PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju u Afganistanu
7.6.2021 - (2021/2712(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Anna Fotyga, Raffaele Fitto, Assita Kanko, Valdemar Tomaševski, Jadwiga Wiśniewska, Carlo Fidanza, Elżbieta Kruk, Ryszard Czarnecki, Angel Dzhambazki, Bogdan Rzońca, Adam Bielan
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0324/2021
B9‑0329/2021
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Afganistanu
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, čija je Islamska Republika Afganistan stranka,
– uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata,
– uzimajući u obzir Sporazum o suradnji za partnerstvo i razvoj (CAPD) između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Islamske Republike Afganistana, s druge strane,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Afganistanu, posebno onu od 13. ožujka 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Islamske Republike Afganistana, s druge strane[1],
– uzimajući u obzir priopćenje posebnih izaslanika i posebnih predstavnika Europske unije, Francuske, Italije, NATO-a, Norveške, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjene Kraljevine od 7. svibnja 2021. o mirovnom procesu u Afganistanu,
– uzimajući u obzir višegodišnji indikativni program za Afganistan za razdoblje 2014. – 2020. u okviru Instrumenta za razvojnu suradnju Unije,
– uzimajući u obzir konferenciju za Afganistan održanu 2020. godine u Ženevi,
– uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 10. rujna 2018. pod naslovom „Stanje u Afganistanu i njegove posljedice za međunarodni mir i sigurnost”,
– uzimajući u obzir Zajednički put naprijed u vezi s migracijama između Afganistana i EU-a,
– uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2210 (2015) i 2344 (2017), mandat Misije UN-a za pomoć Afganistanu (UNAMA) te rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2513 (2020),
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da su u veljači 2020. SAD i talibani potpisali sporazum koji je otvorio put za prve izravne razgovore između talibana i predstavnika afganistanske republike od 2001.;
B. budući da je 14. travnja 2021. SAD službeno najavio planove za okončanje vojne prisutnosti SAD-a u Afganistanu i povlačenje preostale dvije tisuće vojnika iz zemlje do rujna, što će koincidirati s 20. obljetnicom terorističkih napada iz 2001.;
C. budući da se nakon napada 11. rujna 2001. NATO pozvao na članak 5. svojeg osnivačkog ugovora, što je jedini put da se NATO pozvao na kolektivnu obranu, te su sada, 20 godina poslije, savezničke države ujedinjene u odluci da povuku svoje snage i usredotoče napore na izgradnju kapaciteta i potporu razvoju afganistanskih snaga;
D. budući da su se zauzvrat talibani obvezali da će spriječiti terorističke skupine da djeluju na teritoriju koji je pod njihovom kontrolom te da će započeti pregovore s afganistanskom vladom;
E. budući da je sigurnosno stanje diljem zemlje i dalje teško, uz visoke razine nasilja nad civilima i afganistanskim sigurnosnim snagama, usprkos tome što su se talibani suzdržavali od napada na snage SAD-a;
F. budući da je pojava terorističke prijetnje u obliku skupine Islamska država pokrajine Horasan, povezane s Daišom, znatno doprinijela dodatnom pogoršanju sigurnosne situacije;
G. budući da je afganistansko političko jedinstvo i dalje ugroženo jer talibani ne čine dovoljno kako bi uvjerili stanovništvo da će se način na koji će tretirati Afganistance razlikovati od ekstremnih restrikcija koje su nasilno provodili tijekom 1990-ih;
