Postupak : 2021/2711(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B9-0320/2021

Podneseni tekstovi :

B9-0320/2021

Rasprave :

PV 09/06/2021 - 11
CRE 09/06/2021 - 11

Glasovanja :

PV 10/06/2021 - 9

Doneseni tekstovi :


<Date>{04/06/2021}4.6.2021</Date>
<NoDocSe>B9-0320/2021</NoDocSe>
PDF 148kWORD 45k

<TitreType>PRIJEDLOG REZOLUCIJE</TitreType>

<TitreSuite>podnesen slijedom izjava Vijeća i Komisije</TitreSuite>

<TitreRecueil>u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika</TitreRecueil>


<Titre>o stanju vladavine prava u Europskoj uniji i primjeni Uredbe 2020/2092 o uvjetovanosti</Titre>

<DocRef>(2021/2711(RSP))</DocRef>


<RepeatBlock-By><Depute>Ryszard Antoni Legutko, Patryk Jaki, Ryszard Czarnecki, Sergio Berlato, Adam Bielan, Joachim Stanisław Brudziński, Angel Dzhambazki, Carlo Fidanza, Pietro Fiocchi, Raffaele Fitto, Karol Karski, Beata Kempa, Izabela-Helena Kloc, Joanna Kopcińska, Elżbieta Kruk, Zbigniew Kuźmiuk, Beata Mazurek, Andżelika Anna Możdżanowska, Tomasz Piotr Poręba, Nicola Procaccini, Elżbieta Rafalska, Rob Rooken, Bogdan Rzońca, Jacek Saryusz-Wolski, Andrey Slabakov, Vincenzo Sofo, Raffaele Stancanelli, Beata Szydło, Dominik Tarczyński, Cristian Terheş, Grzegorz Tobiszowski, Valdemar Tomaševski, Witold Jan Waszczykowski, Jadwiga Wiśniewska, Kosma Złotowski</Depute>

<Commission>{ECR}u ime Kluba zastupnika ECR-a</Commission>

</RepeatBlock-By>


B9-0320/2021

Rezolucija Europskog parlamenta o stanju vladavine prava u Europskoj uniji i primjeni Uredbe 2020/2092 o uvjetovanosti

(2021/2711(RSP))

Europski parlament,

 uzimajući u obzir članke 2., 5., 7. i 15. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

 uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije[1] (Uredba o uvjetovanosti),

 uzimajući u obzir Mišljenje Europskog revizorskog suda br. 1/2018 od 17. srpnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 2. svibnja 2018. o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama[2],

 uzimajući u obzir Mišljenje pravne službe Vijeća od 25. listopada 2018. o usklađenosti s Ugovorima EU-a Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama,

 uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 11. prosinca 2020.,

 uzimajući u obzir tužbe za poništenje koje su pred Sudom Europske unije podnijele Mađarska (C-156/21) i Poljska (C-157/21) u kojima se dovodi u pitanje zakonitost mehanizma uvjetovanosti vladavine prava,

 uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A. budući da se EU temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina;

B. budući da su granice nadležnosti Unije uređene načelom dodjeljivanja, što posljedično znači da države članice zadržavaju nadležnosti koje temeljem Ugovorâ nisu dodijeljene Uniji;

C. budući da se člankom 2. UEU-a Uniji ne dodjeljuje nikakva materijalna nadležnost već se u njemu samo navode određene vrijednosti koje bi institucije Unije i njezine države članice trebale poštovati ako djeluju u okvirima granica ovlasti koje su Ugovorima dodijeljene Uniji i bez utjecaja na te granice;

D. budući da članak 2. UEU-a nije odredba s izravnim učinkom i ne može se provoditi u skladu s postupcima utvrđenima u člancima od 258. do 260. i u članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

E. budući da se protiv države članice može pokrenuti postupak zbog kršenja vrijednosti Unije, među ostalim vladavine prava, jedino ako ona djeluje u području koje na temelju odredbi Ugovora u kojima se utvrđuju nadležnosti spada pod nadležnost Unije;

F. budući da poštovanje vladavine prava od strane država članica ne može biti predmet djelovanja institucija Unije bez obzira na postojanje posebne materijalne nadležnosti na kojoj se temelji to djelovanje, uz jedinu iznimku postupka opisanog u članku 7. UEU-a;

