PRIJEDLOG REZOLUCIJE 90 godina nakon gladomora: priznanje masovnog ubojstva izgladnjivanjem kao genocida
12.12.2022 - (2022/3001(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Anna Fotyga, Angel Dzhambazki, Charlie Weimers, Zbigniew Kuźmiuk, Hermann Tertsch, Roberts Zīle, Bogdan Rzońca, Elżbieta Rafalska, Ryszard Czarnecki, Witold Jan Waszczykowski, Alexandr Vondra, Veronika Vrecionová, Jacek Saryusz‑Wolski, Beata Mazurek, Andżelika Anna Możdżanowska, Joachim Stanisław Brudziński, Jadwiga Wiśniewska, Valdemar Tomaševski, Anna Zalewska, Dominik Tarczyński, Carlo Fidanza, Elżbieta Kruk, Ladislav Ilčić
u ime Kluba zastupnika ECR-a
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B9-0559/2022
B9‑0566/2022
Rezolucija Europskog parlamenta 90 godina nakon gladomora: priznanje masovnog ubojstva izgladnjivanjem kao genocida
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Konvencija o genocidu),
– uzimajući u obzir ukrajinski zakon o gladomoru u Ukrajini od 1932. do 1933. usvojen 28. studenoga 2006.,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i druge sporazume i instrumente UN-a o ljudskim pravima,
– uzimajući u obzir Rezoluciju od 23. listopada 2008. o obilježavanju gladomora, umjetne gladi u Ukrajini (1932. – 1933.)[1],
– uzimajući u obzir izvješće Komisije Sjedinjenih Američkih Država o gladi u Ukrajini 1932. – 1933. upućeno Kongresu Sjedinjenih Američkih Država od 19. travnja 1988.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju o sjećanju na žrtve velike gladi (gladomor) u Ukrajini 1932. – 1933. koju je 1. studenoga 2007. donijela Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO),
– uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine koje su počinili totalitarni režimi u Europi (COM(2010)0783),
– uzimajući u obzir Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe od 19. rujna 2019.[2],
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se Konvencijom o genocidu kriminalizira niz djela počinjenih s namjerom da se u cijelosti ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina, kao što su: ubijanje članova te skupine; nanošenje teških tjelesnih ili mentalnih ozljeda članovima skupine; namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje; primjenjivanje mjera kojima je cilj spriječiti rađanje unutar skupine; i prisilno premještanje djece u drugu skupinu; budući da se genocid može dogoditi i u vrijeme rata i u vrijeme mira;
B. budući da je velika glad, ili gladomor, bila namjerno, planirano i dosljedno djelovanje despotskog boljševičkog režima koji je vladao Sovjetskim Savezom kako bi slomio otpor ukrajinskog stanovništva i pokorio ga ugnjetavajućoj državi; budući da je gladomor odnio milijune života i da predstavlja otvorenu ranu u modernoj povijesti Ukrajine;
C. budući da je veliku glad 1932. – 1933., koja je prouzročila smrt milijuna Ukrajinaca, cinično i okrutno isplanirao Staljinov komunistički režim kako bi politiku kolektivizacije poljoprivrede Sovjetskog Saveza iskoristio protiv volje ruralnog stanovništva u Ukrajini;
D. budući da su vlasti SSSR-a desetljećima službeno negirale tragediju gladomora 1932. – 1933. u Ukrajini i da je Putinov režim i dalje negira ili pogrešno tumači; budući da su takav kontinuitet u odbijanju Moskve da prizna zločine iz prošlosti i korištenje sličnih politika danas jasan dokaz ideološke pripadnosti tih režima i njihove nespojivosti s univerzalnim načelima i standardima ljudskih prava i čovječnosti;
E. budući da sve veći broj zemalja, uključujući Australiju, Kanadu, Kolumbiju, Češku, Ekvador, Estoniju, Gruziju, Mađarsku, Irsku, Latviju, Litvu, Meksiko, Paragvaj, Peru, Poljsku, Portugal, Rumunjsku, Ukrajinu, SAD i Svetu Stolicu priznaju gladomor kao genocid, pri čemu je njemački parlament u tu svrhu nedavno donio rezoluciju;
F. budući da je velika glad 1932. – 1933. bila jedno od najstrašnijih djela koje je Rusija počinila protiv nacija koje je podjarmila u Europi i Aziji; budući da je ona, međutim, dio ponavljajućeg obrasca zločina koje su počinili carski, sovjetski i Putinovi režimi protiv nacija, autohtonih naroda te etničkih i vjerskih skupina koje su pokorili Rusi, od kojih se među najnečuvenijim primjerima ističu zločini počinjeni nad Čerkezima i krimskim Tatarima;
