PRIJEDLOG REZOLUCIJE o represiji nad oporbom u Turskoj, posebice nad Narodnom demokratskom partijom (HDP)
6.7.2021 - (2021/2788(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Sergey Lagodinsky, Ernest Urtasun, Hannah Neumann, Ignazio Corrao, Jordi Solé, François Alfonsi, Henrike Hahn, Gwendoline Delbos‑Corfield, Mounir Satouri, Diana Riba i Giner, Francisco Guerreiro
u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0406/2021
B9‑0409/2021
Rezolucija Europskog parlamenta o represiji nad oporbom u Turskoj, posebice nad Narodnom demokratskom partijom (HDP)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, osobito one od 19. svibnja 2021. o izvješćima Komisije o Turskoj za 2019. i 2020.[1], od 21. siječnja 2021. o stanju ljudskih prava u Turskoj, a posebno o slučaju Selahattina Demirtaşa i drugih zatvorenika savjesti[2], od 19. rujna 2019. o stanju u Turskoj, s naglaskom na smjenjivanju izabranih gradonačelnika[3], od 8. veljače 2018. o stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj[4], od 13. ožujka 2019. o izvješću Komisije o Turskoj za 2018.[5] i od 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj[6],
– uzimajući u obzir najnovija izvješća Komisije o Turskoj, naročito izvješća za 2018., 2019. i 2020.,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu o stanju u Turskoj koju su 18. ožujka 2021. dali potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell i povjerenik za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Olivér Várhelyi o posljednjim događajima u pogledu Narodne demokratske partije (HDP),
– uzimajući u obzir relevantne izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje, naročito od 21. i 25. prosinca 2020.,
– uzimajući u obzir relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća, posebice zaključke Europskog vijeća od 24. lipnja 2021. o vanjskim odnosima,
– uzimajući u obzir presudu Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) od 22. prosinca 2020. u predmetu Selahattin Demirtaş protiv Turske,
– uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava od 10. prosinca 2019. u predmetu Kavala protiv Turske, koja je postala pravomoćna 11. svibnja 2020., i odluke Odbora ministara Vijeća Europe od 1. listopada 2020. i 3. prosinca 2020. kojima se Tursku poziva da osigura trenutačno oslobađanje Osmana Kavale,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 2347 od 23. listopada 2020. naslovljenu „Nova represija političke oporbe i građanskog prosvjeda u Turskoj: hitna potreba za očuvanjem standarda Vijeća Europe”,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 2260 od 24. siječnja 2019. naslovljenu „Pogoršavanje položaja oporbenih političara u Turskoj: Što se može učiniti kako bi se zaštitila njihova temeljna prava u državi koja je članica Vijeća Europe?”,
– uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava iz ožujka 2018. o utjecaju izvanrednog stanja na ljudska prava u Turskoj, uključujući ažuriranu verziju o jugoistoku,
– uzimajući u obzir izvješće Radne skupine UN-a za prisilne ili nedobrovoljne nestanke od 30. srpnja 2019.,
– uzimajući u obzir izjavu nekoliko posebnih izvjestitelja UN-a od 2. rujna 2020.,
– uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je Turska država kandidatkinja za članstvo u EU-u i članica Vijeća Europe dugi niz godina; budući da je Turska, kao članica Vijeća Europe, stranka Europske konvencije o ljudskim pravima i da je obvezuju odredbe i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava;
B. budući da se posljednjih mjeseci pojačala represija protiv političke oporbe i građanskih prosvjeda u Turskoj te da su lokalni političari, zastupnici i bivši parlamentarni zastupnici, članovi oporbenih političkih stranaka i odvjetnici predmet brojnih istraga i kaznenih progona; budući da se trenutna represija nad turskom političkom oporbom, posebno nad Narodnom demokratskom partijom, odvija u kontekstu sve užeg prostora ostavljenog demokraciji i vladavini prava te u kontekstu kontinuiranih mjera turskih vlasti usmjerenih na ušutkavanje prosvjednih glasova, uključujući one novinara, boraca za ljudska prava, pripadnika akademske zajednice, sudaca i odvjetnika;
C. budući da je glavni javni tužitelj Kasacijskog suda Turske 17. ožujka 2021. prvo podnio zahtjev Ustavnom sudu zahtijevajući ukidanje HDP-a; budući da je revidirana optužnica predana 7. lipnja 2021. te da se u njoj, osim ukidanja stranke, traži zabrana političkih aktivnosti za oko 451 političara HDP-a i zamrzavanje bankovnih računa stranke; budući da je 21. lipnja 2021. Opća skupština Ustavnog suda jednoglasno prihvatila revidiranu optužnicu;;
