PRIJEDLOG REZOLUCIJE o slobodi medija i daljnjem pogoršanju stanja vladavine prava u Poljskoj
14.9.2021 - (2021/2880(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Jadwiga Wiśniewska, Mazaly Aguilar, Sergio Berlato, Adam Bielan, Joachim Stanisław Brudziński, Jorge Buxadé Villalba, Carlo Fidanza, Raffaele Fitto, Ladislav Ilčić, Patryk Jaki, Krzysztof Jurgiel, Karol Karski, Beata Kempa, Izabela-Helena Kloc, Elżbieta Kruk, Zbigniew Kuźmiuk, Ryszard Antoni Legutko, Beata Mazurek, Tomasz Piotr Poręba, Nicola Procaccini, Elżbieta Rafalska, Bogdan Rzońca, Jacek Saryusz-Wolski, Beata Szydło, Dominik Tarczyński, Hermann Tertsch, Grzegorz Tobiszowski, Valdemar Tomaševski, Witold Jan Waszczykowski, Kosma Złotowski, Raffaele Stancanelli, Anna Zalewska
u ime Kluba zastupnika ECR-a
B9-0463/2021
Rezolucija Europskog parlamenta o slobodi medija i daljnjem pogoršanju stanja vladavine prava u Poljskoj
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 2., 7. i 19. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir članke 167. i 173. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja), a posebno njezin članak 11.,
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da poljski Ustav jamči slobodu tiska (članak 14.) i slobodu izražavanja te zabranu cenzure (članak 54.);
B. budući da je načelo slobode tiska usko povezano s načelom slobode izražavanja (članak 54.), koja je jedan od ostvaraja slobode govora, a ono je steklo status ustavnog načela;
C. budući da je postupak licenciranja za emitiranje radijskih i televizijskih programa uređen Zakonom o radiodifuziji od 29. prosinca 1992.; budući da je, u skladu sa Zakonom o radiodifuziji, za emitiranje radijskih i televizijskih programa potrebna licencija koja se dodjeljuje odlukom predsjednika Nacionalnog vijeća za radiodifuziju na temelju rezolucije Nacionalnog vijeća;
D. budući da prema poljskom Ustavu članove Nacionalnog vijeća za radiodifuziju imenuju Sejm, Senat i predsjednik Republike te oni ne smiju pripadati političkoj stranci ili sindikatu niti obavljati javne aktivnosti koje su nespojive s njihovom funkcijom;
E. budući da u skladu sa Zakonom o radiodifuziji sve radiotelevizijske kuće koje djeluju u Poljskoj, uključujući javne, neovisno oblikuju svoje programe; budući da nijedno tijelo državne uprave ne smije utjecati na programiranje ili kadrovske odluke javnih radiotelevizijskih kuća;
F. budući da se člankom 35. Zakona o radiodifuziji zahtijeva da radijsko i televizijsko emitiranje u Poljskoj bude u većinskom vlasništvu i pod nadzorom subjekata iz Europskog gospodarskog prostora (EGP); budući da najviše 49 % udjela radiotelevizijskih kuća u Poljskoj može biti u vlasništvu subjekata izvan EU-a; budući da zahtjevi poput ovoga nisu svojstveni samo Poljskoj već postoje primjerice i u Austriji i Francuskoj;
G. budući da je cilj nacrta zakona o izmjeni Zakona o radiodifuziji, koji trenutačno razmatra poljski parlament, pojasniti propise kojima se Nacionalnom vijeću za radiodifuziju omogućuje učinkovito suzbijanje mogućnosti da bilo koji subjekt izvan EU-a preuzme kontrolu nad radiotelevizijskim kućama, posebno subjekti iz zemalja koji predstavljaju znatnu prijetnju za državnu sigurnost;
H. budući da se u francuskom zakonodavstvu navodi da se licencija za zemaljsko emitiranje programa na francuskom jeziku ne može izdati poduzeću u kojem je više od 20 % temeljnog kapitala ili glasačkih prava u vlasništvu stranih državljana, osim u slučaju međunarodnih obveza Francuske; budući da francusko pravo također predviđa nekoliko kazuističkih pravila kojima se određuje koncentracija aktivnosti medija koje su zabranjene zakonom;
I. budući da se u skladu s njemačkim pravom licencija za radiodifuzijske usluge za nacionalni program može izdati samo subjektu s boravištem ili poslovnim nastanom u Njemačkoj, EU-u ili EGP-u; budući da prema njemačkom pravu podrijetlo kapitala vlasnika određenog medija nije relevantno, ali je važno mjesto njegova sjedišta;