G. budući da bi obilježavanje zločina protiv čovječnosti u europskoj povijesti trebalo pomoći u sprečavanju pojave sličnih zločina u budućnosti, dok se sjećanja na tragičnu europsku prošlost moraju održati na životu kako bi se odala počast žrtvama i osudili počinitelji;
H. budući da Ruska Federacija koristi glad kao oružje i blokira izvoz ukrajinskih žitarica preko Crnog mora, koje su ključne za sigurnost opskrbe hranom u mnogim dijelovima svijeta; budući da Rusija istodobno okrivljuje demokratska društva za mjere koje doprinose nestašici hrane diljem svijeta;
I. budući da Ruska Federacija provodi agresivnu propagandnu kampanju u mnogim dijelovima svijeta, uključujući Afriku, Bliski istok i Aziju, okrivljujući Zapad za rat u Ukrajini i njegove posljedice te negirajući utjecaj vojnih operacija u Ukrajini na globalnu sigurnost opskrbe hranom;
1. priznaje gladomor (umjetno izazvanu glad 1932. – 1933. u Ukrajini) kao genocid nad ukrajinskim narodom čiji je cilj bio uništiti društvene temelje ukrajinskog naroda, njegove tradicije, kulturu i nacionalni identitet;
2. potiče širenje informacija o gladomoru 1932. – 1933. kako bi se proširila svijest o toj nezamislivoj ljudskoj tragediji koja je dovela do smrti nedužnih žrtava;
3. najoštrije osuđuje taj čin i zločine totalitarnog režima SSSR-a koji je organizirao gladomor, što je dovelo do smrti milijuna Ukrajinaca i znatno naštetilo društvenim temeljima ukrajinskog društva, njegovim tradicijama, duhovnoj kulturi i nacionalnom identitetu;
4. podsjeća da su gladomoru prethodili drugi činovi genocida koji su bili usmjereni protiv Čerkeza i drugih autohtonih naroda te etničkih i vjerskih skupina koje su naseljavale velik dio teritorija Ruske Federacije, a nakon njega je uslijedio genocid nad krimskim Tatarima kada je 1944. totalitarni sovjetski komunistički režim protjerao taj narod, autohtone stanovnike Krima, iz njihove domovine te stotine tisuća muškaraca, žena i djece prisilno i nasilno deportirao u Sibir i srednjoazijske regije SSSR-a; gotovo polovica njih izgubila je život u prvoj godini egzila te je sovjetski režim zabranio krimskim Tatarima da se vrate na Krim gotovo 50 godina;
5. izražava potpuno suosjećanje s ukrajinskim narodom koji je pretrpio tu tragediju i odaje poštovanje onima koji su umrli zbog umjetno izazvane gladi 1932. – 1933.; ističe da se 90 godina nakon tih tragičnih događaja ukrajinski narod ponovno suočava s masovnim ubojstvima, prisilnim deportacijama, mučenjem i zastrašivanjem od strane Ruske Federacije, što predstavlja genocid i jasno je vidljivo u Mariupolju, Buči, Irpinu i drugim mjestima;
6. izražava uvjerenje da će se, unatoč kampanji dezinformiranja koju provodi Ruska Federacija, okrutni ratni zločini i dalje otkrivati i temeljito istraživati te da će počinitelji biti kažnjeni, uključujući Vladimira Putina i druge osobe na različitim razinama koje su odgovorne za rat;
7. osuđuje raketne napade na ukrajinske gradove usmjerene prvenstveno na uništavanje energetske infrastrukture; naglašava potrebu da se Ukrajini osiguraju odgovarajući i moderni sustavi protuzračne obrane koji će onemogućiti takve napade od strane Ruske Federacije; ističe da dokazi o ratnim zločinima koji su već otkriveni dodatno potvrđuju barbarsku prirodu ruske agresije;
8. poziva sve zemlje koje još nisu priznale gladomor kao genocid nad ukrajinskim narodom da to učine bez odgode;
9. ponovno ističe važnost podizanja razine osviještenosti javnosti i izvlačenja pouke iz sjećanja na taj genocid kako bi se izbjegla slična katastrofa u budućnosti te poziva na povijesnu i pravnu ocjenu gladomora; ukazuje na sličnosti koje se mogu uočiti u suvremenim politikama Ruske Federacije tijekom rata u Ukrajini i događaja od prije 90 godina;
10. poziva države članice EU-a i treće zemlje da otvore svoje arhive o događajima iz 1932. – 1933. kako bi se otkrila potpuna istina te tragedije;
11. poziva sve države članice EU-a i treće zemlje da sudjeluju u žalosti, oplakivanju i svečanoj komemoraciji žrtava tijekom 90. obljetnice gladomora 1932. – 1933. u Ukrajini;
12. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, predsjedniku, vladi i parlamentu Ukrajine, vladi i parlamentu Ruske Federacije, glavnom tajniku UN-a, glavnom tajniku Organizacije za europsku sigurnost i suradnju te glavnom tajniku Vijeća Europe.