PRIJEDLOG REZOLUCIJE o Izvješću o vladavini prava za 2022. – Stanje vladavine prava u Europskoj uniji
22.3.2023 - (2022/2898(RSP))
u skladu s člankom 132. stavkom 2. Poslovnika
Patryk Jaki
u ime Kluba zastupnika ECR-a
B9‑0191/2023
Rezolucija Europskog parlamenta o Izvješću o vladavini prava za 2022. – Stanje vladavine prava u Europskoj uniji
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članke 2., 5. i 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),
– uzimajući u obzir mišljenje pravne službe Vijeća od 27. svibnja 2014. naslovljeno „Komunikacija Komisije o novom okviru EU-a za jačanje vladavine prava: usklađenost s Ugovorima”,
– uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da se Unija temelji na vrijednostima utvrđenima u članku 2. UEU-a; budući da se člankom 2. UEU-a Uniji ne dodjeljuje nikakva stvarna nadležnost, nego se u njemu samo navode određene vrijednosti koje bi i institucije Unije i njezine države članice trebale poštovati kad djeluju u granicama ovlasti koje su im dodijeljene Ugovorima i bez utjecaja na te granice; budući da se članak 2. UEU-a ne primjenjuje ni isključivo ni prvenstveno na države članice, nego uglavnom na Europsku uniju; budući da bi vladavina prava trebala uglavnom obuhvaćati institucije EU-a;
B. budući da su granice nadležnosti Unije uređene načelom dodjeljivanja ovlasti, što znači da države članice zadržavaju nadležnosti koje Ugovorima nisu dodijeljene Uniji;
C. budući da se samo u članku 7. UEU-a predviđa nadležnost Unije za nadziranje primjene vladavine prava kao vrijednosti Unije; budući da se u članku 7. UEU-a ne utvrđuje sredstvo za daljnji razvoj ili izmjenu postupka opisanog u tom članku;
D. budući da nedostatak dogovorene definicije vladavine prava i jedinstvenog sustava za procjenu usklađenosti s vladavinom prava na razini EU-a, koji bi se jednako primjenjivao na sve države članice, znači da se pojam vladavine prava različito tumači među državama članicama;
E. budući da izvješće o vladavini prava za 2022. sadržava preporuke za svaku državu članicu, iako Komisija nema relevantnu nadležnost; budući da se preporuke u vezi s vladavinom prava mogu uputiti samo državama članicama u okviru postupka utvrđenog u članku 7. stavku 1. UEU-a;
1. prima na znanje treće godišnje izvješće Komisije o vladavini prava; smatra da Komisija nema nadležnost prema kojoj bi joj bilo omogućeno da izradi takvo izvješće;
2. prima na znanje da su pravosudni sustavi, okvir za borbu protiv korupcije, medijski pluralizam i određena institucijska pitanja povezana sa sustavom provjere i ravnoteže dio godišnjeg pregleda stanja vladavine prava u državama članicama, koji provodi Komisija; napominje da Komisija nema nadležnost kako bi utvrdila predstavlja li situacija u državama članicama pozitivan ili negativan trend koji bi mogao služiti kao primjer drugima;
3. ne primjećuje nikakva poboljšanja u usporedbi s prethodnim godišnjim izvješćima; prima na znanje da se Komisija i dalje ima poteškoće u definiranju vladavine prava jer se u njezinu izvješću o vladavini prava opisuju brojne različite vrijednosti navedene u članku 2. UEU-a;
4. prima na znanje praćenje neovisnosti, kvalitete i učinkovitosti pravosudnih sustava država članica koje provodi Komisija; smatra da su organizacija i funkcioniranje državnih tijela, a posebno pravosuđa, jedno od područja u kojima države članice nisu prenijele ni jednu nadležnost na Europsku uniju, ali ih Komisija unatoč tome ocjenjuje; žali zbog proširenja nadležnosti Suda Europske unije, čime se potkopava povjerenje u EU i ugrožavaju načela proporcionalnosti i lojalnosti koja izravno proizlaze iz Ugovora; osuđuje donošenje presuda ultra vires od strane Suda EU-a;
5. sa zabrinutošću napominje da, osim izvješćivanja o (objektivnim) činjenicama, izvješće sadrži evaluacijske (subjektivne) tvrdnje, a da one pritom nisu jasno razgraničene; ponavlja činjenicu da Komisija pri ocjenjivanju sličnih pravnih propisa koji su na snazi u različitim državama članicama često rješenja u nekim državama članicama ocjenjuje drukčije nego identična rješenja koja se već primjenjuju u drugim državama članicama; osuđuje Komisiju zbog nejednakog postupanja prema državama članicama opisanog u njegovim izvješćima;
6. poziva na izradu izvješća o vladavini prava u institucijama Unije, među ostalim o zlouporabi ovlasti EU-a, lobiranju, favoriziranju određenih zemalja ili poduzeća i neprihvatljivoj ideološkoj pristranosti; osuđuje činjenicu da Sud sve više prekoračuje svoje nadležnosti iz Ugovora te da donosi presude ultra vires; podupire sve veći otpor određenih država članica da postupaju u skladu s presudama Suda EU-a na temelju suvereniteta ili neustavnosti; smatra da takva zbivanja na Sudu Europske unije predstavljaju prijetnju postojanju Unije; stoga smatra da bi se u predstojećim godišnjim izvješćima osporavanja pravne strukture i načela Unije od strane Suda Europske unije u procjeni trebala smatrati ozbiljnim povredama;
7. naglašava da sudjelovanje država članica u godišnjem dijalogu Komisije o vladavini prava nije obvezno; izražava razumijevanje prema onim državama članicama koje su odlučile prekinuti suradnju s Komisijom, posebno zbog metodoloških pogrešaka u izradi izvješća i nejednakog postupanja prema različitim državama članicama;
8. poziva Komisiju da zaštitu vladavine prava i temeljnih prava prestane koristiti kao alat za vršenje političkog pritiska na određene države članice da promijene demokratski odobrene mjere koje spadaju u nadležnost država članica;
9. naglašava da je članak 7. UEU-a jedina osnova po kojoj se Unija može uplitati u pitanja povezana s poštovanjem vrijednosti Unije od strane država članica; naglašava da je članak 7. UEU-a potpun i taksativan; priznaje vodeću ulogu Vijeća u tekućim postupcima u okviru članka 7. UEU-a;
10. ističe da dosad nije utvrđeno da je ijedna država članica prekršila vrijednosti iz članka 2. UEU-a niti je za ijednu državu članicu utvrđeno da je u ozbiljnoj opasnosti od njihova kršenja; izražava žaljenje zbog toga što Vijeće izbjegava glasovanje o postupcima u okviru članka 7. stavka 1. UEU-a; ističe da se taj postupak ne bi trebao nepotrebno produljivati; poziva Vijeće da zakaže glasovanje i time zaključi postupak;
11. nalaže svojoj predsjednici da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe i Europskoj agenciji za temeljna prava.