gotovo 2000 pristaša Navaljnog uhićeno u prosvjedima diljem zemlje čiji je cilj vršenje pritiska na dužnosnike da mu omoguće pristup odgovarajućem liječenju;

I. budući da je političko vodstvo u Rusiji kao odgovor na gubitak javne potpore prije predstojećih parlamentarnih izbora odlučilo pojačati svoje represivne i autoritarne politike protiv vlastitih građana, civilnog društva, političke oporbe i medijskih djelatnika, koji su često izloženi uznemirivanju, nadzoru, fizičkim napadima, prijetnjama, racijama i pretragama njihovih ureda i domova, kampanjama za klevetu i ocrnjivanje, sudskom uznemirivanju, proizvoljnom pritvaranju i zlostavljanju, kao i kršenju njihovih prava na slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja;

J. budući da je Rusija 2020. zauzela 129. mjesto od 180 zemalja popisanih u indeksu percepcije korupcije organizacije Transparency International i bila najniže plasirana zemlja u Europi; budući da su aktivisti za borbu protiv korupcije, kao što su pokojni Sergej Magnjicki i Zaklada za borbu protiv korupcije (FBK) pod vodstvom Alekseja Navaljnog, u istragama neobjašnjenog bogatstva nakupljenog tijekom godina djelomično razotkrili kleptokratske veze između oligarha, službenika za sigurnost i dužnosnika povezanih s Kremljem, u koje su upletene najviše razine vlasti, uključujući Vladimira Putina; budući da moskovski Ured tužitelja želi da se FBK i druge dvije organizacije povezane s Navaljnim, Zaklada za zaštitu građanskih prava i regionalno sjedište Navaljnog, označe kao „ekstremističke”, što bi značilo da bi njihovi zaposlenici mogli biti uhićeni i da bi im se mogle izreći kazne zatvora u rasponu od šest do deset godina;

K. budući da trovanje Alekseja Navaljnog predstavlja obrazac djelovanja protiv Putinovih protivnika koji je pogodio ili doveo do smrti nekoliko vodećih pripadnika oporbe, novinara, aktivista i stranih čelnika, uključujući među ostalima Borisa Njemcova, Anu Politkovsku, Sergeja Protazanova, Nataliju Estemirovu, Aleksandra Litvinjenka, Viktora Juščenka i Sergeja Skripala;

L. budući da reakcija zapadnih demokracija na te atentate i druge agresivne radnje Ruske Federacije nije bila dovoljna da odvrati Kremlj od nastavljanja njegovih neprijateljskih i opresivnih politika;

M. budući da je izgradnja plinovoda Sjeverni tok 1, dovršena 2012., bila jedan od čimbenika koji su Ruskoj Federaciji omogućili provedbu agresivnih politika prema Ukrajini, a aktualna izgradnja plinovoda Sjeverni tok 2 predstavlja dodatnu prijetnju sigurnosti Ukrajine, kao i unutarnjem tržištu EU-a, jer nije u skladu s energetskom politikom EU-a ili strateškim interesima Europe te je stoga treba zaustaviti;

1. nedvosmisleno osuđuje nezakonitu rusku okupaciju i pripojenje Krima i de facto okupaciju određenih dijelova regija Donjecka i Luhanska te od EU-a traži da pojača sankcije i zamrzne diplomatske odnose dok Rusija ne ispuni svoje međunarodne obveze; podupire neovisnost, suverenost i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine unutar njezinih međunarodno priznatih granica; u tom pogledu pozdravlja inicijativu Ukrajine da uspostavi međunarodnu Krimsku platformu koja bi služila kao međunarodni format za pregovore o prekidu okupacije Krimskog poluotoka te od vodstva EU-a traži da pruži svu potrebnu potporu tim naporima;

2. apelira na Rusiju da poštuje svoju obvezu iz Konvencije UN-a o pravu mora i da zajamči slobodu plovidbe i tranzitnog prolaska međunarodnim tjesnacem do luka Azovskog mora; traži od EU-a da u bliskoj suradnji s državama članicama i drugim međunarodnim partnerima osmisli stalno praćenje prolaska svih plovila koja prolaze kroz Kerčka vrata;

3. zahtijeva da Rusija smjesta okonča svako jačanje vojne prisutnosti, provokacije ili subverzivna djelovanja protiv Ukrajine i da obustavi sve buduće takve planove; ponavlja da rusko jačanje vojne prisutnosti predstavlja prijetnju europskoj sigurnosti; naglašava da bi europske zemlje trebale povećati svoju vojnu potporu Ukrajini; u tom pogledu poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da što prije posjeti Ukrajinu, uključujući njezin istočni dio, kako bi se pratilo stanje na terenu;

4. ističe da bi se sigurnosna dimenzija zemalja Istočnog partnerstva također trebala na odgovarajući način odražavati u Strateškom kompasu jer se sigurnosno okružje i otpornost EU-a ne mogu postići bez dugoročne sigurnosne otpornosti svih zemalja Istočnog partnerstva;

5. podupire euroatlantske težnje Ukrajine i ponavlja svoje stajalište da jedino ukrajinski narod određuje svoju budućnost; smatra da je predstojeći sastanak na vrhu NATO-a važna prilika za doprinos jačanju vojne otpornosti Ukrajine i poziva države članice NATO-a da Ukrajini i Gruziji pruže akcijski plan za članstvo, koji je tek jedan od strateških preduvjeta za buduću sigurnosnu stabilnost transatlantske zajednice;

6. oštro osuđuje ruski čin asimetrične vojne sabotaže na skladište streljiva u mjestu Vrbětice u Češkoj Republici i apelira na države članice da koordiniraju diplomatsko djelovanje u pogledu sankcija i protjerivanja ruskih diplomata; nadalje poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika i Europsko vijeće da prošire sankcije EU-a zamrzavanjem imovine i zabranom putovanja za diplomate i ruske agente koji djeluju pod diplomatskim imunitetom; smatra da je čin sabotaže Rusije u mjestu Vrbětice napad na EU i NATO u cjelini;

7. oštro osuđuje trovanje i proizvoljno uhićenje Alekseja Navaljnog i traži njegovo trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu; apelira na Vijeće da donese restriktivne mjere protiv odgovornih za njegovo proizvoljno uhićenje i pritvaranje kao i protiv odgovornih za širenje i upotrebu kemijskog oružja; u tom pogledu pozdravlja koordiniranu politiku sankcija Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije;

8. poziva međunarodnu zajednicu da propisno istraži informacije koje su nedavno procurile u javnost, a odnose se na dvije gotovo smrtonosne bolesti koje je pretrpio oporbeni aktivist Vladimir Kara-Murza tijekom putovanja u Rusiji 2015. i 2017., a koje su prema dokumentima koji su procurili u javnost i prema neovisnoj istrazi prouzročene „namjernim trovanjem”;

9. potiče Rusku Federaciju da hitno odgovori na pitanja koja je postavila međunarodna zajednica i da smjesta i u cijelosti Organizaciji za zabranu kemijskog oružja pruži podatke o svojem programu Novičok;

10. izražava zabrinutost zbog ustavnih izmjena koje su nedavno donesene na upitnom referendumu; smatra da su te izmjene Ustava Ruske Federacije još jedan zabrinjavajući moment koji dokazuje da će politika Kremlja prema ruskom civilnom društvo i dalje biti opresivna i da je smišljena kao projekcija dominacije nad postsovjetskim svijetom;

11. smatra neprihvatljivom upotrebu lažnih povijesnih argumenata kako bi se opravdala izgradnja Sjevernog toka 2; smatra da je takav kontroverzan geopolitički projekt u suprotnosti s europskom solidarnošću i da predstavlja dodatne političke, gospodarske, sigurnosne i ekološke rizike za Europu te je prijetnja daljnjim izravnim vojnim djelovanjem protiv Ukrajine; stoga poziva njemačke vlasti da prestanu pružati potporu tom štetnom projektu te apelira na privatne subjekte, dioničare i financijske ulagače, a posebno njemački Uniper i Wintershall, francuski Engie, austrijski OMV i nizozemsko-britansko društvo Shell da se smjesta povuku iz njega;

12. poziva Komisiju da pripremi opću provjeru kvalitete odnosa između EU-a i Rusije kako bi se utvrdile prijetnje koje Rusija predstavlja za države članice, uključujući prijetnje povezane s pitanjima energetske sigurnosti;

13. osuđuje taktiku hibridnog ratovanja Kremlja te traži da se Rusiji onemogući pristup sustavu SWIFT i da se uvedu daljnje ciljane sankcije, uključujući onemogućivanje pristupa ruskim oligarsima i dužnosnicima odgovornima za kršenja ljudskih prava kupnji nekretnina, vizama, financijskim proizvodima itd.;

14. preporučuje da države članice bez odgode pojačaju protuobavještajnu suradnju i razmjenu informacija kako bi se razotkrile i spriječile nezakonite ruske mreže u EU-u;

15. smatra da stalni neuspjeh Europe da na odgovarajući način odgovori na dugoročno pogoršanje stanja svoje sigurnosti služi samo tomu da Rusija sve više vjeruje da može izvršavati te napade bez straha od odmazde; u tom pogledu poziva europske čelnike da se suzdrže od djelovanja kojima se nenamjerno potiče ruska agresija, umjesto da je se obeshrabruje;

16. poziva međunarodnu zajednicu da poduzme odgovarajuće pravne korake i iskoristi sve dostupne zakonske alate koji su joj na raspolaganju, s obzirom na Zakon Magnjicki, da spriječi i zaustavi napade na oporbene političare i aktiviste civilnog društva;

17. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Izvršnom uredu predsjednika, Ministarstvu vanjskih poslova Ruske federacije i ruskoj Državnoj dumi.

[1] SL L 78, 17.3.2014., str. 16.

[2] SL L 161, 29.5.2014., str. 3.

Posljednje ažuriranje: 28. travnja 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti