B9-0408/2021
Dokument s plenarne sjednice
B9‑0408/2021
6.7.2021
PRIJEDLOG REZOLUCIJE
podnesen nakon izjave potpredsjednika Komisije / visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
u skladu s člankom 132 stavkom 2. Poslovnika
o represiji nad oporbom u Turskoj, posebice nad Narodnom demokratskom partijom (HDP)
Anna Fotyga, Adam Bielan, Valdemar Tomaševski, Witold Jan Waszczykowski, Eugen Jurzyca
u ime Kluba zastupnika ECR-a
B9‑0408/2021
Rezolucija Europskog parlamenta o represiji nad oporbom u Turskoj, posebice nad Narodnom demokratskom partijom (HDP)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, posebno one od 19. rujna 2019. o stanju u Turskoj, s naglaskom na smjenjivanju izabranih gradonačelnika[1] te od 19. svibnja 2021. o izvješćima Komisije o Turskoj za 2019. i 2020.[2],
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 25. lipnja 2021.,
– uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Selahattin Demirtaş protiv Turske,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kojih je Turska država stranka,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je PKK (Kurdistanska radnička stranka) tijekom terorističke kampanje koju 40 godina provodi protiv Turske odgovorna za smrt najmanje 40 000 osoba, uključujući žene i djecu; budući da su Turska, Europska unija, Sjedinjene Američke Države i mnoge druge zemlje uvrstile PKK na popis terorističkih organizacija;
B. budući da je glavni javni tužitelj Vrhovnog prizivnog suda Ustavnom sudu ponovno podnio optužnicu od 850 stranica protiv Narodne demokratske partije (HDP), koja je potom proslijeđena Vrhovnom sudu, poznatom i kao Kasacijski sud; budući da se u optužnici traži zabrana političkog djelovanja za gotovo 500 članova stranke i zatvaranje stranačkog bankovnog računa; budući da je, prema navodima tužitelja, taj zahtjev podnesen na temelju izjava i djelovanja HDP-a, protivnih demokratskim i univerzalnim pravnim načelima, pri čemu HDP djeluje zajedno s terorističkom organizacijom PKK i njezinim pridruženim organizacijama te sudjeluje u aktivnostima kao produžena ruka PKK-a;
C. budući da je Ustavni sud proveo prvi pregled revidirane optužnice i jednoglasno je prihvatio; budući da glavni javni tužitelj većinu optužbi protiv HDP-a temelji na prosvjedima za Kobane, u vezi kojih je u tijeku sudski postupak protiv političara HDP-a, među ostalim protiv bivših supredsjednika Selahattina Demirtaşa i Figen Yüksekdağ koji su u pritvoru; budući da se te optužbe uglavnom temelje na poruci koju je Središnji izvršni odbor HDP-a uputio preko Twittera (6. listopada 2014.) pozivajući narod na prosvjed u znak solidarnosti sa stanovnicima Kobanea, protiv ISIS-a i protiv turskog embarga Kobaneu; budući da je u suđenju u slučaju Kobane optuženo 108 članova HDP-a; budući da je od toga 28 osoba uhićeno i čeka suđenje, šest osoba je podvrgnuto sudskom nadzoru, a za 75 osoba su izdani uhidbeni nalozi;
D. budući da su tužitelji Ministarstva pravosuđa 30. lipnja 2021. Zajedničkom parlamentarnom odboru za ustav i pravosuđe turske Velike narodne skupštine podnijeli sažetke postupaka čiji je cilj ukidanje zakonodavnog imuniteta dvadesetorici oporbenih zakonodavaca iz šest različitih oporbenih stranaka; budući da su ti postupci usmjereni protiv 15 zastupnika iz redova HDP-a, vođe Republikanske narodne stranke (CHP) Kemala Kılıçdaroğlua i po jednog zakonodavca iz svih drugih oporbenih stranaka, odnosno Demokratske stranke regija (DBP), Stranke İYİ (Dobri), Radničke partije Turske (TİP) i Demokratske stranke (DP);
E. budući da u Turskoj Ustavni sud donosi odluku o ukidanju političkih stranaka na temelju optužnice koju je podnio Ured glavnog javnog tužitelja pri Vrhovnom sudu; budući da umjesto trajnog raspuštanja stranke, 15 članova Ustavnog suda može odlučiti da se stranci djelomično ili potpuno ukine državna potpora, ovisno o težini predmetnih djela;
F. budući da u Turskoj ukidanje političkih stranaka, posebice onih prokurdski orijentiranih, povijesno gledano nije rijetkost; budući da je raspuštanje političkih stranaka pravna mjera koja se primjenjuje u svim demokracijama i koja bi se trebala provoditi u skladu s odredbama utvrđenima Ustavom i zakonom te na temelju jasnih dokaza da je takav radikalan potez opravdan i potreban; budući da je Ustavni sud do sada zabranio djelovanje šest prokurdskih političkih stranaka;
G. budući da je Europski sud za ljudska prava u više navrata utvrdio da se ukidanjem političkih stranaka krši pravo na udruživanje predviđeno člankom 11. Europske konvencije o ljudskim pravima;
H. budući da je turska vlada optužila HDP, treću najveću političku stranku Turskoj, da je izravno povezan s PKK-om;
J. budući da je privremenom ustavnom promjenom koju je donio turski parlament u svibnju 2016. omogućeno ukidanje imuniteta i posljedično zatvaranje parlamentarnih zastupnika iz redova HDP-a, CHP-a, vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) i Stranke nacionalnog pokreta (MHP);
K. budući da se tim parlamentarnim zastupnicima sudilo zbog „članstva u terorističkoj organizaciji”, „širenja terorističke propagande” i mnogih drugih kaznenih djela; budući da se, prema navodima nevladinih organizacija koje su istražile ta suđenja, većina dokaza koje je podnijelo tužiteljstvo sastoji od javnih govora i aktivnosti koje su optuženici obavljali u svojstvu političara;
L. budući da je 17. lipnja 2021. u prostorijama stranke u İzmiru okrutno ubijena Deniz Poyraz, zaposlenica HDP-a; budući da je zgrada HDP-a bila meta mjesecima prije tog napada te da su HDP-ovi stranački dužnosnici u Izmiru bili razgovarali s policijom i guvernerom o mogućnosti napada na njih, no policija nije poduzela nikakve mjere predostrožnosti; budući da je zapravo huškanje vlade protiv HDP-a ohrabrilo skupine koje su napale urede HDP-a; budući da su u četvrtak 1. srpnja 2021. turske vladajuće i oporbene stranke osudile napad na urede prokurdskog HDP-a u Izmiru te da je Onur Gencer, koji je ubio stranačku zaposlenicu Deniz Poyraz, uhićen pod optužbom „ubojstva s predumišljajem” već 24 sata nakon incidenta; budući da su brzo uhićenje Onura Gencera i činjenica da tijekom istrage na mjestu zločina nije pronađen trag metka u jednoj od prostorija stranke izazvali kritike da je istraga bila površna; budući da su odvjetnici HDP-a i Deniz Poyraz 21. lipnja 2021. Uredu tužitelja podnijeli predstavku od 38 članaka i na 10 stranica, u kojoj se zahtijeva učinkovita provedba istrage; budući da se ubojstvo Deniz Poyraz ne bi trebalo smatrati izoliranim zločinom iz mržnje, već dijelom političkih napetosti;
M. budući da Turska i dalje ne poštuje obvezujuću presudu Europskog suda za ljudska prava od 20. studenoga 2018., potvrđenu presudom Velikog vijeća od 22. prosinca 2020., kojom se turske vlasti pozivaju da Selahattina Demirtaşa odmah puste na slobodu;
N. budući da je 21. lipnja 2021. turski Ustavni sud prihvatio revidiranu optužnicu koju je podnio glavni tužitelj Vrhovnog prizivnog suda Bekir Sahin i kojom je zatraženo ukidanje HDP-a zbog navodne povezanosti s terorističkom organizacijom PKK;
O. budući da Europsko vijeće u svojim zaključcima od 25. lipnja 2021. navodi da djelovanje protiv političkih stranaka predstavlja velik korak unatrag za ljudska prava te da je ono u suprotnosti s obvezama Turske da poštuje demokraciju i vladavinu prava, ali i da je dijalog o tom pitanju i dalje sastavni dio odnosa EU-a i Turske;
P. budući da kritičari optužuju predsjednika Erdoğana da koristi sudove kako bi suzbio političko neslaganje s vladom i njegovim konzervativnim AKP-om; budući da je turska vlada od državnog udara 2016. u nekoliko navrata poduzela mjere usmjerene na oslabljivanje oporbenih skupina i stranaka; budući da su također u posljednjih nekoliko godina izvršeni napadi na oporbene političare;
Q. budući da su kurdski borci / teroristi, uključujući članove dobro obučenih i organiziranih skupina PKK, Jedinica narodne zaštite (YPG) i Hêzên Rizgariya Efrînêa (HRE), nedavno pojačali napade na tursku vojsku u regiji;
R. budući da je kurdski mirovni proces koji je pokrenut 2013., i čiji je cilj bio pomiriti razlike između dviju strana na miran i politički način, propao kada turska vlada nije uspjela postići dogovor sa Strankom demokratske unije (PYD), sirijskim ogrankom PKK-a;
1. ponovno ističe važnost dobrih odnosa s Turskom, utemeljenih na zajedničkim vrijednostima te poštovanju ljudskih prava, vladavine prava, slobodnih i demokratskih izbora, temeljnih sloboda i univerzalnog prava na pošteno suđenje;
2. naglašava da bi se zabrana djelovanja bilo koje političke stranke trebala potkrijepiti i opravdati čvrstim dokazima pa poziva turske vlasti da dostave takve dokaze; u tom kontekstu podsjeća na navodnu povezanost HDP-a s PKK-om, koji je uvršten na EU-ov popis terorističkih organizacija;
3. smatra da bi se ukidanjem jedne umjerene stranke ojačao onaj dio kurdskog stanovništva koji zagovara terorizam i nasilje te da bi to bilo kontraproduktivno u pogledu pluralizma u zemlji i potrebe za integracijom kurdskog stanovništva, koje ima pravo izabrati svoje predstavništvo u turskom parlamentu;
4. poziva Tursku da osigura pluralizam te da poštuje slobodu udruživanja i izražavanja u skladu sa zaštitom predviđenom turskim Ustavom i međunarodnim obvezama Turske;
5. zabrinut je zbog toga što se oporbenim zastupnicima opetovano ukida parlamentarni status i poziva turske vlasti da osiguraju da svi pojedinci imaju pravo na pravičan sudski postupak i na to da njihove predmete preispita neovisni sud, koji im može osigurati pravnu zaštitu u skladu s međunarodnim standardima;
6. žali zbog činjenice da Turska ne poštuje presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Selahattina Demirtaşa te zbog toga što je on i dalje pritvoren pa traži da ga se hitno pusti na slobodu;
7. naglašava da je potrebno nastaviti kurdski mirovni proces;
8. zabrinut je zbog sve većeg pritiska na oporbene stranke, među ostalim na Republikansku narodnu stranku (CHP);
9. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te turskom predsjedniku, turskoj vladi i turskom parlamentu.