H. budući da je COVID-19 prouzročio i humanitarne i gospodarske teškoće povrh ionako teškog siromaštva, nesigurnosti opskrbe hranom i ranjivosti na klimatske promjene;
I. budući da Sporazum o suradnji za partnerstvo i razvoj (CAPD) odražava načela i uvjete na kojima će se temeljiti buduće partnerstvo EU-a i Afganistana, čiji su ključni elementi klauzule o ljudskim pravima, neširenje oružja za masovno uništenje, pravda i vladavina prava, uključujući borbu protiv organiziranog kriminala, pranja novca i borbu protiv droga;
J. budući da su Europska unija i njezine države članice zajedno od 2002. godine najveći međunarodni donator pomoći Afganistanu i njegovim stanovnicima te su izdvojili 17,2 milijardi EUR za razvojnu i humanitarnu pomoć; budući da se afganistanska ekonomija i dalje suočava s nizom izazova kao što su korupcija, slabo prikupljanje prihoda, loša infrastruktura i sporo otvaranje radnih mjesta; budući da je sadašnji višegodišnji okvirni program osmišljen kako bi se osigurala maksimalna fleksibilnost, uzimajući u obzir trenutačne i buduće izazove, uz mogućnost obustave ili preusmjeravanja aktivnosti bude li situacija to zahtijevala;
K. budući da su od 2001. mnoge države članice EU-a, partneri iz NATO-a i savezničke zemlje svojim vojnim i civilnim resursima doprinijeli stabilizaciji i razvoju Afganistana te su pretrpjeli teške žrtve i gubitke; budući da je stabilan i neovisan Afganistan koji je samoodrživ i spreman uskratiti utočište terorističkim skupinama još uvijek ključan sigurnosni interes EU-a, NATO-a i njihovih država članica;
L. budući da se u Afganistanu nalazi 2,5 milijuna registriranih izbjeglica, dok je u Iranu i Pakistanu između 2 i 3 milijuna neregistriranih Afganistanaca; budući da je u Afganistanu više od 2 milijuna interno raseljenih osoba, od kojih je više od 300 000 raseljeno 2018. godine; budući da mnoge od tih osoba pate od nesigurnosti opskrbe hranom, neprikladnog smještaja, nedovoljnog pristupa sanitarnim objektima i zdravstvenim ustanovama te od nedostatka zaštite te da su mnoga djeca klasificirana kao djeca posebno podložna riziku od dječjeg rada, seksualnog zlostavljanja ili potencijalnog novačenja u zločinačke i terorističke skupine;
M. budući da je od početka 2018. više od 450 000 Afganistanaca vraćeno u Afganistan ili deportirano iz Irana; budući da je pakistanska vlada najavila da će se 1,7 milijuna afganistanskih izbjeglica registriranih u toj zemlji morati prisilno vratiti u Afganistan;
N. budući da prema podacima UN-a korupcija u Afganistanu ugrožava legitimnost države i predstavlja ozbiljnu prijetnju dobrom upravljanju i održivom razvoju zbog sprečavanja „pojave realnog gospodarstva”;
1. ponavlja svoju predanost provedbi uključivog mirovnog procesa koji predvode i za koji su odgovorni Afganistanci i koji vodi do pravednog, sveobuhvatnog i trajnog mira te odgovara na potrebe i bojazni svih stanovnika Afganistana; poziva, u tom kontekstu, na ubrzanje mirovnih pregovora i na pružanje kontinuirane potpore afganistanskoj vladi u njezinim nastojanjima da izgradi sigurnu i stabilnu budućnost za stanovnike Afganistana provedbom ključnih reformi u cilju poboljšanja upravljanja i vladavine prava, borbe protiv terorizma i ekstremizma, postizanja održivog mira i razvoja, izgradnje legitimnih demokratskih institucija i jamčenja poštovanja ljudskih prava;
2. apelira na to da se smjesta i bez preduvjeta nastave sadržajni pregovori o budućnosti Afganistana kako bi se postigao dogovor oko realnih kompromisnih stajališta o podjeli vlasti koja bi dovela do uključive i legitimne vlade te pravednog i trajnog rješenja kojim će se održati i nadograditi gospodarski, socijalni, politički i razvojni napredak postignut od 2001.;
3. ističe da će dugoročni razvoj Afganistana ovisiti o odgovornosti, dobrom upravljanju, održivom jamčenju ljudske sigurnosti, uključujući smanjenje siromaštva i stvaranje prilika za zapošljavanje, pristup socijalnim i zdravstvenim uslugama, obrazovanje i zaštitu temeljnih sloboda i ljudskih prava;
4. ponavlja svoju predanost snažnom i trajnom partnerstvu s Afganistanom, njegovim upravljačkim i sigurnosnim institucijama, kao i s njegovim stanovništvom, što uključuje mobilizaciju međunarodne potpore obnovi nakon mirovnog sporazuma na temelju uvjeta utvrđenih u zaključnim dokumentima Ženevske konferencije održane 2020.; izražava zabrinutost zbog krhkosti i nestabilnosti središnje države i zbog toga što ona nije uspostavila kontrolu u većini zemlje, što dodatno pogoršava učinak sukoba na civilno stanovništvo;
5. snažno osuđuje kontinuirano nasilje u Afganistanu za koje su u velikoj mjeri odgovorni talibani te zahtijeva da sve stranke smjesta poduzmu potrebne korake za smanjenje nasilja, a posebno za izbjegavanje civilnih žrtava kako bi se stvorilo okruženje pogodno za postizanje političkog rješenja; apelira na sve strane da se smjesta dogovore o koracima koji omogućavaju uspješnu provedbu trajnog i sveobuhvatnog prekida vatre;
6. ustraje u tome da talibani i vlada Islamske Republike moraju ispuniti svoje obveze u pogledu borbe protiv terorizma, uključujući sprečavanje Al Qaide, Daiša i drugih terorističkih skupina i pojedinaca da se koriste afganistanskim tlom kako bi ugrozili ili povrijedili sigurnost bilo koje druge zemlje, da ne budu domaćini članovima tih skupina i da ih sprečavaju u regrutiranju i obuci članova te prikupljanju financijskih sredstava;
7. poziva EU da pomogne u borbi protiv dugoročnih međuetničkih tenzija koje doprinose dezintegraciji središnje vlasti i da podupre bogatu multietničku strukturu afganistanskoga društva;
8. naglašava svoju dugoročnu potporu vjerodostojnim, slobodnim, pravednim i transparentnim izborima u skladu s međunarodnim standardima te izražava potporu misijama za promatranje izbora u toj zemlji;
9. naglašava potrebu za boljim usklađivanjem politika SAD-a i EU-a te dijalogom o Afganistanu i regionalnim pitanjima;
10. poziva Afganistan da odmah i bezuvjetno pusti na slobodu sve borce za ljudska prava, zatvorenike savjesti i novinare koji su pritvoreni i osuđeni samo zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja;
11. naglašava da će dugoročni razvoj Afganistana ovisiti o odgovornom upravljanju, održivom jamčenju ljudske sigurnosti i zaštiti temeljnih sloboda i ljudskih prava;
12. podsjeća da na Afganistan snažno utječu susjedne zemlje i regionalne sile, osobito Kina, Iran, Indija, Rusija i Pakistan; izražava žaljenje zbog toga što stabilan i uspješan Afganistan nije uvijek krajnji cilj tih regionalnih aktera te ističe ključnu ulogu ne samo tih zemalja nego i Turske i drugih aktera voljnih doprinijeti stabilizaciji, mirovnom procesu i daljnjem razvoju Afganistana;
13. pozdravlja proširenu ulogu koju UN ima u afganistanskom mirovnom procesu i procesu pomirenja, među ostalim time što koristi svoje značajno iskustvo i stručnost stečenu u drugim mirovnim procesima;
14. poziva EU da uloži više napora u postizanje dijaloga i suradnje s regionalnim partnerima u području borbe protiv trgovine drogom, pranja novca, financiranja terorizma i krijumčarenja ljudi;
15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Izvršnom uredu predsjednika, Ministarstvu vanjskih poslova Islamske Republike Afganistana i afganistanskom parlamentu.
- [1] SL C 23, 21.1.2021., str. 270.