J. budući da je kupnja dionica društva Polska Press od strane društva PKN Orlen S. A. jedna od brojnih transakcija koje su posljednjih godina provedene na poljskom medijskom tržištu;. budući da su promjene u vlasništvu medija prilično česte i ne utječu na procjenu slobode medija i slobode izražavanja koje su zajamčene Ustavom Republike Poljske; budući da odluke trgovačkog društva donosi njegov upravni odbor, a ne njegovi vlasnici; budući da je predmetnu transakciju ocijenio Ured za tržišno natjecanje i zaštitu potrošača i da on nije utvrdio prijetnje koje bi ta transakcija predstavljala za medijski sektor u Poljskoj;
K. budući da su granice nadležnosti Unije uređene načelom dodjeljivanja, što posljedično znači da države članice zadržavaju nadležnosti koje na temelju Ugovorâ nisu dodijeljene Uniji;
L. budući da se člankom 2. UEU-a Uniji ne dodjeljuje nikakva materijalna nadležnost, već se u njemu samo navode određene vrijednosti koje bi institucije Unije i njezine države članice trebale poštovati kada djeluju u okvirima granica ovlasti koje su Ugovorima dodijeljene Uniji i bez utjecaja na te granice;
M. budući da su oblikovanje i provedba politika koje se odnose na seksualno zdravlje i obrazovanje, reprodukciju i pobačaj u zakonodavnoj nadležnosti država članica;
N. budući da se jedino člankom 7. UEU-a predviđa nadležnost Unije za nadziranje primjene vladavine prava, kao vrijednosti Unije, u kontekstu koji nije u vezi s posebnom materijalnom nadležnošću ili koji prelazi područje primjene nadležnosti;
O. budući da člankom 7. UEU-a nije utvrđena osnova za daljnji razvoj ili izmjenu postupka opisanog u tom članku;
P. budući da je nadležnost Suda Europske unije u pogledu vladavine prava ograničena isključivo na provjeru poštovanja postupovnih odredbi iz članka 7. UEU-a i isključivo na zahtjev predmetne države članice;
Q. budući da institucije EU-a nemaju nadležnost za donošenje ikakve definicije vrijednosti navedenih u članku 2. UEU-a, posebno pojma vladavine prava, s obzirom na to da im ta nadležnost nije dodijeljena Ugovorima;
R. budući da bi u nedostatku relevantne nadležnosti institucije donošenjem takve definicije prekršile Ugovore te bi definicija bila u suprotnosti s Ugovorima;
S. budući da je poljski Ustavni sud potvrdio superiornost nacionalnih ustavnih odredbi u odnosu na pravo EU-a od pristupanja Republike Poljske EU-u; budući da je u presudi Ustavnog suda od 11. svibnja 2005. navedeno da postojanje relativne autonomije pravnih poredaka na temelju njihovih unutarnjih hijerarhijskih načela ne znači da između njih ne postoji interakcija ili sukob i kada bi postojalo neuklonjivo proturječje između ustavne norme i norme prava EU-a, proturječje koje se ne može otkloniti primjenom tumačenja kojim se poštuje relativna autonomija prava EU-a i nacionalnog prava, takvo proturječje ne može se ni na koji način riješiti u poljskom pravnom sustavu priznavanjem superiornosti norme EU-a u odnosu na ustavnu normu, niti bi moglo voditi gubitku obvezujuće snage ustavne norme i njezinoj zamjeni normom EU-a ili ograničavanju područja primjene te norme na područje koje nije obuhvaćeno propisom prava EU-a; budući da je poljski Ustavni sud također izrazio svoje mišljenje u tom smjeru u svojim presudama od 24 studenoga 2010. i 16. studenoga 2011.; budući da tijela EU-a nisu osporila nijednu od tih presuda;
T. budući da neke presude ustavnih sudova drugih država članica također polaze u smjeru superiornosti nacionalnog prava u odnosu na pravo EU-a;
1. ističe da su sloboda i pluralizam medija stupovi moderne demokracije jer su ključni elementi otvorene i slobodne rasprave; primjećuje da neke države članice izvješćuju o problemima na medijskom tržištu, koji su često povezani s pandemijom;
2. smatra da je sloboda medija u Poljskoj dobro zaštićena i da su uspostavljene sve zaštitne mjere;
3. napominje da se u medijskom prostoru mogu pronaći sve vrste stajališta i da nema ograničenja pa je stoga medijski pluralizam zajamčen;