G. budući da se jedino člankom 7. UEU-a predviđa nadležnost Unije za nadziranje primjene vladavine prava, kao vrijednosti Unije, u kontekstu koji nije u vezi s posebnom materijalnom nadležnošću ili koji prelazi područje primjene nadležnosti;

H. budući da se člankom 7. UEU-a ne utvrđuje osnova za daljnje postupanje ili izmjenu u okviru postupka opisanog u njemu;

I. budući da je nadležnost Suda u vezi s vladavinom prava ograničena na način da Sud ima samo ovlasti nadzirati poštovanje postupovnih odredbi iz članka 7. UEU-a i isključivo na zahtjev dotične države članice;

J. budući da se pojam vladavine prava tumači različito od jedne države članice do druge;

K. budući da je Europa domovinâ jedna od vizija Europske unije koja se sastoji od stvaranja gospodarskih veza uz istodobno održavanje političke prepoznatljivosti i suverenosti ujedinjenih zemalja;

L. budući da institucije EU-a nemaju nadležnost za donošenje bilo kakve definicije vrijednosti navedenih u članku 2. UEU-a, posebno pojma vladavine prava, s obzirom na to da im ta nadležnost nije dodijeljena Ugovorima;

M. budući da bi u nedostatku relevantne nadležnosti institucije donošenjem takve definicije prekršile Ugovore te bi definicija bila u suprotnosti s UEU-om;

N. budući da Europsko vijeće Uniji mora dati potreban poticaj za njezin razvoj i utvrditi opće političke smjernice i prioritete tog razvoja;

O. budući da Europsko vijeće može usvojiti zaključke pri izvršavanju svoje nadležnosti sukladno članku 15. UEU-a kako bi se dalo poticaj razvoju Unije;

P. budući da ti zaključci nisu u suprotnosti s Uredbom o uvjetovanosti, ne proturječe joj i ona se njima ne mijenja;

Q. budući da nije dosad nezabilježeno ili neuobičajeno da Komisija donese smjernice kojima se utvrđuje kako će primjenjivati i provoditi zakonodavstvo u određenom području te budući da u odluci Komisije da izradi i donese smjernice za provedbu Uredbe o uvjetovanosti nema ničeg nezakonitog;

R. budući da će sva tumačenja navedena u smjernicama biti izjave o tome kako Komisija shvaća Uredbu o uvjetovanosti;

S. budući da se čini da Komisija i Parlament žele primijeniti mehanizam uvjetovanosti vladavine prava protiv država članica koje brane prvenstvo svojih tradicionalnih vrijednosti i vlastitih ustava;

T. budući da je Komisija neovisna u izvršavanju svojih dužnosti i, dok se ne dovrše smjernice, može odlučiti da neće predložiti mjere u skladu s Uredbom o uvjetovanosti;

1. naglašava da se vladavina prava prvenstveno odnosi na djelovanje na temelju i u granicama prava i Ugovorâ;

2. ističe da se člankom 7. UEU-a Uniji nudi jedina mogućnost da intervenira u pitanjima povezanima s poštovanjem samih vrijednosti Unije od strane država članica; naglašava da je članak 7. UEU-a potpun i iscrpan;

3. smatra pravno neprihvatljivim uvođenje de facto novog mehanizma kontrole vladavine prava, što potvrđuje i mišljenje Pravne službe Vijeća od 25. listopada 2018.;

4. poziva na to da se postupci u vezi s vladavinom prava iz članka 7. okončaju prije poduzimanja mjera contra legem na temelju toga da „ako ne mogu ostvariti svoj cilj u okviru postojećeg prava, prekršit ću Ugovore”;

5. naglašava da je organizacija pravosuđa u isključivoj nadležnosti država članica;

6. žali zbog proširenja nadležnosti Suda, kao što je slučaj u predmetu C-121/21, čime se potkopava povjerenje u Europsku uniju i načela proporcionalnosti i lojalnosti koja izravno proizlaze iz Ugovora;

7. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

 

[1] SL L 433I, 22.12.2020., str. 1.

[2] SL C 291, 17.8.2018., str. 1.

Posljednje ažuriranje: 8. lipnja 2021.Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti