PRIJEDLOG REZOLUCIJE o globalnoj prijetnji pravu na pobačaj
1.6.2022 - (0289/2022(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Nicolaus Fest, Jaak Madison
u ime Kluba zastupnika ID-a
B9‑0289/2022
Rezolucija Europskog parlamenta o globalnoj prijetnji pravu na pobačaj
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o zaštiti javnoga zdravlja, a posebno stavak 7. u kojem se navodi da se „pri djelovanju Unije poštuje odgovornost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike i organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite”,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koja je proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. Prosinca 1966., a posebno njegov članak 6. stavak 1. kojim se propisuje da svako ljudsko biće ima urođeno pravo na život. To je pravo zaštićeno zakonom. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svog života”,
– uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989., u čijoj preambuli stoji: „djeci (...) su potrebne posebna zaštita i skrb, uključujući odgovarajuću pravnu zaštitu prije i nakon rođenja;”
– uzimajući u obzir Preporuku 874 (1979) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 4. listopada 1979. o Europskoj povelji o pravima djeteta,
– uzimajući u obzir članak 5. stavak 3. Ugovora o europskoj uniji (UEU) i Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, kojim se utvrđuje mogućnost odlučivanja i djelovanja država članica s ciljem jamčenja izvršenja ovlasti na razini što je moguće bližoj građanima u skladu s načelom blizine iz članka 10. stavka 3. UEU-a,
– uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom, koji je preporučio da se ukine eugenetski pobačaj: „Odbor preporučuje državi stranci da izbriše razliku iz Zakona br. 2/2010 u pogledu roka u kojem se zakonom dopušta prekid trudnoće zbog invaliditetaˮ,
– uzimajući u obzir odluku Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost da sastavi izvješće o vlastitoj inicijativi o financiranju iz stranih izvora takozvanih skupina koje su protiv prava na izbor, čime se dovodi u pitanje zakonito djelovanje organizacija civilnog društva koje su protiv pobačaja i koje ostvaruju svoje pravo na slobodu izražavanja i udruživanja,
– uzimajući u obzir presudu u predmetu Roe protiv Wadea, 410 U.S. 113 (1973.),
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da seks, seksualnost i intimnost pripadaju privatnoj sferi života;
B. budući da je u Konvenciji UN-a o pravima djeteta napomenuto da su „djetetu, zbog njegove tjelesne i mentalne nezrelosti, potrebni posebna zaštita i skrb, uključujući odgovarajuću pravnu zaštitu prije i nakon rođenja” te da to mora uključivati i primarno pravo, ono na život, bez kojega su sva ostala ljudska prava ništavna;
C. budući da zaštita života i zdravlja, kao temeljnih vrijednosti, definira samu ljudsku slobodu i dostojanstvo;
D. budući da se niti jedan međunarodni pravno obvezujući ugovor, ni Europski sud za ljudska prava ni međunarodno običajno pravo ne mogu točno citirati u svrhu uvođenja ili priznavanja prava na pobačaj;
E. budući da se i Programom djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju iz 1994. i Pekinškom platformom za djelovanje iz 1995. države pozivaju na smanjenje smrtnosti majki i pružanje pristupačnih, povoljnih i visokokvalitetnih osnovnih zdravstvenih usluga, s posebnim naglaskom na medicinskoj skrbi za majke;
F. budući da države članice imaju isključivu nadležnost u područjima koja se odnose na konkretna zdravstvena i reproduktivna pitanja, u skladu s načelom supsidijarnosti koje je potvrđeno u UEU-u;
G. budući da, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima, sva ljudska bića imaju pravo na ostvarenje svojih ljudskih prava, bez bilo kakvog oblika diskriminacije na temelju nacionalnosti, prebivališta, spola, nacionalnog ili etničkog podrijetla, rase, vjere, jezika ili bilo kojeg drugog aspekta; budući da, stoga, ne mogu ovisiti o načinu razmišljanja ili ideologiji te trendu u određenom povijesnom trenutku koji nije u skladu s univerzalnošću i potrebom koja im je svojstvena;
H. budući da institucije EU-a i države članice financiraju pobačaj u iznosu od otprilike 2,5 milijardi EUR godišnje[1] i budući da bi trebale više ulagati u organizacije za potporu ženama suočenima s neočekivanom ili teškom trudnoćom kako bi bile spremne prihvatiti svoje dijete;
I. budući da nijedna država članica ne dostiže zamjensku razinu fertiliteta, pri čemu mnoge imaju kritično niske stope fertiliteta i suočene su s teškom demografskom zimom;
1. čvrsto potvrđuje da se europskim pravom, kako je prethodno navedeno, opetovano ističe potreba za zaštitom života svih, a posebno najranjivijih;
2. potiče države članice da potvrde i zaštite svoju jedinstvenu nadležnost u području zdravstvene skrbi te da provode politike kojima se potvrđuje život i spriječe EU da u tom pogledu prekorači svoj mandat; potiče Komisiju da poštuje i da se ne miješa u odluke koje nisu u njezinoj nadležnosti;
3. napominje da pojam „seksualna i reproduktivna zdravstvena skrb” tradicionalno obuhvaća širok raspon zdravstvenih mjera; osuđuje činjenicu da se politička ljevica tim pojmom koristi kao eufemizmom za pobačaj;
4. poziva sve europske institucije da poštuju suverenitet zemalja koje nisu članice EU-a, a u ovom slučaju naročito SAD-a, s obzirom na to da će njegov Vrhovni sud odlučiti o ustavnoj osnovi presude u predmetu Roe protiv Wadea; potiče sve institucije EU-a da poštuju činjenicu da je SAD suverena nacija s dobro razvijenim pravnim sustavom koji se ne bi trebao umanjivati;
5. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
- [1]Podaci Europskog parlamentarnog foruma za spolna i reproduktivna prava (EPF) za 2018., dostupni na: https://www.epfweb.org/sites/default/files/2020-12/DD_Report2020_webversion_Final.pdf