PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Izvješću o vladavini prava za 2022. – Stanje vladavine prava u Europskoj uniji
22.3.2023 - (2022/2898(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Jaak Madison, Nicolaus Fest, Jean‑Paul Garraud
u ime Kluba zastupnika ID-a
B9‑0190/2023
Rezolucija Europskog parlamenta o Izvješću o vladavini prava za 2022. – Stanje vladavine prava u Europskoj uniji
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 2., 4. i 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. srpnja 2022. naslovljenu „Izvješće o vladavini prava za 2022. – Stanje vladavine prava u Europskoj uniji” (COM(2022)0500),
– uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije (Uredba o uvjetovanosti)[1],
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog revizorskog suda br. 1/2018 od 17. svibnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 2. svibnja 2018. o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama[2],
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 10. i 11. prosinca 2020.,
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava; budući da mora poštovati i ravnopravnost država članica u okviru Ugovora, kao i njihove nacionalne identitete te pravne, ustavne i kulturne tradicije;
B. budući da države članice zadržavaju nadležnosti koje Ugovorima nisu dodijeljene EU-u;
C. budući da članak 5. UEU-a uspostavlja načela dodjeljivanja, supsidijarnosti i proporcionalnosti, kojima su ograničene ovlasti EU-a,
D. budući da države članice dijele zajedničku, ali ne i jedinstvenu viziju i budući da se njihova suradnja prvenstveno temelji na načelima supsidijarnosti i uzajamnog povjerenja, što obuhvaća oprečne nacionalne posebnosti;
E. budući da na razini EU-a ne postoji pravna definicija onoga što pojam „vladavina prava” podrazumijeva; budući da Komisija s jedne strane želi države članice obvezati na pravo EU-a, čime se Unija hijerarhijski stavlja iznad država članica, dok s druge strane želi zamijeniti tradicionalno poimanje vladavine prava uspostavom subjektivnog skupa vrijednosti i načela; budući da je EU u prošlosti koristio proces povezan s navodnim kršenjem vladavine prava u političke svrhe;
F. budući da je Komisija djeluje politizirano; budući da je temeljem Ugovorâ Komisiji dana uloga čuvarice Ugovorâ; budući da se politiziranoj Komisiji ne može vjerovati da će jednako primjenjivati pravo;
1. izražava zabrinutost zbog želje Komisije da uspostavi jedinstvenu definiciju koncepta vladavine prava, zanemarujući različite ustavne tradicije država članica; smatra da ta želja odražava političku instrumentalizaciju vladavine prava u cilju ugrožavanja demokratski izabranih vlada i nametanja standardizacije načina života putem prava u EU-u;
2. podsjeća na potrebu da Komisija poštuje važno načelo suverenosti država članica i njihovo pravo na osmišljavanje i očuvanje vlastitih pravosudnih sustava;
3. smatra da je suradnja među državama članicama iznimno važna za promicanje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u EU-u; potiče Komisiju da poštuje vlastita pravila u područjima transparentnosti, borbe protiv korupcije i pravosuđa;
4. izražava zabrinutost zbog činjenice da Komisija primjenjuje vlastito tumačenje vladavine prava bez jasne definicije koju su dogovorile države članice;
5. naglašava da je postupak predviđen u članku 7. stavku 1. UEU-a jedini legitiman postupak za rješavanje navoda o kršenju vladavine prava;
6. ponavlja da države članice jesu i trebaju ostati gospodarice Ugovorâ; smatra da je Komisija pogrešno protumačila i na neodgovarajući način prekoračila granice uloge koja joj je dodijeljena Ugovorima;
7. poziva Komisiju da zaštitu vladavine prava i temeljnih prava ne koristi kao izgovor za vršenje političkog pritiska na određene države članice da promijene politike koje su u nadležnosti država članica;
8. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.