4. ističe da države članice imaju pravo uvesti zakon kojim se može učinkovito spriječiti preuzimanje medija od strane vanjskih subjekata izvan EGP-a i EU-a, primjerice iz Rusije ili Kine;
5. napominje da je ograničenje kapitala koji dolazi izvan EU-a već na snazi u Francuskoj i Njemačkoj, među ostalim državama;
6. naglašava da se člankom 7. UEU-a EU-u nudi jedina mogućnost da s autoritetom intervenira u pitanjima povezanima s poštovanjem samih vrijednosti Unije od strane država članica, uključujući vladavinu prava; ističe da je članak 7. UEU-a potpun i iscrpan;
7. ističe da u skladu s člankom 7. UEU-a nije bilo odlučnog zaključka da postoji čak i rizik da Poljska teško prekrši vladavinu prava; ističe da za optuživanje Poljske za kršenje a zatim i dodatno pogoršanje vladavine prava nema osnove u Ugovorima i da je to samo instrument nezakonitog političkog pritiska;
8. ističe da organizacija pravosuđa nije među nadležnostima dodijeljenima EU-u jer je to područje u isključivoj nadležnosti država članica; ističe da se reforme uvedene posljednjih godina u Poljskoj, čiji je cilj poboljšanje funkcioniranja poljskog pravosudnog sustava, temelje na iskustvima drugih država članica, koja Europska komisija nije dovodila u pitanje; smatra da se tim reformama ni na koji način ne krši neovisnost sudaca ili neovisnost pravosuđa, koja je zajamčena poljskim Ustavom i zakonima;
9. žali zbog činjenice da neka tijela Unije prekoračuju svoje nadležnosti iz Ugovora; ističe da zanemarivanje te činjenice onemogućuje pravilnu ocjenu argumentacije Poljske kao odgovora na predstavljena stajališta institucija EU-a, u kojima se kritiziraju postupci trenutačno u tijeku pred poljskim Ustavnim sudom, a odnose se na nadležnosti Suda Europske unije za preispitivanje nacionalnog prava i primjenu privremenih mjera u slučajevima, uključujući organizaciju pravosuđa država članica; ističe prethodnu sudsku praksu poljskog Ustavnog suda u pogledu odnosa između poljskog Ustava i prava EU-a;
10. ističe važnu aktivnost ustavnih sudova država članica u pogledu ultra vires djelovanja institucija EU-a;
11. smatra neprihvatljivim da institucije EU-a odobravaju rješenja u pogledu organizacije pravosuđa koja su trenutačno na snazi u nekim državama članicama, dok istodobno slična rješenja u Poljskoj dovode u pitanje i kritiziraju;
12. žali zbog nedavnih aktivnosti Komisije, ponajprije optužbi u vezi s navodnim nepoštovanjem presude Suda Europske unije o Stegovnom vijeću Vrhovnog suda i najave u vezi sa zahtjevom upućenim Sudu EU-a da Poljskoj nametne novčane kazne zbog neprovođenja privremene mjere; ističe da je Poljska detaljno objasnila način provedbe privremene mjere, posebno da se privremena mjera provodi po nalogu prvog predsjednika Vrhovnog suda, u koji se izvršna vlast ne može miješati u skladu s načelom diobe vlasti; smatra da agresivan nastup u djelovanju ne doprinosi rješavanju problema u duhu dijaloga i lojalne suradnje te u skladu s nadležnostima Unije i država članica;
13. žali zbog nedavnih izjava predstavnika Komisije u kojima se upućuje na mogućnost obustave plaćanja povezanih s poljskim planovima za oporavak i otpornost u vezi s neprovođenjem naloga Suda Europske unije; ističe da je jedini postupak iz Ugovora u vezi s neizvršenjem presuda opisan u članku 260. UFEU-a i da su svi pokušaji prisilne provedbe presuda koji ne počivaju na Ugovorima nezakoniti;
14. podsjeća na izjavu Komisije u kojoj se potvrđuje da će se Komisija pri primjeni Uredbe 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije pridržavati zaključaka Europskog vijeća od 11. prosinca 2020.; podsjeća da Komisija namjerava izraditi i donijeti smjernice o načinu na koji će primjenjivati tu uredbu;
15. smatra pravno neprihvatljivim uvođenje de facto novog mehanizma kontrole vladavine prava, čak i ako je njegova svrha zaštita proračuna EU-a;
16. napominje da EU nije nadležan za razvoj politika koje se odnose na seksualno zdravlje i obrazovanje, reprodukciju i pobačaj;
17. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.