D. budući da glavni javni tužitelj većinu optužbi protiv HDP-a temelji na prosvjedima za Kobane, za koje je u tijeku sudski postupak protiv 108 političara HDP-a, uključujući bivše supredsjednike Selahattina Demirtaşa i Figen Yüksekdağ; budući da se te optužbe tiču njihovih uloga u prosvjedima potpore za Kobane 2014. te se uglavnom temelje na poruci koji je Središnji izvršni odbor HDP-a uputio preko Twittera pozivajući narod na prosvjed u znak solidarnosti sa stanovnicima Kobanea, protiv ISIS-a i protiv turskog embarga protiv Kobanea; budući da je tijekom prosvjeda ubijeno više od 50 osoba, od kojih su velika većina bili članovi HDP-a ili simpatizeri koje je turska policija ubila vatrenim oružjem;
E. budući da HDP, kao treća stranka po veličini u turskom parlamentu, predstavlja važan udio političkih glasova u Turskoj; budući da je oko 4000 članova i dužnosnika HDP-a i dalje u zatvoru, uključujući niz zastupnika;
F. budući da je Selahattin Demirtaş, bivši supredsjednik HDP-a i predsjednički oporbeni kandidat 2014. i 2018., s osvojenih 9,76 % odnosno 8,32 % glasova, od 4. studenog 2016. zatvoren u zatvoru tipa F u gradu Jedrene (Edirne) na temelju optužbi za terorizam za koje mu, ako je osuđen, prijeti zatvorska kazna u trajanju od 142 godine; budući da je protiv njega u rujnu 2019. pokrenuta odvojena teroristička istraga zbog njegove navodne uloge u incidentima zbog kojih je prethodno bio pritvoren i zbog kojih mu se već sudi; budući da je Selahattin Demirtaş jedan od brojnih zatvorenika savjesti u Turskoj;
G. budući da je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u svojoj presudi u predmetu Selahattin Demirtaş protiv Turske od 22. prosinca 2020. osudilo Tursku zbog kršenja prava na slobodu u pogledu produljenja pritvora i prava na slobodne i poštene izbore te je utvrdilo da je pritvaranjem Selahattina Demirtaşa Turska nastojala ugušiti pluralizam i ograničiti slobodu političke rasprave; budući da sud nije pronašao jasnu vezu između govora g. Demirtaşa i kaznenih djela terorizma te je presudio da bi Turska trebala poduzeti trenutne mjere za njegovo puštanje na slobodu;
H. budući da je u istoj presudi Europski sud za ljudska prava izjavio da je poziv sjedišta HDP-a na solidarnost s narodom Kobanea ostao u granicama političkog govora jer se ne može smatrati pozivom na nasilje; budući da je sud izjavio da se nasilje do kojeg je nažalost došlo između 6. i 8. listopada 2014. ne može smatrati izravnom posljedicom poruka koje je sjedište HDP-a uputilo preko Twittera;
I. budući da se optužbe za terorizam i dalje masovno iskorištavaju protiv kurdskih demokratskih vođa i drugih kako bi se ograničila prava na slobodu izražavanja i udruživanja pet godina nakon pokušaja izvršenja državnog udara; budući da se kriminalizacija oporbenih stranaka, vođa i prosvjednika odvija u kontekstu sve veće polarizacije i nasilja, što je kulminiralo ubojstvom članice HDP-a Deniz Poyraz u oružanom napadu na stranački ured u pokrajini Izmir 17. lipnja 2021.;
1. poziva tursku vladu da bez odlaganja promijeni smjer svoje autokratske politike i da poradi na jačanju demokracije, vladavine prava te ljudskih i građanskih prava, uključujući politički pluralizam, kao i slobodu udruživanja, okupljanja i izražavanja; ističe da je za demokraciju potrebno okruženje u kojem političke stranke, civilno društvo i mediji mogu funkcionirati bez prijetnji ili samovoljnih ograničenja;
2. osuđuje odluku o zabrani HDP-a, kako je potvrdila Opća skupština turskog Ustavnog suda; s velikom zabrinutošću primjećuje da turske vlasti posebno i dosljedno imaju na meti HDP i njezine organizacije mladeži; snažno osuđuje nastavak pritvora bivših zastupnika i službenika HDP-a, uključujući bivše supredsjednike Figen Yüksekdağ i Selahattina Demirtaşa; poziva turske vlasti da odmah i bezuvjetno na slobodu puste Selahattina Demirtaşa i druge zatvorene članove oporbe, da odbace sve optužbe protiv njih i da ponovno uspostave pravni status HDP-a;
3. poziva da se u tekućim sudskim postupcima o prosvjedima za Kobane strogo primjenjuju standardi vladavine prava, naročito neovisnost pravosuđa, nepristranost, potpuna pravednost i postupovna jamstva;
4. duboko je zabrinut zbog toga što tursko pravosuđe i tijela vlasti ne poštuju presude Europskog suda za ljudska prava i što se niži turski sudovi sve manje pridržavaju presuda turskog Ustavnog suda; naglašava da je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u svojoj konačnoj presudi od 22. prosinca 2020. naložilo da se Selahattin Demirtaş smjesta pusti na slobodu; naglašava da bi, ukoliko Turska to ne učini, time prekršila svoju obvezu da poštuje presude Europskog suda za ljudska prava; poziva Tursku da osigura potpuno poštovanje svih odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima i odluka Europskog suda za ljudska prava; poziva na potpunu suradnju s Vijećem Europe u području jačanja vladavine prava, prava manjina, demokracije i temeljnih prava; poziva Odbor ministara Vijeća Europe da nastavi nadzirati provedbu odluke Europskog suda za ljudska prava u pogledu Selahattina Demirtaşa;
5. izrazito je zabrinut zbog stalnih napada i pritiska na oporbene stranke, čime se podriva pravilno funkcioniranje demokratskog sustava; prima na znanje političke, zakonodavne i administrativne mjere koje je poduzela turska vlada kako bi paralizirala općine kojima upravljaju gradonačelnici oporbenih stranaka u Istanbulu, Ankari, Izmiru; osuđuje činjenicu da su u istočnim gradovima s većinskim kurdskim stanovništvom, kao što su Kars, Van, Diyarbakır i Mardin, gradonačelnici otpušteni, zamijenjeni imenovanim upraviteljima i pritvoreni; žali zbog činjenice da sadašnja vlada zloupotrebljava financijska sredstva i administrativna tijela države za oslabljivanje i ušutkavanje oporbe;
6. oštro osuđuje ponovno uhićenje i nastavak pritvora istaknutih članova društva, kao što su Osman Kavala i Selahattin Demirtaş; poziva turske vlasti da ih bez odlaganja puste na slobodu, zajedno sa svim pritvorenim borcima za ljudska prava, novinarima, akademicima i drugim osobama pritvorenima na temelju neutemeljenih optužbi, uključujući Cana Dündara i Erola Önderoğlua, te da odbace sve optužbe protiv njih;
7. poziva Delegaciju EU-a u Turskoj da dodatno prati situaciju u kojoj se nalaze politički zatvorenici i borci za ljudska prava, među ostalim promatranjem suđenja, davanjem javnih izjava i traženjem dozvole za posjete u zatvoru;
8. izražava veliku zabrinutost zbog napada na civilno društvo i promicanje temeljnih prava i sloboda; javno optužuje samovoljno ukidanje organizacija civilnog društva, uključujući istaknute nevladine organizacije za ljudska prava i medije; upozorava na dodatni štetni učinak Zakona o sprečavanju financiranja širenja oružja za masovno uništenje od 31. prosinca 2020. jer se njime Ministarstvu unutarnjih poslova dodjeljuju široke diskrecijske ovlasti za zabranu i ograničavanje legitimnih aktivnosti nevladinih organizacija; osim toga, osuđuje negativan učinak koji Zakon o uređivanju internetskih publikacija i suzbijanju kaznenih djela počinjenih tim publikacijama iz srpnja 2020. ima na slobodu izražavanja;
9. zgrožen je brojnim i neprestanim izvješćima o zastrašivanju, uznemiravanju i nasilju nad borcima za ljudska prava, novinarima, akademicima, liječnicima koji su pružali pomoć žrtvama mučenja i drugim aktivistima, posebno iz kurdske zajednice; apelira na Tursku da se suzdrži od pritvaranja i progona novinara i boraca za ljudska prava kako bi ih zastrašila ili ih odvratila od slobodnog izvješćivanja o pitanjima ljudskih prava; apelira na Tursku da žurno i neovisno istraži prijavljene slučajeve zastrašivanja i zlostavljanja boraca za ljudska prava, novinara, pripadnika akademske zajednice i aktivista civilnog društva te da počinitelje pozove na odgovornost;
10. oštro osuđuje odluku turske vlade da se povuče iz Istanbulske konvencije, posebno u vrijeme porasta nasilja nad ženama tijekom pandemije i s obzirom na visoku stopu femicida u zemlji; poziva tursku vladu da hitno poništi tu odluku; izražava duboku zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava LGBTI osoba, naročito zbog fizičkih napada, dugotrajnih zabrana povorki ponosa diljem zemlje ili ograničenja slobode okupljanja, udruživanja ili izražavanja;
11. poziva EU i države članice da izvrše veći pritisak na tursku vladu i da pojačaju svoju potporu borcima za ljudska prava u Turskoj, među ostalim s pomoću bespovratnih sredstava za hitne slučajeve, kako bi se olakšalo izdavanje viza za hitne slučajeve, osigurala privremena skloništa u državama članicama EU-a te kako bi se osiguralo da Delegacija EU-a te veleposlanstva i konzulati država članica u potpunosti provedu smjernice EU-a o borcima za ljudska prava;
12. podsjeća Europsko vijeće da svako poboljšanje službenih odnosa EU-a i Turske i svaki korak prema pozitivnom programu, kako je navedeno u njegovim zaključcima iz prosinca 2020., ožujka 2021. i lipnja 2021., ovise o poboljšanju stanja građanskih i ljudskih prava te vladavine prava u Turskoj;
13. poziva na to da se ova Rezolucija prevede na turski;
14. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, državama članicama EU-a te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Turske.
- [1] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0243.
- [2] Usvojeni tekstovi, P9_TA(2021)0028.
- [3] SL C 171, 6.5.2021., str. 8.
- [4] SL C 463, 21.12.2018., str. 56.
- [5] SL C 23, 21.1.2021., str. 58.
- [6] SL C 215, 19.6.2018., str. 199.